REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-598/2019-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, po prijedlogu više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Klaudio Čurin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. ožujka 2026. uz punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, zamjenice u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, na ročištu za objavu presude 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.071,34 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2018. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 5.361,14 EUR zajedno s zateznim kamatama koje počinju teći od 29. listopada 2018. pa do isplate,

Poslovni broj:

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknaditi tužitelju HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.207,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4.3.2019. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je lišen slobode od strane policijskih službenika granične policije Macelj. Tužitelju je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Eun-8/2017 od 15.8.2017. određen istražni zatvor. Protiv navedenog rješenja podnesena je žalba u kojoj je navedeno da da je izvršenje kazne zatvora radi kojeg se traži predaja Republici Sloveniji zastarjelo te je žalba odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv-Eun-36/2017 od 23.8. 2017. Navodi da je Viši sud u Mariboru odlučujući po žalbi tužitelja utvrdio da je izvršenje kazne zatvora – kako je branitelj tužitelja i tvrdio u svojoj žalbi, zastarjelo te je postupak izvršenja kazne obustavljen. Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj bio neopravdano lišen slobode od 14.8.2017. do 31.8.2017., sveukupno 18 dana zbog čega sukladno članku 14. Zakona o kaznenom postupku ZKP/08 potražuje iznos od 6.000,00 kuna i to zbog povrede prava osobnosti na osobnu slobodu sukladno članku 14. ZKP/08 u svezi s člankom 19. i člankom 1100. ZOO-a. Nadalje navodi da je bio smješten u istražnom zatvoru, u ćeliji s još četvoricom zatvorenika, u sobi površine 20m2 u kojoj su se nalazila dva kreveta na kat, još jedan krevet, klupe, stol. Televizor i ormar te WC čučavac koji se nalazio u neposrednoj blizini mjesta za jelo, bez bilo kakvih vizualnih zapreka prema ostalim zatvorenicima u ćeliji, što predstavlja nehumane uvjete boravka zatvorenika, ispod svakog ljudskog minimuma kao i činjenica da je ponižavajuće biti izložen tuđem obavljanju nužde u istom prostoru. Navodi da ovakvi uvjeti u zatvoru ne udovoljavaju minimalnim zahtjevima ljudskog dostojanstva, koji proizlaze iz članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ Međunarodni ugovori broj 18/97., 14/02., 98/05., 1/06., 2/10.; Konvencija) te da su ovi uvjeti izloženi u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske o uvjetima života u zatvoru, U-X-5464/2012 od 12.6.2014. („Narodne novine“ broj 86/14) te je ovakvim smještajem povrijeđeno pravo tužitelja na osobno dostojanstvo iz članka 25. stavka 1. i članka 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.; dalje Ustav).

1.1. Nadalje ističe da je uslijed neadekvatnog smještaja u istražnom zatvoru u snu pao s gornjeg kata kreveta na pod te je prilikom pada udario u klupu koja se nalazila neposredno ispod kreveta, uslijed čega je pretrpio kontuziju glave i desnog ramena te je trpio teške bolove u duljem periodu. Kao posljedicu pada ističe neprestane vrtoglavice u čitavom periodu od pada, bez naznaka poboljšanja stanja. Radi boravka u zatvoru obolio je od dijabetesa te visokog tlaka a koje teškoće nije imao prije boravka

Poslovni broj:

u istražnom zatvoru. Slijedom navedenog, zbog povrede prava osobnosti ljudskog dostojanstva te zbog povrede prava na tjelesno zdravlje, zbog duševnih boli i straha tužitelj na ime naknade štete zbog pada sa kreveta potražuje iznos od 50.000,00 kuna. Ističe da se obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu radi mirnog rješenja spora, međutim Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu niti Ministarstvo pravosuđa nije se očitovalo u roku od 3 mjeseca, sukladno članku 186.a. ZPP-a. Potražuje sveukupno 7.432,48 EUR uvećano za zatezne kamate koje počinju teći od 29.10.2018. do isplate te trošak parničnog postupka uvećan za zatezne kamate od dana donošenja presude pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu, visinu, odgovornost te činjenične navode tužbe. Navodi da osoba nema pravo na naknadu štete ako svojim nedopuštenim postupanjem prouzročila lišenje slobode obzirom iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kir-Eun-8/17 od 15. 8.2017. proizlazi da je tužitelj bio tražena osoba u Republici Sloveniji na temelju Europskog uhidbenog naloga Okružnog suda u Mariboru IKZ-153/2007 i K-73/96 u svrhu izvršenja kazne zatvora u trajanju od 4 godine, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju. Nadalje navodi da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kv-eun-36/2017 od 23.7.2017. odbijena žalba tužitelja kao neosnovana s obrazloženjem da je sudac istrage ispravno utvrdio postojanje osnove za određivanje istražnog zatvora radi predaje tražene osobe temeljem članka 26. stavka 2. ZPSKS-EU s ciljem osiguranja predaje u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga izdanog u Republici Sloveniji obzirom da je tužitelj bio tražena osoba i državljanin Bosne i Hercegovine s prebivalištem u [adresa] dok za područje Republike Hrvatske nije bio vezan ni obiteljski ni imovinski pa navedene okolnosti upućuju na opasnost da bi puštanjem na slobodu bila onemogućena predaja Republici Sloveniji. U odnosu na zastaru izvršavanja kazne zatvora navodi kako je Kazneni zakon Republike Slovenije od 1.11.2008. definirao da izvršenje kazne ne odlazi u zastaru ako osuđenik pobjegne od izdržavanja kazne, a koji zakon se u konkretnom slučaju ne može primijeniti jer nije blaži od zakona koji je vrijedio prilikom počinjenja djela pa proizlazi da je tužitelj svojim nedopuštenim postupcima prouzročio uhićenje te mu ne pripada prava na naknadu štete. Poziva se na sudsku praksu, presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-144/11-2 od 7. svibnja 2014. te navodi da pozivanje tužitelja na smještajne uvjete kao dokaz da mu je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, ne upućuje na zaključak da je došlo do povrede prava osobnosti, imajući u vidu trajanje boravka u zatvoru od 18 dana. Nadalje navodi kako osporava i odgovornost te uzročno posljedičnu vezu između zdravstvenog stanja tužitelja i boravka u zatvoru kao i eventualnog ozljeđivanja padom tužitelja s kreveta obzirom medicinska dokumentacija datira dana nakon navodnog pada tužitelja s kreveta. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Podneskom od 31.7.2019. tužitelj ističe da tuženik nije bio u bijegu u trenutku uhićenja, a navodni bijeg kojeg spominje Viši sud u Mariboru, odnosi se na ranije vrijeme koje nije u veze s predmetnim uhićenjem. Navodi da je tužitelja jednom dva mjeseca prije uhićenja od 15.8.2017. hrvatska policija zadržala na graničnom prijelazu Dvor na Uni oko 2 sata te su u provjeri s kolegama u Ljubljani zaključili da je predmet radi kojeg je raspisana tjeralica u zastari. Nadalje navodi da nije sporno da je ovlast suda da procjeni kojom mjerom želi osigurati mjeru predaje ali da ta ovlast nije bezgranična ni arbitrarna, već je vezana načelom zakonitosti i ustavnosti postupanja tijela državne vlasti te načelom razmjernosti. Ističe da je člankom 14. ZKP-a propisano

Poslovni broj:

pravo svake neosnovano uhićene osobe na svekoliku rehabilitaciju i naknadu štete iz sredstava državnog proračuna, a tužitelj je ove pretpostavke jasno dokazao, pri čemu ponavlja da je tužitelj uhićen prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku iz Republike Slovenije pa kako ga već tijela u Sloveniji nisu lišila slobode tako nije bilo osnova da ga ni državna tijela Republike Hrvatske liše slobode. U odnosu na naknadu štete radi pada s kreveta ističe da krevet na kat nije imao zaštitnu ogradu te da prilikom pada nije pao na pod već na ormarić koji se nalazio ispod kreveta. Stoga je vidljivo da postoji uzročno posljedična veza pada i ozljeđivanja. U odnosu na prigovor da medicinska dokumentacija datira 3 dana nakon pada ističe da je notorna činjenica da ljudi pokušavaju svoje teškoće prohodati te se liječniku obrate tek nakon što vide da protekom vremena simptomi ne nestaju niti se ublažavaju.

4. Sud je tijekom postupka proveo sljedeće dokaze: rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kir-Eun-8/17 od 15.8.2017. (list 4-5), rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kv-eun-36/2017. od 23.8.2017. (list 8), ovjereni prijevod odluke sa slovenskog jezika (list 9-16), medicinsku dokumentaciju (list 17-19), zahtjev za mirno rješenje spora (list 20-22), putovnicu tužitelja (list 30-33), zapisnik o ročištu za odlučivanje o istražnom zatvoru rad predaje (list 34-35), zapisnik o ispitivanju tražene osobe KR (list 36-38), dopis Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Zagrebu (list 41-42), zdravstveni karton (list 43-44), dopis Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Zagrebu (list 69,82,87), iskaz svjedoka RR (list 96), nalaz i mišljenje izvan. prof. prim. dr. sc. ER (list 109-110), i iskaz tužitelja (list 56-57).

4.1. Sud nije proveo dokazni prijedlog tužitelja saslušanjem SR obzirom je tužitelj na ročištu održanom 18.9.2023. (list 101) odustao od saslušanja. Sud nije proveo niti dokazni prijedlog tužitelja očevidom obzirom isti nije bio potreban za predmetno rješenje spora.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio u istražnom zatvoru ukupno 18 dana (u razdoblju od 14.8. 2017. do 31.8. 2017.), kao i da je Odlukom Višeg suda u Mariboru od 30.8.2017. obustavljeno izvršenje kazne zatvora radi zastare

7. Sporna je pasivna legitimacija, osnova i visina naknade štete zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za vrijeme boravka u istražnom zatvoru te uzročna veza između boravka u istražnom zatvoru i neimovinske štete koju tužitelj potražuje s osnova povrede prava osobnosti ljudskog dostojanstva, te zbog povrede prava na tjelesno zdravlje te zbog duševnih boli i straha pretrpljenih uslijed povreda.

8. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije za istaknuti je da je člankom 12. Okvirne odluke Vijeća od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (2002/584/PUP) („SL EU“ L190 od 18. srpnja 2002.) izrijekom propisana diskrecijska ovlast države izvršenja da prema vlastitom pravu odluči hoće li zadržati traženu osobu, ili će je pustiti na slobodu uz

Poslovni broj:

primjenu mjera kojima će spriječiti bijeg tražene osobe. Prema tome, nadležni sud Republike Hrvatske donio je odluku da se tužitelja liši slobode, te je u konačnici utvrđeno da za takvo lišenje slobode nisu postojali razlozi, budući da je izvršenje kazne zatvora zastarjelo, pa su time ispunjene pretpostavke iz članka 14. ZKP-a u svezi s člankom 132. Zakona o pravosudnoj suradnji, prema kojima Republika Hrvatska odgovara za štetu zbog neosnovanog lišenja slobode tužitelja. Stoga je u cijelosti neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da je Republika Hrvatska, odnosno Županijski sud u Zagrebu, kao emanacija sudbene grane vlasti tužene Republike Hrvatske, po svojoj diskrecijskoj ocjeni donio rješenje temeljem kojeg je tužitelj lišen slobode, a da na to nije bio obvezan ni jednim domaćim, europskim ili međunarodnim propisom, čime je Republika Hrvatska temeljem članka 14. ZKP-a u svezi s članka 132. Zakona o pravosudnoj suradnji, preuzela na sebe rizik da će u slučaju da se takvo lišenje slobode ukaže neosnovanim, odgovarati za svekoliku štetu koja je posljedica uhićenja.

9. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kir-Eun-8/2017 od 15.8.2017. utvrđeno je da je tužitelju određen istražni zatvor radi predaje od 14.8.2017. pa do isteka roka radi predaje temeljem uhidbenog naloga Okružnog suda u Mariboru, poslovni broj IKZ 153/2007 i K 73/1996u svrhu izvršavanja kazne zatvora od 4 godine.

9.1. Uvidom u rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kv-eun-36/2017 od 23.8.2017. odbijena je žalba tužitelja na rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kir-Eun-8/2017 od 15.8.2017. kao neosnovana.

9.2. Uvidom u Odluku Višeg suda u Mariboru, broj I Kp 142/2005 od 30.8.2017. utvrđeno je da se postupak izvršenja kazne zatvora od četiri godine koja je tužitelju izrečena presudom Okružnog suda u Mariboru K 73/96 od 19.11.2004. u svezi s presudom Višeg suda u Mariboru I Kp 142/2005 od 20.4.2017. zbog zastare izvršenja kazne obustavlja.

10. Uvidom u presliku zahtjeva za mirno rješenje spora utvrđeno je da je isti podnesen 29.10.2018. Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu radi naknade štete zbog neopravdanog određivanja istražnog zatvora od 14.8. 2017. do 31.8.2017. te zbog povrede prava na tjelesno zdravlje te zbog duševnih boli i straha pretrpljenih uslijed zadobivenih ozljeda za vrijeme boravka u istražnom zatvoru u ukupnom iznosu od 56.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva pa isplate. Uvidom u presliku primke (list 20) utvrđeno je da je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske navedeni zahtjev za naknadu štete zaprimilo 29.10. 2018., a što tuženik nije izričito osporio.

11. Uvidom u dopis Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Zagrebu od 27.5.2019. utvrđeno je da se tužitelj nalazio u zatvoru u Zagrebu u statusu istražnog zatvorenika od 15.8.2017.do 31.8.2017. temeljem rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kir-Eun-8/2017 radi predaje Republici Sloveniji. Utvrđeno je da je sukladno Pravilniku o kućnom redu zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora i odredbama Zakona o kaznenom postupku svakodnevno omogućen boravak na otvorenom prostoru zatvora u trajanju od najmanje dva sata dnevno, telefoniranje s osobama prema odobrenju suda koji je odredio istražni zatvor, prijem paketa, cjelodnevna mogućnost praćenja TV programa putem prijemnika u zatvoreničkim sobama, korištenje knjižnog fonda iz knjižnice zatvora, nabava potrepština u prodavaonici za zatvorenike te naručivanje obroka hrane iz zatvoreničke kuhinje

Poslovni broj:

(prema želji zatvorenika i njegovom trošku prema važećem cjeniku). Utvrđeno je da svakog tjedna utorkom ili naredni dan suci nadležnih sudova dolaze u sudski nadzor nad izvršavanjem istražnog zatvora pa zatvorenici mogu izravno prenijeti svoje pritužbe na način izvršavanja istražnog zatvora. Utvrđeno je da svaka osoba kod prijma dobiva krevet i krevetninu, posteljno rublje, da u sobama ima kreveta koliko u njima boravi osoba, kreveti su na kat, svaki zatvorenik ima svoj ormarić za odlaganje odjeće i stvari, namještaj nije fiksiran pa se može premještati, da objekt nema blagovaonicu za zatvorenike te se obroci konzumiraju u zatvoreničkim sobama. Tuširanje u kupaonicama je omogućeno dva puta tjedno dok je u zatvoreničkim sobama dostupna topla i hladna pitka voda. Posteljno rublje se mijenja svakih 15 dana, pere se u zatvorskoj praonici, pokrivači se peru jednom godišnje, a madraci i jastuci se zamjenjuju ako su oštećeni no svaki zatvorenik može podnijeti molbu da mu se posteljno rublje zamjeni ako ima potrebe. Objekt zatvora nije klimatiziran, temperatura zraka se zagrijava centralnim grijanjem dok je hlađenje omogućeno ventilatorom. Svakodnevno je omogućen odlazak kod zatvorskog liječnika, osigurana je skrb liječnika opće medicine i psihijatra.

12. Uvidom u povijest bolesti Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Klinika za kirurgiju, Hitna kirurška ordinacija I, utvrđeno je da je tužitelj zaprimljen 28.8.2017. radi pada sa kreveta prije tri dana te udarca glavom i desnim ramenom. Svijest nije izgubio, niti je povraćao. Utvrđeno je da se u području glave ne nalazi kontuzijski biljeg, grubi neurološki status je uredan. Kod učinjenog RTG ramena, lubanje i vratne kralježnice u oba smjera utvrđeno je da se ne vide znakovi akutne koštane, preporuka je mirovanje, lokalni hladni oblozi i analgetici po potrebi.

13. Uvidom u putovnicu tužitelja (list 30-33) utvrđeno je da je tužitelj neposredno prije, točnije u lipnju, srpnju i rujnu 2017. prelazio slovensku granicu bez uhićenja od strane policije Republike Hrvatske.

14. Svjedok RR na ročištu održanom 12.4.2023., kojeg je sud prihvatio kao neposredno uvjerljiv, iskazuje da poznaje svjedoka SR i da on živi na nekoj drugoj adresi, da se čuo s njim na dan održavanja ročišta, a po saznanja ta adresa je Hočinjska 12 ili Hančinjska, nudi sucu kontakt broj, što sudac ne prihvaća jer sudac ne kontaktira svjedoke putem telefona. Nadalje navodi da je bio s tužiteljem u zatvoru prije jedno 6 ili 7 godina, u Remetincu. Spominje sobu sa čučavcima te da je on je bio oko mjesec dana u zatvoru. U sobi ih je bilo 5 ili 6, a ako broj padne ispod odmah se napuni. Kreveti su bili na kat, 6 njih. Soba je bila mala, oko 4 ili 5 kvadrata. WC ima mali zidić, uočljiv je dok se gleda TV, ima malu tuš zavjesu odnosno paravan. Sjeća se pada sa kreveta od strane tužitelja, prilikom kojeg se ozlijedio pa je zvao pravosudne policajce, spominje borbu sa policajcima (riječima) dok su ga odveli konačno liječniku. Hrana im je bila servirana kod vrata, a oni su objedovali kod stola u sobi.

15. Saslušan u svrhu dokazivanja 5.12.2019., kojeg je sud prihvatio kao neposredno uvjerljiv, tužitelj je iskazao da u cijelosti ostaje kod navoda u tužbi te ističe da je u trenutku uhićenja dolazio iz pravca Slovenije te da je i prije prelazio granicu i nije nikada imao problema. Što se tiče same sobe navodi da je ona bila nikakva, nešto najgore što je vidio obzirom je sobi bilo 5 ljudi na 5 m2, kreveti su bili na kat, a u sobi je još bio i wc, sve to na temperaturi od 40 stupnjeva, bez zraka, a i kupaonice pa je tek nakon 13 dana išao je na tuširanje, sve bez ventilacije. Što se tiče pada sa kreveta, navodi da je bio na gornjem dijelu kreveta (na vojničkom, bez ograde) u snu, a nakon što je pao mislio je da je potres. Navodi da ga zbog pada bole leđa i ruke, i sve, a prije pada je bio potpuno zdrav čovjek. Ističe da u Zagrebu ima dosta rodbine, pa je prije

Poslovni broj:

predaje Republici Sloveniji mogao boraviti i kod njih, Slovenija je bila država koja ga je tražila te čim je predan Sloveniji, u njihovom zatvoru je bio otprilike nekoliko sati (2) tako da je jedva uspio pojesti ručak, nakon ega su ga obavijestili da je slobodan jer je viši sud javio da je nastupila zastara. Navodi da je znao za osuđujuću presudu i bio se javio na izdržavanje kazne, čim je dobio poziv i onda su mu javili da nema mjesta u zatvoru i rekli su mu da će dobiti ponovno poziv da dođe u zatvor. Nakon toga samostalno se nije ponovno javio jer je otišao u BIH, a Bosna ne isporučuje svoje državljane.

16. U odnosu na spornu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva radi natučenja lijevog slijepoočnog dijela glave i natučenja desnog ramena prilikom pada sa kreveta u zatvoru sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu izvan. prof. prim. dr. sc. ER navodi da je tužitelj HR u štetnome događaju 25. 8. 2017. zadobio natučenje lijevoga sljepoočnoga dijela glave i desnoga ramena. Obavljen je inicijalni kirurški pregled tri dana nakon štetnoga događaja, uz još jedan liječnički pregled 13 mjeseci kasnije. Nema priložene dokumentacije o provedenoj dodatnoj dijagnostičkoj obradi, niti fizikalnoj terapiji. Kliničkim vještačkim pregledom utvrđen je uredan klinički status glave i desnoga ramena. Bol jačega intenziteta trajala je 2 dana, srednje jakoga intenziteta 7 (tjedan) dana, slabijega intenziteta 14 dana (2 tjedna). Primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačega intenziteta trajao je 1 dan, srednje jakoga intenziteta 7 dana, slabijega intenziteta 14 dana. Kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti, zbog kojih bi trpio duševne boli i morao ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 2 sata dnevno prvih tjedan dana po ozljeđivanju. Naruženosti nema.

16.1. Tužitelj i tuženik ne prigovaraju nalazu i mišljenju medicinskog vještaka izvanrednog prof. prim. dr. sc. ER. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a.

16.2. Na temelju izvedenih dokaza i medicinskog vještačenja izvanrednog prof. prim. dr. sc. ER sud je utvrdio uzročno posljedičnu vezu između tužiteljevog boravka u istražnom zatvoru u Zagrebu i zadobivenih ozljeda koje je tužitelj trpio i trpi, a time je i tuženik odgovoran za štetu koja je tužitelju uzrokovana boravkom u istražnom zatvoru sukladno članku 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 1114/22., 156/22. i 155/23.; dalje ZOO).

17. Nadalje, sud je kao vjerodostojnu i mjerodavnu, prihvatio svu dokumentaciju u koju je izvršio uvid. Isto tako sud je, kao vjerodostojne, prihvatio i iskaz svjedoka RR u cijelosti jer je njegov iskaz logičan, životan i uvjerljivi, te sukladan, kako međusobno, tako i s dokumentacijom u spisu u koju je sud izvršio uvid. Iskaz tužitelja kao vjerodostojan, sud je prihvatio u dijelovima u kojem je iskazivao o vremenu koje je proveo u istražnom zatvoru, o pretrpljenim duševnim bolima zbog gubitka slobode i uvjetima u zatvoru (wc čučavac koji je bio uočljiv svima u sobi, mali prostor u odnosu na broj ljudi, nehigijenski uvjeti, previsoka temperatura prostora, nije se bilo moguće rashladiti) te odlazak u bolnicu jer je u tim dijelovima njegov iskaz logičan, životan i uvjerljivi, te sukladan s iskazom RR, tako i s dokumentacijom u spisu u koju je sud izvršio uvid.

Poslovni broj:

18. Dakle, u postupku je utvrđeno, i to posebno iz gore navedenih rješenja, da je tužitelju istražni zatvor određen kako bi se osigurala predaja Republici Sloveniji radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 4 godine. Nadalje, među strankama je nesporno da tužitelj bio u istražnom zatvoru ukupno 18 dana (u razdoblju od 14.8. 2017. do 31. 8. 2017.), te da je protiv istog odlukom Višeg suda u Mariboru od 30.8.2017. obustavljen postupak izvršenja kazne zatvora u trajanju od 4 godine zbog zastare.

19. Slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju valja poći od članka 14. ZKP/08 u kojoj je propisano je da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstva državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom.

20. Ovdje valja reći da na utvrđivanje osnovanosti zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode nisu od utjecaja razlozi zbog kojih je istražni zatvor bio određen, te njegova zakonitost ili nezakonitost, kao ni razlozi zbog kojih je došlo do obustavljanja postupka izvršenja kazne zatvora u trajanju od 4 godine. Dakle, za primjenu navedene zakonske odredbe bitan je samo ishod postupka, odnosno da je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem ili da je okrivljenik pravomoćnim rješenjem oslobođen od optužbe ili je optužba odbijena (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-1839/06 od 7. svibnja 2009.).

21. Kako je, dakle, u postupku nesporno da je tužitelj bio u istražnom zatvoru 18 dana, te da je protiv njega obustavljen postupak izvršenja kazne zatvora u trajanju od 4 godine zbog zastare, to istom prema navedenom pravnom stajalištu pripada pravo na naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Stoga je tužitelju sukladno članku 1100. ZOO-a s osnove naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode dosuđen iznos od 796,34 EUR/6.000,00 kuna (18 dana uvećano za 44,24 EUR po danu), zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od 29.10.2018. pa do isplate. Prilikom odlučivanja o visini naknade sud je imao u vidu duševne boli koje je tužitelj trpio zbog boravka u istražnom zatvoru, te je s tim u vezi uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a naročito uvjete boravka u istražnom zatvoru, odvojenost od obitelji, zabrinutost zbog uhićenja, kao i dužinu trajanja istražnog zatvora (18 dana), te težinu razloga uhićenja i boravaka u istražnom zatvoru.

22. Nadalje, kako je u postupku utvrđena uzročno posljedična vezu između tužiteljevog boravka u istražnom zatvoru u Zagrebu i zadobivenih ozljeda koje je tužitelj trpio i trpi te da je tužitelj trpio bol jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg jakog intenziteta 7 dana (tjedan dana) i slabijeg intenziteta 14 dana (dva tjedna) (675,00 EUR). Trpio je kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana i manjeg intenziteta 14 dana (600,00 EUR). S obzirom na tako utvrđeni dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova, trajnost posljedica i dob tužitelja, ovaj sud smatra da joj u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 1.275,00 EUR.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 2 sata dnevno prvih tjedan dana po ozljeđivanju, sveukupno 14 dana, međutim tužitelj takvu vrstu imovinske štete nije tražio tužbenim zahtjevom niti je to bio zadak vještaka prema ovosudnom rješenju od 8.8.2024. (list 106-107).

24. Slijedom navedenog, određena je pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 1.275,00 EUR.

Poslovni broj:

24.1. S ostatkom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.361,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od 29.10.2018. pa do isplate, tužitelj je odbijen kao neosnovanim, obzirom mu je dosuđeno 1.275,00 EUR., a nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 10.12.2024. ostao je u cijelosti kod tužbenog zahtjeva te na ime naknade neimovinske štete potraživao 6.636,14 EUR/50.000,00 kuna.

25. Na temelju članka 29. stavka 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Prema članku 1103. ZOO- a obveza pravična novčana naknada neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Sukladno navedenoj odredbi tužitelju su na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od 29.10.2018. do isplate (dan podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora), po stopi određenoj člankom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15. ; dalje ZIDZOO) do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.; dalje ZIDZOO) i po stopi određenoj Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22) do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23. ;dalje ZIDZOO).

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP-a. Utvrđeno je da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 28 %, dok je u pravnoj osnovi uspio sa 100 %, što ukupno iznosi 128%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se tužiteljev uspjeh u sporu od 64%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 72%, a u pravnoj osnovi sa 0%, što ukupno iznosi 72%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tuženika u sporu od 36%. Nakon što se od uspjeha tužitelja kao onog koji je uspio više u sporu oduzme uspjeh tuženika dobije se uspjeh tužitelja u sporu od 28%.

26.1 Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; OT- a.) prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje i to troškovi za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova (Tbr. 32 OT-a) , sastava tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT-a), trošak sastava podneska od 30.7.2019., 11.10.2019., 19.2.2020. i 11.12.2024. za svaki 100 bodova (Tbr.8/1 OT-a), trošak sastava podneska 14.6.2021. 50 bodova (Tbr.8/3 OT-a), trošak sastava podneska od 11.10.2022. i 25.4.2023. za svako 25 bodova (Tbr. 8/4 OT-a), zastupanja na ročištu 29.4.2019., 5.12.2019., 12.4.2023., 18.9.2023. i 17.4.2026. za svako 100 bodova (Tbr. 9/1 OT-a), zastupanje na ročištu 6.2.2020. 50 bodova (Tbr. 9/2 OT-a), zastupanja na ročištu za objavu 22.5.2026. 50 bodova (Tbr. 9/3 OT-a). Ukupno je tužitelju priznato 1.250,00 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR iznosi 2.500,00 EUR uvećano za 25% PDV-a iznosi 3.125,00 EUR. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 120,78 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 120,78 EUR, pa ukupno dosuđen trošak iznosi 3.366,56 EUR, a razmjerno uspjehu u sporu od 28% iznosi 942,64 EUR.

26.2. Naprijed navedenom trošku tužitelja valjalo je pribrojiti i trošak plaćenog medicinskog vještačenja u iznosu od 265,00 EUR budući da je vještačenje bilo nužno

Poslovni broj:

za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i njegova cijena nije ovisila o vrijednosti predmeta spora i uspjehu u sporu.

26.3. Stoga ukupno priznati trošak, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik iznosi 1.207,64 EUR.

26.4. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

26.5. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Stoga sud trošak podneska tužitelja od 11.10.2022. i 25.4.2023. i trošak pristupa ročištu od 6.2.2020. nije priznao više iznad dosuđenog dok nagradu za sastav dopisa Zatvoru u Zagrebu radi pribavljanja adresa nije priznao obzirom ne prileži spisu. Pristojba na tužbu nije priznata više od dosuđenog obzirom pristojba na tužbu iznosi 120,78 EUR (rješenje o pristojbi na tužbu od 3.5.2019. list 24- 25).

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Carmen Topalušić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. Tuženiku po OGDO-u

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica Kristina Štruglin