Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ob-28/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, po sucu Jasmini Crnić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice FŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik EŽ, protiv protustranke OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, broj R1 Ob-461/2025-13 od 10. veljače 2026., dana 21. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, broj R1 Ob-461/2025-13 od 10. veljače 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog predlagateljice od 4. kolovoza 2025. za utvrđenje izvanbračne zajednice s HŽ, kao neosnovan.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija predlagateljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje i usvojiti prijedlog u cijelosti ili ga ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu i to drugom sucu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba predlagateljice je osnovana.

4. Predmet ovog izvanparničnog postupka je odluka o prijedlogu predlagateljice za utvrđenje da je između nje i sada pok. HŽ, rođenog **.**.1963. a umrlog **.**.1995. postojala izvanbračna zajednica, koja je trajala od 1990. do smrti HŽ i u svemu da je izjednačena s bračnom zajednicom.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, postupak koji je prethodio i žalbene navode predlagateljice, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), a koji se primjenjuje na temelju članka 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, u daljnjem tekstu: ObZ), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP. Međutim, ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju povredu se predlagateljica sadržajno poziva u žalbi.

5.1. Također osnovano u žalbi predlagateljica ukazuje i na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio sljedeće:

- da je HŽ umro **.**.1995.

- da je HŽ u razdoblju od 23. travnja 1984. do 3. kolovoza 1995. imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da je predlagateljica od 9. lipnja 1987. do 10. travnja 2000 imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da je sin predlagateljice LŽ rođen **.**.1993. te da u njegovom rodnom listu nisu upisani nikakvi podaci o ocu;

- da ostavinski postupak iza pok. HŽ nije raspravljen zbog pomanjkanja ostavinske imovine;

- da je svjedok AŽ – sestra predlagateljice iskazala da su predlagateljica i pok. HŽ živjeli u izvanbračnoj zajednici, predlagateljica se k njemu doselila u [adresa] i tamo su živjeli u izvanbračnoj zajednici do njegove smrti, a u kojoj je rođen sin F, sahranu pok. HŽ je organizirala predlagateljica, kupila i podigla spomenik i ona redovno odlazi k njemu na groblje;

- da je svjedok TŽ iskazao da je on bio susjed sa predlagateljicom i pok. HŽ, živjeli su u istoj ulici bili su i kućni prijatelji pa mu je poznato da su predlagateljica i pok. HŽ živjeli u izvanbračnoj zajednici dugi niz godina na adresi [adresa], te da su predlagateljica i pok. HŽ dobili sina, predlagateljica je organizirala sahranu, a nešto je organizirala i vojska;

-da je predlagateljica u iskazu navela da je sa pok. HŽ živjela u izvanbračnoj zajednici od 1991. pa sve do smrti HŽ 1995. a u njihovoj izvanbračnoj zajednici rođeno je i dijete sin F, oni da su živjeli cijelo vrijeme u [adresa] u kući koja je bila vlasništvo Đurine majke, te je navela da je organizirala i Đurinu sahranu i spomenik kupila i podigla ga;

- da je protustranka u iskazu naveo da je cijelo vrijeme od 1990. god. do 1995. njegov brat bio u ratu tako da nije cijelo to vrijeme niti živio sa predlagateljicom, njemu je poznato da je predlagateljica u to vrijeme živjela kod svoje sestre negdje 2 km udaljeno od njihove kuće, te napominje da je njegova majka živjela još od 1968. u Njemačkoj tako da u njihovoj kući u [adresa] kad su brat i on otišli na ratišta nije živio nitko, te da njemu brat nije pričao da bi imao ženu čak niti djevojku, ono što još dalje zna je da je dijete koje se spominje koje je rodila FŽ na svojem facebook profilu pod ime oca nije uopće stavio njegovog brata, da zna je njegov brat na ratište otišao 1990. ali ne zna da li je on do završetka rata uopće dolazio kući u [adresa] jer je on prvi put čuo za njega tek kad su mu javili da je poginuo. O predlagateljici više ništa nije čuo. On je bio u ratu do 1993. i moguće je da mu je brat za rođenje djeteta rekao 1994. kad je došao u [adresa]. Koliko se sjeća on je samo rekao da je predlagateljica rodila dijete i ništa dalje. Ono što zna je da je njemu prije toga brat i rekao da ima osobu za seks, odnosno da on ima osobu koja kod njega privremeno prespava, odnosno onda oni zajedno spavaju. Navodi da je poslije samo vidio na spomeniku njegovog brata da piše tugujuća supruga i sin. Za njegovog brata sahranu je organizirala država, on ima i spomenik od države i pomogli su kumovi iz [adresa], to je bila brigada. Navodi da ne zna da li je išta gđa. FŽ u tome sudjelovala. Na sahrani su se njegovoj vidjeli ali nisu razgovarali. Navodi da je tu ženu vidio svega par puta i to kad bi dolazio vidio bi je kod brata. On je dolazio radi brata s njom nije tada pričao niti se ona njemu posebno predstavljala. Navodi da se ne može sada svega nakon tolikih godina sjetiti što je on njemu tada rekao, sjeća se samo da je rekao da tu ima osobu koja tu zna prespavati i koja mu zna skuhati. Navodi da se njemu vodi kao adresa [adresa] zbog rada u Njemačkoj je bio prijavljen i na Njemačkoj adresi.

7. Na temelju navedenih utvrđenja primjenjujući odredbu čl. 11. ObZ, prvostupanjski je sud zaključio da predlagateljica nije dokazala da bi sa pok. HŽ bila u izvanbračnoj zajednici do njegove smrti 3. kolovoza 1995., a svoj zaključak u cijelosti temelji na iskazu protustranke te javnoj ispravi – uvjerenjima o prebivalištu za predlagateljicu i pok. HŽ iz kojih proizlazi da nisu bili prijavljeni na istoj adresi i rodnom listu za sina predlagateljice u kojem nisu navedeni nikakvi podaci o tome tko je otac njenog sina, pa da nije dokazano da bi mu otac bio upravo pokojni HŽ.

8. Međutim, osnovano predlagateljica ukazuje da sud nije u cijelosti ocijenio iskaze saslušanih svjedoka i predlagateljice, a niti iskaz protustranke nije cijenjen u ukupnosti, već su samo iz iskaza protustranke ocijenjeni oni dijelovi koji se uklapaju u stvoren zaključak prvostupanjskog suda.

9. Osim toga, za ukazati je prvostupanjskom sudu da je izvanbračna zajednica životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete. Dakle, osim potrebnog trajanja od najmanje tri godine, koje razdoblje je zakonski normirano na temelju dugogod išnje sudske prakse, ili kraće ako je u zajednici rođeno zajedničko dijete, za priznanje učinaka izvanbračne zajednice potrebno je i da niti jedan od partnera nije u braku, da među njima postoji trajnija zajednica i to ne samo zajedničkog stanovanja, već i u uspostavljanju emocionalne povezanosti te ekonomske zajednice u kojoj se izvanbračni drugovi međusobno pomažu i brinu jedno o drugome, neovisno o namjeri zaključenja braka, da su pretpostavke za utvrđivanje izvanbračne zajednice postojanje emocionalne, životne i ekonomske zajednice između neudane žene i neoženjenog muškarca u kojoj izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe (psihičke, emocionalne, ekonomske, seksualne), a izvanbračni drugovi se trebaju međusobno pomagati, uvažavati se i brinuti jedno o drugom. O navedenim činjenicama svjedoci, pa ni stranke uopće nisu iskazivali te uopće nije utvrđeno kakav je bio karakter, intenzitet i kvaliteta odnosa predlagateljice i pok. HŽ.

10. Pri tom je za ukazati sudu i da predlagateljica u prijedlogu (a ni kasnije u tijeku postupka) uopće ne navodi razlog zbog kojeg je pokrenula upravo izvanparnični postupak, a što prvostupanjski sud prvenstveno treba utvrditi kako bi mogao zaključiti da li postoje zakonski uvjeti da se postupak provede po pravilima izvanparničnog postupka.

10.1. Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova održanog 15. lipnja 2018., u izvanparničnom postupku se ne može tražiti utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice u skladu s odredbama čl. 433. i čl. 438. Obiteljskog zakona, a u izvanparničnom postupku se utvrđenje izvanbračne zajednice može tražiti samo ukoliko je to propisano posebnim zakonom, pa u takvim slučajevima treba prijedlog odbaciti. Dakle, postupak radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice provodi se kao izvanparnični postupak jedino u slučaju utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice sukladno odredbama čl. 25. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 96/25), te sukladno Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj: 121/17), a u svim ostalim slučajevima postupak radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice treba provesti kao parnični postupak u smislu članka 1. ZPP.

10.2. Dakle, prvostupanjski sud nije utvrdio da li se u konkretnom slučaju uopće može odluka o postojanju izvanbračne zajednice donijeti po pravilima izvanparničnog postupka (posebice s obzirom da između stranaka postoji spor o tome jesu li predlagateljica i pok. HŽ bili u izvanbračnoj zajednici) ili je trebalo provesti parnični postupak, odnosno primijeniti odredbu čl. 28. Zakona o izvanparničnom postupku (Narodne novine broj: 59/23).

11. Konačno za ukazati je sudu prvog stupnja da su rodni list, kao i uvjerenje o prebivalištu javne isprave koje uživaju presumpciju istinitosti, no dopušteno je dokazivati i da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice (čl. 230. st. 1. i 3. ZPP), a iz iskaza saslušanih svjedoka AŽ i TŽ proizlazi da je predlagateljica živjela sa pok. HŽ i nije jasno na temelju čega je sud zaključio da su u tom dijelu iskazi svjedoka posredni – isključivo utemeljeni na kazivanju same predlagateljice, posebno jer svjedok TŽ izričito navodi da je susjed predlagateljice i pok. HŽ, te njihov kućni prijatelj. Također nije ni na koji način ocijenjen dio iskaza protustranke u kojem navodi kako mu je brat – pok. Đuro Vrbaslija 1994. javio da je predlagateljica rodila dijete.

12. S obzirom na sve navedeno, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, i to s obzirom na niz počinjenih propusta sukladno čl. 371. ZPP pred drugim sucem.

13. U nastavku postupka sud će otkloniti navedene povrede, pozvati predlagateljicu da ispravi prijedlog i određeno se izjasni na kojim okolnostima i u kom smislu temelji svoj zahtjev (da li utvrđenje traži radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu ili radi ostvarivanja nekih drugih prava), tako da može procijeni da li je postupak potrebno provesti po pravilima parničnog ili izvanparničnog postupka, te će u skladu sa dokaznim prijedlozima stranaka utvrditi sve relevantne činjenice u odnosu na karakter odnosa predlagateljice i pok. HŽ i nakon provedenoga dokaznog postupka donijeti novu zakonitu odluku.

U Šibeniku 21. svibnja 2026.

S U D A C

Jasmina Crnić