Poslovni broj: 4K.15/26-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Mariu Bulumu, kao predsjednik vijeća uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene IK po optužnici ODO u Dubrovniku pod poslovnim brojem: K-DO- 471/11 od 28. prosinca 2012. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju – djela opisanog i kažnjivog po čl. 292. st. 2. u svezi sa st. 1. al. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06; u daljnjem tekstu KZ/97) nakon održane rasprave 20. svibnja 2026. koja je zaključena istoga dana i objavljena 22. svibnja 2026.

Na temelju odredbe čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

Optužena IK OIB: [osobni identifikacijski broj], kći I i B, r. K, rođena **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, diplomirana pravnica, sa završenom VSS, odvjetnica u vlastitom odvjetničkom uredu, s mjesečnim primanjima od oko 1.200,00 eura , vlasnica polovine obiteljske kuće u [adresa] od oko 90 m2, poljoprivrednog zemljišta u Dunavama oko 5 000 m2, te izvanknjižna vlasnica kuće u [adresa], udana, majka jednog punoljetnog djeteta, dobrog imovinskog stanja, nalazi se na slobodi,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

„da je dana 25. svibnja 2006 godine u Dubrovniku, kao pravna savjetnica u Uredu gradonačelnice Grada Dubrovnika, u nakani da trgovačkom društvu „GP Dubrovnik“ d.d. pribavi nepripadnu imovinsku korist, sačinila dokument zvani „posvjedočenje“ u kojem je neistinito navela da kao ovlašteni punomoćnik Grada Dubrovnika, te punomoćnici trgovačkog društva „GP Dubrovnik“ d. d. i trgovačkog društva „Vrtlar“ d.o.o. Dubrovnik izjavljuju da je u tekstu sudske nagodbe, koja je zaključena pred Općinskim sudom u Dubrovniku dana 09. prosinca 2005 godine, u parnici koja se vodila pod brojem P-1211/95 između tužitelja trgovačkog društvo „GP Dubrovnik“ d.d. i tuženika Grada Dubrovnika i kojom su okončani sporovi između stranaka, došlo do pogreške u prepisivanju i da je vrijednost zemljišta koje je trgovačko društvo „GP Dubrovnik“ d.d. priznalo Gradu Dubrovniku u iznosu od 2.478.584,00 EUR, a ne u iznosu od 1.848.616,00 EUR, dok se u sudskoj nagodbi navodi da trgovačko društvo „GP Dubrovnik“ d.d. priznaje Gradu Dubrovniku vlasništvo čest. zgrade [katastarska čestica], čest. zemlje [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] ukupne površine 3001 m2, procijenjene prometne vrijednosti po stalnom sudskom vještaku BK **.**.2005. u iznosu od 1.848.616,00 EUR (13.572.022,50 kn), a trgovačko društvo „Vrtlar“ d.o.o., kao umješač u parnici, prenosi u vlasništvo Gradu Dubrovniku čest. zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ukupne površine 3606 m2, procijenjene prometne vrijednosti po stalnom sudskom vještaku BK od 20. kolovoza 2005 godine u iznosu od 2.163.600,00 EUR (15.922.562,00 kn), dok Grad Dubrovnik na ime ispunjenja obveze iz Sporazuma o naknadi od 20. lipnja 1989 godine prenosi u vlasništvo trgovačkom društvu „GP Dubrovnik“ d.d. čest. zemlje [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], a Grad Dubrovnik prenosi u vlasništvo trgovačkom društvu „Vrtlar“ d.o.o. čest. zgrade [katastarska čestica], čest. zemlje [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] i da su potraživanja Grada Dubrovnika prema trgovačkom društvu „GP Dubrovnik“ d.d. s osnova zakupnine poslovnih prostora na adresi [adresa] u iznosu od 314.984,00 EUR (2.311.740,43 kn) u potpunosti podmirene, nakon čega je taj dokument dostavila na knjiženje Upravnom odjelu za financije Grada Dubrovnika, na koji način je neosnovano onemogućila Grad Dubrovnik da potražuje od trgovačkog društva „GP Dubrovnik“ d.d. iznosa od 314.984,00 EUR, na temelju razlike u vrijednosti nekretnina koje je trgovačko društvo priznalo u vlasništvo Gradu Dubrovniku i vrijednosti nekretnina koje je Grad Dubrovnik prenio u vlasništvo trgovačkom društvu „GP Dubrovnik“ d.d., kao i iznosa od 313.183,70 EUR po osnovu zakupnine poslovnih prostora koje je koristilo trgovačko društvo „GP Dubrovnik“ d.d. u [adresa], pribavivši na taj način korist trgovačkom društvu „GP Dubrovnik“ d. d. u ukupnom iznosu od 628.167,70 EUR,

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, s ciljem pribavljanja imovinske koristi za drugu pravnu osobu, sastavila ispravu neistinitog sadržaja i time pribavila znatnu imovinsku korist drugoj pravnoj osobi, a postupala je s namjerom pribavljanja takve koristi,

pa da je time počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po čl.292. st.2. u svezi sa st.1. al. 2. Kaznenog zakona.“

Na temelju odredbe čl. 158. st. 3. Zakona o kaznenom postupku oštećenik Grad Dubrovnik se upućuje da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

Obrazloženje

1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 31. prosinca 2012. optužnicu poslovnog broja: K-DO-471/11 protiv IK zbog kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u svezi sa st. 1. al. 2. KZ/97.

2. Ispitana pred ovim sudom optužena je u bitnome navela da u cijelosti ostaje pri obrani koju je iznijela na zapisnik dana 22. ožujka 2024. te da još želi samo dodati da je iz potvrde koja je danas predana u spis kao i iz Statuta Grada Dubrovnika koji je tada bio na snazi jasno da predmetno posvjedočenje uopće nije isprava, a pogotovo da nije isprava u smislu raspolaganja imovinom Grada Dubrovnika te da je za napomenuti da je ono bilo supotpisano sa još dvoje osoba koje su bile ovlaštene zastupati svoje pravne osobe u imovinsko pravnim pitanjima. Sukladno tadašnjem Zakonu o lokalnoj samoupravi gradonačelnik je bio osoba ovlaštena za zastupati grad u pogledu raspolaganja imovinom ali i on ne neograničeno i ne u svim stvarima već je za određene veće iznose i određena pravna pitanja odluku moralo donijeti gradsko vijeće, odnosno poglavarstvo. Slijedom svega navedenog da je jasno da predmetno posvjedočenje nije nikada bilo namijenjeno raspolaganju imovinom grada i da u tom smislu nikada nije moglo biti relevantno, da predmetno posvjedočenje uopće nije isprava niti se po njemu postupalo kao da je ono instrument kojim se raspolaže imovinom Grada. Inače da je ona po zaposlenju, odnosno mjestu na kojemu je bila zaposlena, zastupala Grad Dubrovnik ali u svakom pojedinačnom upravnom ili sudskom predmetu da je dobivala posebnu punomoć za zastupanje, a što se tiče sklapanja predmetne nagodbe da je ona bila u nadležnosti davanja odobrenja od strane gradskog poglavarstva tako da joj je punomoć za postupanje u tom pravnom poslu izdalo upravo gradsko poglavarstvo, da nije više sigurna je li to bilo nalogom ili odobrenjem, a sama forma akta da je bila zaključak, a koja je bila takva da je sadržavala i cjelokupni tekst predmetne nagodbe i nalagala sklapanja iste upravo takvog sadržaja pred sudom.

Upitana je odgovorila da za predmetno posvjedočenje nije imala suglasnost ni nalog gradskog poglavarstva jer da za time nije bilo ni potrebe, da ovo posvjedočenje nije provedeno u knjigama Grada , a za GP Dubrovnik i Vrtlar da su identično iskazale osobe koje su tada bili direktori tih trgovačkih društava.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju optužene od 6. prosinca 2011. (l. s. 327-333),

- obrana optužene koju je iznijela pred ovim sudom na zapisnik od 22. ožujka 2024.

Ispitana na zapisnik od 22. ožujka 2024. optužena je bila navela da se kazneni postupak vodi protiv nje zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. a u svezi s st. 1. al.

2. KZ/97. koje nije počinila, niti ga je imala namjeru počiniti, a niti ono za što ju se tereti može biti navedeno kazneno djelo, tim prije što u tijeku postupka nije niti dokazano ili barem učinjeno vjerojatnim da bi se ispunila bilo koja pretpostavka za kvalifikaciju bića kaznenog djela koje joj se stavlja na teret.

Da je radila kao pravni savjetnik u Gradu Dubrovniku u Uredu gradonačelnika sve do 2007., i da joj je u opisu poslova je pored, ostalih, bilo i zastupanje Grada Dubrovnika u sudskim, upravnim i drugim postupcima u kojima je Grad Dubrovnik bio stranka u postupku.

Ta njena zastupanja da su uvijek bila na temelju punomoći koju je u pravilu davao gradonačelnik/ica, a kad se radilo o složenijim predmetnima, tada je ovlaštenje za posebne radnje u zastupanju (posebno sklapanje sudskih i upravnih nagodbi), pored gradonačelnika, uvijek davalo ovlašteno tijelo (u vrijeme dok je radila u Gradu Dubrovniku, da je to bilo Gradsko poglavarstvo). Da je tako bilo i u ovom slučaju.

Naime, da je Grad Dubrovnik jedan od slijednika Općine Dubrovnik, koji je temeljem Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi iz 1992. pored ostalih općina s područja bivše Općine Dubrovnik, nastao kao samostalni pravni subjekt. Imovina, prava i obveze bivše Općine Dubrovnik, zatečene na dan stupanja na snagu tog Zakona, razgraničeni su Odlukom Komisije Vlade RH od 6.12.1997., prema kojoj su prava i obveze glede nekretnina određene, pa da su tako Gradu Dubrovniku pripali i sporovi u kojima se odlučivalo o nekretninama s područja sada Grada Dubrovnika, a u kojima je kao stranka bila bivša Općina Dubrovnik. Da je Grad Dubrovnik tako „naslijedio“ dva spora u kojima je tužitelj bio GP DUBROVNIK d. d., a tuženik Općina Dubrovnik, oba da su se vodila pred Općinskim sudom u Dubrovniku, jedan pod poslovnim brojem: P-512/1994, a drugi pod poslovnim brojem: P-1211/1995., koji proizlaze iz iste činjenične i pravne osnove. Naime da je u postupku pod poslovnim brojem: P-512/1994, GP DUBROVNIK d. d. kao tužitelj tražio od ex Općine Dubrovnik isplatu zakonskih zateznih kamata nastalih kašnjenjem u isplati za objekte u vlasništvu GP Dubrovnik, a koji su u postupku eksproprijacije za izgradnju ulice Splitski put, „oduzeti“ tadašnjem GRO „Dubrovnik“ - sada pravnom slijedniku GP Dubrovniku, sve po upravnoj nagodbi od 20. srpnja 1989. godine.

U sudskom postupku pod poslovnim brojem: P-1211/1995 tužitelj GP DUBROVNIK d. d. (kao slijednik GRO Dubrovnik) je protiv Općine Dubrovnik ustao tužbom radi poništenja upravne nagodbe od 20. srpnja 1998. Da je notorno da se upravna nagodba od 20. srpnja 1989. nije mogla ispoštovati u cijelosti, budući da je 8. listopada 1990. nastupila promjena pravnog sustava u RH, da su stupili na snagu zakoni o pretvorbi i privatizaciji, Uredba o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 14/94), zakoni o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine te drugi propisi koji se odnose na postupke prijelaza sa socijalističkog pravnog sustava na današnji suvremeni pravni sustav. Grad Dubrovnik da je kao slijednik bivše Općine Dubrovnik stupio po sili zakona kao tuženik u navedene postupke po tužbama GP DUBROVNIK d. d. te je u nastojanju da se razriješe sporni odnosi nastali upravnom nagodbom iz 1989., a cijeneći činjenicu da je zbog povrata oduzete imovine po Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske vladavine komunalno trgovačko društvo VRTLAR d.o.o. Dubrovnik (koje je u vlasništvu svih sljednika ex Općine Dubrovnik u omjeru koji je određen Odlukom Komisije Vlade RH od 6. prosinca 1997.) postigao sudsku nagodbu u predmetu P-1211/1995. dana 9. prosinca 2005.

U tim postupcima je Državno pravobraniteljstvo zastupalo Općinu Dubrovnik, a nakon preuzimanja postupaka, da je ona zastupala Grad Dubrovnik kao pravnog slijednika Općine Dubrovnik u tim predmetima.

Da su sudski postupci pod poslovnim brojevima: P-512/94 i P-1211/95 pred Općinskim sudom u Dubrovniku pravomoćno okončani 9. prosinca 2005. sklapanjem sudske nagodbe, u kojoj su u točkama 4. i 5. u potpunosti riješeni svi sporni odnosi proizašli iz navedene upravne nagodbe iz 1989. između pravnih prednika GP DUBROVNIKA d. d. i Grada Dubrovnika.

Kako je to u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Ivanke Sušić i navedeno, da su potraživanja koja je Grad Dubrovnik, kao jedan od slijednika Općine Dubrovnik imao prema GP Dubrovnik d. d. s osnova zakupnine, da je zatvoreno prema čl. 5. Sudske nagodbe pod poslovnim brojem: P-1211/25 od 9. prosinca 2005., a koja je potpisana od strane ovlaštenih osoba VRTLAR d.o.o. i GP Dubrovnik d.d. i Grada Dubrovnika. Ta sudska nagodba od 9. prosinca 2005. da je potpisana sukladno odredbama Glave dvadeset druge ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 pa dalje do 155/2023). Odredbama čl. 321. do čl. 324. ZPP - a da se uređuje način i postupak sklapanja sudske nagodbe kao i koju pravnu snagu sudska nagodba ima kao jedan od načina pravomoćnog okončanja sudskog postupka pa se tako navodi da je sudska nagodba ugovor sklopljen i zapisnički registriran u postupku pred sudom, kojim stranke u cijelosti ili djelomično uređuju svoje sporne odnose koji su posredan predmet spora, a po učinku je izjednačena s pravomoćnom sudskom meritornom odlukom (res iudicialiter transacta).

Što se tiče predmetne optužnice optužena je navela da se u istoj na nejasan način opisuje sadržaj „posvjedočenja“ u odnosu na sadržaj postignute sudske nagodbe od 9. prosinca 2005. u postupku pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem: P-1211/1995.

Naime, da odredba čl. 321. st. 5. ZPP-a propisuje da se pred sudom ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ). Nadalje je navela da „posvjedočenje“ nije isprava po kojoj postupaju financijske i knjigovodstvene službe sudionika nagodbe, posebno ne Grada Dubrovnika, da „Posvjedočenje“ ne sadrži niti nalog, a niti se istim dira u već provedenu sudsku nagodbu od 9. prosinca 2005. tim više što se „posvjedočenjem“ ne dokazuje niti namjera da se bilo kojem sudioniku, a posebno ne GP DUBROVNIK d. d. omogući stjecanje nepripadne imovinske koristi.

Nadalje je navela da iz iskaza svjedoka: IKŠ, voditeljice odsjeka računovodstva i proračuna Grada Dubrovnika sa zapisnika s ročišta od 18. ožujka 2022., iskaza KK koja je 2006. radila u internoj reviziji Grada Dubrovnika sa zapisnika s ročišta održanog 10. srpnja 2024., iskaza JK, članice uprave GP DUBROVNIK d. d. sa zapisnika od 18. ožujka 2024., iskaza RK, internog revizora u Gradu Dubrovniku sa zapisnika od 20. rujna 2024. i iskaza ZK, bivšeg pročelnika u upravnom odjelu za financije sa zapisnika od 15. ožujka 2023. nesporno proizlazi da „posvjedočenje“ nije bilo (kako u sadržaju tako i u formi) od utjecaja na provedbu sudske nagodbe, posebno ne u financijskom smislu, budući je nagodba provedena za poslovnu godinu 2005., a „posvjedočenje“ je sastavljeno u svibnju 2006., nakon revizijskih kontrola i financijskih izvještaja.

Da RK u svom iskazu izravno opisuje kada i na koji način je došlo do sastavljanja „posvjedočenja“ te da izravno u svom iskazu od 20. rujna 2022. navodi: „U konkretnom slučaju nitko nije tražio provođenje revizije, a i naša procjena je bila da za time nema potrebe i zato nije ništa rađeno pisanim putem, niti je rađen zapisnik niti su preporuke dane u pisanoj formi već i kako sam naveo usmeno smo preporučili što bi trebalo napraviti i gospođa IK je izabrala jednu od opcija koje smo mi naveli te je to i napravljeno, nama pročitano, s tim da smo se suglasili i to je bilo to.“

Nadalje, da se u iskazu Ivanke Sušić, sudskog vještaka za financije sa zapisnika od 15. ožujka 2023. navodi: “Kada se vještakinji predočava predmetno posvjedočenje ista navodi da njime nije došlo do promjena u materijalnoj imovini Grada jer se nije promijenilo predmetno zemljišta također navodi da ona iz nje ne vidi da bi njime Grad bio oštećen u smislu nemogućnosti potraživanja bilo čega.“ Optužena je u svojoj obrani nadalje navela da iz „posvjedočenja“ koje joj je predočeno, nesporno proizlazi da je isto potpisano od strane tri osobe: nje, FK, direktora VRTLARA d.o.o. i JK člana uprave GP DUBROVNIK d. d, pa se nameće logičan zaključak kako je nemoguće da je ona, kao zaposlenik treće strane, mogla i imala tu moć da prisili druge dvije odgovorne, punoljetne i poslovno sposobne osobe, koje su na čelu navedenih pravnih osoba, da potpišu ispravu za čije neistinito sastavljanje joj se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela.

Ako je „posvjedočenje“, koje nema niti snagu interne knjigovodstvene isprave i ne proizvodi bilo kakav knjigovodstveni ili financijski učinak u bilo čijem knjigovodstvenom i financijskom sustavu sudionika sudske nagodbe (kako Grada Dubrovnika, tako i GP Dubrovnika i Vrtlara), kako bi ono sredstvo koji bi ona pogodovala GP DUBROVNIKU d. d. u bilo kojem sadržaju ili obliku! Naime, da bi se dokazala namjera, da mora biti dokazan i učinak počinjenog kaznenog djela, a prema podacima kojima raspolaže da je utvrdila da je nad GP DUBROVNIK d. d. otvoren stečaj 1. listopada 2010. i da se sada vodi kao stečajna masa iza GP DUBROVNIK D. D. „u stečaju“.

Naglasila je da je optužnica sastavljena na način da se na temelju pravomoćno okončanih sudskih postupaka sklapanjem sudske nagodbe 9. prosinca 2005., a proizašlih iz upravne nagodbe iz 1989., te koristeći se „posvjedočenjem“ koje jest u svom nazivu posvjedočenje sudionika sudske nagodbe da u trenutku sklapanja te nagodbe nisu raspolagali vještačenjem vrijednosti nekretnine koja se promijenila od dana kada je gradsko poglavarstvo prihvatilo tekst nagodbe na sjednici od 25. svibnja 2005. do dana sklapanja nagodbe 9. prosinca 2005., jer je predmetno zemljište, iz poljoprivrednog, po novom prostornom planu, ušlo u građevinsko područje.

Da samo „posvjedočenje“ nije niti može biti sredstvo počinjenja kaznenog djela koje joj se stavlja na teret, tim više, što je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je upravo Grad Dubrovnik:

- ispunio obvezu iz upravne nagodbe iz 1989. prema sljedniku GRO Dubrovnik;

- da je zamjenom nekretnina Grad Dubrovnik povećao udio vlasništva u komunalnom trgovačkom društvu VRTLAR d.o.o. u odnosu na udio ostalih općina, slijednika ex općine Dubrovnik;

- da je Grad Dubrovnik predmetom sudskom nagodbom omogućio da Vrtlar d.o.o. trajno riješi pitanje svog poslovnog prostora i time omogući obavljanje komunalne djelatnosti od važnosti za sve vlasnike tog društva;

- svi potpisnici „posvjedočenja“ su jednakopravno stavljanjem svog potpisa na ispravi potvrdili istinitost njegovog sadržaja, očito svjesni bespredmetnosti istog u odnosu na financijske i knjigovodstvene evidencije nakon sklapanja sudske nagodbe.

Dakle, da tijekom ovog kaznenog postupka nije dokazano počinjenje predmetnog kaznenog djela, da nije bilo namjere da se isto počini, da djelo za koje se tereti nije počinjeno, već da rezultat ovog postupka ukazuje da predmetna optužnica nije utemeljena, već da je i iz samog obrazloženja optužnice razvidno da su razlozi za podizanje optužnice u kontradikciji sa samim opisom kaznenog djela koje joj se stavlja na teret.

Stoga, je ponovila da u konkretnom slučaju kod nje nije bilo namjere za počinjenje bilo kojeg kaznenog djela, tim prije što „posvjedočenje“ nije proizvelo štetu koja bi iz toga mogla proizaći za bilo koga, posebno ne za njenog tadašnjeg poslodavca i nalogodavca, Grad Dubrovnik.

Zaključno se osvrnula na sudjelovanje Grada Dubrovnika kao oštećene strane, u ovom kaznenom postupku i postavljanje odštetnog zahtjeva u iznosu koji je proizašao iz površnog pristupa ovom predmetu, ukazuje na dvojbeno postupanje sada ovlaštenih osoba Grada Dubrovnika, posebno kada se čitaju iskazi gradonačelnika NK i njegove suradnice, pravnice VK, iz kojih svjedočenja se samo može zaključiti o stupnju znanja, odgovornosti, truda i brige za interes Grada Dubrovnika.

Još je navela da joj je ovaj dugo i bespotrebno vođeni postupak, posebno odštetni zahtjev Grada Dubrovnika postavljen „iz opreza“ prouzročio zdravstvene i duševne patnje.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pregledani su i pročitani:

- zapisnik o ispitivanju svjedoka TK (l. s. 406-407),

- zapisnik o ispitivanju svjedoka FK od 10. veljače 2021. (l. s. 429- 431),

- zapisnik o ispitivanju svjedoka UK od 18. ožujka 2022. (l. s. 454-456),

- zapisnik o ispitivanju svjedokinje SK od 18. ožujka 2022. (l. s. 456-458),

- zapisnik o ispitivanju vještaka BK od 27. svibnja 2022. (l. s. 461-463),

- zapisnik o ispitivanju svjedokinje ČK od 27. svibnja 2022. (l. s. 436-464),

- zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĆK od 27. svibnja 2022. (l. s. 464-466),

- zapisnik o ispitivanju svjedoka GK od 20. rujna 2022. (l. s. 471- 472),

- zapisnik o ispitivanju svjedoka RK od 20. rujna 2022. (l. s. 472-473),

- zapisnik o ispitivanju svjedoka ZK od 15. ožujka 2023. (l. s. 587- 589),

- zapisnik o ispitivanju vještakinje Ivanke Sušić od 15. ožujka 2023. (l. s. 589- 590),

- zapisnik o ispitivanju svjedokinje KK od 10. srpnja 2023. (l. s. 602- 603),

- zapisnik o ispitivanju svjedokinje PK od 10. srpnja 2023. (l. s. 603-604),

- zapisnik o ispitivanju svjedoka NK od 5. prosinca 2023. (l. s. 622-624),

- zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐK od 5. prosinca 2023. (l. s. 624),

- zapisnik o ispitivanju svjedokinje BKŠ od 5. veljače 2024. (l. s. 631-632),

- zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠK od 5. veljače 2024. (l. s. 632),

- zapisnik o ispitivanju svjedokinje VK od 5. veljače 2024. (l. s. 632- 633),

- izviješće o obavljenoj reviziji (l. s. 482-572),

- spisi Općinskog suda u Dubrovniku broj: P.512/94, P.1211/95,

- zapisnik Općinskog suda u Dubrovniku broj: P.1211/95 na kojem je sklopljena sudska nagodba između trgovačkog društva GP Dubrovnik d.d. i Grada Dubrovnik, te umješača JP Vrtlar d.o.o. 8 (l. s. 10-12),

- Sporazum o naknadi od 20.06.1989. (l. s. 13-16, te 19-20),

- preslik dokumentacije iz spisa P.512/94 i P.1211/95 (l. s. 21-50),

- prijedlog rješenja otvorenih pitanja između Grada Dubrovnika i GP

Dubrovnika d. d. (l. s. 51-58),

- Elaborat procjene prometne vrijednosti nekretnina i to Građevnog zemljišta GP Dubrovnik izrađenog po vještaku BK od dana 7. svibnja 2005. s prilozima (l. s. 59-71),

- Elaborat procjene prometne vrijednosti nekretnina i to dijela kompleksa Solitudo izrađenog po vještaku BK od dana 20. kolovoza 2005. s prilozima (l. s. 72-87),

- Zaključak Dubrovačko-neretvanske županije, Grada Dubrovnika od 25. svibnja 2005. (l. s. 88),

- Zapisnik redovne skupštine Vrtlara od 23. kolovoza 2005 sa prilozima (l. s. 89-132),

- obavijest GP Dubrovnika d. d. kojim ovlašćuje odvjetnika Antuna Mihočević na zaključenje sudske nagodbe (l. s. 133-135),

- pismena GP Dubrovnika d. d. koja su prethodila sklapanju sudske nagodbe (l. s. 136-156),

- Zaključak Grada Dubrovnik od 1. ožujka 2005., kojim se daje Vrtlaru na privremeno korištenje prostor u Dubrovniku sa preslikom Ugovora i Aneksa tom Ugovoru, te Zapisnikom o primopredaji tog prostora (l. s. 158-163),

- Zaključak Grada Dubrovnik od 1. ožujka 2005.,o davanju suglasnosti Vrtlaru d.o.o. za pokretanje postupka zamjene nekretnina u Solitudu sa zapisnikom (l. s. 164-167),

- dokumentacija financijske službe Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za financije (l. s. 173-179 i 181-228),

- preslik dokumenta zvanog Posvjedočenje od 25. svibnja 2006.godine (l. s. 228),

- dnevnik knjiženja GP Dubrovnik d. d. o stjecanju zemljišta na predjelu

Solitudo (l. s. 242-253),

- dnevnik knjiženja Vrtlara d.o.o. Dubrovnik (l. s. 254-260),

- Porezno Rješenje Porezne uprave, Ispostave Dubrovnik od 17. listopada 2008. (l. s. 261-262),

- Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 0212510 od 22. ožujka 2010., na ime IK (l. s. 263),

- Dopis stalnog sudskog vještaka Anta Srhoj od 7. prosinca 2005., naslovljen na Grad Dubrovnik na ruke pročelnice ČK, (l. s. 264-265),

- zemljišnoknjižni izvatci za zemlju u K. O. [katastarska općina], podaci o vlasničkoj strukturi Vrtlara d.o.o.,

- izmjene članova uprave GP Dubrovnik, izmjene članova NO GP Dubrovnik,

- povijesni izvadak iz sudskog registra za GP Dubrovnik,

- podaci iz knjige dionica iz 2005, 2008 i 2009 GP Dubrovnika d. d. (l. s. 270- 301),

- Dopis BK [adresa] od 18. svibnja 2005., nazvan “Pojašnjenje parametara procjene zemljišta GP Dubrovnik“ (l. s. 321),

- Nalaz i mišljenje vještaka Ivanke Sušić od 27. veljače 2012., u predmetu:

Kio.64/11 (l. s. 334-367),

- Zapisnik sa 102. sjednice Gradskog poglavarstva održane 25. svibnja 2005. (l. s. 383-389),

- Potvrda Grada Dubrovnika KLASA: 117-01/26-01/19, UR. BROJ: 2117-1-08- 26-02 od 30. travnja 2026. neposredno poredana od strane obrane na ročištu ,

- Statut Grada Dubrovnika koji je bio na snazi u optuženom periodu.

4. Svjedok CK u bitnome je naveo da je bio direktor TD "Vrtlar" od 2004. do 2009. ili 2010. Da je "Vrtlar" tada bio smješten u staroj zgradi bolnice koja je danas zgrada Sveučilišta, jer da "Vrtlar" do tada nije imao svoj prostor. U jednom trenutku da su dobili dopis Sveučilišta da moraju iseliti jer da je ta zgrada gdje su oni bili bila dana Sveučilištu, pa su trebali početi radovi na njenom uređenju. Da je on s time upoznao poglavarstvo Grada Dubrovnika te da se taj problem njihovog smještaja počeo rješavati. Da je ova nagodba prošla gradsku skupštinu i poglavarstvo kao i skupštinu TD "Vrtlar", da se sjeća da se i njihova odvjetnica Đuratović o toj nagodbi pozitivno izjasnila, tako da je nagodba sklopljena, te je po njoj "Vrtlar" dobio svoje prostore i još je dio svojih prostora iznajmljivao GP Dubrovnik i od toga imao značajne prihode, tako da smatra tu nagodbu vrlo dobrom za "Vrtlar".

Posebno upitan je naveo da je nakon te nagodbe njih u "Vrtlaru" netko iz Grada Dubrovnika, ali da se više ne sjeća tko, tražio da potpiše jedno "posvjedočenje". Kako mu je objašnjeno da je to Gradu bilo potrebno radi zatvaranja nekih njihovih proračunskih stavki da bi mogli zatvoriti financijsku godinu. To posvjedočenje da nije imalo nikakav učinak na TD "Vrtlar" tako da ono u vrtlarovim poslovnim knjigama nije ni knjiženo. Ukupna vrijednost TD "Vrtlar" da je ostala ista, bez obzira na to "posvjedočenje". Za njih da je jedino bila relevantna nagodba koju je prije spominjao te da se uopće ne sjeća sadržaja tog "posvjedočenja". Također, dan ne zna tko je sve potpisao to "posvjedočenje" osim njega kao predstavnika "Vrtlara", također da ne zna je li to "posvjedočenje" nakon potpisa poslao Gradu ili GP Dubrovnik, da se ne sjeća jesu li nas vezano za "posvjedočenje" iz Grada kontaktirali usmeno ili pisanim putem, te da je čak moguće da nisu prvo kontaktirali njega nego računovodstvo "Vrtlara". Da se on danas više ne sjeća ni koliko je to "posvjedočenje" imalo stranica. Što se tiče zamjene nekretnina po ovoj nagodbi da pretpostavlja da je porezna uprava naplatila porez na prometnim nekretninama, a da ne zna ni orijentaciono u kojem iznosu.

Još je naveo da zna da kada je potpisivana ova nagodba da je rađena procjena nekretnina u njoj i da se sjeća da su ona bila podjednako procijenjena. Prilikom potpisivanja "posvjedočenja" da misli da nikakva procjena nije rađena, da ne zna jesu li se u "posvjedočenju" uopće spominjale neke nekretnine.

Upitan je odgovorio da "Vrtlar" u to vrijeme nije imao sudskih sporova sa GP Dubrovnik, a Grad Dubrovnik da mu je osnivač, pa da logično ni s njim nije imao sudskih sporova. Da mu je poznato da je tada postojao spor GP Dubrovnik i Grad Dubrovnik vezano za to što je Grad trebao GP Dubrovnik obeštetiti davanjem odgovarajućeg zemljišta radi toga što im je bilo oduzeto zemljište za gradnju ulice Splitski put, ali da je sve to bilo znatno prije ove nagodbe. Koliko se sjeća da su potpisivanjem ove nagodbe sve stranke riješile sva međusobna potraživanja i sporove. Što se tiče proračunskog knjigovodstva koje je Grad Dubrovnik dužan voditi i vodi da je ono drugačije od knjigovodstva trgovačkih društava, složenije, a da pretpostavlja da njima ovo "posvjedočenje" radi toga bilo potrebno. Inače, da je zemljište koje je bilo predmet ove nagodbe bilo u predjelu "Solitudo", da misli da je ono bilo građevinsko, da to pretpostavlja, jer da nije bilo građevinsko da ne bi bilo zanimljivo za zamjenu.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju svjedoka CK od 30. siječnja 2012. (l .s. 338-339).

5. Svjedokinja JK u bitnome je navela da je ona bila članica uprave dioničkog društva GP Dubrovnik d. d. te da je bila ovlaštena samostalno u svemu zastupati to dioničko društvo. Još i znatno prije nego što je postala članica uprave da je postojao sudski spor između GP Dubrovnik d. d. i Grada Dubrovnika, koji je trajao predugo, te da se nastojalo taj spor riješiti nagodbom. GP Dubrovnik d. d. da je tada zastupao odvjetnik Mihočević, te da je kod teksta te nagodbe bio izrazito protiv jer je smatrao da je nagodba nepovoljna za GP Dubrovnik i da će tom nagodbom oni biti oštećeni jer je smatrao da će spor u konačnici biti dobiven pred sudom. Međutim, da je nadzorni odbor bio odlučio sklopiti nagodbu s onim tekstom kako je to bilo ispregovarano, te da misli da ju je u konačnici potpisao današnji predsjednik uprave, da misli da je to bio ĐK. Nešto nakon toga, da ju je kontaktirala gospođa IK, da misli da je postupala u ime Grada Dubrovnika, jer je tamo radila, te da joj je rekla da bi trebalo potpisati jedan dokument, posvjedočenje, jer da to treba Gradu radi ispravka nekih stavki, ali da se više ne sjeća detalja. Da je ona s tekstom tog posvjedočenja, koja joj je gospođa IK poslala, otišla kod šefice računovodstva GP Dubrovnik d. d. , te da joj je ona rekla da to posvjedočenje ni na koji način ne utječe na predmetnu nagodbu niti GP Dubrovnik d. d. stavlja u imalo bolju ili lošiju poslovnu situaciju, dakle da za GP Dubrovnik d. d. ono nije od značaja, pa da je onda takvo posvjedočenje potpisala jer je znala da GP Dubrovniku d. d. ne šteti, a s druge strane da pomaže riješiti nekome problem tj. na strani GP Dubrovnik d. d. se nije mijenjala stavka ni potraživanja ni dugovanja. Da se obzirom na protek vremena više ne sjeća kod koga je točno bio problem ni o čemu se točno radilo.

Koliko se sjeća da misli da su posvjedočenje potpisale tri osobe i to predstavnik Vrtlara d.o.o., ona kao predstavnik GP Dubrovnik d. d. i netko u ime Grada Dubrovnika, ali da se ne sjeća tko. Da je Vrtlar trebao biti involviran radi toga što se radilo o davanju zemljišta u Solitudu koje je bilo u vlasništvu Vrtlara GP-u. Da je vezano za ovu nagodbu zasigurno rađena procjena vrijednosti nekretnina koje su bile predmet nagodbe, ali da tu procjenu nije radio GP Dubrovnik, a što se tiče posvjedočenja da misli da tu nitko nije radio nikakvu procjenu. Nakon nagodbe pa do posvjedočenja da misli da su prošle dvije ako ne i tri financijske godine i da je sve iz nagodbe uredno realizirano bez ikakvih problema i da ovo posvjedočenje ni na što od toga nije utjecalo.

Koliko se može sjetiti da misli da joj je gospođa IK rekla da je to posvjedočenje potrebno Gradu i Vrtlaru da bi nešto riješili, ali da se detaljnije ne može sjetiti, da pretpostavlja da joj je posvjedočenje gospođa IK poslala poštom, te da zna da je ono nakon potpisivanja dostavljeno pravnoj službi GP Dubrovnika radi arhiviranja.

Inače da je šefica računovodstva GP Dubrovnik d. d. s kojom je razgovarala o ovom posvjedočenju OK.

Da je GP Dubrovnik d. d. bio dioničko društvo što znači da je svake godine morala proći financijska revizija i da nikada nisu imali nikakvih primjedbi vezano za ovu nagodbu, a posvjedočenje da nije ni knjiženo jer ono nije bilo od utjecaja na poslovanje GP Dubrovnik d. d.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju svjedoka JK sastavljen pred Županijskim sudom u Dubrovniku (l. s. 340-341).

6. Svjedokinja SK u bitnome je navela da je radila kao voditelj odsjeka računovodstva i proračuna u Gradu Dubrovniku. Da se sjeća da su dobili predmetnu nagodbu i nalog da je računovodstveno provedu, a što se radi kroz popunjavanje obrasca rashoda. Kroz kompenzaciju iz nagodbe su zatvorena potraživanja prema GP Dubrovnik d. d., povećana je imovina grada upisom novog zemljišta, te podmirenje duga GP-a. Nadalje nagodbom je došlo do zamjene zemljišta između Grada Dubrovnika i Vrtlara d.o.o. na način da je isknjiženo vlasništvo Grada nad tim zemljištem, ali je onda Grad povećao svoj udio u vlasništvu Vrtlara d.o.o. tako da nije bio u minusu. Da se sjeća da su kasnije dobili ovo posvjedočenje i da je ono dodano uz ovu nagodbu odnosno da im je rečeno da ga drže uz tu nagodbu, ali da ono nije korišteno jer da nije trebalo. Ovo posvjedočenje da nije ni povećalo ni umanjilo imovinu Grada, te da ni na koji način nije utjecalo na te stavke, da nije utjecalo ni na kakvu knjigovodstvenu stavku Grada Dubrovnika. Da je ono jednostavno samo odloženo uz nagodbu kao jedan dodatni dokument koji se nikada nije koristio jer za njom nije ni bilo potrebe. Da zna da su postojale procjene vrijednosti nekretnina međutim da to nije dio kojim se knjigovodstvo bavi, ali da zna da su postojale jer su naravno morale postojati. Te procjene da nisu došle do računovodstva ali da ih je bilo kakva revizija, koja se bavila ovim pitanjem, zasigurno dobila na uvid.

Što se tiče toga je li kontaktirala sa gospođom IK vezano za ovu nagodbu da može reći da je u smislu da joj je kao ekonomistu trebalo pojašnjenje pravnika za provedbu ove nagodbe. Ništa detaljnije vezano za ovaj kontakt sa gospođom IK i ovu nagodbu da ne može reći jer se detalja ne sjeća. Na upit zašto je uopće sačinjeno ovo posvjedočenje odgovorila je da misli da se radilo o tome da je postojala greška kod unosa podataka u vrijednost zemljišta iz elaborata, a vezano za zamjenu nekretnina iz nagodbe pa da se onda to išlo riješiti sastavljanjem ovog posvjedočenja, koliko se može sjetiti da su oni imali internu reviziju te da je upravo ona ukazala na ovu grešku.

Što se tiče provedbe nagodbe da tu nije bilo nikakvih problema, te da je ona prije provedbe nagodbe razgovarala sa gospođom IK samo da bude sigurna da je sve dobro shvatila i da se sve dobro provede knjigovodstveno. Što se tiče posvjedočenja da nije radi toga kontaktirala sa gospođom IK jer da nije smatrala potrebnim već da je posvjedočenje samo odloženo uz nagodbu. Inače i nagodbu i posvjedočenje da je računovodstvo dobilo kroz internu knjigu pošte po propisima kako dokumentacija kola unutar službi Grada. Da prije knjiženja kompenzacije iz nagodbe nije kontaktirala internu kontrolu, da smatra da bi bilo puno bolje da se internu kontrolu može kontaktirati odnosno koristiti preventivno ili dok se nešto radi da bi se izbjegle greške, a ne da oni dolaze kada je već sve gotovo.

Budući da računovodstvo nije imalo svog pravnika da je ona i u drugim sličnim predmetima radi pojašnjenja kontaktirala gospođu IK odnosno ovisno o tome tko je bio izvršitelj kontaktirala bi tu osobu, a da je ona u nalogu za rad po predmetu imala uvijek navedeno potpis izvršitelja, tako da je uvijek znala tko je pripremio ono što oni u knjigovodstvu moraju provesti. Svaki nalog da je osim potpisa izvršitelja imao još i potpis gradonačelnika, te potpis njenog pročelnika. Da je to bila standardna procedura rada u svim predmetima i da su ti potpisi njima u računovodstvu jamčili da je sve provedeno prije toga u redu i da oni mogu knjigovodstveno provesti sve što treba. To se zove obrazac za obradu rashoda proračuna. Inače da je državna revizija imala običaj doći u Grad Dubrovnik svaku godinu i to odmah nakon predaje završnog računa i da bi ostali dosta dugo, tri – četiri mjeseca. Da se više ne sjeća je li državna revizija imala primjedbi na ovu nagodbu, a što se tiče posvjedočenja da je ono bilo samo ispravak greške iz nagodbe, jer se radilo o pogrešci u unosu podataka o vrijednosti zemljišta. Što se tiče knjigovodstvenog dijela da to posvjedočenje uopće nije bilo potrebno, da misli da treba pitati nekoga iz interne kontrole zašto je posvjedočenje bilo potrebno. Naime, da je Grad putem ove nagodbe naplatio dug od GP Dubrovnik s osnove duga za najam tako što mu je GP Dubrovnik prepustio zemljište iz nagodbe i time je Grad Dubrovnik uvećao vrijednost sveukupnog zemljišta. Da zna da je rađena procjena zemljišta uključenih u nagodbu, ali to nije radilo računovodstvo.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju svjedoka SK sastavljen pred Županijskim sudom u Dubrovniku 30. siječnja 2012. (l. s. 342-343).

Svjedokinja je još navela da gospođa IK nikada osim službenim putem njoj nije davala nikakve naloge za postupanje vezano za provedbu ove nagodbe kao ni posvjedočenja.

7. Vještak BK, nakon što je pročitan pisani nalaz i mišljenje koji je sačinio u ovom predmetu (l. s. 345-346 te 334 i l. s. 71-95) da u cijelosti ostaje pri istome te je dalje u bitnome naveo da je u to doba radio za Grad Dubrovnik procijene sukladno svojoj struci i da ih je u to vrijeme napravio jako puno, više desetaka. Ova konkretna da je imala određene specifičnosti, naime da je to bilo 2005. godine, a krajem 2005. da je donesen novi GUP gdje su se mijenjali koeficijenti iskoristivosti za nekretnine koje su sudjelovale u zamjeni, odnosno koje su bile predmet njegove procijene. Za predio Solituda KIS je po novom GUP-u bio 1,5, a prostor na Ilijinoj Glavici, prostor GP-a je 2,5. Dakle da je došlo do povećanja vrijednosti nekretnina jer prije donošenja tog GUP-a su sve nekretnine imale jednak KIS, a na ovaj način da je ona koja ima viši naravno više vrijedi, odnosno da potencijalno više vrijedi. Da je njegova dužnost bila o tome upozoriti Grad te da je on to i učinio. Još je napomenuo da površina ispod nadvožnjaka u ulici Splitski put uopće nije ušla u procjenu budući da su tada propisi bili takvi da se teren ispod primjerice mostova i nadvožnjaka nije mogao posebno iskazati. To o čemu je on tada upozorio Grad da je to učinio pisanim putem, ali da se ne može sjetiti na koji odjel Grada je to adresirao, a također da je praksa bila da procjena vrijednosti nekretnine u pravilu traje 6 mjeseci, a nakon toga da bi trebalo napravit novu. Nakon ovog njegovog dopisa da on radi toga nije imao dodatnih kontakata sa IK ni ČK vezano za to. Da ne zna ništa vezano za predmetnu nagodbu. Što se tiče njegovih kontakata sa osobama iz Grada Dubrovnika ti kontakti da su bili najčešće vezano uz narudžbe radova te da je najčešće kontaktirao sa ČK i HK, naravno da je tamo bilo dosta fluktuacije ljudi pa da je povremeno kontaktirao i sa nekim drugim ljudima, ali da sa pravnom službom nije gotovo uopće kontaktirao vezano za procjene. Da je svoje procjene, kao i sve drugo što je dostavljao Gradu Dubrovniku predavao neposredno u Gradu Dubrovniku, čak mimo protokola, da je to tada tako funkcioniralo i da nije bilo nikakvih problema oko toga. vezano za ovo njegovo upozorenje oko promjene KIS-a i time povećanja vrijednosti kao posljedica toga da misli da je on to i brojčano, u smislu vrijednosno i to u apsolutnim iznosima naznačio o čemu se radi. Dakle, da su njega iz Grada direktno kontaktirali putem telefona i na taj način ga angažirali za procjene i da bi on tada jednom kada bi procjenu izvršio toj osobi koja ga je angažirala to fizički i odnio. U konkretnom slučaju da se ne može sjetiti tko ga je iz Grada angažirao, da je ipak prošlo 17 godina, a da je on u međuvremenu izvršio izrazito velik broj procjena, samo za Poreznu upravu primjerice 10 – 40 tjedno, da je radio isto i za fizičke osobe i za brojne pravne osobe tako da se radi uistinu o velikom broju odrađenih procjena i da je nemoguće sjetiti se svih detalja svake procjene.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju svjedoka BK od 30. siječnja 2012. (l. s. 345 - 346).

Upitan je naveo nakon što mu je predočen njegov iskaz od prije 10 godina, da ako je tada rekao da je kontaktirao sa gospođom IK, da onda sigurno jeste, ali da se uslijed proteka vremena toga više ne sjeća kao što se ne sjeća ni sadržaja tih kontakata, a tada da je znao da gospođa IK radi u Gradu Dubrovniku u pravnoj službi.

8. Svjedokinja ČK u bitnome je navela što se tiče sklapanja predmetne nagodbe da je tada u Gradu Dubrovniku bila pročelnica upravnog odjela za gospodarstvo te da zna da je tada već dugo postojao problem između Grada i GP Dubrovnika. Na samoj izradi teksta nagodbe da nije sudjelovala, ali da je sudjelovala na skupštini Vrtlara po punomoći gradonačelnice, a da je imala nalog da se na skupštini ova nagodba prihvati te da je ona i prihvaćena. Da su na skupštini uz nju bili predstavnici i drugih općina koji su uz Grad Dubrovnik također bili suvlasnici Vrtlara. U njenom uredu u Gradu Dubrovniku da su se držale sve procjene nekretnina koje su se u to vrijeme radile vezano za poslovanje Grada Dubrovnika, a na ovoj nagodbi d a su radile stručne službe GP Dubrovnik i Grada Dubrovnika, ali da ne zna točno tko iz Grada Dubrovnika, da pretpostavlja da je barem dijelom sudjelovala IK. Da generalno zna da se tom nagodbom postiglo to da su riješeni problemi između Grada Dubrovnika i GP Dubrovnik te da je osigurano Vrtlaru da može na kvalitetan način funkcionirati, ali da ne zna ništa o samoj realizaciji ove nagodbe. Da je bilo kakvih problema oko te nagodbe da pretpostavlja da bi to kontrole uočile budući da je u Grad Dubrovnik svake godine dolazila državna revizija, a interna revizija da je bila prisutna u svakom poslovnom procesu. Da s vještakom BK nije komunicirala vezano za njegovu procjenu koju je za ovu nagodbu radio kao ni vezano za dopis koji je on dostavio Gradu Dubrovniku vezano za tu procjenu, da za to nije bila kvalificirana u da to nije radila ni u jednom slučaju gdje je on vještačio, a sva vještačenja da su samo radi praktičnih razloga bila smještena u njenom uredu kako bi sva bila na jednom mjestu.

Kada je svjedokinji predočen list spisa 277-278 ista je navela da se sjeća tog dopisa, da je isti primila na znanje, ali da po njemu nije postupala. Vezano za ovo povećanje vrijednosti, da se sjeća da je radi toga na skupštini Vrtlara izvršena dokapitalizacija tog trgovačkog društva povećanjem vrijednosti. Tu procjenu da je naručio Grad Dubrovnik, ali da ne zna konkretno tko. Koliko zna da su svi bili upoznati sa ovom promjenom vrijednosti nekretnina koje su bile predmet ove nagodbe. Da se ne sjeća je li od vještaka traženo da napravi novu procjenu vezano za ovu izmjenu. Nadalje je navela da se sjećam da se sačinjavalo posvjedočenje, da ne zna tko ga je sačinio, da ne zna točno ni radi čega, da pretpostavlja da su ga sačinile stručne službe GP-a, Vrtlara i Grada, da se ne sjeća tko je vezano za ovu nagodbu predstavljao GP Dubrovnik, da ne zna s kim je bilo kontakata, da sa JK nije kontaktirala.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju svjedokinje ČK od 24. travnja 2012. (list spisa 386-387).

Što se tiče ove nagodbe i njenih efekata na njene sudionike da Vrtlaru povećan temeljni kapital i samim time da je povećana i vrijednost udjela Grada kao vlasnika u njemu, također indirektno je ostvaren benefit za Vrtlar jer je mogao puno bolje funkcionirati kao firma i pružati komunalne usluge iz svog djelokruga. Što se tiče GP Dubrovnik da o njihovoj situaciji ne zna, a što se tiče Grada Dubrovnika da je on nastavio funkcionirati jednako kao i prije, a da svakako misli da ovom nagodbom Grad nije favorizirao GP Dubrovnik, prije obrnuto.

9. Svjedokinja ĆK u bitnome je navela da je bila gradonačelnica od listopada 2001. do lipnja 2009. Da zna da je postojala nagodba Grada Dubrovnika i GP Dubrovnik, a u kojoj da je sudjelovao i Vrtlar. Da se sjeća da joj je IK, koja je tada radila u pravnoj službi, došla s jednim vrlo obilnim predmetom u kojem se radilo o potraživanju GP Dubrovnik prema Gradu vezano za zamjenu zemljišta radi izgradnje ceste Splitski put. Da se radilo o problemu koji datira od 1989. Gospođa IK da je bila ovlaštena od nje pronaći rješenje vezano za taj problem te da joj je kasnije došla s time da postoji mogućnost dogovora. Naravno, da joj je objasnila o kakvom dogovoru se radi, da je ona kao gradonačelnica taj dogovor odnosno prijedlog iznijela na Gradsko poglavarstvo i da ga je poglavarstvo jednoglasno prihvatilo. Gospođa IK da je imala njeno povjerenje jednako kao i Gospodin AK koji je izniman financijski stručnjak i kada se i on vezano za ovu nagodbu pozitivno očitovao da ona nije imala razloga sumnjati u to. Da je u Grad Dubrovnik svake godine dolazila državna revizija i da nikada nisu imali primjedbi oko ove nagodbe. Što se tiče efekata ove nagodbe da je njome konačno riješeno pitanje Vrtlara što je bilo vrlo važno, da se sjeća da su se predstavnici GP Dubrovnik smatrali zakinutima jer su oni smatrali da po ugovorima još iz 1989. trebaju dobiti više, međutim da je ponuda Grada Dubrovnika bila takva da se to riješi odmah ili da to ostane neriješeno vjerojatno na dulje vrijeme tako da su oni to ipak prihvatili. Što se tiče Grada Dubrovnika, da smatra da je ova nagodba za njega bila vrlo pozitivna i da bi to zaposlenici Grada Dubrovnika i danas rekli ako bi ih se pitalo. Da može reći da nikada nije uopće čula da netko bilo što negativno govori vezano za ovu nagodbu da se dogodilo u odnosu na Grad tek da joj je na to skrenuta pažnja od kada je počela dobivati pozive za svjedočenje u ovom predmetu. Gospođa IK i g. AK kojima je ona uistinu vjerovala da su bili zaposlenici Grada Dubrovnika i prije nego što je ona postala gradonačelnica i da su imali povjerenje i prijašnjeg gradonačelnika. Osim toga da je poglavarstvo Grada Dubrovnika prihvatio tekst ove nagodbe, a da je ona na bilo koji način bila problematična za Grad Dubrovnik da je ne bi prihvatili, pogotovo ne jednoglasno. Da se više ne sjeća sa sigurnošću tko je bio ovlašten ispred Grada potpisati ovu nagodbu, da pretpostavlja da je to bila IK kao njena pravna savjetnica. Dakle prije sjednica poglavarstva da bi njima stručne službe Grada Dubrovnika pripremile dokumentaciju koja bi se odnosila na odluke koje bi donosili, čak da su imali i koordinacije prije sjednica poglavarstva na kojima bi pretresli sve teme koje će biti na poglavarstvu. Pročelnici odjela da su tada bili profesionalci tako da su oni bili zaduženi za pribavljanje materijala ovisno o problematici. Da se sjeća da je prostorni plan donesen nešto prije GUP-a, a sami GUP koji ima jako veliki značaj za Grad da je donesen u prosincu 2005. s tim da su išle izmjene 2007. i kasnije. Da se ne sjeća dokumenta naziva posvjedočenje, a vezano za predmetnu nagodbu. Da je njima tu bila najvažnija odluka poglavarstva da se nagodba prihvaća, gospođa IK da je po njoj postigla izvrsnu nagodbu, a ako je taj dokument i postojao da se radi očito o rješavanju dodatnog tehničkog pitanja za koje poglavarstvo niti je znalo niti je trebalo biti obaviješteno jer da pretpostavlja da se radilo o nekom tehničkom detalju koji se time rješavao. Da joj nisu poznati detalji vezano za proknjidžbu ove nagodbe. Ponovila je da je Gradu bilo važno da se ovom nagodbom riješi dugogodišnji problem sa GP Dubrovnik te da se za trgovačko društvo Vrtlar nađe prostor i da je to ovime u cijelosti riješeno. Nadalje je navela da je rađena procjena vrijednosti nekretnina koje su bile u ovoj nagodbi i da je vještak BK vršio procjenu nekretnina, a da zna da je on inače ovlašteni procjenitelj nekretnina i da je tada Grad Dubrovnik imao ugovore sa više procjenitelja nekretnina vezano za poslove koje oni obavljaju. Što se tiče izmjena vrijednosti nekretnina da pretpostavlja da je on to sukladno pravilima svoje struke radio, ali da u takve detalje ona nije ulazila, tim više što je nagodba postignuta i to nagodba kojom je Grad Dubrovnik profitirao i koju je sud prihvatio. Tekst same nagodbe da su sačinjavale stručne službe Grada Dubrovnika međusobno se koordinirajući, a članovi poglavarstva svakako nisu sačinjavali sami tekst nagodbe nego su odlučivali o tome prihvatiti ga ili ne.

Kada je svjedokinji predočeno posvjedočenje sa lista spisa 241. ista je navela da da posvjedočenje koje joj se predočava nije nikada prije vidjela niti zna išta o njegovom sadržaju niti ju je itko s time upoznao, međutim da smatra ako to nekome od potpisnika nije išlo u prilog, da predstavniku GP Dubrovnik ili Vrtlar da bi oni na to sigurno reagirali, ali budući da nisu reagirali, a da na to nije reagirao ni AK koji se bavio financijama i čiji odjel je sve ovo trebao provesti da vjeruje da ni sam sadržaj ovog posvjedočenja nije problematičan za Grad Dubrovnik. Naravno donošenje novog GUP-a da je donijelo velike promjene u prostoru i sada kada je upoznata s ovim posvjedočenjem da pretpostavlja da je ono sačinjeno možda baš radi izmjena u GUP -u koje su izvršile izmjenu vrijednosti nekretnina uključenih u nagodbu.

10. Svjedok GK u bitnome je iskazivao identično kao na zapisnik od 16. studenog 2012. kada je u bitnome naveo da je u svibnju 2005. bio član Gradskog poglavarstva Grada Dubrovnika, ali da se nejasno sjeća da je na jednoj sjednici poglavarstva predmet bilo sklapanje nagodbe o zamjeni nekretnina Grada Dubrovnika i GP Dubrovnik i poduzeća Vrtlar, ali da se ne sjeća da je bila donesena odluka da tu nagodbu u ime Grada Dubrovnika potpiše IK. Da se sjeća da je zemljište GP Dubrovnik bilo ispod vijadukta u ulici Splitski puti prilaza za Hrvatske ceste i da je Grad trebao obeštetiti GP Dubrovnik radi tog zemljišta i da se sjeća da je u tu svrhu dano zemljište u Solitudu koje je imao Vrtlar. Da detalje ne zna, a koliko se sječa da nije imao saznanja o dokumentu zvanom posvjedočenje niti mu je išta poznato o procjenama zemljišta od strane vještaka BK.

Kao član nadzornog odbora GP Dubrovnik da se sjeća, iako se ne sjeća kada je to točno bilo, da je direktor GP Dubrovnik govorio da neće platiti Gradu Dubrovniku dug s osnova komunalne naknade dok se ne riješi pitanje ovog zemljišta koje je Grad Dubrovnik koristio, a koje je bilo vlasništvo GP Dubrovnik. Da je sve to jako dugo trajalo i da je bilo prihvaćeno kroz nagodbu na gradskom poglavarstvu, a onda da je to trebalo ići na Vijeće. Da je on 2005. bio pri kraju mandata te da se već u lipnju mijenjalo gradsko poglavarstvo tako da on nikakve daljnje detalje o tome ne zna.

Odgovorio je da se ne sjeća je li u to vrijeme bio donesen GUP, da je to bio dugotrajan proces i da misli da je bio u fazi da se o njemu raspravljalo. Da se tada već razmišljalo da se dio zemljišta na Solitudu prenamijeni u građevinsku zonu jer da se Vrtlar intenzivno bavio izgradnjom i preseljenjem u Orašac, a da mu ništa nije poznato vezano za knjiženje nakon zaključenja nagodbe.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju svjedoka GK pred Županijskim sudom u Dubrovniku od 16. studenog 2012. (l. s. 404-405).

Još je naveo da se sjeća da je to zemljište ispod mosta bilo dijelom izgrađeno, da je tu bila neka radnička menza, da to zna jer da je povremeno tamo i odlazio. Taj dokument koji se zove posvjedočenje da nikada nije ni vidio niti zna o čemu se tu radi.

11. Svjedok RK u bitnome je naveo da se sjeća se da se radio ugovor o nagodbi i da se sjeća da su uočeni tehnički nedostaci, naime da se iznosi nisu podudarali pa da su MK i on, kada su to uočili, predlagali da se to nekako riješi. Naime, da oni nisu ulazili u procjenu vrijednosti nekretnina jer da nisu radili reviziju toga predmeta jer da to nisu smatrali ni potrebnim s obzirom da se radilo o manjem neslaganju i zanemarivom iznosu, a također da mu nitko od njihovih nadređenih nije tražio poduzimanje revizije pa radi toga da je nisu ni radili. Da je on tada bio na mjestu voditelja unutrašnje kontrole u Gradu Dubrovniku. Dakle da bi se ova nagodba mogla knjigovodstveno provesti da su oni predlagali da se sačini ili knjižna obavijest ili posvjedočenje kao dokumenti koji bi omogućili knjiženje i putem kojih bi se uskladile strane u toj nagodbi. Gospođa IK da je sačinila to posvjedočenje, da su ga oni pročitali, da su se svi slagali s time i da su smatrali da je to uredu i da je tako što se njega tiče taj posao bio završen. Da se ne sjeća kada kaže da se radi o beznačajnom iznosu neusklađenosti koliki bi to bio iznos, ali da ga je smatrao beznačajnim u odnosu na poslovanje Grada i beznačajnim za potrebu obavljanja revizije. Da ne zna je li po vještaku rađena ponovna procjena vrijednosti zemljišta prije sačinjavanja ovog posvjedočenja. Da je on krajem 1998. došao u Grad Dubrovnik te da od tada radi tamo, a prije toga da je pet godina bio inspektor u poreznoj upravi. Kolegica MK da je radila u Gradu Dubrovniku isto od 1998. i da je isto kao i on prije toga radila u poreznoj upravi, ali da je tamo radila duže nego on. Što se tiče metodologije donošenja odluka u Gradu Dubrovniku vezano za sklapanje nagodbi da je to išlo pred Gradsko poglavarstvo gdje su se obrazlagale i gdje je onda Gradsko poglavarstvo donosilo odluke u formi zaključaka da se nešto prihvaća ili ne. Ova konkretna nagodba da se sjeća da je bila prihvaćena, ali da osobno nije bio nazočan prilikom obrazlaganja iste na Gradskom poglavarstvu.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju svjedoka RK pred Županijskim sudom u Dubrovniku od 24. travnja 2012. (l. s. 388-389).

Upitan svjedok je pojasnio izraze koje je koristio u tadašnjem iskazu na način da i "knjižiti" i "provesti" bi zapravo trebalo upisati kao "knjigovodstveno provesti" jer to je ono čime sam se on bavio, a nikako uknjižbom bilo kakvih nekretnina niti ičim što ima veze sa tako nečim, da je on govorio isključivo u knjigovodstvenim kategorijama i ništa izvan toga. Dodana vrijednost rada unutrašnje kontrole, a sada revizije da su njihove preporuke. Da njih daju nakon provedene revizije u pisanoj formi. Da u konkretnom slučaju nitko nije tražio provođenje revizije, a i da je njihova procjena bila da za time nema potrebe i da zato nije ništa rađeno pisanim putem, niti je rađen zapisnik niti su preporuke dane u pisanoj formi već kako je i naveo da su usmeno preporučili što bi trebalo napraviti i da je gospođa IK izabrala jednu od opcija koje su oni naveli te da je to i napravljeno, potom njima pročitano, s tim su se suglasili i da je to bilo to. U to vrijeme da je u Grad Dubrovnik državna revizija dolazila svake godine, obično u siječnju i da bi ostajali dva – tri mjeseca. U zadnje vrijeme da dolaze rjeđe i kada dolaze da je onda to ciljano gdje vrše kontrolu samo nekog segmenta poslovanja. Da bi on svake godine pročitao završni nalaz državne revizije i da zna da oni nisu imali primjedbi na sadržaj predmetne nagodbe. Da vjeruje da se ovi nalazi državnih revizija negdje čuvaju u Gradu Dubrovniku, da ne zna gdje, da misli da ih on imam za zadnjih desetak godina. Svakako da bi državna revizija primjerke svega što je sačinila morala imati. Što se tiče ovog posvjedočenja da je narav toga dokumenta izvršenje preporuke, pri tome da misli na onu usmenu preporuku koju su gospođi IK dali. Državna revizija ako ima primjedbi na neki dio poslovanja da onda oni ne bi dodatno provjeravali taj dio poslovanja da ne bi duplirali posao, a da je za napomenuti da im ciljevi kontrole nisu uvijek identični.

12. Svjedok LK je u bitnome izjavio da se sjeća procesa odnosno nagodbe sklapane između GP Dubrovnik i Vrtlara gdje je posredovao Grad. Da je on u to vrijeme bio pročelnik za financije u gradu Dubrovniku i da se sjeća da je sklopljena ta nagodba, a da se radilo o zamjeni zemljišta GP Dubrovnik i "Vrtlar". Ta nagodba da je prihvaćena na Gradskom poglavarstvu i time da je postala izvršna i obvezna za knjiženje njima u Odjelu za financije. Da su oni izvršili knjiženje po toj nagodbi budući da je ista bila izvršna i prihvaćena od nadležnog tijela. Da se sjeća da je i prije ovoga bilo nagodbi između GP Dubrovnik i Grada Dubrovnika, a da to seže još iz bivše države i prije rata, kada je po jednom zemljištu u vlasništvu GP Dubrovnik prošla cesta pa je onda Grad bio dužan dati zamjensko zemljište, a što nije izvršeno, a s druge strane da je Grad od GP Dubrovnik potraživao isplatu za zgrade na toj zemlji, a što GP nije plaćao jer je smatrao da ne treba. Dakle, da su postojali vrlo složeni odnosi koji su trajali jako dugo i to je bilo teško rješivo, a postojala je želja da se to trajno riješi da više nitko nikome ništa ne duguje. Da su održani brojni sastanci radi toga, međutim da je dosta toga ostalo u usmenoj formi i u konačnici da se nije provelo pa da su tako ostala i potraživanja i obveze. Naime, da je Grad Dubrovnik prema GP Dubrovnik imao potraživanje s osnova zakupnine zgrada odnosno poslovnih prostora, a to da je bilo definirano tom nagodbom iz 1989. Da ta nagodba iz bivše države zapravo nikada nije sprovedena do sklapanja nagodbe iz 2005. Da je on s gradonačelnikom J sudjelovao u pregovorima oko rješavanja odnosa Grada Dubrovnika sa GP Dubrovnik, a kasnije da je bio i povjerenik Vlade za Grad Dubrovnik, dakle vršitelj dužnosti gradonačelnika te da je i u toj funkciji pregovarao sa GP Dubrovnik oko međusobnih potraživanja. Što se tiče ove nagodbe iz 2005. da je gospođa IK bila savjetnica gradonačelnice te da je ona ispred Ureda gradonačelnice u suradnji sa Uredom za gospodarstvo sastavila ovu nagodbu, a koja je točno bila njena uloga u sastavljanju nagodbe da on to ne može znati. Njima iz financija da je jedino bilo važno da nagodba postane važeća kako bi ju mogli proknjižiti, a nagodba postaje važeća kada je usvoji Poglavarstvo što se u ovom slučaju i dogodilo. Da se ne sjeća tko je u konkretnom slučaju radio procjenu zemljišta koja su ulazila u nagodbu, međutim, da je postupak uvijek bio takav da se angažira vještak koji vrši procjenu vrijednosti zemljišta jer Grad Dubrovnik nema knjigovodstveno evidentiranu vrijednost svoje imovine jer to u konačnici i ne bi ništa značilo tako da se tražilo da se o tome izjasni vještak i da je to onda podloga za daljnje pregovaranje onome tko odlučuje za donošenje odluka. Ova nagodba je njima u financijama dostavljena putem redovnog protokola nakon što je prihvaćena od Poglavarstva jer tek tada su je mogli knjižiti. Što se tiče knjiženja konkretne nagodbe da je to obavljao voditelj računovodstva, da je to bila rutinska operacija, te da se ne sjeća je li ga tadašnja voditeljica računovodstva ŽK obavještavala o bilo čemu vezano za ovu nagodbu. Napomenuo je da su svi oni bili jako zadovoljni time što je nagodba postignuta i što više Grad Dubrovnik sa GP Dubrovnik nema međusobnih potraživanja, jer da im se nedugo prije ovoga dogodilo da je GP Dubrovnik pred Božić ovršio Grad Dubrovnik na iznos od oko 2 i pol milijuna kuna pa da Grad Dubrovnik nije mogao vršiti svoja plaćanja koja je trebao, a da taj novac Grad Dubrovnik nikada nije dobio natrag. Da mu nije poznato postojanje nekog dokumenta naziva "posvjedočenje" vezano za ovu nagodbu iz 2005. a kada se svjedoku isto predalo na uvid isti je ponovio da se ne sjeća da bi ikad prije vidio taj dokument niti da bi ga njemu itko spominjao. Napomenuo je da se knjigovodstveno provodi samo ono što je prihvatilo poglavarstvo na svojoj sjednici pa zato da ne vidi ni zašto bi mu to bilo dostavljeno. Još je rekao da ako je nešto bilo pogrešno napravljeno u nagodbi, da je trebalo nagodbu izmijeniti i da ju onda tako izmijenjenu Poglavarstvo ponovno izglasa, a sami tekst posvjedočenja da to ne može nadomjestiti. Još je naveo da mu ništa vezano za ovo posvjedočenje nije poznato. Da je knjiženja radila voditeljica računovodstva ŽK, a da je bilo tu još puno zaposlenika u Odjelu za financije. Da je knjiženje funkcioniralo na način da se nešto moglo proknjižiti tek nakon što je voditeljica računovodstva provjerila dokument i na njega stavila svoj potpis, a na dokumentu da je već morao biti potpis onoga tko ga je sačinio ili po čijem je nalogu rađen. U konkretnom slučaju to je bilo Gradsko poglavarstvo.

Kada je svjedoku predočen dokument koji je u spis dostavila gospođa ŽK svjedok je potvrdio da se radi o tom popratnom dokumentu koji je išao uz nalog za knjiženje, a u konkretnom slučaju da je to bila sudska nagodba. Da bi se promijenilo knjiženje po predmetnoj nagodbi da se to moglo dogoditi jedino novom odlukom poglavarstva i ničim drugim jer da je odluka poglavarstva izvršna. Nakon što je prestao biti povjerenik u Gradu Dubrovniku da se vratio na mjesto pročelnika za financije i da je tamo ostao do mirovine 2015. godine. Grad Dubrovnik da je imao redovno revizije te da bi po izvršenoj reviziji bilo dostavljeno izvješće u kojem bi bio i nalog za ispravljanje uočenih pogrešaka. Da su to sve uglavnom bile tehničke pogreške, a koliko se sjeća da im nikada nije bilo ukazivano bilo što vezano za predmetnu nagodbu. Da je u Gradu Dubrovniku postojala i interna kontrola ili nadzor, da su oni kontrolirali sve dokumente koji su ulazili i izlazili i je li sve knjiženo uredno. Nakon izvršene kontrole oni bi sačinili izvješće te bi u njemu dali preporuke kako da se otklone nepravilnosti koje su uočili. Ta služba da je funkcionirala kao pomoć gradonačelniku u upravljanju i kontroli nad gradom. Koliko se sjeća da nikada u internoj kontroli nije spominjana ova nagodba da bi tu nešto bilo problematično. U internoj kontroli da su bile dvije osobe i to RK i KK, a kasnije umjesto KK da je bio DK. Da on nije imao takvo iskustvo ali da pretpostavlja da se moglo dogoditi da oni u svom pregledu uoče neku nepravilnost ali da je ne stave u pisano izvješće već da usmeno, onome tko je odgovoran, kažu kako to ispraviti. Da su oni bili vrlo strogi, međutim da pretpostavlja da bi tako nešto dobronamjerno učinili kada bi procijenili da se ne radi o nečem bitnom. Inače, da su oni u financijama smo dobivali njihova izvješća samo vezano za njihov sektor, a ne njihovo cjelokupno izvješće. Da je postojao nekakav problem vezano za ovu nagodbu da vjeruje da bi to bila onda točka na Poglavarstvu, a da se ne sjeća da je ikada bila.

Još je naveo da se ne sjeća je li u vrijeme sklapanja ove nagodbe komunicirao s gospođom IK vezano za samu nagodbu, da se ne sjeća da bi u Gradu Dubrovniku bili održavani nekakvi sastanci vezano za provedbu ove nagodbe niti da je on sudjelovao na njima. Da se sjeća da je jednom sa pročelnicom za gospodarstvo, ČK na njenu molbu išao u prostore Vrtlara koje je Vrtlar dobio po ovoj nagodbi kako bi se požurilo njihovo useljenje i početak korištenja tih prostora. Još je naveo da je on i sada savjetnik gradonačelnika za financije.

13. Stalna sudska vještakinja za financije Ivanka Sušić, koja je u ovom spisu sačinila svoj nalaz i mišljenje upitana pred sudom u bitnome je navela, nakon što je pročitan pisani nalaz i mišljenje od 27. veljače 2012. sa priklopljenim prilozima (list spisa 347-380) koji je sačinila u ovom spisu da ustraje u cijelosti u istom. Još je navela da je utvrdila da je po predmetnoj nagodbi izvršeno knjiženje, a predmetno posvjedočenje da je priložila kao dio dokumentacije. Iz dokumentacije da je razvidno da je zemlja ista, dakle da nema promjene što se tiče zemlje, ali se mijenja vrijednost te zemlje a sama nagodba u svemu drugom ostaje ista. Da nije ulazila u razloge izmjene vrijednosti zemlje, niti joj je to bio nalog, niti je to njena struka.

Da je vještačila sukladno dokumentaciji koja je bila u spisu i da nije ulazila u ono što je prethodilo ovog nagodbi tako da ne zna koji su se sudski postupci vodili među dionicima ove nagodbe niti kakva su bila njihova međusobna potraživanja. U njenom nalazu i mišljenju da je navela da nije utvrdila da bi nastala bilo kakva šteta za Grad Dubrovnik.

Kada je vještakinji predočeno predmetno posvjedočenje ista je navela da njime nije došlo do promjena u materijalnoj imovini Grada jer da se nije promijenilo predmetno zemljište, a navela je i da ona iz nje ne vidi da bi njime Grad bio oštećen u smislu nemogućnosti potraživanja bilo čega.

Nadalje je navela da bi se ovo posvjedočenje moglo knjižiti kroz poslovne knjige Grada Dubrovnika ukoliko bi se dao takav nalog. Međutim da u konkretnom slučaju ne zna je li takav nalog dan pa samim time i da ne zna je li ono proknjiženo kroz poslovne knjige Grada Dubrovnika, međutim da je materijalno zemlja ista, a vrijednost zemlje da se svaki dan mijenja te bi se taj iznos svaki dan mogao mijenjati. Ukoliko ovo nije proknjiženo, da je materijalna vrijednost imovine Grada ista tako da nema utjecaja. Napomenula je da joj je ovdje jedino poznato da su se stranke nagodile, međutim da ne zna je li rađena procjena vrijednosti nekretnina koje su ulazile u tu nagodbu, da se njen nalog za vještačenje nije odnosio na to.

14. Svjedokinja KK u bitnome je navela da se s obzirom na protek vremena ne može sjetiti ničega vezano za tu nagodbu između Grada Dubrovnika, GP Dubrovnik i Vrtlara, da se sjeća da se to spominjalo, ali da se ne sjeća nikakvog konteksta vezano za to, da joj je sve to potpuno u magli i da nikakve detalje o tome ne bi mogla reći. Da misli da je ona do 2006. radila u unutrašnjoj reviziji, a nakon toga da je prebačena u odjel za proračun i financije. Da se sjeća da je u unutrašnjoj reviziji radila s RK.

Od kada je radila u unutrašnjoj reviziji pa do danas da nitko nikada nije ništa pitao vezano za tu nagodbu niti za išta vezano za to tako, da je ovaj sud prva institucija koja ju je ikada pitala o tome. Da nikada nije ni čula za dokument koji bi se zvao posvjedočenje i da o njemu također ne zna ništa te da, koliko se sjeća, nikada nije imala neki predmet formiran vezano za tu nagodbu ili to posvjedočenje ili išta proizašlo iz tog posla.

Kada je svjedokinji predočeno predmetno posvjedočenje ista je navela da, koliko se može sjetiti, a obzirom da ima 63 godine i na protek vremena, da joj je nepoznat taj dokument.

Nadalje je navela da je rad bio koncipiran na način da se spis formirao po nalogu gradonačelnika, da bi onda oni po tom nalogu odlazili kod onoga kod koga je trebalo, vršili kontrolu i o tome sačinjavali zapisnik, uzeli bi očitovanje te osobe te bi nakon toga sačinjavali svoj zaključak.

Da njoj, kao osobi koja je bila u internoj kontroli, posvjedočenje ne znači ništa jer se knjigovodstveno ne može provesti odnosno nije vjerodostojna isprava u knjigovodstvenom smislu. Da pojasnim akt posvjedočenje nije poznat u knjigovodstvenom odnosno financijskom smislu, tako da posvjedočenje nije vjerodostojna dokumentacija odnosno na temelju njega se ne može knjižiti. Dakle knjižna obavijest je isto što i storno, primjerice kada se dobije račun na 5.000,00 kuna, a isporučena je roba za 4.000,00 kuna onda se traži da se na taj račun stavi knjižna obavijest kako bi se on ispravio da odgovara stvarnosti. Hipotetski kada bi imala nekakav predmet u kojem bi se nalazilo dokument nazvan posvjedočenje da bi ona ušla u tekst tog posvjedočenja, vidjela o čemu se radi te onda odlučila je li to za knjižnu obavijest ili ne. Da ona nikada u svom radu nije naišla na dokument naziva posvjedočenje, da to nije knjigovodstveni termin. Primjerice sudska nagodba da je vjerodostojna isprava u knjigovodstvenom smislu za knjiženje.

Da nikada nije imala predmet kontrole vezano za zemljišta i njihove vrijednosti, da su to uglavnom bile kontrole namjenskog trošenja sredstava njihovih proračunskih korisnika tako da se nije susretala s kontrolom vezano za zemljišta i da ne zna kakva bi bila uobičajena procedura. Inače u Grad Dubrovnik da je redovito dolazila državna revizija i nakon podnošenja završnog računa za financijsku godinu da isti nije moguće više mijenjati osim ako bi državna revizija svojim nalazom to naložila.

15. Svjedokinja PK u bitnome je navela da se sjeća da je s gospođom IK radila u uredu jer da je u Gradu Dubrovniku počela kao vježbenica. Da se sjeća da je sklapana nagodba između Vrtlara, GP Dubrovnik i Grada Dubrovnika, da zna da je gospođa IK radila na tome međutim da nikakve detalje o tome ne zna. Upitana u odnosu na sadržaj posvjedočenja navela je da uopće ne zna da je taj dokument postojao. Kada joj je predočen dopis od 12. prosinca 2005. navela je da je to dopis kojim je ona financijama grada dostavila sudsku nagodbu pa kada joj je posebno pročitan čl. 5. nagodbe navela je da ona do tog iznosa došla koliko se može sjetiti tako što ga pročitala iz nagodbe odnosno da to pretpostavlja jer se danas više ne sjeća detalja, a isto upitana je navela da se ne sjeća da je imala bilo kakav drugi podatak ili saznanje iz kojeg bi iščitala navedeni broj. Gospođa IK da je u to vrijeme bila zastupnik Grada Dubrovnika na sudu i savjetnica gradonačelnika. Da ne zna konkretno što je gospođa IK radila vezano za ovu nagodbu, da može samo pretpostavljati obzirom na protek vremena, da pretpostavlja da je radila kao i u svim ostalim predmetima, ali da se ne sjeća nikakvih detalja. Što se tiče cjelokupnog rada da zna da su uvijek radili isključivo po naloga gradonačelnika i poglavarstva grada i u okviru naloga gradonačelnika i poglavarstva grada.

16. Svjedok EK u bitnome je naveo da je načelno upoznat s ovim predmetom te da je Grad Dubrovnik postavio u ovom predmetu imovinsko pravni zahtjev radi toga što zna da je državno odvjetništvo podiglo optužnicu, zna da je optužnica potvrđena i da je ovaj postupak u tijeku te je Grad jednostavno slijedio državno odvjetništvo kao tužitelja i radi toga da je postavljen imovinsko pravni zahtjev s tim da naravno Grad Dubrovnik uopće ne ulazi u to hoće li gospođa biti osuđena ili ne, tu će odluku donijeti sud, a oni da samo slijede činjenicu da ukoliko je Grad Dubrovnik oštećen da su oni dužni povratiti Gradu štetu koju je pretrpio. Koliko je njemu poznato, budući da je pregledao spis koji Grad Dubrovnik ima vezano za ovaj događaj da misli da je iznos štete za Grad Dubrovnik oko 300.000,00 kuna. Da je spis pregledao prilikom podnošenja imovinsko pravnog zahtjeva, pravna služba Grada da mu je ukratko sažela predmet te da su mu pojasnili njegova prava i obveze i odatle da su sva njegova saznanja o ovom predmetu. Naravno da on nije čitao cijeli spis jer bi muo uzelo jako puno vremena. Grad Dubrovnik da nije radio u međuvremenu nikakvo dodatno vještačenje niti utvrđivanje bilo kakvih činjenica vezano za ovo međutim da on smatra da mu je kao gradonačelniku bila dužnost potraživati imovinsko pravni zahtjev u slučaju osuđujuće presude jer da ga ne potražuje da je moguće bi time sebe izložio kaznenom progonu. Od kada je gradonačelnik da se Grad Dubrovnik ovime nije bavio te nije potraživao nikakve novce, a je li se to radilo prije njegovog mandata da uistinu ne zna, da bi mogao samo nagađati. Da mu nije poznato tko je sačinjavao samu nagodbu i posvjedočenje u to vrijeme, da je to bilo iz nadležnosti poglavarstva Grada te da zna da je odluka prolazila zakonsku proceduru i da je to sve što zna o tome. Da je on gradonačelnik od 2017. i da ne zna kada je podignuta ova optužnica. Dakle, da je od pravne službe Grada brifiran vezano za ovaj predmet, da je odluku da Grad postavi imovinsko pravni zahtjev donio osobno i da iza nje stoji, a da prepušta optuženoj da ona dokaže da njene radnje za koje se tereti nisu bile protuzakonite. Još je naveo da ga pravni savjetnici nisu izvijestili niti ga uputili o zastarnim rokovima za potraživanje ove moguće štete niti su mu objasnili da bi štetu mogao potraživati nakon eventualne osuđujuće presude i kada mu se to objašnjava da prije svega mora reći da bi se o tome opet morao posavjetovati s nekim iz pravne struke, ali hipotetski da je to tako naravno da bi u tom slučaju vjerojatno odlučio da bi tek po pravomoćnosti te osuđujuće presude išao u potraživanje štete za Grad Dubrovnik. U odnosu na konkretni imovinsko pravni zahtjev da nije detaljno razgovarao s punomoćnikom Grada, naime da Grad Dubrovnik ima tri zaposlena pravnika u pravnoj službi, a da ima tisuće predmeta u kojima su oni zaduženi i da radi toga Grad Dubrovnik pravne poslove povremeno daje drugima odnosno odvjetničkim uredima i naravno da ovaj predmet nije jedini gdje Grad Dubrovnik baš radi toga zastupa odvjetnički ured. Da ga pravna služba nije upoznala niti je to od njih tražio kolika bi trebala biti njihova količina angažmana u ovom predmetu. Koliko zna da ga ni pravna ni financijska služba nisu izvijestile da postoji nekakvo otvoreno potraživanje u vezi ovog predmeta prema GP Dubrovniku.

Nadalje je naveo da je Gradu Dubrovniku i njemu koji mu je čelu prioritet poštivanje i ispunjavanje sudskih odluka. Da postoje odluke sudova s kojima oni nisu suglasni te na njih ulažu žalbe kada je to zakonom dopušteno međutim jednom kada presude postanu pravomoćne, kakve god one bile oni ih naravno poštuju. Da nije znao da je sudska nagodba koja je u pozadini ovoga predmeta iz 2005. te da ne zna je li provedeno ono što je u toj sudskoj nagodbi dogovoreno. Da zna tko je IĐ međutim da ga ne poznaje i da mu nije poznato tko je u ovom predmetu inicirao pokretanje kaznenog postupka. Da mu nije poznata pozadina tj. svrha pokretanja ovog kaznenog postupka, da on ne zna zbog čega je ovaj kazneni postupak iniciran, da nema tu informaciju niti ju je smatrao bitnom, te da ne zna je li protiv čelnika ostalih dionika u ovoj nagodbi pokretan bilo kada nekakav kazneni postupak. Još je napomenu da od kada je gradonačelnik da sve potpisujem što je ovlašten potpisivati.

17. Svjedok ĐK u bitnome je naveo da je bio direktor GP Dubrovnik i da zna da je bilo potraživanja GP Dubrovnik prema Gradu Dubrovniku. Naime da se gradio most koji je danas ulica Splitski put i da je srušen jedan objekt u vlasništvu GP Dubrovnik te da je također uzeto od GP Dubrovnik jedno zemljište, Grad Dubrovnik da je to trebao nadoknaditi GP Dubrovniku međutim da zna da on to nije ispunio te da je GP Dubrovnik tužio pred sudom Grad Dubrovnik. Koliko se sjeća da je tom nagodbom sve to riješeno. Da je to bilo davno i da se danas više ne sjeća tko je to sve provodio u ime Grada Dubrovnika. Da nema nikakvih saznanja o dokumentu koji se zove posvjedočenje. Da se ne sjeća jesu li rađene procijene zemljišta ili je možda rađeno više njih, da je to bilo davno pa se ne sjeća. Da je bio zaposlenik GP Dubrovnik od 1986. do 1998. te od 2002. do svibnja ili lipnja 2005. potom od 2007. do 2009. Da ne zna tko je u odnosu na ovaj predmet zastupao GP Dubrovnik, a da ih je inače zastupao odvjetnik Mihočević, a onda da su imali svoga odvjetnika odnosno pravnika BĐ.

18. Ispitani svjedok optužbe R te svjedoci obrane ŠK, BKŠ i VK nisu imali saznanja relevantnih za ovaj kazneni postupak.

19. Budući da je od optuženja do donošenja odluke u ovom predmetu stupio na snagu novi kazneni zakon sa svim kasnijim izmjenama i dopunama postavilo se kao prethodno pitanje, pitanje kontinuiteta i primjene blažeg zakona po optuženu.

20. Sukladno ukidnoj odluci Županijskog suda u Zagrebu prvostupanjski sud je u ponovljenom dokaznom postupku posebnu pažnju posvetio upravo pitanju kontinuiteta budući da u ovom postupku nije bilo sporno da je optužena IK sačinila predmetno posvjedočenje ali se ukazalo spornim pitanje kontinuiteta i primjene blažeg zakona po optuženu.

21. Dakle, inkriminirano kazneno djelo počinjeno je 25. svibnja 2006. u vrijeme važenja KZ/97 citiranog u uvodu, prema kojem se inkriminirano postupanje optužene ima podvesti pod kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 1. al. 2. u vezi članka 292. stavak 2. KZ/97, a kažnjivo po članku 292. stavak 2. istog Zakona.

22. Nadalje, 1. siječnja 2013. stupio je na snagu Kazneni zakon (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), koji u članku 3. stavak 1. KZ/11 propisuje da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a prema odredbi članka 3. stavak 2. istog Zakona ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja, dok u članku 3. stavak 3. KZ/11 propisuje obvezu suda da u slučajevima iz stavka 2. članak 3. KZ/11, kada se izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, kao što je ovdje slučaj, ispita postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja.

23. U konkretnoj situaciji kazneno djelo istog opisa kao što je opis članka 292. KZ/97 ne egzistira u novom KZ/11 i takvo preispitivanje podrazumijeva podvođenje činjeničnog opisa koji se optuženoj stavlja na teret pod biće nekog drugog odgovarajućeg kaznenog djela iz novog kaznenog zakona pa ako se takvim postupanjem utvrdi pravni kontinuitet, primijenit će se zakon koji je blaži za počinitelja, u protivnom kaznenog djela nema. Pri tome je važno naglasiti da se zakonski tekstovi ne uspoređuju apstraktno, već metodom konkretnog uspoređivanja.

24. Naime, u predmetnoj odluci Županijskog suda u Zagrebu u bitnome se navodi da je kazneno djelo iz čl. 246. KZ/11 kazneno djelo koje inkriminira kriminalitet upravljačkih struktura zbog prouzročenja štete na imovini koja im je povjerena i koju su dužni štititi u sklopu obavljanja svoga posla tako da ga mogu počiniti samo one osobe koje imaju dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja. Dakle, mogući počinitelj predmetnog kaznenog djela mora u sklopu svoga posla imati dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa. Konkretne dužnosti zaštite tuđih interesa znatno se razlikuju kako prema opsegu imovine na koju se odnose tako i prema povjerenim zadacima. Je li povrijeđena neka od dužnosti, može se utvrditi tek nakon što se utvrdi njezin konkretni sadržaj. U tom je smislu kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom povjerenju blanketno kazneno djelo i akcesorno građanskom, trgovačkom i javnom pravu te pravu društava čija pravila oblikuju dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa. Dakle, mogući počinitelj mora imati dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa pa je pitanje je li u konkretnom slučaju povrijeđena dužnost optužene zaštiti tuđi interes, odnosno interes Grada Dubrovnika kao njenog poslodavca. Pri tome imovinski interesi moraju proizlaziti iz gospodarske djelatnosti i dužnost zaštite tuđih interesa koja se mora temeljiti na jednom od četiriju zakonom predviđena izvora: zakon, odluka upravne ili sudbene vlasti, pravni posao i odnos povjerenja, dok povjerenje može zlouporabiti samo ona osoba kojoj je bila povjerena zaštita tuđih interesa, što treba usko tumačiti s tim da povjeravanje zaštite tuđih interesa podrazumijeva da osoba kojoj je ta zaštita povjerena mora imati određenu samostalnost odlučivanja odnosno biti iz upravljačko-poslovnog kruga.

25. Tijekom dokaznog postupka pribavljena je dokumentacija Grada Dubrovnika iz koje je razvidno da je optužena bila zaposlena na radnom mjestu Savjetnice za pravna pitanja u Uredu Gradonačelnika te da je sukladno tada važećeoj sistematizaciji radnih mjesta to radno mjesto imalo slijedeće zadatke, odnosno ovlasti:

- Sjedinjuje i koordinira rad svih pravnih službi u gradskoj upravi, po potrebi pruža pravnu pomoć javnim službama i ustaniovama u vlasništvu Grada Dubrovnika,

- Nadzire sve pravne, upravne i imovinsko-pravne poslove važne za Grad Dubrovnik,

- Prati promjene i novine u aktualnoj zakonskoj regulativi s posebnim naglaskom na interese Grada te osigurava obaviještenost Gradske uprave o svim zakonski promjenama,

- Sudjeluje u izradi i usklađuje sa zakonom nacrte, prijedloge i konačne tekstove općih i pojedinačnih akata,

- Sudjeluje u izradi i nadzire ugovore, sporazume i ostale akte Grada

Dubrovnika s drugim osobama,

- Zastupa grad Dubrovniku u sudskim, upravnim i imovinskopravnim sporovima,

- Neposredno rukovodi radom upravnih savjetnika i samostalnih upravnih referenata za pravna pitanja u Gradonačelikovom uredu,

- Sudjeluje u izradi programa i plana rada Ureda za poslove iz svog djelokruga i podnosi pismena izviješća o svom radu,

- Pruža stručnu pomoć građanima i pravnim osobama u pitanjima za koja je ovlašten,

- Obavlja ili upravlja i drugim poslovima pravne prirode po gradonačelikovu nalogu,

- Za svoj rad odgovara gradonačeliniku.

26. Imajući dakle u vidu prije navedena bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11, konkretno da predmetno kazneno djelo može počiniti samo određeni krug osoba, donositelji odluka, osobe koje su svojom pozicijom odnosno zaposlenjem dužne skrbiti o imovini pravne osobe u kojoj su zaposlene i to uslijed toga što su im dane određene ovlasti i sloboda odlučivanja u tom smislu, sud samtra da, imajući u vidu opis poslova optužene u Gradu Dubrovniku, ista nije bila donositelj odluka ni u kojem pogledu, već isključivo osoba koja provodi odluke koje su donijela tijela grada, a koja su člankom 29. Statuta Grada Dubrovnika bila propisana i koja su tada bila; Gradsko vijeće, gradonačelnik i Gradsko poglavarstvo.

27. Mišljenje je suda kako se radnjama opisanim u optužnici, dakle krivotvorenjem da bi se drugoj osobi pribavila protupravna imovinska korist na štetu pravne osobe u kojoj je optužena bila zaposlena u konkretnom slučaju nisu ni mogla ostvariti obilježja kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11.

28. Naime, da bi optužena optuženim postupanjem ispunila obilježja kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11 potrebno bi bilo da je sačinjavanjem predmetnog posvjedočenja, koje bi sukladno optužbi bilo po svojoj naravi krivotvorena isprava, prouzročila štetu Gradu Dubrovniku čiji je bila zaposlenik.

29. Međutim, optužena, obzirom na svoj opseg dužnosti i odgovornosti u Gradu Dubrovniku, kako je to uvodno navedeno i obrazloženo, uopće nije bila donositeljica odluka, ona nikakvu odluku samostalno nije mogla donijeti niti ju je u konkretnom slučaju donijela pa time nije ni mogla ispuniti obilježja predmetnog kaznenog djela jer odluka za sastavljanje predmetnog posvjedočenja nije ni po čemu bila izvršna odluka, niti je bila njena, već joj je tako sugerirano iz službe unutrašnje kontrole Grada Dubrovnika.

30. Naime, predmetnom optužnicom se optuženoj IK stavlja u bitnome na teret da bi sačinjavanjem dokumenta naziva „posvjedočenje“, a koji su osim nje kao predstavnice Grada Dubrovnika potpisali još i predstavnici trgovačkih društava GP Dubrovnik d. d. i Vrtlar d.o.o. s namjerom onemogućila Grad Dubrovnik da od GP Dubrovnik d. d. potražuje određena dugovanja u sveukupnom iznosu od 628.167,70 EUR. Međutim, tijekom ovog dokaznog postupka nije izveden ni jedan dokaz koji bi potvrdio navode da bi zbog postojanja predmetnog posvjedočenja Grad Dubrovnik bio onemogućen potraživati i dobiti predmetna dugovanja od strane GP Dubrovnik d. d.

31. Predmetno posvjedočenje nesporno nikada nije bilo izglasano na Gradskom vijeću Grada Dubrovnika i samim time nikada nije za Grad Dubrovnik ili bilo koga drugog u pravnom prometu postalo izvršno, niti je postalo dio predmetne nagodbe Grada Dubrovnika i trgovačkih društava GP Dubrovnik d. d. i Vrtlar d.o.o. te samim time nikada nije ni provedeno kroz knjigovodstvo Grada Dubrovnika, niti primjerice kroz zemljišne knjige (primjerice kao teret na nekoj gradskoj nekretnini), niti je na bilo koji drugi način uvršteno u poslovne knjige Grada Dubrovnika, osim što je tamo fizički ostavljeno; nije njegovim sadržajem primjerice opterećena neka nekretnina ili neko pravo Grada Dubrovnika, nije radi toga došlo do nekog dodatnog zaduženja Grada Dubrovnika ili plaćanja troškova, kamata, niti je na bilo koji drugi način umanjilo vrijednost Grada Dubrovnika u bilo kojem pogledu, a jednako se odnosi i na benefite koje je sukladno predmetnoj optužnici navodno dobio GP Dubrovnik d. d. Ukoliko je Grad Dubrovnik uistinu imao potraživanja prema GP Dubrovnik u iznosu od 628.167,70 EUR, kako se to navodi u predmetnoj optužnici, on je to u svakom slučaju mogao potraživati pred sudom bez obzira na predmetno „posvjedočenje“ te ga ono zasigurno ni u čemu nebi onemogućilo iz svih gore navedenih razloga niti bi GP Dubrovnik d. d., ako je dugovanje uistinu postojalo, činjenicom postojanja predmetnog „posvjedočenja“ sebe oslobodio tog eventualnog dugovanja. Predmetno posvjedočenje optužena je sačinila, a sukladno navodu svjedoka RK, kojeg ovaj sud smatra vjerodostojnim, na njegovo usmeno traženje, dakle, nije ga sačinila odlučujući samoinicijativno niti ga je sačinila u skladu s nekakvom svojom prethodno stvorenom protupravnom namjerom, već ga je sačinila po traženju navedenog RK koji je tada radio u unutrašnjoj kontroli Grada Dubrovnika i koji je po vlastitom iskazu, preporučio optuženoj da bi ga bilo dobro sačiniti da se priloži cjelokupnoj dokumentaciji kao svojevrsno objašnjenje uz predmetnu nagodbu. Iako je znala da navedeno posvjedočenje nema nikakvu pravnu, financijsku ili bilo kakvu drugu težinu i važnost, optužena ga je po uputi sačinila i po uputi uvrstila u poslovnu dokumentaciju vezanu za predmetnu nagodbu znajući da time ne čini ništa što bi bilo protivno interesu Grada Dubrovnika sukladno njenoj obrani koju ovaj sud također smatra vjerodostojnom. Naime, knjigovodstveno se može provesti samo nešto što je izglasalo gradsko poglavarstvo, dakle nešto što je za Grad Dubrovnik postalo izvršno, a to se s predmetnim posvjedočenjem nikada nije dogodilo tako da ono nikada nije ni provedeno. Ako se njim htjelo ispraviti nekakvu pogrešku u predmetnoj nagodbi morao je postojati paritet oblika prilikom donošenja posvjedočenja ili drugog akta koji bi služio toj svrsi, dakle morao je biti donesen jedino u istoj onoj formi kao i predmetna nagodba, dakle da ga gradsko poglavarstvo izglasa. Budući da se to nije dogodilo, što god da je napisano u tekstu posvjedočenja nema nikakvu važnost i ne proizvodi nikakav pravni učinak prema nikome te nije upotrebljivo u svrhu negiranja bilo kakvo duga GP Dubrovnik d. d. prema Gradu Dubrovniku niti onemogućuje Grad Dubrovnik da taj dug potražuje od GP Dubrovnik d. d. Upravo ovakvo rezoniranje potvrđuje sadržaj vještačenja i iskaza vještakinje Sušić koja u bitnome navodi da nije utvrdila da bi sačinjavanjem predmetnog posvjedočenja nastala bilo kakva šteta za Grad Dubrovnik, a kada je vještakinji predočeno predmetno posvjedočenje ista je navela da njime nije došlo do promjena u materijalnoj imovini Grada jer da se nije promijenilo predmetno zemljište . Navela je i da ona iz posvjedočenja ne vidi da bi njime Grad bio oštećen u smislu nemogućnosti potraživanja bilo čega.

Još je navela da u konkretnom slučaju ne zna je li dan nalog za proknjižavanje predmetnog posvjedočenja kroz poslovne knjige Grada Dubrovniku pa samim time i da ne zna je li ono proknjiženo kroz poslovne knjige Grada Dubrovnika, međutim da je materijalno zemlja ista, a vrijednost zemlje da se svaki dan mijenja te bi se taj iznos svaki dan mogao mijenjati. Ukoliko posvjedočenje nije proknjiženo, da je materijalna vrijednost imovine Grada ista tako da ono nema utjecaja. Predmetno vještačenje ovaj sud smatra sačinjenim sukladno pravilima struke, logičnim, dosljednim i samim time vjerodostojnim.

Također, iz iskaza ostalih potpisnika predmetnog posvjedočenja JK u ime GP Dubrovnik d. d. i CK u ime Vrtlara d.o.o., proizlazi da predmetno posvjedočenje u računovodstvu njihovih pravnih osoba nije izazvalo bilo kakve promjene. Naime, CK je naveo da je za njih bila relevantna nagodba, a da posvjedočenje nije imalo nikakav učinak na trgovačko društvo Vrtlar d.o.o. niti je knjiženo u njihovim poslovnim ispravama dok je JK navela da je potpisala posvjedočenje nakon konzultacije sa svojom šeficom računovodstva koja joj je rekla da isto ne utječe ni na koji načina na predmetnu nagodbu niti GP Dubrovnik d. d. stavlja u imalo bolju ili lošiju situaciju. Predmetne iskaze svjedoka ovaj sud također smatra vjerodostojnima.

32. Slijedom navedenoga, očito je da u konkretnom slučaju nije došlo do krivotvorenja isprave kao modusa operandi zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ/11, a time je nesporno i da postupanjem opisanim u optužnici optužena IK nije pričinila nikakvu šteta svome tadašnjem poslodavcu Gradu Dubrovniku, a što je obilježje kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ/11.

33. Slijedom svega navedenog sud je zaključio da u konkretnom slučaju djelo za koje se optužena tereti nije kazneno djelo te je stoga odlučio kao u izreci ove presude te je posljedično odluci o oslobađanju optužene sud na temelju odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08 uputio oštećenika, Grad Dubrovnik, da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici te je također odlučio da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

U Dubrovniku, 22. svibnja 2026.

Sudac:

Mario Bulum

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste putem ovog suda u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o izjavljenoj žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj: K-DO-471/11,

- Optuženoj IK,

- braniteljici Stanki Matić, odvjetnici u Dubrovniku,

- oštećeniku Gradu Dubrovniku,

- punomoćniku oštećenika odvjetničkom uredu Lovro Zovko i Antonia Z iz [adresa].