Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-296/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: 1. SK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i

3. tužitelja OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivan Rački, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika: 1. Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, koju zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Zagrebu i 2. tuženika-protutužitelja LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja-protutuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2002/2023-26 od 15. siječnja 2025., dana 22. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 1. i 2. tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2002/2023-26 od 15. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je protutužba povučena.

2. Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli 1. i 2. tužitelji-protutuženici (dalje: 1. i 2. tužitelji) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba 1. i 2. tužitelja nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da je 2. tuženik, ujedno protutužitelj (dalje: 2. tuženik), povukao protutužbu podneskom od 18. studenog 2024. koji je 1. i 2. tužiteljima dostavljen na znanje 21. studenog 2024., te da se isti nisu u tom pravcu očitovali u roku od 15 dana, tj. do 6. prosinca 2024., pa je na temelju članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) riješeno kao u izreci.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. stavak 1. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, budući da je izreka pobijane odluke razumljiva, ista ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba 1. i 2. tužitelja zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

8. Suprotno navodima žalitelja, u ovom postupku nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu je li ili nije u konkretnom slučaju došlo do povlačenja protutužbe, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih žalitelji nisu uspjeli umanjiti u svojoj žalbi.

9. Naime, odredbom članka 193. stavak 1. ZPP propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a u stavku 2. istog članka je propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

10. Žalitelji u žalbi ne osporavaju činjenicu da im je dana 21. studenog 2024. dostavljen podnesak 2. tuženika kojim isti povlači protutužbu, te da su se na isto očitovali protiveći se povlačenju (tek) podneskom od 11. prosinca 2024., dakle, izvan roka od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju, pri čemu 1. i 2. tužitelji ne tvrde da im iz dostavljenoga podneska ne bi bilo jasno da 2. tuženik njime povlači protutužbu.

11. U smislu citirane zakonske odredbe, povlačenje tužbe je jednostrana izjava volje stranke glede pravne sudbine njezine tužbe, ima značaj slobodnog raspolaganja procesnim ovlaštenjima stranke i neopoziva je.

12. Kako je u ovom konkretnom slučaju 2. tuženik izjavu o povlačenju protutužbe dao u podnesku od 18. studenog 2024., a 1. i 2. tužitelji se nisu u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju izjasnili o tome, to je konstitutivni pravni učinak izjava o povlačenju protutužbe proizvela u trenutku predaje sudu, te kasnije sudsko rješenje kojim se povlačenje konstatira ima samo deklaratorno značenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revr-864/05-2 i Rev-2117/16), pa je stoga pravno neodlučno što je 2. tuženik ponovno povukao protutužbu u podnesku od 15. siječnja 2025., kako to tvrde žalitelji.

13. Stoga je u opisanoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem deklarirao povlačenje protutužbe, pa neosnovano žalitelji tvrde da je glede protutužbe morao meritorno odlučiti presudom.

14. Žalbenim navodima da 2. tuženik nije naveo dokaze u protutužbi zbog čega su u odgovoru predložili istu odbaciti, podredno odbiti, te da nisu bili obaviješteni niti imali saznanja da je sud donio bilo kakvu transparentnu odluku o spajanju protutužbenog zahtjeva i spisa P-2002/23, nije dovedena u sumnju pravilnosti i zakonitost pobijanog rješenja.

14.1. Ovo posebice kraj činjenice da je protutužba podnesena u predmetu broj P-2002/23 pod kojim brojem je žaliteljima dostavljeno i rješenje suda kojim im se ista dostavlja na odgovor i pod kojim poslovnim brojem su se i upustili u raspravljanje po protutužbi.

14.2. Ovome valja dodati da je po svojoj pravnoj prirodi protutužba samostalna tužba, a mogućnost donošenja posebnih odluka o tužbi i protutužbi izrijekom je propisana odredbom članka 329. stavak 4. ZPP.

15. S obzirom na navedeno, ne ulazeći u ocjenu ostalih žalbenih navoda koji nisu od odlučnog značenja (članak 375. stavak 1. ZPP), žalbu 1. i 2. tužitelja valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Šibeniku, 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić