Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-1020/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke koji je izradila sudska savjetnica Tereza Nejašmić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Baks Grupa d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB:95100324486, koje zastupa punomoćnik Mladen Smoljan, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa privremeni zastupnik Ante Galešić, odvjetnik u Zadru, radi ovrhe na nekretnini odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr – 366/2021-78 od 16. rujna 2025., 22. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr – 366/2021-78 od 16. rujna 2025.

Obrazloženje

1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I Za zastupanje ovršenika, privremenom zastupniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru, odmjerava se naknada u iznosu od 5.712,00 eura.

II Nalaže se ovrhovoditelju u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovoga rješenja na ime razlike između iznosa koji je već položen od strane ovrhovoditelja (2.681,54 eura) i odmjerene naknade privremenom zastupniku naznačene pod točkom I. ovoga rješenja ( 5.712,00 eura) uplatiti dodatan iznos od 3.030,46 eura na račun ovoga suda broj IBAN ovog suda [broj bankovnog računa], model HR00 s pozivom na broj 1-366-2021, te da dokaz o uplati dostavite sudu u istome roku da bi se nastavilo postupati u predmetnom postupku.“.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovrhovoditelj, pobijajući to rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu ZPP) u vezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona (Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20, dalje u tekstu OZ). Ovrhovoditelj u žalbi predlaže pobijano rješenje preinačiti odnosno ukinuti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Iz stanja spisa u bitnom proizlazi

- da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr – 366/2021-15 od 25. svibnja 2022. ovršenici postavljen privremeni zastupnik - Antu Galešić, odvjetnik u Zadru, jer je boravište ovršenice nepoznato i jer ista nema prijavljeno prebivalište na području [adresa] te zato što bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika dugo trajao pa bi za stranku mogle nastati štetne posljedice (članak 84. stavak 1. točka 4. ZPP-a)

- da je privremeni zastupnik – odvjetnik zastupao ovršenicu u tijeku ovršnog postupka od dostave rješenja o ovrsi do utvrđivanja vrijednosti nekretnine, prodaje iste nekretnine, njene dosude i donošenja rješenja o namirenju

- da je privremeni zastupnik na ročištu 15. siječnja 2025. predao u spis troškovnik a da je podneskom od 20. kolovoza 2025. podnio ispravak prvopredanog troškovnika u smislu da je promijenio samo iznos naknade koju traži za poduzete radnje pozivajući se na revizijsku odluku Rev-169/2021-2 od 11. siječnja 2023.

- da je prvostupanjski sud obrazlažući pobijano rješenje naveo kako odvjetnik koji obavlja dužnost privremenog zastupnika ima pravo na naknadu i to prema odredbi članka 84. stavka 1. točke 4. ZPP-a nagrade za rad koja bi mu pripada sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa), pa mu je za svaku zatraženu radnju (sastav žalbe na rješenje o ovrsi i pristup na tri ročišta) priznao po 714 boda.

6. Žalbom ovrhovoditelj u bitnom navodi kako je privremenom zastupniku trebalo eventualno pripasti 50% nagrade za rad koja bi mu pripala sukladno odvjetničkoj tarifi a ne iznos koji mu je priznat pobijanim rješenjem. Nadalje navodi kako sud nije odlučio o predujmu sredstava za rad privremenog zastupnika niti je ovrhovoditelja pozvao na uplatu sredstava u tu svrhu pa da stoga ti troškovi nisu mogli biti obuhvaćeni njegovim obračunom tražbine prije ročišta za diobu kupovnine. Ovrhovoditelj tvrdi da je na taj način onemogućen zahtijevati da mu se iznos troškova za rad privremenog zastupnika prizna kao parnični trošak. Nadalje tvrdi kako se iznos koji je položio na račun suda ne odnosi na troškove privremenog zastupnika već da je isto položio na ime iznosa jamčevine s obzirom na to da je sudjelovao na dražbi te da je taj iznos trebalo njemu vratiti s obzirom na to da je njegova tražbina veća od kupovnine. Ističe kako privremeni zastupnik nije bio ovlašten mijenjati iznos troška koji je zatražio prvotnim troškovnikom te posebno ističe kako mu ne bi pripao trošak sastava žalbe na rješenje o ovrsi s obzirom na to da je istom odbijen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka od suda koji je odlučivao povodom žalbe.

7. Ispitujući pobijano rješenje kao i žalbene navode ovršenika, ovaj sud nije utvrdio da su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi temeljem odredbe članka 365. stavka 2. istoga Zakona u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, sve u vezi članka 381. ZPP-a.

8. Odredbom članka 84. stavka 1. ZPP-a u vezi sa stavkom 2. točkom 4. navedenog članka propisano je da ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku postaviti privremenog zastupnika ako je boravište tuženika nepoznato, a tuženik nema punomoćnika

9. Člankom 85. stavak 3. ZPP propisano je da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavak 2. točka 4. i 5. ZPP na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti. Ta zakonska odredba je u ZPP unijeta člankom 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) koji je u članku 117. stavak 2. propisao da će se odredba članka 9. toga Zakona primjenjivati i na sve postupke u tijeku.

10. Odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a propisano je da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, stavkom 2. navedenog članka propisano je da parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.

11. Odredbom članka 3. stavka 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika ("Narodne novine" br. 5/14., 75/14., 5/15., 28/16., 103/15., dalje: Pravilnik) propisano je da se naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj (posebnog skrbnika) koji je odvjetnik određuje se u iznosu 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Odvjetničkoj tarifi, dok iz odredbe članka 1. stavka 2. pravilnika proizlazi da naknadu isplaćuje nadležni centar za socijalnu skrb.

12. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da postoji razlika između privremenog zastupnika u osobi odvjetnika kojeg postavlja sud na temelju članka 84. stavak 1. ZPP (što je u konkretnom slučaju), te posebnog skrbnika kojeg postavlja nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad po odredbama članka 218. do članka 246. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje ObZ) a, u kojem slučaju je člankom 2. stavak 1. istog Pravilnika propisano da naknadu svojom odlukom, a na zahtjev skrbnika, određuje i isplaćuje nadležni centar za socijalnu skrb (sada Hrvatski zavod za socijalni rad).

13. Kada je privremeni zastupnik postavljen odlukom suda za potrebe određenog parničnoga postupka, zbog razloga propisanog odredbama ZPP, tada ne postoji nadležnost Hrvatskog zavoda socijalni rad za postavljanje skrbnika. Stoga se na privremenog zastupnika kojeg imenuje sud ne odnose propisi o naknadi troškova na teret sredstava socijalne skrbi, već su u pitanju troškovi zastupanja odvjetnika na koji se odnose odredbe o parničnim troškovima (članak 151. ZPP).

14. Navedeno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-169/2021-2 od 11. siječnja 2023., koje glasi: "Troškove vezane za zastupanje tuženika kome je sud postavio privremenog zastupnika - odvjetnika prethodno snosi tužitelj. O zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova zastupanja odlučuje sud koji ga je postavio. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Troškovi koje je tužitelj prethodno snosio, vezano za zastupanje tuženika po privremenom zastupniku, ulaze u ukupne parnične troškove tužitelja, a odluku o tome hoće li ih u konačnici snositi tuženik, kojeg je zastupao privremeni zastupnik, donosi sud ovisno o uspjehu stranaka u postupku."

15. Slijedom navedenog, razvidno je kako su žalbeni navodi ovrhovoditelja koji smatra kako bi privremenom zastupniku ovršenice pripadao iznos od 50% nagrade za rad koja bi mu pripala sukladno odvjetničkoj tarifi neosnovani te pozivanje na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su Iv-87/2022 u ovom predmetu nije mjerodavno.

16. Pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava prvostupanjski sud je trebao pozvati ovrhovoditelja da predujmi sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika, s time da ovrhovoditelj ima pravo tražiti naknadu toga troška od ovršenika. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju propustio pozvati ovrhovoditelja na predujmljivanje sredstava za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika, pa kako je privremeni zastupnik pravodobno naknadno podnio zahtjev za naknadu toga troška tada je pravilnom primjenom materijalnog prava sud taj zahtjev uvažio. Ovdje još treba dodati da pravo privremenog zastupnika na naknadu troškova ne ovisi o uspjehu stranke koju zastupa u sporu pa tako u konkretnom slučaju na to pravo ne utječe činjenica da je žalba protiv rješenja o ovrsi koju je podnio privremeni zastupnik ovršenika odbijena kao neosnovana. Drugostupanjski sud je donoseći odluku povodom žalbe odbio žalbene troškove ovrhovoditelja i ovršenice, a troškovi privremenog zastupnika su druge prirode i ne ovise o uspjehu u sporu.

17. Također, navodi ovrhovoditelja kako privremeni zastupnik nije bio ovlašten mijenjati iznos troška koji je zatražio prvotnim troškovnikom nisu osnovani. Naime, postupak je još uvijek u tijeku, namirenje nije provedeno i rješenje o dovršetku ovrhe nije doneseno. Time su zahtjevi i iz prvog i iz drugog troškovnika privremenog zastupnika postavljeni u roku i zaista ne postoje zakonske odredbe koje bi izričito sprječavale privremenog zastupnika da dopunjuje i mijenja troškovnik osobito u situaciji kada o ranijem troškovniku sud unatoč brojnim požurnicama nije bio odlučio.

18. Također, žalbeni navodi kako ovrhovoditelj ne može zahtijevati naknadu troškova privremenog zastupnika u ovom postupku nisu niti mogu biti od utjecaja na osnovanost zahtjeva privremenog zastupnika za naplatu troškova koje je nesporno imao u postupku.

19.Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da privremenom zastupniku ovršenice pripadaju troškovi postupka u ovoj stvari.

20. Nadalje, žalbeni navodi kako se iz jamčevine ne mogu namirivati troškovi privremenog zastupnika nisu osnovani jer troškovi za pokriće troškova i rada privremenog zastupnika ulaze u parnični trošak odnosno u troškove postupka koji se mogu namirivati kako iz iznosa dobivenog prodajom tako i iz jamčevine.

21. S obzirom na utvrđeno razvidno je kako nisu osnovani razlozi zbog kojih ovrhovoditelj pobija predmetno rješenje. Nadalje, prvostupanjski sud nije pri donošenju rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti ovrhovoditeljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

22. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 22. svibnja 2026.

SUTKINJA

Tihana Pivac