Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-621/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željki Rožić Kaleb, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, protiv protivnice osiguranja ŠK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Rendić, odvjetnik u Supetru, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj Ovr-2584/2025 od 17. ožujka 2026., 21. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja RK kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj Ovr-2584/2025 od 17. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

„Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 13.500,00 Eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 13.500,00 Eura teče od 20.05.2025 sve po stopi propisanoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se privremena mjera te se protivnici osiguranja zabranjuje otuđenje, opterećenje i slično raspolaganje sa suvlasničkim udjelom od 2/10 nekretnine označene kao č.z. 84 k. o. [katastarska općina].

Ukoliko protivnica osiguranja postupi protivno prednjoj privremenoj mjeri zaprijećuje joj se izricanjem novčane kazne u iznosu od 2.000,00 Eura. Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod posl.br. P-3956/2025 kod Općinskog suda u Splitu.“

II. Nalaže se predlagatelju osiguranja naknaditi protivniku osiguranja trošak ovog postupka u iznosu od 312,50 EUR."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se predlagatelj osiguranja zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene odredbi postupka s prijedlogom, uvažiti njegovu žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Protivnica osiguranja se u odgovoru na žalbu protivi navodima predlagatelja osiguranja i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/225 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24-dalje OZ) i odredbe čl. 381. st. 1. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem je odbijen prijedlog predlagatelja zbog toga , što nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine a što je nužno u ispunjenju uvjeta predviđenih odredbom čl. 346. st. 1. OZ.

6.1. Ovo stoga što u spisu nema traga ispravama prema kojima bi mogla biti utvrđena njegova tražbina odnosno, njezina pravna osnova a nesporno je da je ona utvrđena u rješenju o nasljeđivanju iza pok. ZK od 9. studenog 2010. pa dug postoji i prije donošenja rješenja o nasljeđivanju te potpisivanja sudske nagodbe iz 2010. godine pa je potraživanje predlagatelja osiguranja u smislu odredbe čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) u zastari, čime predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine.

7. Suprotno navodima žalbe predlagatelja osiguranja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako nije ispunjen već prvi potreban uvjet za određivanje privremene mjere u smislu odredbe čl. 344. st. 1. OZ jer predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine.

8. Naime, predlagatelj je podnio prijedlog radi osiguranja svoje novčane tražbine, duga prednika protivnice osiguranja, koji je prema predniku predlagatelja osiguranja utvrđen u svoti od 54.000,00 eura i koji dug je utvrđen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju prvostupanjskog suda posl.br. O-272/10-33 od 19. studenog 2010. a namirenje tog duga po nasljednicima sukladno sudskoj nagodbi iz 2010. godine.

9. Predlagatelj osiguranja je naime parnicu protiv protivnice osiguranja pokrenuo tužbom od 21. listopada 2025. u kojoj traži isplatu 25% duga kojega ima prema predniku predlagatelja osiguranja ili 13.500,00 eura a radi osiguranja koje novčane tražbine je podnijet predmetni prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja, opterećenja i raspolaganja nekretninom označenom kao k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u k. o. [katastarska općina].

10. Prvostupanjski sud je donoseći pobijano rješenje pravilnom primjenom odredbe čl. 233. ZOO utvrdio kako je tražbina predlagatelja osiguranja podnijeta po proteku zastarnog roka od 10 godina u odnosu na tražbinu utvrđenu rješenjem o nasljeđivanju od 19. studenog 2010. prema nasljednicima, između kojih je i protivnica osiguranja.

11. Iako ne postoji obveza vjerovnika prijaviti svoje potraživanje u ostavinskom postupku, niti dužnost ostavinskog suda ispitivati i utvrđivati osnovanost i visinu ostaviteljevih dugova, prema odredbi čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15. i 14/19. - dalje ZN) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine a opseg odgovornosti nasljednika za te dugove se prosuđuje prema vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u času prijelaza na nasljednike odnosno, u trenutku njegove smrti (čl. 5. ZN) s time, da prema odredbi čl. 129. ZN u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo a u istom trenutku nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane za njegovo svojstvo nasljednika.

12. Dogovor nasljednika o načinu podmirenja dugova ostavitelja nema značaja za odnos vjerovnika i njih kao ostaviteljevih nasljednika jer prema vjerovniku svi imaju položaj solidarnih dužnika s odgovornošću do visine vrijednosti naslijeđenog dijela (čl. 139. st. 4. i 5. ZN) i sklapanje sudske nagodbe iz 2010. godine ima utjecaj samo na odnose između nasljednika međusobno pa kada se odgovornost za dugove osniva na zakonu, sporazum na kojega upućuje predlagatelj osiguranja nema značaja u odnosu na početak tijeka zastare za vjerovnika ostavine.

13. Kako dakle, nakon smrti ostavitelja nastaje samostalna obveza nasljednika za podmirenje dugova ostavitelja pa je i protivnica osiguranja kao zakonska nasljednica ostavitelja solidarno odgovorna za ostaviteljeve dugove u propisanom opsegu, nisu osnovani žalbeni navodi predlagatelja osiguranja kojima upućuje na sudsku nagodbu sklopljenu između nasljednika koja ima snagu pravomoćne sudske odluke gdje su se nasljednici dogovorili o vremenu podmirenja duga ostavine nakon prodaje naslijeđene imovine.

14. S obzirom da se radi o sporazumu između nasljednika koji ne utječe na tražbinu vjerovnika ostavine, čija je tražbina nastala i prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je prestalo pravo predlagatelja osiguranja zahtijevati ispunjenje obveze u smislu odredbe čl. 360. ZOO, na prestanak kojega prava je ukazala protivnica osiguranja.

15. Budući da je već prednik nasljednika bio dužan ispuniti svoju obvezu u roku što nije učinio prije svoje smrti, vjerovnik ostavine odnosno, njegov nasljednik je imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze od protivnice osiguranja već u trenutku smrti ostavitelja jer sklapanje sudske nagodbe nasljednika utječe samo na međusobni odnos nasljednika, dok je prvostupanjski sud u pravilnoj primjeni odredbe čl. 344. st. 1. OZ bio dužan ocjenjivati vjerojatnost postojanja tražbine a ta vjerojatnost nije utvrđena a još manje izvjesnost na što upućuje žalitelj, nisu ostvareni žalbeni razlozi.

16. Odluka o troškovima protivnice osiguranja donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 14. toč. 4. OZ a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25).

17. Slijedom svega iznijetog je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba predlagatelja osiguranja i potvrđeno pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Sudac:

Željka Rožić Kaleb