Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3128/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-22/2019-36 od 21. prosinca 2023., dana 21. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-22/2019-36 od 21. prosinca 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1.Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana plati tužitelju iznos od 3.500,00 kn sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 21. 9. 2015. pa do isplate.
2.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove." .
2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno istu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak te zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 530,89 eura (3.500,00 kn[1] ) na ime naknade imovinske štete, a za koju štetu tvrdi da mu je nastala zbog nemogućnosti da kao izabrani branitelj zastupa OG na raspravi dana 21. rujna 2015. u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K -Us-12/2010, iz razloga što mu je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/14 od 8. rujna 2014. obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti, jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/2001 od 27. lipnja 2014., a koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske te je tužitelj time oslobođen optužbe, nakon čega je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. u odnosu na njega ukinuta obustava prava na obavljanje djelatnosti, prethodno utvrđena rješenjem od 8. rujna 2014.
5. Među strankama nije sporno:
- da je tužitelj presudom Županijskog suda u Splitu u kaznenom predmetu K -16/2001 od 27. lipnja 2014. proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od dvije godine;
- da je tužitelj osnivač i član odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d iz Splita;
- da je Hrvatska odvjetnička komora rješenjem od 8. rujna 2014. na temelju navedene kaznene presude i disciplinske prijave suca Županijskog suda u Splitu FG tužitelju obustavila obavljanje odvjetničke djelatnost u skaldu s odredbom članka 59. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009. i 19/2011. – dalje: ZO);
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Kž-646/2014 od 23. svibnja 2017. preinačio presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K -16/2001 od 27. lipnja 2014. i odbilo optužbu protiv BG, tužitelja;
- da je Hrvatska odvjetnička komora rješenjem 7070/2014 od 5. srpnja 2017. ukinula rješenje od 8. rujna 2014., kojim je tužitelju kao odvjetniku bilo obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti.
6. Među strankama je sporna osnova naknade štete zbog nemogućnosti zastupanja branjenika tužitelja na ročištu održanom 21. rujna 2015.
7. Sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće bitne činjenice:
- da su u postupku pred Županijskim sudom u Splitu u Splitu, poslovni broj K-Us- 12/2010 optuženog OG zastupali punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Lubina i Čutura j.t.d., čiji je tužitelj osnivač i član, kao i odvjetnik Zdeslav Lozo;
- da je punomoćnik Zdeslav Lazo, odvjetniku u Splitu, pozvan na ročište određeno za 21. rujna 2015., na koje nije pristupio, već je pristupio njegov branjenik osobno ;
- da se na ročištu 21. rujna 2015. nije raspravljalo zbog nepristupanja pojedinih optuženika, te je isto odgođeno za 23. studenog 2015.;
1 Fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK
- da tužitelju nije onemogućeno poduzimanje radnji u predmetu K-Us-12/2010 Županijskog suda u Splitu za vrijeme zabrane rada, jer je na ročište održano 21. rujna 2015. uredno pozvan branitelj okrivljenog OG, koji se nije pojavio, niti je svoj izostanak opravdao.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan, a s takvom pravnom ocjenom se slaže i ovaj drugostupanjski sud.
9. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da činjenica da je osuđujuća presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/2001 od 27. lipnja 2014. povodom žalbe tužitelja preinačena odlukom drugostupanjskog suda na način da je optužba odbijena, u konkretnom slučaju ne znači da je osuđujuća prvostupanjska presuda posljedica nezakonitog i nepravilnog rada suca koji je vodio postupak u obavljanju sudačke dužnosti, a da tužitelj nije do zaključenja prethodnog postupka obrazložio kakvo je to nezakonito i nepravilno postupanje suca dovelo do eventualnog nastanka štete, a koje postupanje suca bi predstavljalo veće povrede od povreda koje bi se mogle poistovjetiti sa žalbenim razlozima protiv prvostupanjske kaznene presude, stoga sud prvog stupnja zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 105. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019. i 130/2020. – dalje: ZS).
10. Nadalje, sud prvog stupnja da ističe da je na ročište održano 21. rujna 2015. uredno pozvan branitelj optuženog OG, koji se nije pojavio, a da je odredbama članaka 27., 29. i 30. ZO omogućeno da odvjetnici u odvjetničkim društvima, za slučaj spriječenosti jednog od njih, mogu obavljati radnje za koje su sklopili ugovor o zastupanju sa strankama, što se odnosi i na odvjetničke vježbenike u tim društvima, pa stoga tužitelju u konkretnom slučaju nije nastupila nikakva šteta. Sud prvog stupnja ističe i kako je u vrijeme nastanka štete (21. rujna 2015.) tužitelj bio član Odvjetničkog društva Lubina i Čutura, pa mu ne može pripasti cjelokupni iznos nagrade za zastupanje, jer se ona stječe za račun društva, pa bi tužitelj trebao dokazati visinu prihoda i rashoda, odnosno obračunati porez na dobit, na koje okolnosti nije dostavljen niti jedan relevantni dokaz.
11. Takve zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.
12. Kako tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva nadoknadu štete u iznosu od 530,89 eura, radi se o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavka 1. ZPP. Valja napomenuti da se predmetna prvostupanjska presuda može pobijati, na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP, samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa su žalbeni navodi činjenične naravi u tom smislu nedopušteni.
13. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu sadržajno upire tužitelj u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
14. Odredbom članka 105. stavka 1. ZS propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnost.
15. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj ne tvrdi, ne dokazuje niti posebno navodi koji je to propust u radu suca počinjen da bi postojala odgovornost države u smislu te odredbe. Pri tome takvu radnju svakako ne predstavlja činjenica da je sudac obavijestio Hrvatsku odvjetničku komoru o činjenici da je protiv tužitelja donesena kaznena osuđujuća presude jer je glede toga sudac postupao u skladu s odredbom članka ZO.
16. Dakle, iz stanja spisa predmeta ne proizlazi zašto bi tuženica bila odgovorna za štetu u konkretnom predmetu, budući da je zabrana obavljanja odvjetništva posljedica donošenja rješenja Hrvatske odvjetničke komore. Naime, rješenje o obustavi obavljanja odvjetništva donijela je Hrvatska odvjetnička komora i ta je činjenica u neposrednoj uzročnoj vezi s činjenicom da tužitelj za vrijeme trajanja obustave obavljanja odvjetničke djelatnosti nije mogao zastupati stranke, a zbog čega tvrdi da mu je nastala predmetna šteta. Međutim, tuženica ne odgovara za rad toga tijela, a čija je radnja u neposrednoj uzročno posljedičnoj vezi sa štetom koju tužitelj tvrdi da trpi.
17. Nadalje, s obzirom na to da je tužitelj u vrijeme zabrane obavljanja odvjetničke službe bio član Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d., dakle, obavljao je odvjetničku djelatnost u odvjetničkom društvu u skladu s odredbom članka 4. stavka 1. ZO, prihodi od zastupanja stranaka su prihodi odvjetničkog društva, a ne pojedinog člana. Za obranu pred Županijskim sudom u Splitu u predmetu u predmetu K-Us- 12/2010 su na temelju punomoći o okrivljenog OG bili ovlašteni i drugi odvjetnici Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. tako da se tužitelj ne može s uspjehom pozivati na osobno izgubljen prihod jer tada nije bio samostalni odvjetnik već se prihod u korist i za račun Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. Stoga bi za eventualnu tražbinu naknade izmakle koristi iz razloga zabrane obavljanja odvjetništva tužitelju bilo ovlašteno Odvjetničko društvo Lubina i Čutura j.t.d. i to pod pretpostavkom da bi svakom od članova tog odvjetničkog društva bilo uskraćeno zastupanje okrivljenog OG, što tužitelj ni ne tvrdi niti dokazuje. Međutim, iz stanja spisa predmeta K-Us-12/2010 proizlazi da je na predmetno ročište 21. rujna 2025. bio pozvan branitelj okrivljenog, Zdeslav Lazo, odvjetniku u Splitu, koji je uz punomoćnike iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d., također branio okrivljenog OG, stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da bi mu zbog izrečene zabrane obavljanja odvjetništva nastupila kakva šteta.
18. Ostale žalbene navode koji u svojoj naravi predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije razmatrao (članak 476. stavak 1. ZPP).
19. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, odnosno potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.
20. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu 21. svibnja 2026.
Sutkinja:
Vesna Žulj
