Poslovni broj: Us II-78/2026-6
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ESOTECH d.d. sa sjedištem u [adresa], Slovenija, OIB: 23436523291, kojeg zastupa Boran Bušurelo i Ana-Marija Žužul Horvat, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bušurelo i Žužul, Zagreb, Petrinjska ulica 29, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Ulica grada Vukovara 23/V, Zagreb, OIB: 95857869241, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Vodovod i odvodnja Cetinska krajina d.o.o., Sinj, Ulica 126. brigade Hrvatske vojske 13, OIB: 81685682389, radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, klasa: UP/II-034-02/26-01/47, urbroj: 354- 02/4-26-8 od 3. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj osporava rješenje tuženika kojim je odbijena njegova žalba kao neosnovana i zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.
2. Tužitelj iznosi kronologiju postupka. Ističe da je tuženik u pobijanom rješenju propustio odlučiti o bitnom žalbenom navodu tužitelja kako u predmetnom slučaju nije ispunjen pravni standard i uvjet iz odredbe članka 273. stavka 3. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj: 120/16. i 114/22. – dalje u tekstu: ZJN). Ističe da u odnosu na žalbeni navod tuženik samo paušalno navodi kako oslanjanje na gospodarski subjekt u predmetnom slučaju nije nezakonito, dok činjenično stanje i razlozi koji objašnjavaju takvu stajalište tuženika odnosno razlozi zbog kojih nije usvojen istaknuti žalbeni navod tužitelja, nejasni su i proturječni. Smatra da je tuženik povodom podnesene žalbe tužitelja bio dužan ispitati zakonitost odluke o odabiru naručitelja Vodovod i odvodnja Cetinske krajine d.o.o. iz Sinja iz točke 2. tužbe, uzimajući u obzir predmetne žalbene navode tužitelja. Smatra da zbog sumarnog načina vođenja postupka i paušalni ocjene dokaza, tuženik je pobijanim rješenjem pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbe mjerodavnih propisa. Smatra da odlučno pravno pitanje u ovom predmetu nije postoji li u Zakonu izričito određeni minimalni postotak sudjelovanja, nego predstavlja li konkretni angažman Alisca Bau Zrt od svega 0,49% ukupne vrijednosti ugovora stvarno, dostatno i gospodarski relevantno sudjelovanje u izvršenju predmetne nabave. Ističe da iako je stavkom 2. članka 273. ZJN-a propisano da se gospodarski subjekt može osloniti na sposobnost drugih subjekata vezano uz relevantno stručno iskustvo, samo ako će taj subjekt izvoditi radove za koje se ta sposobnost traži u predmetnom slučaju ipak se radi o situaciji koja predstavlja krajnost u tumačenju i primjeni instituta oslanjanja na drugi gospodarski subjekt. Poziva se i na praksu Visokog upravnog suda, posebno na presudu Visokog upravnog suda poslovni broj: Us II-230/21-7 te Us II-217/20 od 15. srpnja 2020. Ističe da je u presudi Us II-217/20 izričito navedeno da iako ZJN izričito ne propisuje količinu radova koja treba biti izvršena da bi se ispuni uvjet iz članka 273. ZJN-a, Sud prihvaća zaključak tuženika da u konkretnom slučaju tužitelj, oslanjajući se radi dokazivanja posjedovanja relevantnog stručnog iskustva u cijelosti na sposobnost drugog subjekta koji izvršava ugovor o javnoj nabavi sa 0,4% ukupnih radova od procijenjene vrijednosti predmeta javne nabave, nije dokazao tehničku i stručnu sposobnost u smislu članka 259. stavka 1. ZJN, a imajući na umu smisao i svrhu navedenog instituta iz članka 273. ZJN-a. Ističe da je Sud ocijenio da je tuženik pravilno postupio kada je prihvatio argumentaciju naručitelja da tužitelj, oslanjajući se na iskustvo gospodarskog subjekta koji bi izvršavao poslove izrade izvještaja u vrijednosti od 0,4% ugovora, nije dokazao dovoljnu razinu iskustva potrebnu da bi se predmetni ugovor o javnoj nabavi mogao uspješno izvršiti, odnosno nije dokazao tehničku i stručnu sposobnost sukladno dokumentaciji o nabavi pa su žalbeni navodi tužitelja u tom slučaju ocijenjeni neosnovanim. Ističe da se u spornoj javnoj nabavi postavilo isto pitanje te da je naručitelj, kao ispunjenje jednog od uvjeta nužnog za prihvaćanje ponuditelja, prihvatio oslanjanje na gospodarski subjekt Alisca Bau Zrt koji će u izvršenju predmetnog ugovora sudjelovati s 0,49% vrijednosti cjelokupnog ugovora. Nejasno je zašto naručitelj smatra da je riječ o dovoljnom stupnju participacije u izvođenju predmetnog projekta kada je riječ o praktički zanemarivom postotku s kojeg gospodarski subjekt sudjeluje. Tužitelj smatra da puko navođenje da će Alisca Bau Zrt izvršavati djelomično projektiranje i djelomično izvođenje radova, bez objašnjenja sadržaja, opsega i važnosti tih poslova, ne ispunjava zahtjev članka 273. stavak 2. ZJN-a, niti može biti dovoljna osnova za zaključak da će taj subjekt doista obavljati radove i usluge za koje se njegova sposobnost koristi. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika te odluka o odabiru te traži nadoknadu troškova postupka zajedno sa zateznom kamatom.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu također iznosi kronologiju postupka. Ističe da se radi dokazivanja traženog stručnog iskustva odabrana Zajednica ponuditelja oslonila na sposobnost gospodarskog subjekta Alisca Bau Zrt Mađarska koje je u tu svrhu odabranoj Zajednici ponuditelja ustupio svoju referencu. Predmetna referenca, kako je razvidno iz rješenja, odnosi se na projektiranje projektne dokumentacije i izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda iz čega jasno proizlazi da je tom referencom udovoljeno uvjetu relevantnog stručnog iskustva kako je definirano odredbama Dokumentacije o nabavi. Ističe da bi oslanjane na iskustvo drugog gospodarskog subjekta bilo zakonito nužno je i da je ispunjen uvjet iz članka 273. stavka 2. ZJN -a, što znači da taj subjekt mora sudjelovati u izvršenju ugovora u dijelu za koje je ustupio referencu, odnosno izvoditi radove ili pružati usluge za koje se sposobnost traži. S tim u vezi ističe da je gospodarski subjekt Alisca Bau Zrt Mađarska, na kojeg se odabrana Zajednica ponuditelja oslonila radi dokazivanja relevantnog stručnog iskustva, u ponude nominiran kao podugovaratelj te je navedeno da će isti izvršavati djelomično projektiranje i djelomično izvođenje radova vrijednosti: 10.142,55 eura, odnosno udio 0,49%. Prema tome, budući da se odredbama Dokumentacije o nabavi zahtijevalo dokazivanje sposobnosti kroz iskustva u projektiranju i izgradnji i rekonstrukciju uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, a iz podataka ponude je vidljivo da će gospodarski subjekt u izvršenju predmetnog ugovora obavljati poslove projektiranja i izvršavati radove na izgradnji iz navedenog, prema mišljenju tuženika, nedvojbeno proizlazi da je ispunjen uvjet iz članka 273. stavka 2. ZJN-a. Budući da će gospodarski subjekt, na kojeg se odabrana Zajednica ponuditelja oslonila, u okviru predmetnog ugovora upravo izvoditi one radove i usluge za koje se sposobnost traži. Ističe da, što se tiče prigovora da će navedeni gospodarski subjekt sudjelovati u izvršenju ugovora u minornom postotku te da se ne radi o ključnim poslovima potrebnim za izvršenje ugovora, prema mišljenu tuženika, nisu osnovani jer naručitelj dokumentacijom o nabavi nije propisao ni postotak učešća gospodarskog subjekta na kojeg se ponuditelj oslanja niti je propisao popis ključnih radova ili usluga u kojima taj subjekt mora sudjelovati da bi se opravdalo oslanjanje na njegovo relevantno stručno iskustvo. Ispravnost navedenog stajališta potvrđena je u presudi ovoga Suda poslovni broj: Us II-74/25 od 29. travnja 2025. Ističe da se tužitelj neosnovano poziva na dvije ranije presude, budući da je razvidno da postoji recentna praksa Suda. Isto tako, ističe da odredba članka 273. stavka 1. ZJN-a ne propisuje količinu radova ili usluga koja bi trebala biti izvršena da bi bio ispunjen uvjet iz članka 273. stavka 2. ZJN -a te u tom smislu treba tumačiti presudu Us II-230/21 od 18. kolovoza 2021., na koju se tužitelj poziva u tužbi. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije i odbije zahtjev za naknadom troškova.
4. Zainteresirana osoba Vodovod i odvodnja Cetinske krajine također predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
5. Navedeni odgovori dostavljeni su, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) tužitelju.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je naručitelj Vodovod i odvodnja Cetinske krajine d.o.o. Sinj (zainteresirana osoba u ovom sporu) objavio 3. studenoga 2025. u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske (dalje u tekstu: EOJN RH) poziv na nadmetanje s dokumentacijom o nabavi u otvorenom postupku javne nabave broj objave: 2025/SF05-0002658, predmet nabave: uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Hrvatske. U predmetnom postupku javne nabave pristigle su četiri ponude. Naručitelj je tri ponude ocijenio valjanim te je dana 22. siječnja 2026. donio i putem EOJN RH objavio Odluku o odabiru broj: 95/1-2026 kojom je kao ekonomski najpovoljniju odabrao ponudu Zajednice ponuditelja Hydro Pro Consult, projektiranje, inženjering i nadzor hidrotehničkih objektov d.o.o. Ljubljana, Slovenija i Gradina Mont d.o.o., Hrvatska.
8. Protiv navedene Odluke o odabiru žalbu je podnio tužitelj. Žalbom je osporavao zakonitost provedenog postupka, pregleda i ocjene ponude te valjanost ponude odabranog ponuditelja.
9. Rješenjem tuženika žalba je odbijena. Nakon provedenog žalbenog postupka tužitelju je i nadalje ostalo sporno je li u predmetnom slučaju ispunjen uvjet iz odredbe članka 273. stavka 2. ZJN-a. Naime, tužitelj i nadalje tvrdi da u konkretnom slučaju nije ispunjen pravni standard i uvjet iz odredbe članka 273. stavka 2. ZJN-a obzirom da će podugovaratelj Ailsca Bau Zrt u izvršenju predmetnog ugovora sudjelovati sa neznatnim postotkom od 0,49% vrijednosti svih radova i usluga.
10. Odredbom članka 273. stavka 1. ZJN-a propisano je da se gospodarski subjekt može u postupku javne nabave, radi dokazivanja ispunjavanja kriterija za odabir gospodarskog subjekta iz članka 258. i 259. tog Zakona, osloniti na sposobnost drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu njihova međusobnog odnosa. Stavkom 2. istog članka je propisano da se gospodarski subjekt može u postupku javne nabave osloniti na sposobnost drugih subjekata radi dokazivanja ispunjavanja kriterija koji su vezani uz obrazovne i stručne kvalifikacije iz članka 268. stavka 1. točke 6. tog Zakona ili uz relevantno stručno iskustvo samo ako će ti subjekti izvoditi radove ili pružati usluge za koje se ta sposobnost traži. Prema tome, pravilno je tuženik ocijenio da navedena odredba ne propisuje količinu radova ili usluga koja bi trebala biti izvršena da bi bio ispunjen uvjet iz članka 273. stavka 2. ZJN-a. Dakle, jedino je bitno i čemu mora svakako biti udovoljeno jest da se radi o radovima ili uslugama za koje se sposobnost traži, a navedenom uvjetu je, u konkretnom slučaju, u ponudi odabrane Zajednice ponuditelja, udovoljeno. Naime, Dokumentacijom o nabavi je propisano da gospodarski subjekt mora dokazati da ima iskustvo u pružanju usluga projektiranja glavnog projekta i izgradnje i/ili rekonstrukcije uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda minimalno drugog stupnja pročišćavanja i minimalno kapaciteta 2000 ES. Radi dokazivanja traženog stručnog iskustva odabrana Zajednica ponuditelja se oslonila na sposobnost gospodarskog subjekta Alisca Bau Zrt Mađarska koja je u tu svrhu odabranoj Zajednici ponuditelja ustupila svoju referencu, a ta referenca se odnosi na projektiranje projektne dokumentacije i izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda iz čega proizlazi da je tom referencom udovoljeno uvjetu relevantnog stručnog iskustva, kako je to definirano odredbama Dokumentacije o nabavi. Dakle, da bi oslanjanje na iskustvo drugog gospodarskog subjekta bilo zakonito, nužno je i da je ispunjen uvjet iz članka 273. stavka 2. ZJN-a, što znači da taj subjekt mora sudjelovati u izvršenju ugovora u dijelu za koji je ustupio referencu odnosno izvoditi radove ili pružati usluge za koje se sposobnost traži. Stoga, kako je odredbama Dokumentacije o nabavi zahtijevano dokazivanje sposobnosti/iskustva u projektiranju i izgradnji i/ili rekonstrukciji uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, navedeno je u konkretnom slučaju dokazano budući da iz podataka ponude proizlazi da će gospodarski subjekt Alisca Bau Zrt Mađarska u izvršenju p redmetnog ugovora upravo obavljati te poslove. Iz Dokumentacije o nabavi ne proizlazi da bi naručitelj propisano postotak učešća gospodarskog subjekta na kojeg se ponuditelj oslanja niti je propisao popis ključnih radova/usluga u kojima taj subjekt mora sudjelovati da bi se opravdalo oslanjanje na njegovo relevantno stručno iskustvo. Dakle, navedeni tužbeni navod je neosnovan.
11. Isto tako, valja istaći da za ocjenu zakonitosti odluke naručitelja nije odlučno to što u ponudi odabrane Zajednice ponuditelja nisu točno specificirani poslovi projektiranja i radovi koje će izvršavati podugovaratelj na čiju se sposobnost odabrana Zajednica ponuditelja oslanja, jer takav uvjet nije propisan pravilima o oslanjanju niti takvo što proizlazi iz obveza propisanih člankom 222. ZJN-a. Naime, odredbom članka 222. stavka 1. točke 1. ZJN-a propisano je da gospodarski subjekt koji namjerava dati dio ugovora o javnoj nabavi u podugovor obvezan je u ponudi navesti koji dio ugovora namjerava dati u podugovor, odabrana Zajednica ponuditelja se oslonila na sposobnost podugovaratelja za koje je u ponudi navela da će izvršavati djelomično projektiranje i djelomično izvođenje radova vrijednosni dio 10.142,55 eura, postotni udio 0,49%, iz čega proizlazi da su navedeni svi potrebni elementi koji su propisani ZJN-om.
12. S obzirom na sve navedeno, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, a prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao pod točkom I. presude. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 21. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Karlovčan-Đurović