Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: K-Rz-6/2022-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca za ratni zločin Vesne Osmanović, kao predsjednika vijeća te sudaca za ratni zločin Mirne Grgić i Mladena Radičevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ane Mahmutović, u kaznenom predmetu protiv I-optuženog TJ i II-optuženog JJ, zbog kaznenog djela iz čl. 130. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 32/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/95., 28/96. – dalje: OKZ RH), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj K-DO-19/2017 od 29. srpnja 2019., izmijenjene na raspravi 20. svibnja 2026., nakon javnih rasprava održanih 13. i 20. svibnja 2026., održane u prisutnosti Marine Vrcan, zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, branitelja I- optuženog TJ, FJ, odvjetnika iz [adresa] i branitelja II- optuženog JJ, OJ, odvjetnika iz [adresa], u odsutnosti I- optuženog TJ i II-optuženog JJ, kojima se sudi u odsutnosti, 22. svibnja 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I-optuženi TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani T, T i T, sin MJ i J rođ. F, rođen **.**.1961. u mjestu [adresa], BiH, s prebivalištem u [adresa], Općina Novi Sad, državljanin Republike Hrvatske i Republike Srbije (JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) i Bosne i Hercegovine, bravar, živi u izvanbračnoj zajednici, otac troje djece, pismen, SSS, vlasnik osobnog vozila, nekažnjavan, neosuđivan, nalazi se u bijegu,
i
II-optuženi JJ, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], zvani O, M, D i G, sin N i E rođ. Č, rođen **.**.1938. u mjestu Sremski Mihaljevci, Općina Pećinci, Republika Srbija, s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Srbije, vojni umirovljenik u činu pukovnika, živi u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje punoljetne djece, pismen, VSS, bez imovine, nekažnjavan, neosuđivan, nalazi se u bijegu,
k r i v i s u
I/ što su:
dana 20. rujna 1991., u Erdutu, tijekom oružane agresije JNA i različitih paravojnih formacija iz Srbije te naoružanih paravojnih postrojbi dijela lokalnog srpskog stanovništva na ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, na privremeno okupiranim području istočne Slavonije, protivno odredbama čl. 53. IV. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. i čl. 16. Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. (Protokol II.) kao pripadnici paravojne formacije Srpska dobrovoljačka garda, svjesni da se na okupiranim područjima Republike Hrvatske masovno i organizirano uništavaju kulturni, povijesni i vjerski objekti kao dio baštine hrvatskog naroda radi zatiranja obilježja o opstojnosti i identitetu Ć na tim prostorima, u istom cilju, u katoličkoj crkvi ''Svih svetih'' izgrađenoj tijekom 19. stoljeća, pripremili eksploziv za detoniranje i aktivirali ga s odgodom eksplozije, nakon čega su napustili crkvu i udaljili se, da bi odmah potom uslijedila snažna eksplozija uslijed koje je crkva ''Svih svetih'' gotovo u potpunosti razrušena,
II/ dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba uništavali povijesni spomenik i ustanovu namijenjenu odgoju,
pa da su time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – uništavanje kulturnih i povijesnih spomenika, opisano u čl. 130. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 32/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/95., 28/96. – dalje: OKZ RH),
III/ pa se I-opt. TJ i II-opt. JJ na temelju čl. 130. st. 1. OKZ RH, svaki ponaosob,
o s u đ u j u
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 5 (PET) GODINA.
IV/ Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08) I-opt. TJ i II-opt. JJ u cijelosti se oslobađaju obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
V/ Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 ošt. Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, OIB: 41044104941, djelomično se dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznosu od 37.743,46 eura (tridesetsedamtisućasedamstočetrdesettrieuraičetrdesetšestcenti) / 284.378,13 kuna (dvijestoosamdesettisućatristosedamdesetosamkunaitrinaestlipa) na ime materijalne štete te se nalaže I-opt. TJ, državljaninu Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj] i [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], i II-opt. DJ, državljaninu Republike Srbije, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], ošt. Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji solidarno platiti iznos od 37.743,46 eura (tridesetsedamtisućasedamstočetrdesettrieuraičetrdesetšestcenti) / 284.378,13 kuna (dvijestoosamdesettisućatristosedamdesetosamkunaitrinaestlipa) u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se sa ostatkom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu
877.943,54
eura
(osamstosedamdesetsedamtisuća devetstočetrdesettrieuraipedesetčetiricenta) ošt. Đakovačko-osječka nadbiskupija upućuje u parnicu.
Obrazloženje
1. Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj K-DO-19/2017 od 29. srpnja 2019., optuženi su I-okrivljeni TJ i II-okrivljeni JJ, zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – uništavanje kulturnih i povijesnih spomenika iz čl. 130. st. 1. OKZ RH, koja je izmijenjena u činjeničnom opisu optužnice na raspravi od 20. svibnja 2026.
2. Rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku broj Kv-Rz-1/2025- 3 od 4. travnja 2025., koje je potvrđeno rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Rz-18/2025-4 od 23. listopada 2025. protiv I-opt. TJ i II-opt. JJ određeno je suđenje u odsutnosti.
3. Predstavnik ošt. Đakovačko-osječke nadbiskupije, GJ, na raspravi od 24. veljače 2026. postavio je imovinskopravni zahtjev na ime materijalne štete koju je pretrpjela rušenjem [adresa] u [adresa], župne kuće i župne ograde u iznosu 915.687,00 eura.
4. S obzirom da se I-opt. TJ i II-opt. DJ sudilo u odsutnosti smatra se da su se negativno očitovali o krivnji.
5. U dokaznom postupku sud je neposredno ispitao ugroženog svjedoka pod pseudonimom '' I' (list 690-693 spisa). Sukladno odredbi čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08 i uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka za kojega je ovaj sud pribavom izvatka iz matice umrlih utvrdio da je preminuo i to, svjedoka MJ (list 178-180 spisa) i svjedoka za kojega je pribavom vanjskog uvida u podatke JRO MUP RH od strane zamjenika ŽDO u Osijeku, također utvrđeno da je preminuo i to, svjedoka NJ (list 786 spisa). Na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz predstavnika ošt. Đakovačko-osječke nadbiskupije GJ, sa zapisnika o raspravi ovoga suda od 24. veljače 2026. (list 658-660 spisa).
6. Na temelju čl. 435. st. 2. ZKP/08 unatoč protivljenju branitelja I-opt., FJ i II-opt., OJ pročitan je zapisnik Višeg suda u Beogradu, Odelenja za ratne zločine broj PomUk2-Po2 211/2018 od 7. veljače 2019. o ispitivanju okrivljenog TJ (list 280-292 spisa) zajedno s ovjerenim prijevodom navedenog zapisnika (list 439-455 spisa) i zapisnik Višeg suda u Beogradu, Odelenja za ratne zločine broj PomUk2-Po2 211/2018 od 7. veljače 2019. o ispitivanju okrivljenog JJ (list 266-279 spisa), zajedno s ovjerenim prijevodom navedenog zapisnika (list 393- 411 spisa), koji zapisnici su rezultat procesne radnje međunarodne pravne pomoći izvršenoj od nadležnih tijela strane države (Višeg suda u Beogradu, Odelenja za ratne zločine) pribavljeni u skladu s propisima zamoljene države koje imaju formalno-pravnu važnost u Republici Hrvatskoj, bez obzira što ti propisi u potpunosti ne odgovaraju propisima države moliteljice. Suprotno navodima branitelja II-opt. JJ, OJ koji se protivio čitanju navedenog zapisnika držeći da se radi o nezakonitom dokazu (pri čemu branitelj istovremeno nije ponovio prijedlog za izdvajanje zapisnika kao nezakonitog dokaza) ovaj sud nalazi da su oba zapisnika o ispitivanju I-opt. TJ i II-opt. JJ zakoniti dokazi, jer je u konkretnom slučaju zamoljeno tijelo Viši sud u Beogradu, Odelenje za ratne zločine postupio sukladno zamolnici za pružanje međunarodne pravne pomoći, pa i posebnoj uputi da postavi okrivljeniku branitelja po službenoj dužnosti, ukoliko ga sam prethodno ne izabere, u smislu odredbe čl. 66. st. 2. ZKP/08, a sve sukladno pravu zamoljene države i to, čl. 78. Zakonika o krivičnom postupku (''Službeni glasnik RS'' broj 72/11, 101/11, 121/12, 32/13, 45/13, 55/14, 35/19, 27/21 i 62/21 – Odluka Ustavnog suda) koji propisuje da više okrivljenika mogu u istom predmetu imati zajedničkog branitelja ako to ne ometa stručno, savjesno i blagovremeno pružanje pravne pomoći u obrani. Budući su sporni zapisnici u cijelosti pribavljeni sukladno odredbama međunarodnog ugovora, točnije Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima (''Narodne novine'' broj 6/98), te su po ocjeni ovog suda, s obzirom na subordinaciju međunarodnog prava u odnosu na domicilno pravo zakoniti dokazi, o čemu je pravomoćno i odlučeno rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Osijeku, broj Kov-Rz-2/2019-23 od 9. lipnja 2021. koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž- Rz-20/2021-4 od 1. prosinca 2021., isti su pročitani.
7. Od materijalnih dokaza, sukladno odredbi čl. 329. ZKP/08 pročitana je preslika zbornika Domovinski rat i njegovi društveno ekonomski odrazi na razvoj hrvatskog istoka, urednika EJ, listovi 15-35 spisa (list 9-14 spisa), preslika knjige autora ČJ ''Đakovačko-osječka nadbiskupija, nekada i danas'' (list 15-18 spisa), fotografija crkve u [adresa] (list 44 spisa), fotografija crkve Sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu iz kolovoza 1991. (list 41 spisa), preslika osobnih isprava na ime TJ (list 55-58 spisa), preslika Izveštaja Republike Srpske Krajine, Ministarstva unutrašnjih poslova, Sekreterijata unutrašnjih poslova Vukovar od 23. ožujka 1993. (list 59 spisa), preslika Informacije organa bezbednosti 1. Vojne oblasti JNA pod naslovom '' ĆJ zvani L – zapažanja'' (list 60 spisa), preslika Informacije organa bezbednosti 1. Vojne oblasti JNA pod naslovom ''Delatnost pripadnika paravojne formacije u [adresa] pod komandom ĆJ '' L' (list 61-62 spisa), fotodokumentacija očevida MUP-a RH br. 250-3/10-17 od 24. ožujka 2017. (list 65-69 spisa), fotodokumentacija očevida MUP-a RH, Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj 250-3/18-17 od 26. lipnja 2017. (list 70-73 spisa), fotodokumentacija očevida MUP-a RH br. 250-3/11-17 od 24. ožujka 2017. (list 74-82 spisa), fotodokumentacija očevida MUP-a RH, Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od 20. lipnja 2017. (list 83-85 spisa), preslika teksta objavljenog na internetskoj stranici '''www.ika.hr'' od 7. rujna 2010. pod naslovom ''Erdut: Prva misa u novoj crkvi'' (list 86 spisa), dopis Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, konzervatorskog odjela u Osijeku KLASA: 612-08/17-12/0298, URBROJ: 532-04-02-05/10-17-02 od 11. srpnja 2017. (list 96 spisa), preslika vojne knjižice i službene legitimacije na ime JJ (list 204 spisa) zajedno s prijevodom (list 378 spisa), preslika rješenja HZMO, Područne službe u Vukovaru od 17. veljače 2009. na ime TJ (list 257 spisa), preslika Uverenja Vojne pošte 9189-7 od 8. veljače 1994. na ime TJ (list 258 spisa) zajedno s prijevodom (list 381 spisa), potvrda o učešću u ratu Komande 11. Korpusa SVK, Vukovar int. br. 03/6-421 od 21. listopada 1996. na ime JJ (list 259 spisa), tekst s web stranice '''www.63padobranska.com'' zajedno s posebnim izvješćem PU osječko-baranjske, Sektora krim. policije broj KU- 31/2017 od 29. svibnja 2019. (list 293-295 spisa), 3. Izvješće župnika Župe Sv. Josipa – Dalj broj 189/2013 vezano za obnovu [adresa] u [adresa] od 12. studenoga 2013. (list 666 spisa), stručni nalaz i mišljenje o procjeni ratne štete / troškova rekonstrukcije crkve u [adresa] stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo Silve Lozančić od 21. veljače 2026. (list 667-683 spisa), dopis PU osječko-baranjske, Sektora krim. policije: KLASA: NK-214-12/26-01/46, URBROJ: 511-07-09-26-11 od 15. svibnja 2026., s prijeratnom adresom IJ u [adresa] (list 770-772 spisa) i preslika registra stanovništva sela [adresa] na dan 6. kolovoza 1992. ser. broja A000- 1643/005 (list 696-767 spisa), te je pregledana fotografija tornja crkve u [adresa] od 23. rujna 1991. (list 664 spisa) i fotografija crkve u [adresa] od 20. rujna 1991. (list 665 spisa). Sukladno odredbi čl. 330. st. 3. ZKP/08 reproducirana je DVD snimka, točnije mapa ''Prilozi'' i to, dokumenti pod nazivom ''Djelovanje pripadnika SDG'' i ''Informacija JNA'' (list 4 spisa). Prije čitanja zapisnika o ispitivanju okrivljenika pročitana je potvrda Odjela za prekršajne evidencije na ime I-opt. TJ od 20. veljače 2026. (list 644-645 spisa), potvrda Odjela za prekršajne evidencije na ime II-opt. JJ od 20. veljače 2026. (list 646-647 spisa), uvjerenje Odjela za kaznene evidencije na ime I-opt. TJ od 20. veljače 2026. (list 648-649 spisa) i uvjerenje Odjela za kaznene evidencije na ime II-opt. JJ od 20. veljače 2026. (list 650-651 dio spisa).
8. Slijedom svih provedenih dokaza, ovaj sud smatra da je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje pravilne i zakonite sudske odluke.
9. Neovisno o činjenici da su I-opt. TJ i II-opt. JJ tijekom istrage ispitani putem međunarodne pravne pomoći od strane nadležnog tijela zamoljene države, imajući u vidu činjenicu da se u ovom postupku istima sudilo u odsutnosti, smatra se da su se optuženici negativno očitovali o krivnji, slijedom čega su u ovom postupku sporne sve činjenice koje se navode u činjeničnom opisu, pa su tako sporni vrijeme i mjesto inkriminacije, jesu li optuženici u vrijeme inkriminacije bili pripadnici paravojne formacije Srpska dobrovoljačka garda poznatije kao Arkanovci, kao što to tvrdi optužba, ili su bili pripadnici Teritorijalne obrane Erdut, kako to tvrde optuženici i jesu li u tom svojstvu sudjelovali u uništenju katoličke [adresa] u [adresa], kao što to tvrdi optužba ili ne, jesu li radnje koje im se stavljaju na teret obuhvaćene blanketnim odredbama koje im se u izreci stavljaju na teret i jesu li u uzročnoj vezi s oružanim sukobom. Na koncu, sporno je ima li katolička [adresa] u [adresa] svojstvo kulturnog i povijesnog spomenika ili ustanove namijenjene odgoju, kao što to tvrdi optužba, ili je takav status izostao, kako to tvrdi obrana.
10. Sporne činjenice sud je utvrdio na temelju ocjene vjerodostojnosti/ nevjerodostojnosti izvedenih dokaza, prvenstveno iskaza tijekom postupka ispitanog svjedoka, pročitanih iskaza umrlih svjedoka i obrane optuženika dane tijekom istrage, kao i ocjene materijalnih dokaza.
11. I-opt. TJ u svom iskazu danom pred sucem za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu, Odelenja za ratne zločine, naveo je da je u vrijeme događaja kada je došlo do rušenja katoličke crkve u [adresa] bio u [adresa] te da u to vrijeme nije poznavao JJ. U to vrijeme je bio raspoređen u skladište vojne opreme Teritorijalne obrane Erdut i tamo je radio sve dok nije otišao na obuku za minsko- eksplozivna sredstva 18. siječnja 1992. godine. Par dana prije toga JJ zvani M je došao u skladište i pitao ga bi li se obučavao za uništavanje zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava te da će ga po završenoj obuci zaposliti u srpskoj policiji u Vukovaru, kako je i bilo. Ima kod sebe papire iz kojih je vidljivo da mu je JJ donio papir od vojske gdje piše da je obuku polazio u vremenu od 18. siječnja do 31. srpnja 1992. godine. U policiji u Vukovaru je radio do konca 1997. godine. LJ uopće ne poznaje, niti je s njim bio u istoj jedinici. Od JJ zvanog M je čuo da je srušena crkva. Osobno nema nikakve veze s rušenjem crkve. U tom trenutku se nalazio u kuhinji kada je bila jaka detonacija, a kuhinja se nalazila zračne linije od crkve oko 250 do 300 metara. Nije izlazio iz kuhinje kako bi išao vidjeti što se dogodilo, jer nije mogao izaći iz kruga, nego je čuo od kuharica koje su civilne osobe da je srušena crkva. Nakon toga nije ni sa kim razgovarao o tome da je rušena crkva, a u kuhinji se pričalo da su to srušili Arkanovi. JJ mu je u vozilu kada su išli rekao ''Vidi što crkve ruše'', no nije govorio ništa tko je srušio. U teritorijalnoj obrani je bio od konca kolovoza ili početka rujna 1991. godine. Nije u posjedu pisanog dokumenta koji bi to potvrđivao, jer je to izgubio. Trebalo bi da to ima u Beogradu. Šef skladišta je bio SJ. U [adresa] je došao iz Beograda kao izbjeglica sa ženom i djecom i onda se prijavio u maticu kod UJ i treći dan su ga pozvali u autobus i doveli u [adresa]. To je bilo koncem kolovoza ili početkom rujna, ne zna točno vrijeme. U [adresa] u teritorijalnu obranu ga je primio neki '' S' i gospodin U. Bio je smješten odmah u prvoj zgradi lijevo od ograde i tu je spavao u [adresa]. To je bio centar za obuku SFRJ vojske. Poslije 18. siječnja 1992. dobio je kuću u [adresa] koja je bila blizu crkve. To je bilo u vrijeme kada je otišao u policiju, a prije toga je bio stalno u skladištu. 18. siječnja 1992. kada su krenuli s obukom, odnosno par dana prije upoznao se sa JJ koji je došao kod njega u skladište i rekao mu nešto u smislu ''Vidim ti si smiren i sve, treba jedan čovjek takav za policiju u Vukovaru, da se čiste zaostala sredstva i obavljaju očevidi'' na što je pristao. Prije 1991. radio je na željeznici u Zagrebu. Kao izbjeglica u Srbiju došao je iz Novske gdje je živio kod tetke i radio na željeznici. U Srbiju je došao u kolovozu ili rujnu 1991. sa ženom i dvije kćeri. U skladištu u [adresa] se zaposlio tako što je upoznao SJ koji ga je vidio da ide u skladište i da nema Arkanovu uniformu, već samo uniformu bivše JNA kojemu je ispričao da ima dvoje male djece, da ne bi išao u rat, na što mu je on rekao da njemu treba pomoćnik u skladištu i tako je on počeo raditi u skladištu na izdavanju uniformi. U skladištu nije bilo eksploziva. U trenutku kada je došao u [adresa], tamo još uvijek nije bio L, već je on došao kasnije i otjerao S i gospodina U i onda je on to preuzeo. Srušenu crkvu je prvi put vidio kada je započeo obuku i kada je izašao. Crkva je u tom trenutku bila polovično srušena. Za vrijeme dok je radio u skladištu imao je JNA uniformu. Đ su imali maskirnu uniformu, imali su crne beretke, nekad su mijenjali crne, a nekad crvene. On osobno nije imao ništa na glavi. Imao je vojne čizme, hlače, vojni prsluk i košulju. Ne poznaje osobu nadimka '' R'. Nadimak '' T' je njegov nadimak. Taj nadimak je dobio kada je to počeo raditi, ne odmah, već kada su ljudi saznali tko je, što je i što radi. To je bilo poslije 25. rujna, kada je završio tečaj. Ne poznaje osobe po imenu ĐJ, RJ ni ŽJ. Ne može pojasniti zašto bi svjedok MJ rekao da ga je toga dana vidio ispred crkve kada se dovezao sa džipom sa još četiri osobe, između ostaloga sa DJ. Iz [adresa] se vratio u Srbiju 1997. godine, o čemu postoji podatak u radnoj knjižici. Na teritoriju Hrvatske je živio i nakon povlačenja svih srpskih snaga s područja Hrvatske. Radio je s hrvatskom policijom i Ujedinjenim narodima, UNPROFOR-om zajedno u Vukovaru. Čudi ga što je kaznena prijava protiv njega podnesena tek 2017. godine.
12. II-opt. AJ je u svom iskazu danom pred sucem za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu, Odelenja za ratne zločine, naveo je da je u [adresa] došao koncem kolovoza ili početkom rujna kada je kao dragovoljac došao kod TJR za kojega mu je pokojni zet rekao da treba minere. Badžina jedinica je bila jedinica MUP-a Srbije, nije bila paravojna. Dobio je staru policijsku odoru tadašnje Jugoslavije i ostao je u toj odori sve dok mu za jedno mjesec dana nisu dali pravu odoru, ne policijsku, već maskirnu. Radilo se o maskirnoj uniformi kao što je imala poneka jedinica JNA. Sve vrijeme se bavio razminiravanjem, vađenjem neeksplodiranih artificija, tenkovskih granata, minobacačkih granata. Radio je po čitavom području od Osijeka do Vinkovaca, po čitavoj Slavoniji. U tom trenutku je imao kao službeno vozilo Ladu na kojoj je bila tablica žute boje sa crvenim slovima ''Eksploziv'' i rotacijskim svjetlom i zna ga takvog čitava Slavonija. Ulazio je u kuće ljudi, ljudi su ga zvali kako bi izvadio neeksplodiranu granatu, da s njive ukloni minu i slično. S crkvom u [adresa] nema nikakve veze. Po dolasku u [adresa] TJR mu je dao kao pratitelja PJ, specijalca, policajca. Uzeli su jedan Pinzgauer, vojno vozilo, i onda obišli čitav teren kako bi se upoznao s terenom. Netko mu je rekao za TJ koji je ''gluvario'' u centru za predvojničku obuku te je otišao kod njega i pitao ga bi li mu bio vozač i pratitelj, na što je on pristao. To je bilo negdje početkom 1992. godine. TJ je kod njega završio obuku o razminiravanju, miniranju, rušenju, i on mu je dao potvrdu na osnovu koje se on kasnije zaposlio u policiji srpske krajine. 1993. godine ga je pozvao VJ koji ga je upitao je li Erdutska crkva predstavlja opasnost zbog okolnih stambenih objekata što je on provjerio i utvrdio da nema opasnosti za okolinu da će se crkva sama urušiti, nakon čega mu je Ž rekao ''E, onda, ne diraj''. Dok su bili na području [adresa] postojala je Arkanova jedinica koja ga je često zvala kada su nailazili na neeksplodirana sredstva kako bi ta sredstva uklonio. Arkanova jedinica bila je u [adresa] do sredine 1995. godine. Znao se priključiti Arkanovoj jedinici, ali ne kao pripadnik, nego kada su išli u ratne akcije tada bi i on išao s njima radi uklanjanja mina. Od konca kolovoza do 1. ožujka 1992. bio je u sastavu jedinice T.O. Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, a od 1. ožujka 1992. do prosinca 1995. bio je u sastavu jedinice 11. Korpusa Srpske vojske Krajine, vojna pošta 91. Pojasnio je da su Đ mijenjali uniforme, jedno vrijeme su čak imali grčke, pa su imali uniforme ''NATO-a''. Uniforma koju je imao on, prvo je bila policijska, a kasnije ta druga, nije identična uniformama koje su imali Đ. Razlika je bila u šari. Te grčke šare su bile svjetlije s crnim flekama, gotovo bijele. Imali su NATO maskirne, gledao ih je na filmovima. Osobno je na glavi imao prvo kačket, ribički, maskirne boje, a kasnije je nosio beretku plave boje. Zna da su Đ jedno vrijeme imali crvene beretke. JJ je upoznao početkom 1992. U rujnu 1991. nije ga poznavao. Zatekao ga je u skladištu hrane kada je JJ na sebi imao radni kombinezon. On je osobno bio u plavoj policijskoj uniformi. Njegovo prvo saznanje za srušenu crkvu u [adresa] bi trebalo biti negdje koncem kolovoza ili početkom rujna 1991. godine. Također je naveo da ukoliko je tada bio u [adresa], eksploziju nije čuo, te da vrlo dobro prepoznaje vrste eksplozija. Ne može se sjetiti je li crkva bila očišćena kada je prvi put ušao u nju početkom rujna ili ne. Zna da je bila očišćena 1993. kada ga je Ž zamolio da pogleda zbog rušenja. Kada je dobio vozilo i pratitelja kako bi obišao teren, to je bio početak rujna. Tada je prvi put ušao u crkvu i vidio da je oštećena. U tom trenutku je pripadao Badžinoj jedinici MUP-a Srbije, a koristili su Pinzgauer zeleno vojno vozilo. S TJ nikada nije išao do crkve u [adresa], već je išao do crkve u Aljmašu. Osobno je živio u [adresa], na brdu iznad Dunava, mora se proći par ulica do crkve. Nije mu poznato tko je LJ, osoba nadimka '' R', MJ, ĐJ, RJ i ŽJ. Poznat mu je BJ kojemu je odlazio u kuću na ''meze'' i čašicu. S njim nikada nije razgovarao o rušenju crkve, niti mu je išta BJ spominjao. Nije mu poznata osoba po imenu MJ, niti CJ. Nakon što mu je predočen iskaz svjedoka MJ u kojemu je svjedok između inoga naveo da ga poznaje te da ga je upoznao tako što je dolazio u njihovu kuću, po njegovu suprugu CJ koja je radila kao kuharica u centru za predvojničku obuku u kojem su bili smješteni Đ, te da je i JJ bio A, da nije bio mještanin [adresa], kao i da ga je vidio kada je sa džipom, zajedno sa još trojicom došao pred crkvu u [adresa] kojom prilikom mu je jedan od njih rekao da skloni motor s kojim se dovezao na stražu, jer su krenuli minirati crkvu, naveo je da to ne odgovara istini, da nijednu kuharicu nije vozio kući ili od kuće na posao, jer bi bilo apsurdno da on kao pukovnik vozi kuharicu na posao. U kolovozu 1991. ili početkom rujna 1991. godine bio je umirovljen. Umirovljen je 30. lipnja 1989., a u [adresa] je došao kao dragovoljac. Pojašnjavajući tri knjižice Vojne pošte, za Vojnu poštu 9189/9 je naveo da se radi o 11. Slavonsko-baranjskom korpusu koji je formiran kada se povukla JNA iz Slavonije. Kada je Hrvatska proglasila neovisnost, došao je UNPROFOR i oni su formirali tada Slavonsko-baranjski Korpus. Po nomenklaturi 11. I to su vojne pošte gdje je tada službovao. Budući je bila preformacija neke jedinice su formirane, a neke rasformirane, zato postoje dvije vojne pošte, vojna pošta /7 i /9. On je bio uvijek na istoj poziciji u istoj jedinici koje su zbog transformacije promijenile brojeve. U vojnoj pošti 8115 gdje je po činu potpukovnik radi se o zapovjedništvu ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane JNA u Zemunu od kuda je on i otišao u mirovinu. U vojnoj pošti 9189 u [adresa] bio je od kolovoza 1991. godine. Službenu legitimaciju prema kojoj ima status inspektora policije dobio je kad je došao u [adresa] i kada se priključio jedinici ZJ, čija je jedinica bila jedinica MUP-a Srbije. Ta jedinica nije imala vojnu poštu. U tom statusu je bio sve dok se oni nisu povukli u prvoj trećini 1992. godine kada je došao UNPROFOR. Nakon što mu je predočena stranica 67 spisa, fotografija broj 5 i 6 potvrđuje da na toj fotografiji drži protutenkovsku minu te da je to snimljeno najvjerojatnije na nekoj obuci, a na fotografiji broj 6 je snimljeno na sastanku s L. Ne zna kada su nastale fotografije. Na fotografiji se nalazi L, jer kao što je rekao držao je teritorijalnim jedinicama teritorijalne obrane obuku. Na fotografiji broj 8 se vide gledatelji, za vrijeme dok drži obuku. Kada bi Arkanova jedinica išla u borbene akcije išao je s njima, budući oni nisu imali stručnjaka za miniranje i razminiravanje. Kada su napadali P i V su napadali P. Kada su napadali Tordince i još neka sela on je išao s Arkanovima ili s jedinicama JNA kako bi čistio kada naiđu na mine. Što se tiče JJ on ga je osobno zvao '' B'. Nije ga zvao miner. Zna da je stanovao u blizini crkve u [adresa] u napuštenoj kući te da je tu doveo obitelj, točnije ženu i dvije djevojčice. '' B' je dolazio po njega u kuću gdje je stanovao. Vozio ga je u vinariju na doručak, poslije doručka bi svratio u policijsku postaju [adresa] da provjeri ima li prijava za neeksplodirana sredstva, a onda tako i u Dalj.
13. Iskaz I-opt. TJ i II-opt. JJ, posebice u dijelu u kojem isti poriču da su u vrijeme inkriminacije bili pripadnici paravojne formacija Srpska dobrovoljačka garda, poznatija kao Đ te da ni na koji način nisu sudjelovali u miniranju i rušenju katoličke [adresa] u [adresa], sud cijeni neuvjerljivim i protivnim sadržaju personalnih i materijalnih dokaza koje je sud ocijenio vjerodostojnim te da takve obrane predstavljaju nastojanje ovih optuženika da od sebe otklone kaznenopravnu odgovornost.
14. Prije svega, valja reći da je općepoznata činjenica da je tijekom Domovinskog rata područje istočne Slavonije od početka svibnja 1991. bilo izloženo oružanoj agresiji i izravnim napadima pripadnika oružanih snaga JNA, paravojnih formacija iz Srbije i dijela lokalnog srpskog stanovništva (teritorijalna obrana) kojeg je organizirala i naoružavala JNA tijekom kojih su, između ostalog, sustavno rušeni sakralni objekti (pa tako i katoličke crkve u [adresa] i [adresa]) te ostali kulturni i povijesni spomenici koji su dio baštine hrvatskog naroda, a sve u cilju uništavanja identiteta i dokaza o pripadnosti Ć ovim prostorima. Riječ je o povijesnim okolnostima koje su široko dokumentirane u javnim izvorima i izvješćima, te isto stoga ne treba posebno dokazivati, a navedenu činjenicu nije osporavala niti obrana optuženika, što je razvidno sa zapisnika o raspravi od 13. svibnja 2026. (list 3, pasus zadnji).
15. O samoj činjenici točnog vremena i mjesta počinjenja kaznenog djela za koje se optuženici terete, tijekom postupka je iskazivao svjedok ovlašteni predstavnik ošt. Đakovačko-osječke nadbiskupije, GJ, koji je naveo da je župnik katoličke crkve u [adresa] i [adresa] od 2018. godine, a da je u vrijeme događaja u rujnu 1991. župnik crkve u [adresa] bio pok. svećenik HJ, koji je zajedno sa župljanima prognan još 1. kolovoza 1991. godine. Isti je u sudski spis predao fotografiju crkve u [adresa] iz koje je vidljivo da je ista fotografirana 23. rujna 1991., kao i fotografiju crkve na kojoj je vlastoručno napisano da je crkva Svih svetih srušena 20. rujna 1991. u 20,40 sati. Svjedok je pojasnio da fotografije na kojima je na poleđini naznačen datum rušenja crkve sačinila jedna gospođa iz Amerike. Također je predao izvještaj župnika [adresa], ŠJ, biskupu iz kojeg je također razvidno da je crkva u [adresa] srušena 20. rujna 1991.
15.1. Iskaz ovog svjedoka u suglasju je s fotografijom [adresa] u [adresa] od 23. rujna 1991. (list 664 spisa) iz koje je razvidno da je dana 23. rujna 1991. (što je digitalni datum nastanka fotografije) već razrušen toranj na [adresa] u [adresa] i krovište crkve, iz čega jasno proizlazi da datum počinjenja ne može biti 25. rujna 1991., kako je to prvotno stajalo u činjeničnom opisu optužbe, te fotografija crkve u [adresa] (s lista 665 spisa) na kojoj je vlastoručno naznačeno da se radi o filijalnoj crkvi u Erdutu Svi sveti, status ''Potpuno razorena 20. rujna 1991. u 20,40 sati'' kao i naznaka da su zvona odnešena – ukradena.
15.2. Iz pročitanog zapisnika o ispitivanju sada pok. svjedoka NJ, također stanovnika [adresa] u vrijeme inkriminacije, čija se kuća nalazila neposredno pored crkve, proizlazi da je katolička crkva 20. rujna minirana i srušena.
15.3. Vrijeme inkriminacije potvrđuje i izvješće Đakovačko-osječke nadbiskupije, Župe Sv. Josipa-Dalj, broj 189/2013 od 12. studenoga 2013., nadbiskupijskom ordinarijatu iz kojega proizlazi da je crkva Svih Svetih izgrađena 1880. godine te da su u Domovinskom ratu pripadnici pobunjenih C crkvu 20. rujna 1991. srušili-potpuno razorili minama, kao i da su zvona odnešena-ukradena za vrijeme Domovinskog rata i okupacije, kao i sav inventar.
15.4. Imajući u vidu iskaz svjedoka predstavnika ošt. Đakovačko-osječke nadbiskupije, GJ, pročitani iskaz pokojnog svjedoka NJ i navedenu materijalnu dokumentaciju koja je međusobno u suglasju glede činjenice kada je točno [adresa] u [adresa] srušena, stavljajući iste u korelaciju s obranom I-opt. TJ i II-opt. JJ, koji u svojim obranama ne navode točno vrijeme rušenja crkve (I-opt. TJ ne zna točno radi li se o rujnu ili listopadu 1991., dok II-opt. JJ tvrdi da je saznao za rušenje crkve tek kada ju je vidio te da bi to trebalo biti negdje koncem kolovoza ili početkom rujna te to povezuje s vremenom kada je dobio vozilo i pratitelja kako bi obilazio teren, a što je prema njemu bio početak rujna, s time da dopušta da je zamijenio datume), ovaj sud nedvojbeno zaključuje da je crkva srušena kako je to optužba i učinila izmjenu činjeničnog opisa
20. rujna 1991. u [adresa].
16. U odnosu na spornu činjenicu identiteta osoba koje su sudjelovale u rušenju [adresa] u [adresa] i njihovog svojstva tijekom postupka ispitan je ugroženi svjedok pod pseudonimom ''Dunav'' te su pročitani iskazi preminulih svjedoka MJ i NJ.
16.1. Suprotno obranama I-opt. TJ i II-opt. JJ koji poriču da su bili pripadnici paravojne formacije Srpska dobrovoljačka garda tzv. Arkanovci i da su osobno sudjelovali u miniranju crkve Svih svetih iz iskaza ugroženog svjedoka pod pseudonimom '' I' proizlazi da je isti bio starosjedilac [adresa], da je u [adresa] bio i u rujnu 1991. sve do 1998. godine. U vrijeme kada je srušena crkva, predvečer se vraćao iz dijela [adresa] koji se zove Orašje prema svojoj kući. Kada je došao u zavoj koji se nalazi ispred same katoličke crkve, vidio je kako iz dvorišta katoličke crkve izlaze M, T, osoba po nadimku R i njegov brat i još jedna osoba s brkovima za koju ne zna kako se zove. Za osobu M zna da se zove JJ, no ne zna mu prezime. T je osoba po imenu Z, također mu ne zna prezime. Osoba po nadimku R i njegov brat se inače prezivaju LJ. Prezimena TJ i JJ mu ništa ne znače. Što se tiče osobe imena Z poznato mu je da je on 1991. godine došao u [adresa] kao izbjeglica i tu se nastanio u kuću KJ kojega su zajedno sa ženom istjerali iz kuće. Zna da je bio pripadnik Arkanove dobrovoljačke garde i da je obavljao za njih stvari kao miner. Poznato mu je da su ga zvali '' T'. Poznato mu je i to, da je s Z u [adresa] došla njegova supruga te da su se nastanili u kuću, no ne zna jesu li imali djece, nije zagledao. Također mu je poznato da kada je Z sa suprugom došao do kuće KJ, da su Đ iz kuće istjerali KJ i njegovu suprugu te da je Z odmah potom ušao u njihovu kuću kao pripadnik H. Što se tiče osobe nadimka M poznato mu je da je on jedno vrijeme bio zapovjednik Arkanove garde i tog centra gdje su se nalazili Đ. Te osobe prilikom izlaska iz dvorišta nisu u rukama imali ništa, izuzev osobe s brkovima, koji je imao sa sobom nekakvu opremu, no ne može precizno pojasniti o kakvoj se točno opremi radilo. Zaustavio se svojim automobilom i pitao Š i njegovog brata nešto u smislu ''Šta' se događa?'', a oni su mu rekli da ide kući i da kaže stražarima koji su preko puta držali stražu da uđu u bunker, jer će sada ''letjeti'' crkva. Otišao je, a oni su se uputili prema mjestu gdje se nalaze Đ, a to je bilo kod vinarije. Kada je došao kući, nakon nekih par minuta začula se jaka detonacija. Nije išao tu večer vidjeti crkvu, već je po izlasku iz kuće sutradan vidio kako se na cesti nalazi prozor sa zvonika crkve koji je letio nekih 50-ak metara. Vidio je i crkvu koja je bila dosta oštećena, no nije bila u cijelosti srušena. Po njegovom mišljenju najviše je stradao prednji lijevi dio crkve, suprotno od surduka. Osobe za koje je naveo da su izlazile iz dvorišta katoličke crkve su bile u odorama Srpske dobrovoljačke garde. Radilo se o zelenim maskirnim odorama, na lijevoj su ruci imali grb tigrova. Đ su se mogli slobodno kretati po [adresa]. M je bio osoba niskog rasta, ispod 170 cm, bio je mršav, prosijed, po njegovom mišljenju radilo se o osobi starosti oko 60-ak godina. Što se tiče braće LJ, oni nisu bili izrazito visoki, ovaj što su ga zvali R je bio nešto deblji u odnosu na drugog brata koji je bio ujedno i malo viši od Š. Svjedok je iskazao da bi mogao prepoznati osobe koje je vidio pri izlasku iz crkve. Osoba po imenu JJ nije bio iz [adresa], dok su braća LJ bili iz Osijeka. JJ je poznavao iz viđenja. Viđao ga je i prije rušenja katoličke crkve kada je hodao po selu. Tom prilikom bio je uniformiran. Nakon što je svjedoku predočena fotodokumentacija očevida broj 250-3/10-17 od 24. ožujka 2017., točnije fotografija broj 1 i 2 na listu 66 spisa svjedok je naveo da se na obje fotografije nalaze braća LJ, točnije da se na fotografiji broj 1 nalazi R, a na fotografiji broj 2 Burencetov brat. Na fotografiji broj 5 na listu 67 spisa nalazi se M, a misli da se on nalazi i na fotografiji broj 6. Na fotografiji broj 7 na poleđini lista 67 nalazi se L, a iza njega M, dok na fotografiji broj 8 misli da se isto nalazi M, no fotografija nije baš najjasnija. Nadalje, nakon što je svjedoku predočena fotodokumentacija broj 250- 3/18-17 od 26. lipnja 2017. svjedok je naveo da ne prepoznaje osobu koja se nalazi na fotografiji broj 2 na listu 71 spisa, da na fotografiji broj 4 s poleđine lista 71 prepoznaje osobu, točnije da se radi o osobi koja je izlazila iz dvorišta katoličke crkve, to je ona osoba koju je opisivao da je imala brkove i da je nosila torbe. Na fotografiji broj 6 s lista 72 i fotografiji broj 10 s lista 73 nalazi se ta ista osoba. Na upit predsjednika vijeća pojasnio je da osoba koju je prepoznao na fotografijama 4, 6 i 10 je osoba koju je uvodno opisao da je izlazila iz dvorišta katoličke crkve po imenu T. T je ''brko'', mršaviji, on pri izlasku iz dvorišta katoličke crkve nije sa sobom nosio torbe. Bio je još jedan ''brko'', to je ustvari peta osoba iz te grupe i on je sa sobom nosio opremu. Izuzev pet osoba koje je nabrojao da su izašli iz dvorišta crkve, iz dvorišta crkve su izašla još tri uniformirana vojnika. T je i prije rušenja crkve viđao po selu, a vidio ga je i nakon tog događaja. Ne zna koje je točno poslove on obavljao. Crkva je minirana samo jednom i to prilikom ovog događaja o kojemu je svjedočio. Centar za obuku Arkanovaca se nalazio u centru za predvojničku obuku za vrijeme Jugoslavije. Nakon ovog događaja nije komentirao s nekim od mještana rušenje crkve.
16.2. Iz pročitanog iskaza sada pok. svjedoka MJ proizlazi da je isti tijekom 1991. živio u [adresa] gdje je rođen i boravio cijeli život. U to vrijeme radio je u Erdutskim vinogradima, a jedno je vrijeme bio i mobiliziran, bio je u pozadini, no nije zadužio nikakvu uniformu, a od naoružanja je dobio vojničku pušku M-48. Za vrijeme dok je bio mobiliziran uglavnom je držao straže u selu. JJ zvanog M upoznao je tako što je on dolazio u kuću njega i njegove supruge CJ koja je radila kao kuharica u centru za predvojničku obuku. Pojašnjava da je to prije rata bio centar za predvojničku obuku, a za vrijeme rata su u tom centru bili smješteni Đ kojima je zapovijedao TS. JJ je također bio u tom centru i on je bio A. JJ nije inače bio mještanin [adresa], već je došao iz Beograda. Poznato mu je da su JJ zvali '' M', a moguće da su ga zvali i '' O', jer mu je pravo ime JJ. Dobro ga poznaje, jer je on praktički svaki dan dolazio u njihovu kuću i vraćao njegovu suprugu s posla. Naime, u to vrijeme u [adresa] je uveden policijski sat, misli negdje od 21,00 sati do 05,00 sati, tako da je JJ svakodnevno dolazio po njegovu suprugu radi odvoženja na posao i isto tako ju vraćao. JJ je njegovu suprugu prevozio vojnim vozilom sivo-maslinaste boje. Te večeri kada je bila minirana katolička crkva u selu, bio je na straži preko puta crkve. Na straži je bio s pokojnim JS. Vidio je kada su džipom došli njih četvorica pred crkvu i misli da je bio i JJ. Netko od četvorice mu je rekao da skloni svoj motor s kojim je došao na stražu i s kojim se nalazio u blizini. To su mu rekli iz razloga što su krenuli minirati crkvu, pa je bilo potrebno da skloni motor kako ne bi bio oštećen od eksplozije. Njemu i JS su rekli da se sklonu u sklonište, točnije bunker koji se nalazio preko puta crkve te da ne izlaze dok oni ne obave posao, tj. dok ne čuju eksploziju. Njih četvorica su zatim ušli u crkvu, a on i JS su otišli u sklonište. Nisu vidjeli trenutak kada su njih četvorica napustili mjesto događaja, ali se vrlo brzo začula snažna eksplozija nakon čega su on i JS izašli iz skloništa i vidjeli da je crkva razrušena. Ova četvorica o kojima je govorio, koji su došli s džipom su svi bili u uniformama. Uniforme su bile jednobojne, zelene i takve uniforme su nosili Arkanovci, a budući je znao da je JJ u Arkanovoj gardi, mislio je da su i ova trojica koje ne poznaje također pripadnici iste jedinice.
16.3. Navodi svjedoka MJ u dijelu gdje isti navodi gdje se točno nalazio u vrijeme miniranja crkve, u suglasju su s fotografijom [adresa] u [adresa] iz rujna 1991. sa lista 84 spisa, fotografija broj 2, iz koje je vidljivo da se bunker u koji se prema iskazu svjedoka MJ sakrio za vrijeme rušenja crkve nalazio frontalno gledano prema začelju crkve, neposredno ispred zida koji je opasavao dvorište crkve.
16.4. Iako svjedok MJ različito od ugroženog svjedoka pod pseudonimom " I" iskazuje da se radilo o četiri osobe, dok ugroženi svjedok navodi da se radilo o pet osoba, sud je ocijenio da razlika u njihovim iskazima glede broja osoba koje su došle radi rušenja crkve ne predstavlja bitnu proturječnost koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza. Naime, riječ je o okolnosti koja nije odlučna za utvrđenje činjenice da je skupina uniformiranih osoba došla do crkve radi njezina rušenja (pri čemu je ugroženi svjedok pseudonima " I" nesporno prepoznao četiri osobe, a među njima i I-opt. TJ i II-opt. JJ, a svjedok MJ II-opt. JJ), a razlika u opaženom broju osoba može se razumno objasniti različitim položajem svjedoka, trenutkom opažanja, uvjetima vidljivosti (koncem rujna u istočnoj Hrvatskoj iza 19,30 sati već započinje mrak) i prirodnim ograničenjima ljudske percepcije. Ovdje treba istaći da oba svjedoka istovjetno opisuju kako su od strane osoba koje su došle rušiti crkvu prethodno upozoreni da se udalje od crkve, jer će minirati crkvu.
16.5. Unatoč činjenici da ugroženi svjedok pod pseudonimom '' I' u svom iskazu govoreći o osobama koje su došle minirati crkvu govori o osobi nadimka '' M' i '' T', odnosno '' Z', te '' R i njegov brat'' navodeći da mu prezimena TJ i JJ ništa ne znače, za ovaj sud nema dvojbe da ovaj svjedok govori upravo o I-opt. TJ i II-opt. DJ. To prije svega iz razloga, jer II-opt. JJ u svojoj obrani danoj tijekom istrage potvrđuje da je njegov nadimak bio M, a što svojim iskazom potvrđuje i svjedok MJ koji navodi da je poznavao II-opt. JJ zvanog M, kao i iz razloga jer opisujući ove svjedoke ugroženi svjedok pod pseudonimom '' I' za osobu nadimka '' T', '' Z' navodi da mu je poznato da je u rujnu 1991. došao u [adresa] kao izbjeglica, te da se odmah nastanio u kuću KJ zajedno sa suprugom, kao i da su ga zvali '' T', što ustvari odgovara samoj obrani I-opt. TJ koji osim što potvrđuje da je imao nadimak '' T', potvrđuje i da je po dolasku u [adresa] dobio kuću blizu crkve, u kojoj je bio sa suprugom i dvije kćerke. Iz preslike registra stanovništva sela [adresa] na dan 6. kolovoza 1992. ser. broj A000-1643/005 proizlazi kako je na adresi u [adresa] kao stanovnik evidentiran TJ, sin MJ, rođen **.**.1961., što upravo odgovara osobnim podacima I-opt. TJ. Iz dopisa PU osječko-baranjske, Sektora krim. policije, KLASA: NK-214-12/26-01/46, URBROJ: 511-07-09-26/11 od 15. svibnja 2026. s prijeratnom adresom IJ u [adresa] proizlazi da je prije Domovinskog rata [adresa] nosila naziv FS, te da je na istoj adresi od 27. ožujka 1976. do 21. veljače 1992. prebivao IJ. Navedeni podaci potvrđuju dio iskaza ugroženog svjedoka pod pseudonimom '' I' da je '' T miner'', kojeg je vidio kritične zgode ispred crkve neposredno prije njezinog miniranja, živio u kući IJ te kojeg je svjedok prepoznao na fotografijama, nesporno I-opt. TJ osoba koju svjedok pseudonima '' I' navodi pod nadimkom '' T', odnosno '' Z' koja je kritične zgode prema navodima istog svjedoka došla minirati crkvu.
16.6. Cijeneći iskaze ugroženog svjedoka pod pseudonimom '' I' i MJ, koji su kritičnog dana nesporno bili u neposrednoj blizini [adresa] u [adresa], neposredno prije njezina miniranja za očekivati je da upravo ovi svjedoci najbolje znaju što se i kada dogodilo, kao i identitet počinitelja budući su ovi svjedoci bili stanovnici [adresa] i poznavali su neke od osoba koje su došle minirati crkvu pa je tako svjedok MJ poznavao II-opt. JJ, dok je ugroženi svjedok pod pseudonimom '' I', izuzev II-opt. JJ poznavao i I-opt. TJ i braću LJ, čiji iskazi su međusobno suglasni u opisu događaja, ovaj sud zaključuje da su I-opt. TJ i II-opt. JJ kritične zgode zajedno s drugim osobama kao pripadnici Srpske dobrovoljačke garde zv. Đ (pri čemu je neodlučno jesu li uz njih bila samo dva brata LJ ili su izuzev njih četvorice iz dvorišta crkve prema iskazu ugroženog svjedoka pod pseudonimom '' I' izašla još tri uniformirana vojnika) pomoću eksploziva minirali [adresa] u [adresa] koja je uslijed eksplozije gotovo u potpunosti razrušena. Izuzev iskaza ova dva svjedoka čiji iskazi se međusobno potvrđuju i nadopunjuju u bitnome, da su I-opt. TJ i II-opt. JJ viđeni kod crkve neposredno prije samog miniranja i da su tada od njih upozoreni da će crkva biti minirana, što se na koncu nekoliko minuta kasnije i dogodilo, u prilog ovakvom zaključku suda govori i činjenica da su oba optuženika imali stručna znanja za rukovanje eksplozivom, da su prema informaciji 1. Vojne oblasti Organa bezbednosti od 31. prosinca 1991. braća LJ tzv. '' R' i '' K' koji su kritične zgode bili u društvu I-opt. TJ i II-opt. JJ te zajedno s njima ušli u crkvu, također bili visoko pozicionirani pripadnici paravojne formacije pod zapovjedništvom JJR, a da je prema informaciji Organa bezbednosti 1. Vojne oblasti koja opisuje djelatnost pripadnika paravojne formacije u [adresa] pod zapovjedništvom JJR navodi da su upravo pripadnici navedene formacije srušili katoličku crkvu u [adresa].
17. U odnosu na činjenicu pripadnosti optuženika formaciji Srpska dobrovoljačka garda, izuzev ugroženog svjedoka pod pseudonimom '' I' koji u svom iskazu potvrđuje činjenicu da su optuženici bili pripadnici Srpske dobrovoljačke garde navodeći da je Z (radi se o I-opt. TJ o utvrđenju čijeg identiteta će biti nastavno obrazlagano) bio pripadnik Arkanove dobrovoljačke garde te da je osoba nadimka M (radi se o II-opt. DJ o utvrđenju čijeg identiteta će biti nastavno obrazlagano) jedno vrijeme bio zapovjednik Arkanove garde i tog centra gdje su se nalazili Đ i iskaza svjedoka MJ koji suglasno iskazu naprijed navedenog ugroženog svjedoka također potvrđuje činjenicu da je II-opt. JJ zvani M bio u centru gdje su bili smješteni Đ te da je i sam bio A, iz preslike informacije komande 1. Vojne oblasti – organa bezbednosti od 31. prosinca 1990. pod nazivom ''Delatnost pripadnika paravojne formacije u [adresa] pod komandom OS' '', ser. broj [serijski broj] proizlazi da su i LJ zvani '' R' i MS zvani ' K' za koje ugroženi svjedok pod pseudonimom '' I' navodi da su kritične zgode došli zajedno s I-opt. TJ i II-opt. DJ minirati crkvu, također bili pripadnici paravojne formacije pod zapovjedništvom JJR.
17.1. Iako ugroženi svjedok pod pseudonimom '' I' i svjedok MJ suglasno iskazuju kako su osobe koje su došle minirati crkvu bile u uniformama H, pri čemu jedan opisuje da se radilo o zelenoj maskirnoj uniformi, dok drugi opisuje da se radilo o jednobojnoj zelenoj uniformi, isto za ovaj sud nije od odlučnog značaja, budući oba svjedoka suglasno opisuju da je riječ o zelenim vojnim odorama, dok se razlika odnosi isključivo na njihov uzorak. Takvo odstupanje predstavlja uobičajenu razliku u opažanju svjedoka i opisivanju pojedinosti te ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza u bitnim dijelovima. Tim više što je opći izgled odore pripadnika Srpske dobrovoljačke garde javno poznat i dostupan u brojnim vjerodostojnim javnim izvorima iz kojih proizlazi da pripadnici Srpske dobrovoljačke garde poznati kao Đ nisu uvijek nosili potpuno jednaku odoru, te da su nosili maskirnu i maslinastu uniformu s prepoznatljivim oznakama Srpske dobrovoljačke garde i amblemom tigra upravo onako kako je to u svom iskazu opisao ugroženi svjedok pseudonima '' I'.
17.2. Iako su I-opt. TJ i II-opt. JJ u svojim obranama nastojali prikazati da kritične zgode nisu bili pripadnici Srpske dobrovoljačke garde tzv. H, pa je tako I-opt. TJ tvrdio da je u to vrijeme bio pripadnik teritorijalne obrane, dok je II-opt. JJ tvrdio da se po dolasku u [adresa] priključio specijalnoj jedinici policije FJR te dobio funkciju inspektora policije, a da se Arkanovoj jedinici znao priključivati kada bi išli u borbena djelovanja, što su nastojali potkrijepiti materijalnom dokumentacijom u vidu vojne knjižice, službene legitimacije na ime II-opt. JJ i potvrde o učešću u ratu komande 11. Korpusa SVK Vukovar od 21. listopada 1996. iz koje proizlazi da je JJ kao dobrovoljac u činu pukovnika aktivno sudjelovao u borbenim djelovanjima u sastavu jedinica Teritorijalne obrane istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema i to, od 25. kolovoza 1991. do 1. ožujka 1992. u sastavu jedinica TO Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, a od 1. ožujka 1992. do 26. prosinca 1995. u sastavu jedinica 11. Korpusa SVK u VP 9189/7 i 9189/9, te preslike uverenja VP 9189-7 Erdut od 8. veljače 1994. na ime I-opt. TJ iz koje proizlazi, da je TJ polazio obuku o miniranju i razminiravanju i uklanjanju i uništavanju minsko-eksplozivnih sredstava, pirotehničkih sredstava i projektila u razdoblju od 18. siječnja do 31. srpnja 1992. pri stožeru Teritorijalne obrane Slavonije i Baranje i Zapadnog Srijema koje uvjerenje je potpisano od strane pukovnika JJ, ovaj sud istu dokumentaciju nije prihvatio kao vjerodostojnu, prije svega, iz razloga jer je ista u suprotnosti s iskazima naprijed navedenih svjedoka očevidaca, ugroženog svjedoka pod pseudonimom '' I' i svjedoka MJ, kao i iz razloga, jer je riječ o preslikama isprava čija autentičnost i način nastanka nisu potvrđeni, niti je njihov sadržaj potkrijepljen drugim izvedenim dokazima. Štoviše, sadržaj navedene dokumentacije, kao što je prethodno navedeno, u bitnim je dijelovima u suprotnosti s iskazom ugroženog svjedoka pod pseudonimom ''Dunav'' i MJ čije je iskaze sud ocijenio uvjerljivima, međusobno podudarnima i suglasnima s ostalim izvedenim dokazima.
17.3. Dokaz u vidu preslike rješenja HZMO, Područne službe u Vukovaru od 17. veljače 2009. na ime TJ iz kojega proizlazi da je Z TJ priznat mirovinski staž kao staž osiguranja za vrijeme radnog odnosa kod ''RSK SUP'' Vukovar od 18. siječnja 1992. do 6. veljače 1995. te od 1. ožujka 1995. do 31. svibnja 1997., sud drži irelevantnim, budući razdobljem navedenim u ovom dokumentu nije obuhvaćeno vrijeme inkriminacije za koje se tereti I-opt. TJ.
18. Da je crkva srušena upravo onako kako to opisuju ugroženi svjedok pod pseudonimom '' I' i svjedok MJ miniranjem potvrđuje i preslika Informacije organa bezbednosti 1. Vojne oblasti JNA pod nazivom '' TS – zapažanja'' iz kojega proizlazi da je katolička crkva u [adresa] srušena eksplozivom, te da ju je srušio '' L' s time da je iz sadržaja navedene informacije razvidno da se govori o L sa njegovom grupom, iz čega sud zaključuje da su crkvu srušili upravo pripadnici ''Arkanove garde''.
18.1. Činjenicu da je crkva minirana potvrđuje i fotodokumentacija očevida PU osječko- baranjske, Sektora kriminalističke policije od 20. lipnja 2017. [adresa] u [adresa], točnije fotografije 2 i 3 koje pokazuju samo vanjski izgled crkve i to, postranično s jedne strane iz kojih fotografija je razvidno da je većim dijelom srušen zvonik i krovište crkve te da su s crkve izbijeni prozori, koja oštećenja po svojoj prirodi odgovaraju oštećenjima nastalim uslijed eksplozije.
19. Sud je iskaze ispitanog ugroženog svjedoka pod pseudonimom '' I' i pročitani iskaz sada pokojnog svjedoka MJ cijenio vjerodostojnim i istinitim, jer se radi o neposrednim očevicima predmetnog događaja te su im činjenice i okolnosti o kojima su se svjedoci izjašnjavali u bitnome osobno poznate, a sudu nije predočen niti jedan razlog koji bi ukazivao da se njihovo iskazivanje ne prihvati i da je izvjesno da nitko od njih nema niti jedan razlog da lažno iskazuje i tako tereti optuženike. Manja odstupanja u iskazima navedena dva svjedoka u dijelu gdje isti donekle različito opisuju uniforme koje su počinitelji kritične zgode na sebi imali, kao i u dijelu gdje jedan opisuje da je pred crkvom Svih svetih neposredno pred njezino miniranje vidio pet osoba, dok drugi opisuje da je vidio četiri osobe, sud je već pojasnio pod točkama 16.4. i 17.1. obrazloženja ove presude, te se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na iste.
20. Nadalje, sud je pročitani iskaz sada pokojnog svjedoka NJ, koji je iskazivao o odlučnoj činjenici vremena počinjenja kaznenog djela također cijenio vjerodostojnim i istinitim, jer se radi o svjedoku koji je u vrijeme događaja bio mještanin sela [adresa] čija se kuća nalazila neposredno pored minirane crkve, te je sasvim izvjesno da je ovaj svjedok svojim iskazom svjedočio o činjenici koju je neposredno opažao, bez ikakvog motiva da o tome iskazuje neistinito.
21. Nadalje, sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu materijalnu dokumentaciju koja je pročitana i reproducirana tijekom postupka te istu posebno analizirao, pri čemu istinitost sadržaja materijalnih dokaza tijekom postupka nije osporena, izuzev preslike vojne knjižice i službene legitimacije na ime JJ, preslike uvjerenja V.P. 9189-7 od 8. veljače 1994. na ime TJ, zajedno s prijevodom i potvrde o učešću u ratu Komande 11. Korpusa SVK Vukovar od 21. listopada 1996. na ime JJ, a iz razloga kako je to već prethodno pojašnjeno pod točkom 17.2. obrazloženja ove presude, te se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na istu. Unatoč protivljenju branitelja II-opt. JJ, koji se protivio čitanju preslike registra stanovništva sela [adresa] na dan 6. kolovoza 1992. broja A000-1643/005, navodeći kako iz istog popisa nije vidljivo tko je popis sačinio, zbog čega je nakon izvođenja ovog dokaza stavio i primjedbu na izvedeni dokaz držeći kako se radi o nezakonitom dokazu, sud je navedenu presliku registra stanovništva sela [adresa] na dan 6. kolovoza 1992., čiju autentičnost je sud provjerio i prema dopisu PU osječko- baranjske, Sektora kriminalističke policije od 15. svibnja 2026. utvrdio da se radi o dokumentaciji koju su policijski službenici pribavili putem otvorenih izvora, točnije pregledom Internet stranica Međunarodnog kaznenog suda u Haagu, koji dokument suda je zaveden kao dokaz pod brojčanom oznakom A000-1643/005 te da su navedeni registar izradili DS iz [adresa] koja je tijekom 1992. bila uposlena kao administrator u tijelima paravlasti u [adresa] i RJ također iz [adresa] koji je sudjelovao u kreiranju popisa stanovnika, što je prethodilo stvaranju registra, zbog čega je sud ovaj dokaz cijenio zakonitim, a njegov sadržaj istinitim, budući je njegov sadržaj u odnosu na evidentiranog stanovnika TJ u suglasju s iskazom ugroženog svjedoka pod pseudonimom '' I' u dijelu gdje isti svjedok navodi da se I-opt. TJ u rujnu 1991. nastanio u kuću KJ u [adresa] kojega su Đ istjerali iz kuće, a Z odmah potom sa suprugom ušao u njihovu kuću kao pripadnik H.
22. Analizirajući sve dokaze zajedno, kao i u međusobnoj vezi, sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno i dokazano da su I-opt. TJ i II-opt. JJ počinili kazneno djelo uništavanje kulturnih i povijesnih spomenika iz čl. 130. st. 1. OKZ RH.
23. Sud je učinio dopuštenu intervenciju u činjenični opis optužnog akta, tako što je iz istoga izostavio riječi ''dovezli se vojnim vozilom koje je koristila njihova postrojba…'', ''iz vozila iznijeli veću količinu eksploziva i rasporedili ga po unutrašnjosti crkve'', kao i riječ ''žurno'' (koja se odnosila na žurno napuštanje crkve), budući ove okolnosti nisu utvrđene niti jednim izvedenim dokazom u postupku, te umjesto riječi ''uništena'' stavio riječ ''razrušena'', čime je sud faktički samo jezično precizirao činjenični opis, budući iz dokaza (fotodokumentacije crkve) razvidno da crkva nije uništena, što bi značilo da je stvar prestala postojati ili je potpuno izgubila svoju funkciju, već da je ista teško oštećena eksplozijom, no djelomično sačuvana (zidovi crkve).
23.1. Na koncu, sud je uskladio i zakonski opis kaznenog djela na način da je iz istoga izostavio riječ ''kulturni i'', što se odnosi na kulturni spomenik, budući iz provedenog dokaza u vidu dopisa Konzervatorskog odjela u Osijeku vezano za utvrđenje statusa katoličke crkve Svih svetih u mjestu [adresa] proizlazi da je izvršenim uvidom u dokumentaciju utvrđeno da nije bila registrirano kulturno dobro upisano u Registar spomenika kulture.
24. Na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08 sud je iz spisa kao dokaz na kojem se ne može temeljiti sudska odluka izdvojio službenu zabilješku PU osječko-baranjske, Sektora krim. policije, Službe općeg kriminaliteta, Odjela ratnih zločina broj 511-07-09/03-243- 42/07 od 6. travnja 2017. o obavljenom obavijesnom razgovoru s ŠJ (list 43/1. dio spisa), budući se u konkretnom slučaju radi o izjavi koju je osoba dala kao građanin policiji u smislu čl. 208. st. 1. ZKP/08, te se takvim obavijestima na temelju čl. 86. st. 2. ZKP/08 ne može služiti u postupku.
25. Na temelju utvrđenja spornih činjenica, podvođenjem istih pod odredbu čl. 130. st. 1. OKZ RH, odnosno primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, sud utvrđuje da su I-opt. TJ i II-opt. JJ u vrijeme i na mjestu inkriminacije kršeći pravila međunarodnog prava kao pripadnici paravojne formacije Srpska dobrovoljačka garda pomoću eksploziva minirali [adresa] u [adresa] kojom prilikom je ista gotovo u potpunosti razrušena, čime su u njihovim radnjama ostvarena sva bitna obilježja bića kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – uništavanje kulturnih i povijesnih spomenika iz čl. 130. st. 1. OKZ RH.
26. Suprotno navodima obrane I-opt. TJ i II-opt. JJ koja je osporavala da u konkretnom slučaju nije ostvareno jedno od bitnih obilježja ovog kaznenog djela, a to je da objekt počinjenja u konkretnom slučaju crkva treba imati status kulturnog povijesnog dobra te da se formalno ne radi niti o ustanovi koja je namijenjena za odgoj, unatoč činjenici da [adresa] u [adresa] nije upisana u imenik kulturnih dobara, za ovaj sud nema dvojbe da se radi o povijesnom spomeniku
- kategorija arhitektonske baštine (zgrade, dvorci, utvrde, sakralni objekti i cjelovite povijesne jezgre gradova) te da u širem smislu crkva ima značaj ustanove namijenjene vjerskom odgoju kako djece, tako i odraslih, imajući u vidu da je, izuzev mjesta na kojem se održavaju vjerski obredi, crkva ujedno i mjesto na kojem se drže sati vjeronauka kao i sati priprave za brak, a sve u duhu Ugovora Svete stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima koja govori o ulozi katoličke crkve u odgoju hrvatskog naroda i njezinu povijesnu i sadašnju ulogu na društvenom, kulturnom i obrazovnom području.
27. Nastavno je valjalo ispitati je li u ovom predmetu riječ o međunarodnom ili nemeđunarodnom sukobu, obzirom da kvalifikacija karaktera oružanog sukoba izravno utječe i na odabir materijalnog prava koje se primjenjuje u konkretnom slučaju, budući se radi o kaznenom djelu sa tzv. ''blanketnom'' dispozicijom koja se ogleda u kršenju ''pravila međunarodnog prava''. Općepoznata činjenica je da je u inkriminiranom razdoblju trajala oružana pobuna lokalnog srpskog stanovništva protiv ustavno pravnog poretka Republike Hrvatske te napadi udruženih snaga JNA, pobunjenika i dobrovoljaca iz Srbije na Vukovar koja je imala karakter oružanog sukoba, da je taj oružani sukob najprije imao nemeđunarodni karakter sve do 8. listopada 1991. godine kada je Republika Hrvatska stekla svojstvo suverene države u smislu međunarodnoga prava dana 8. listopada 1991. godine, što proizlazi iz ustavno pravne prakse i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4150/2010, a od 8. listopada 1991. međunarodni karakter. S tim u vezi, za nemeđunarodni sukob ima se primjenjivati IV. Ženevska konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. i Dopunski protokol Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. (Protokol II.).
27.1. Člankom 3. IV. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., članka 53., propisano je da je okupacijskoj sili zabranjeno uništavati pokretnu i nepokretnu imovinu, koja pojedinačno ili kolektivno, pripada pojedincima, državi ili javnim tijelima, društvenim organizacijama ili zadrugama, osim ako takvo uništavanje postane apsolutno potrebno radi vojnih operacija.
27.2. Dopunskim protokolom Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II.) od 8. lipnja 1977. i to, člankom 16. propisano je da ne dirajući odredbe Haške Konvencije za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba od 14. svibnja 1954. zabranjeno je vršiti bilo kakve neprijateljske čine usmjerene protiv povijesnih spomenika, umjetničkih djela ili mjesta bogoslužja koji čine kulturnu ili duhovnu baštinu naroda i upotrebljavati ta dobra za potporu vojnim napadima.
28. S obzirom na sadržaj citiranih odredbi Ženevske konvencije i Dopunskog protokola, izvjesno je da su I-opt. TJ i II-opt. JJ imajući u vidu činjenicu da rušenje crkve nije počinjeno u svrhu vojne operacije, već isključivo kao akt namjernog rušenja sakralnog objekta, postupali protivno istima. Radnje koje su poduzimali u vrijeme inkriminacije, poduzimali su s izravnom namjerom, s obzirom da su bili u potpunosti svjesni svog djela i htjeli njegovo počinjenje. Naime, optuženici su znali da radnjama opisanim u činjeničnom opisu ostvaruju sve bitne elemente bića kaznenog djela, uključujući i posljedicu čije nastupanje shvaćaju kao realnu mogućnost, htjeli su njezino nastupanje i time počinjenje djela. Pri tome valja reći da svijest da se ''krše pravila međunarodnog prava'' nije nužna za postojanje namjere, jer je ovo obilježje objektivni učin za postojanje predmetne inkriminacije i ne mora biti obuhvaćeno namjerom.
29. Ubrojivost optuženika, dakle, da su isti bili svjesni značenja počinjenog djela u smislu njegove zabranjenosti tijekom postupka nije dovedena u pitanje, kao niti svijest o protupravnosti. Također, tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga na strani I-opt. TJ i II-opt. JJ.
30. I-opt TJ i II-opt. JJ proglašeni su krivima za kazneno djelo uništavanje kulturnih i povijesnih spomenika iz čl. 130. st. 1. OKZ RH. Kako je u međuvremenu stupio na snagu novi Kazneni zakon (''Narodne novine'' broj 125/11 i 144/12) sud je razmotrio pitanje pravnog kontinuiteta i primjene blažeg zakona te utvrdio da pravni kontinuitet kaznenog djela uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika iz čl. 130. st. 1. OKZ RH postoji u kaznenom djelu ratnog zločina – usmjeravanje napada protiv zgrada posvećenih vjeri, obrazovanju, umjetnosti, znanosti ili humanitarnim svrhama, protiv povijesnih spomenika i kulturnih dobara, bolnica i mjesta na kojima se prikupljaju bolesni i ranjeni, pod uvjetom da nisu vojni ciljevi iz čl. 91. st. 2. toč. 9. KZ/11, pri čemu je OKZ RH blaži po propisanoj kazni (za kazneno djelo iz čl. 130. st. 1. OKZ RH propisana je kazna od najmanje jedne godine zatvora) od KZ/11, koji za kazneno djelo iz čl. 91. st. 2. toč. 9. KZ/11 propisuje kaznu zatvora najmanje tri godine.
31. Proglasivši I-opt. TJ i II-opt. JJ krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 130. st. 1. OKZ RH, valjalo je istima u okviru propisanih okvira kazne za kazneno djelo iz čl. 130. st. 1. OKZ RH i sukladno čl. 37. OKZ RH odmjeriti kaznu, pri čemu je sud primijenio opće pravilo o odmjeravanju kazne (vrsta i visina), polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, istovremeno cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a posebice jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, prijašnji život počinitelja, njihove osobne prilike te njihovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.
32. Sud je u odnosu na oba optuženika cijenio da su pri počinjenju kaznenog djela postupali s izravnom namjerom prvog stupnja, da su imali svijest o protupravnosti te da su bili potpuno ubrojivi.
33. Od olakotnih okolnosti, gledajući prijašnji život I-opt. TJ i II-opt. JJ, sud je uzeo u obzir činjenicu da prema podacima iz kaznene i prekršajne evidencije oba optuženika nisu kazneno osuđivani niti prekršajno kažnjavani. Od osobnih prilika kao olakotnu okolnost sud je cijenio činjenicu da su oba optuženika osobe starije životne dobi (I-opt. TJ u dobi sa navršenih 65 godina života, dok je II-opt. JJ osoba sa navršenih 88 godina života) te da prema podacima prikupljenim u vrijeme njihova ispitivanja obojica žive u izvanbračnoj zajednici s osobama za koje se opravdano pretpostavlja da su također starije životne dobi. Iako je od počinjenja kaznenog djela za koje se optuženici terete proteklo više od 35 godina, te da je protek vremena od počinjenja djela prema sudskoj praksi olakotna okolnost na strani počinitelja kaznenog djela, kako se ovdje radi o kaznenom djelu protiv čovječnosti i međunarodnog prava za koje zastara kaznenog progona ne nastupa, protek vremena od počinjenog kaznenog djela nije od značaja za ocjenu okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, iz kojeg razloga ova okolnost nije uzeta olakotnom.
34. U odnosu na oba optuženika, očigledno je da je pobuda kojom su bili motivirani na počinjenje ovog kaznenog djela ustvari etnička nesnošljivost prema pripadnicima hrvatske nacionalnosti, koju okolnost je sud cijenio kao otegotnu. Također je sud kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je miniranjem nastupila velika materijalna šteta na sakralnom objektu te da se ovdje radi o sakralnom objektu od iznimne važnosti u odgoju hrvatskog naroda.
35. Uzevši u obzir izneseno, sud je I-opt. TJ i II-opt. JJ, svakog ponaosob, osudio na kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) godina, držeći kako je upravo ta kazna primjerena težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobama konkretnih optuženika kao počinitelja, stupnju njihove krivnje, pogibeljnosti kaznenog djela te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 37. OKZ RH.
36. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 sud je ošt. Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji djelomično dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu 37.743,46 eura na ime materijalne štete nastale rušenjem crkve, dok je sa ostatkom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu 877.943,54 eura ošt. Đakovačko-osječka nadbiskupija upućena u parnicu. Naime, predstavnik ošt. Đakovačko-osječke nadbiskupije GJ je postavljajući imovinskopravni zahtjev na ime materijalne štete koju je crkva pretrpjela rušenjem naveo da se imovinskopravni zahtjev odnosi i na župnu kuću koja je uz samu crkvu i župnu ogradu u iznosu 915.687,00 eura, pojašnjavajući da takav iznos proizlazi iz stručnog nalaza i mišljenja o procjeni ratne štete / troškova konstrukcije stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina prof. dr. sc. Silve Lozančić, dipl. ing. građ., od 21. veljače 2026. koji nalaz je dostavljen u sudski spis (list 667-683 spisa). Uvidom u navedeni nalaz i mišljenje razvidno je da su provedenim vještačenjem, izuzev troškova izgradnje crkve u iznosu 539.200,00 eura obuhvaćeni i troškovi rekonstrukcije župnog stana u iznosu 89.902,00 eura, kao i ostali troškovi rekonstrukcije koji obuhvaćaju troškove pokradenog i uništenog inventara (oltar, crkvene klupe, vitraji, orgulje, lusteri, misno ruho, liturgijske knjige, crkveni i sakristijski namještaj, crkvena zvona i namještaj u župnoj kući) u iznosu 70.000,00 eura, što sveukupno iznosi 915.687,00 eura. Obzirom da je u dokaznom postupku pročitano izvješće Đakovačko-osječke nadbiskupije broj 189/2013 vezano za obnovu [adresa] u [adresa] od 12. studenoga 2013. iz kojega suprotno navedenom stručnom nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da je za obnovu navedene crkve koja je započela 2002. godine i trajala do 2013. godine za sve radove u posljednjih pet godina utrošeno 284.378,13 kuna / 37.766,02 eura, a posebice iz razloga jer nalaz i mišljenje građevinskog vještaka obuhvaćaju župni stan, te cjelokupan inventar crkve koji nisu obuhvaćeni činjeničnim opisom iz izreke presude, ovaj sud dosudio je oštećeniku nesporni dio štete, dok je u odnosu na sporni dio oštećenik upućen u parnicu.
37. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 sud je I-opt. TJ i II-opt. JJ oslobodio troškova kaznenog postupka, s obzirom na činjenicu da se imenovanima sudilo u odsutnosti te da prema podacima koje su dali prilikom zamolbenog ispitivanja I-opt. TJ od imovine posjeduje samo automobil, te da nema podataka o njegovim primanjima, te da je obzirom na njegovu životnu dob izvjesno da se sada radi o umirovljeniku, dok II-opt. JJ ne posjeduje imovinu, te da izuzev naznake da je isti umirovljenik nema podataka o njegovim primanjima, izvjesno je da bi plaćanjem troškova isti ugrozili svoju egzistenciju, kao i egzistenciju osoba koje eventualno uzdržavaju, dok nagrada i nužni izdaci branitelja po službenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava.
Osijek, 22. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća – sudac za ratni zločin
Vesna Osmanović
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj, a u korist optuženika žalbu mogu podnijeti i osobe navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.
Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili putem preporučene pošte u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj K-DO-19/2017 (sada KO- DO-103/2020)
2. I-opt. TJ - suđenje u odsutnosti
3. Branitelj I-opt., GS, odvjetnik iz [adresa]
4. II-opt. JJ - suđenje u odsutnosti
5. Branitelj II-opt., OJ, odvjetnik iz [adresa]
6. Ošt. Đakovačko-osječka nadbiskupija, Strossmayerov trg 6, Đakovo
