REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4679/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3222/2023-24 od 8. listopada 2025., 21. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3222/2023-24 od 8. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3222/2023-24 od 8. listopada 2025. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.224,09 eura sa zateznim kamatama, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.445,55 eura.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Smatra da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je limit osiguranja bio iscrpljen uzimajući u obzir stanje u trenutku podnošenja tužbe, dok u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva limit još nije bio iscrpljen. Naime, u tom trenutku isplaćeni iznos bio 78.212,73 eura za razliku od iznosa od 602.201,81 eura u trenutku podnošenja tužbe. Stoga ističe da je osiguratelj u tom smislu trebao rezervirati sredstva postupajući u dobroj vjeri, odnosno odlučna je činjenica je li tuženik znao ili morao znati da tužitelj ima potraživanje iz ovog štetnog događaja pa to uzeti u obzir prilikom isplate osigurnine drugim oštećenicima. Također, ističe da je tuženik trebao isplatiti makar razmjerni iznos štete, a što je već iznio u prigovoru od 1. rujna 2021. na koji se vještak nije očitovao. U tom smislu smatra da su mu povrijeđena i ustavna i konvencijska prava jer je pobijana presuda arbitrarna. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari smatra da proizlazi i pogrešna odluka o troškovima postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti ju i vratiti predmet na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
5. Budući da se radi o postupku u sporu male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 4.224,09 eura koji je iznos nadoknadio (kompenzirao) svom osiguraniku po sklopljenoj polici kasko osiguranju vozila (polica osiguranja broj [broj police osiguranja], list 14. spisa), a koji potražuje od tuženika kao osiguratelja njegova osiguranika Hrvatskog lovačkog saveza i svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj za odgovornost za štetu koju prouzroči divljač na motornim ili željezničkim vozilima (polica osiguranja broj [broj police osiguranja], list 91. spisa), zbog štetnog događaja nastalog 1. svibnja 2021. naletom vozila na divljač.
7. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, da je on naknadio štetu svom osiguraniku te da je u trenutku nastanka štetnog događaja tuženik osiguravao Hrvatski lovački savez i sve lovoovlaštenike u Republici Hrvatskoj.
8. Međutim, sporne su činjenice koje se odnose na ostale pretpostavke odgovornosti za štetu u vidu nastanka štetnog događaja, uzročno -posljedične veze, odnosno osnova i visina štete te je li iscrpljen limit police od odgovornosti za štetu.
9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši osnovanim tuženikov prigovor iscrpljenosti limita osiguranja po polici od odgovornosti broj 078700078616 nakon provedenog financijskog vještačenja stalnog sudskog vještaka Petre Blašković koji je utvrdio da je tuženik po toj polici isplatio ukupan iznos od 602.201,81 euro, a ukupan limit je iznosio 597.252,64 eura (4.500.000,00 kn), odnosno da je limit već bio iscrpljen u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu. Iznos limita u smislu odredbe čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) predstavlja najviši iznos osiguravateljeve obveze do koje može odgovarati, stoga je prvostupanjski sud utvrdivši da ukupno plaćeni iznosi prelaze taj iznos odbio tužbeni zahtjev.
10. Naime, tom odredbom određeno je da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.
11. Ovaj sud se slaže s takvom ocjenom prvostupanjskog suda s obzirom na to da je riječ o ugovornom dobrovoljnom osiguranju i da su stranke ugovora o osiguranju za odgovornost za štetu koju prouzroči divljač na motornim ili željezničkim vozilima, odnosno po navedenoj polici za osigurano razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021. same ugovorile limit do 4.500.000,00 kn, stoga je isplatom navedenog iznosa dostignut najviši iznos do kojeg tuženik kao osiguratelj po toj polici može odgovarati.
12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ne postoji zakonska obveza osiguratelja da kod ovakvog ugovora o osiguranju u slučaju ugovorenog limita rezervira sredstva za štete koje su nastale, niti se njegovo postupanje da naknadi i druge štete za koje je nastupio osigurani slučaju po toj polici može, samo po sebi, smatrati postupanjem suprotno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno dobroj vjeri kako u žalbi ističe tužitelj.
13. Isto vrijedi i za tužiteljeve tvrdnje da bi osiguratelj trebao naknaditi štete razmjerno njegovom omjeru prema osiguranoj svoti, a na što je već pravilno u pobijanoj presudi odgovorio prvostupanjski sud tako što to vrijedi za naknadu štete po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, što ovdje nije slučaj. Odnosno, navedeno je propisano odredbom čl. 26. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 154/14) na što se odnosi i sudska praksa koju uz žalbu, i tijekom postupka, dostavlja tužitelj.
14. Imajući u vidu takvu pravilnu primjenu materijalnog prava time što sud vještaku nije nadopunio zadatak da izračuna koliko bi iznosio razmjeran iznos štete u ovom slučaju nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Iz istog razloga žalitelju nisu povrijeđena ni ustavna i konvencijska prava.
15. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju tužitelj posebno ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, te presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
16. U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka, valja istaknuti kako tužitelj nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka pogrešna, stoga je ona potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a.
17. Iz navedenog slijedi da je pobijana presuda pravilna i zakonita pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 21. svibnja 2026.
Sudac
Lenka Ćorić
