Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4518/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP – Plin d.o.o., Osijek, Ulica cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Tamaš, odvjetnik iz Slatine, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-105/2023-5 od 18. listopada 2023., dana 21. svibanj 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Povrv-105/2023-5 od 18. listopada 2023. u dijelu pod toč. III. izreke u kojem zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen za iznos od 100,00 kn/13,27 eur-a.

II. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana i preinačava se odluka o trošku sadržana u navedenoj presudi pod toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 62,21 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu pod t. IV. izreke te se u tom dijelu rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 62,21 eur-a sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove odluke pa do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu .

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 25,64 eur-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odlučeno je:

„I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Eme Nađ Bajsar iz Virovitice, Antuna Mihanovića 26, sudski predmet: Ovrv-2753/2023 od 20.6.2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju u roku od 8 dana iznos od 149,38 eura/1.125,50 kn1 na ime troškova ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi 20.6.2023. pa do isplate, a po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na podmirenu glavnicu u iznosu od 337,02 eura/2.539,28 kn1 i u tom dijelu se ukida napadani platni nalog.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi na ime troškova parničnog postupka iznos od 75,48 eura/568,70 kn1.

IV. Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana tuženiku naknadi na ime parničnog troška iznos od 199,08 eura/1.500,00 kn."

2. Protiv dijela tog rješenja pod t. III. i IV. izreke žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. na koju upućuje tužitelj u žalbi, jer je pobijano rješenje jasno i neproturječno pa stoga nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati .

5. Međutim, pogrešna je primjena materijalnog prava u dijelu odluke o troškovima.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na čl. 158. st. 2. ZPP, polazeći od stajališta da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice nakon što je tuženik udovoljio njegovu zahtjevu u odnosu na glavnicu, a ne i u odnosu na troškove ovršnog postupka te sud prvog stupnja priznaje tužitelju pravo na naknadu samo ovršnih troškova, dok u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i nalaže tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

7. Kako to proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) izraženog u odluci Rev-636/2023 od 5. lipnja 2024., za primjenu čl. 158. st. 2. ZPP, odlučno je da nakon ispunjenja tužbenog zahtjeva pa do njegova povlačenja nisu poduzimane procesne radnje koje bi uzrokovale nastanak daljnjih troškova, neovisno o tome je li do povlačenja došlo odmah ili naknadno.

8. Nadalje, odredbom čl. 158. st. 2. ZPP propisano je da je, u slučaju kada tužitelj povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva odmah nakon što tuženik udovolji zahtjevu tužitelja ili iz drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan naknaditi tuženik. Smisao navedene odredbe jest zaštita tužitelja od posljedica situacije u kojoj je do povlačenja tužbe došlo upravo zbog naknadnog ispunjenja obveze od strane tuženika, odnosno okolnosti koje proizlaze iz sfere tuženika.

9.1. U konkretnom slučaju, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na glavnicu i zatezne kamate odmah nakon što je saznao da je tražbina podmirena. Dakle, povlačenje tužbe nije posljedica odustanka od zahtjeva niti priznanja neosnovanosti tužbe, već isključivo činjenice da je tuženik tijekom postupka naknadno ispunio svoju obvezu. Slijedom navedenoga, primjenom odredbe čl. 158. st. 2. ZPP trebalo je odlučiti da je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove postupka, budući da je do povlačenja tužbe došlo neposredno nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu ispunjenjem obveze tijekom postupka.

9.2. Nadalje, u odnosu na troškove nastale nakon djelomičnog povlačenja tužbe, trebalo je primijeniti odredbu čl. 156. st. 1. ZPP. Naime, upravo je tuženik svojim procesnim držanjem prouzročio potrebu za daljnjim vođenjem postupka, budući da je osporavao pravo tužitelja na naknadu troškova postupka, iako je prethodno podmirio glavni dug i kamate. Time je između stranaka spor ostao otvoren u dijelu koji se odnosi na troškove, zbog čega su daljnje procesne radnje tužitelja bile nužne radi zaštite njegovih prava.

9.3. Stoga troškovi nastali nakon povlačenja tužbe nisu posljedica nesvrsishodnog postupanja tužitelja, već isključivo posljedica osporavanja od strane tuženika, pa ih je, sukladno načelu odgovornosti za prouzročenje troškova postupka, osnovano prebaciti na teret tuženika.

10.1. Prema tome, osnovani su navodi tužitelja da tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka. Naime, tuženik nije podmirio cjelokupnu tražbinu iz rješenja o ovrsi, već isključivo glavnicu i to dio prije donošenja rješenja o ovrsi dana 2. lipnja 2023. (iznos od 98,54 eur-a), a preostali dio nakon donošenja rješenja o ovrsi 3. srpnja 2023., dakle na dan podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi (iznos od 223,15 eur-a); list 17 i 18 spisa i pripadajuće kamate, dok je pitanje naknade troškova postupka ostalo sporno i neriješeno. Time predmet postupka nije bio iscrpljen niti je otpala potreba za daljnjim vođenjem postupka u dijelu koji se odnosio na troškove.

10.2. Budući da je tuženik tijekom postupka osporavao osnovanost i visinu zahtjeva za naknadu troškova, tužitelj je bio primoran poduzimati daljnje procesne radnje radi zaštite svojih prava i ostvarivanja tražbine po osnovi troškova postupka.

11. Stoga tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka za sastav podneska od 21. kolovoza 2023. prema Tbr. 8/1 od 25 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 15,00 kn, uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 62,21 eur-a kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje sukladno čl. 27. ZID ZPP/22 od XXX te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) također pripadaju.

12. Tužitelju nije priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za platež „pristojbe na presudu“ jer iz stanja spisa ne proizlazi da je taj trošak uistinu nastao.

13. Stoga je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke, a primjenom čl. 380. t. 3. ZPP kao u t. II. izreke.

14. Tužitelj je sa žalbom uspio sa 82,42% pa mu u navedenom omjeru pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka od 25,64 eur-a/193,17 kn prema čl. 166. st. 2. ZPP-a pa je odlučeno kao pod t. III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 21. svibnja 2026.

Sudac:

Tomislav Aralica