REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-711/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23, zastupan po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku iz Vinkovaca, V. Nazora 3, protiv tuženika KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Povrv-75/2025-6 od 8. siječnja 2026., 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Povrv-75/2025-6 od 8. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Jelice Kovačić iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-3363/2025 od 4. kolovoza 2025., a kojim rješenjem je naloženo sada tuženiku KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, [adresa] namiri tražbinu u ukupnome iznosu od 252,44 € (slovima: dvjesta pedeset dva eura i četrdeset četiri centa), sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to tekućom:

- na iznos od 18,97 € od 1. kolovoza 2024. do isplate,

- na iznos od 18,97 € od 1. rujna 2024. do isplate,

- na iznos od 18,97 € od 1. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 18,97 € od 1. studenoga 2024. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. prosinca 2024. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. siječnja 2025. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. veljače 2025. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. ožujka 2025. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. travnja 2025. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. svibnja 2025. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. lipnja 2025. do isplate,

- na iznos od 22,07 € od 1. srpnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Jelice Kovačić iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-3363/2025 od 4. kolovoza 2025., u dijelu u kojem je naloženo sada tuženiku KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, [adresa] naknadi iznos od 25,00 € (slovima: dvadeset pet eura) na ime nastalih troškova ovršnoga postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na isti iznos te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, [adresa], trošak parničnoga postupka u iznosu od 100,77 € (slovima: sto eura i sedamdeset sedam centi) i to u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za isplatu troškova parničnoga postupka u iznosu od 75,77 € (slovima: sedamdeset pet eura i sedamdeset sedam centi).“

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik bez navođenja određenih zakonskih žalbenih razloga uz prijedlog da se „presuda stavi van snage kao nezakonita“. Budući da se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, ovaj je sud sukladno odredbi čl. 365. st.1. ZPP uzeo da se pobija u dijelu u kojemu tuženik nije uspio u sporu, dakle u točki I. i odluci o trošku pod točkom III. izreke.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. U ovome predmetu obzirom na vrijednost predmeta spora od 252,44 EUR riječ je o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467.a ZPP. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom

- dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP), utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 457. ZPP.

8. Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja, proistekao iz ovršnog postupka, a kojim on, od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 252,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama za tzv. fiksne troškove toplinske energije u razdoblju od mjeseca lipnja 2024. do mjeseca svibnja 2025., za stan na adresi [adresa], stan broj 38, [adresa], temeljem izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja.

9. Prvostupanjski sud na temelju utvrđenja da je tužitelj kao kupac s krajnjim kupcima toplinske energije suvlasnicima višestambene zgrade na adresi [adresa], koji su bili zastupani po ovlaštenom predstavniku suvlasnika MG, Ugovorom o potrošnji toplinske energije br. CTS-22/16 od 24. ožujka 2016. utvrdio međusobna prava i obveze u pogledu opskrbe toplinskom energijom navedene zgrade iz centralnoga toplinskog sustava koja je priključena na zajedničko mjerilo toplinske energije u toplinskoj podstanici, koji je ugovor u smislu čl. 25. toga ugovora, sklopljen na neodređeno vrijeme; da je tuženiku obustavljena isporuka toplinske energije 9. prosinca 2013. iz zajedničkoga toplinskog sustava (koja činjenica među strankama niti nije sporna), odnosno, da mu tužitelj, nakon obustave isporuke, više ne isporučuje toplinsku energiju polazeći od odredbe čl 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine, broj: 80/13., 14/14., 102/14., 115/14., 95/15., 102/15., 76/18., 96/18., 86/19. i 118/19., dalje: ZTTE), čl. 18. st. 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine, broj: 35/14. i 129/15.) te odredbe čl. 2. st. 2. toč. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine, broj: 99/14., 27/15. i 124/15.) zaključio da tuženik nakon izdvajanja iz zajedničkoga toplinskog sustava u prosincu 2013., odnosno obustave isporuke toplinske energije mora sudjelovati u pokrivanju prouzrokovanih troškova tzv. fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj (grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade). Posljedično tome, kako tuženik nije osporio visinu utuženog iznosa niti je priložio nikakve dokaze kako je predmetna obveza za razdoblje od mjeseca lipnja 2024. do mjeseca svibnja 2025., za stan na adresi [adresa], stan broj 38, [adresa], plaćena, prvostupanjski sud je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP održao na snazi predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti iznos od 252,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te odlučio kao u izreci presude pod točkom I. te je tuženiku naložio primjenom odredbe čl. 154.st.1. ZPP naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 100,77 EUR u roku o d15 dana (točka III. izreke)

10. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

11. Prema čl. 45. st. 1. ZTTE se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava. Međutim, čl. 45. st. 3. ZTTE propisano je da je krajnji kupac iz stavka 1. tog članka dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

12. Sukladno odredbi članka 18. stavka 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije za vrijeme obustave isporuke toplinske energije iz stavka 2. ovoga članka, krajnji kupac dužan je plaćati sve troškove, osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

13. Prema čl. 2. st. 2. toč. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energije propisano je da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, a ako ona ne postoji, priključna snaga se utvrđuje na način propisan čl. 2. st. 2. toč. 3. Pravilnika,

14. Dakle, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, tuženik ima pravo izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava, koje pravo je i iskoristio, ali je time oslobođen isključivo plaćanja troškova toplinske energije za svoj stan, tj. svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

15. Tuženik je, kao krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije na adresi [adresa], stan broj 38, [adresa] dužan, nakon izdvajanja, a prema odredbi čl. 45. st. 3. ZTTE, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije za grijanje svog stana ili vode. Riječ je o tzv. fiksnoj naknadi koja sadržava naknadu za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, naknadu za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinskom energijom, troškove priključne snage te zajedničke potrošnje zgrade/građevine, uključujući i potrošnju toplinske energije za zajedničke dijelove zgrade/građevine. Dakle, troškove koji nisu u vezi s troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškove isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode koji nastaju kao nužni jer se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi s više stanova različitih korisnika, ti troškovi ne mogu izbjeći u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (kako je navedeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. kolovoza 2022., broj Rev- 285/2021-3).

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u spomenutoj odluci broj Rev- 285/2021-3 od 23. kolovoza 2022., a zbog zauzetog shvaćanja prihvaćenog za sličnu situaciju po Europskom sudu za ljudska prava (dalje: ESLJP) u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17 „EVN Bulgaria Toplofikacia“ EAD protiv ZDŠ (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Z, Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska) i „Toplofikacia Sofia“ EAD protiv IDŠ, uz sudjelovanje „Termokomplekt“ OOD, smatrajući da je potrebno preispitati pravno shvaćanje izneseno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-670/2011 od 10. studenog 2011. i pravno shvaćanje Ustavnog suda o istom pravnom pitanju, izneseno u odluci broj U- III- 2774/2003 od 9. veljače 2006., zauzeo sljedeći stav:

"Krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno odredbi članka 45. stavka 9. ZTTE, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškovi koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoj tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija); to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora."

16.1. Isti pravni stav iznesen je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 911/2021-2 od 21. veljače 2023. i Rev 377/2022 od 24. siječnja 2023., na koje se također pravilno pozvao prvostupanjski sud.

17. Dakle, tuženik je, bez obzira što se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava i pojedinačno ne koristi toplinsku energiju za grijanje u svojem stanu, dužan podmirivati troškove potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova (primjerice: stubišta, kotlovnice, podrumskih ili tavanskih prostora) i unutarnjih instalacija zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove). Pri tome, valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova, kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi očuvanju i zgrade kao cjeline, time i stana tuženika. Osim toga, grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih s kojima graniči zajedničkim zidovima stan tuženika, topliji je i stan tuženika.

18. Žalbeni navodi žalitelja kojima ukazuje da ga tužitelj nije ponovno priključio na toplinski sustav nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je predmet ovog spora potraživanje tužitelja u odnosu na tzv. fiksne troškove toplinske energije koji su tužitelju nastali neovisno o tome što mu u utuženom periodu tužitelj nije isporučivao toplinsku energiju.

19. Također, neodlučni su žalbeni navodi tuženika da je u jednostavnom postupku stečaja potrošača postupku pod poslovnim brojem Sp-5768/2019 oslobođen od obveze prema tužitelju po osnovi Ovr-3585/05 jer predmet ovog postupka nisu tražbine iz osnove evidentirane 2005. već se predmetno potraživanje odnosi na razdoblje od mjeseca lipnja 2024. do mjeseca svibnja 2025., pa za isto tuženik nije mogao biti oslobođen u postupku na koji se poziva.

20. Ni preostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnosti i zakonitost pobijane odluke.

21. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u vezi sa odredbom čl. 457. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i odluku o trošku pod točkom III. koju tuženik pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari.

Pula – Pola, 22. svibnja 2025.

Sudac

Biljana Pamić