REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1680/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužiteljice FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ronaldu Kontešiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika PC vl. građ. obrta „[obrt]“, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Samiru Neslanoviću, odvjetniku iz Pule, radi naknade štete, odlučujući o žalbi prvotužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-400/2021-93 od 10. listopada 2025., 21. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba prvotužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-400/2021-93 od 10. listopada 2025.

II Odbija se zahtjev prvotužitelja za naknadu troška sastava žalbe i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke kažnjen je prvotužitelj SC sa novčanom kaznom u visini od 100,00 EUR (sto eura i nula centi) zbog ometanja rasprave održane 24. rujna 2025., dok je točkom II. izreke naloženo prvotužitelju da iznos iz točke I. izreke ovog rješenja uplati u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja, na račun primatelja: Državni proračun, IBAN:

[broj bankovnog računa], model: HR-64, poziv na broj primatelja: 6084-4253- 40021, te da dokaz o uplati dostavi pozivom na gornji poslovni broj.

2. To rješenje u cijelosti pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvotužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Ukazuje na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP. Navodi da iz obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno te da nije moguće utvrditi o kakvim se to "ubacivanjima" konkretno radilo od strane prvotužitelja jer niti jedno konkretno “dobacivanje” ili “ubacivanje” niti tužitelja, ili pak samo prvotužitelja, nije zapisnički utvrđeno i konstatirano, a trebalo je biti, pa se uopće ne može ispitati za kakvo je to “dobacivanje” ili “ubacivanje” prvotužitelj kažnjen. Neovisno o navedenom, da se nije radilo o upadicama, već o argumentiranim postupovnim primjedbama, kojima se nije remetio mir u sudnici, već se apeliralo da se stvari u potpunosti zabilježe za zapisnik, i to ne u trenutku dok je bilo koja osoba govorila već naknadno po završetku kazivanja. Ukazuje da je temeljno pravo svake stranke da kroz postupovne odredbe Zakona o parničnom postupku iznosi primjedbe na postupanje suda i traži da se primjedbe konstatiraju na raspravnom zapisniku (Odluka Ustavnog suda RH U III/993/2020 od 8.4.2021.godine itd.) kao i da se utvrde zapisnički svi relevantni navodi vještaka, što je, po smatranju prvotužitelja, tužiteljima bilo uskraćeno. Ističe da sloboda izražavanja može biti ograničena samo ako je to nužno u demokratskom društvu. U konkretnom slučaju sud da je morao uzeti, a nije uzeo u obzir, tzv. test nužnosti koji zahtijeva da kad se pred njim nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja bilo prijeko društveno potrebito, je li bilo razmjerno legitimnom cilju, te da za takvo ograničenje slobode izražavanja navede relevantne i dostatne razloge. Ukazuje da niti u jednom trenutku nije upotrijebio niti povišeni ton prema svom kolegi, već je samo tražio da sud vjerno upiše ono što je diktirala vještakinja, a što nije ušlo na zapisnik, a bilo je relevantno, o čemu se trebalo brinuti uređujuće tijelo koje je vodilo raspravu, a koliko je pak osoba koja je vodila raspravu, smatrala, u bilo kojem trenutku, da je nešto nebitno ili irelevantno mogla je iskoristiti svoje procesno ovlaštenje i odbiti da se nešto upiše na zapisnik čime bi dala do znanja da se to neće upisivati na zapisnik, a to nije učinila. Predlaže uvažiti žalbu i u cijelosti ukinuti pobijano rješenje te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik je u odgovoru a žalbu osporio sve žalbene navode prvotužitelja i predložio da se žalba prvotužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje.

4. Žalba prvotužitelja nije osnovana.

5. U razlozima pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je u ovoj pravnoj stvari održano ročište 24. rujna 2025. na kojem je proveden dokaz usmenim očitovanjem vještaka Elizabete Dadić Hero; da su se za vrijeme davanja usmenog očitovanja vještaka prvotužitelj i drugotužiteljica ubacivali te na taj način nisu omogućavali vještaku da dade svoje argumentirano mišljenje, što je dovodilo do toga da vještak nije u mogućnosti na koncentriran način očitovati se na postavljena pitanja od strane samih tužitelja, a isto tako za vrijeme govora uređujućeg suca prvotužitelj i drugotužiteljica nisu omogućavali nesmetan unos i diktat u zapisnik, što je dovodilo do toga da takav način upravljanja raspravom nije moguće održavati radi čega su tužitelji na ročištu raspravnim rješenjem upozoreni da će u slučaju da nastave sa svojim radnjama kojima se ometa rad i disciplina na raspravi biti novčano kažnjeni, a u slučaju daljnjeg ometanja da će biti udaljeni iz sudnice; da je rasprava nastavljena, međutim da su i nakon tako danog upozorenja prvotužitelj i drugotužiteljica nastavili u više navrata ometati raspravu neprestano se ubacujući za vrijeme govora, kako vještaka tako i uređujućeg suca, o čemu su više puta naknadno usmeno upozoravani time da je nakon danih usmenih upozorenja drugotužiteljica prestala ometati red na raspravi, dok je prvotužitelj nastavio sa takvim radnjama, uslijed čega je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 317. i 318. st.7. ZPP prvotužitelja kaznio novčanom kaznom u visini od 100,00 EUR. Pritom, prvostupanjski sud navodi kako prvotužitelj koji obnaša dužnost suca, i to upravo građanskog prava, nije neuka stranka kojoj nisu poznate odredbe koje se odnose na održavanje reda na raspravi, te stoga unatoč svojem znanju nije postupio kako se to očekuje od svake osobe koja sudjeluje na raspravi, već je svojim ubacivanjem ometao rad suda, a što nije nikako prihvatljivo, neovisno o predmetu samog spora. Odlučujući o visini kazne prvostupanjski sud zauzima shvaćanje da je navedeni iznos od 100,00 EUR koji predstavlja gotovo minimalan iznos propisan zakonom, primjeren i pravilno odmjeren iznos, koji služi isključivo radi održavanja reda na raspravi.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama iznesenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene pa tako ni one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju rješenja dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima rješenja kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju zapisnika i samog zapisnika sa održanog ročišta. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijanog rješenja ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje prvotužitelj u žalbi.

7. Odredbom čl. 317. ZPP propisano je da je dužnost suca pojedinca da se u tijeku glavne rasprave brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda, dok je čl. 318. st. 1. ZPP propisano da ako osoba koja sudjeluje u postupku u podnesku ili na ročištu vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, odnosno ako to učini osoba koja prisustvuje ročištu, sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 60,00 do 1320,00 eura, a može je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom.

8. Iz zapisnika sa ročišta održanog 24. rujna 2025. razvidno je da je ročište započelo u 9:00 sati i trajalo je do 10:50 sati, da je na tom ročištu izveden dokaz usmenim iznošenjem nalaza i mišljenje vještaka Elizabete Dadić Hero i njezinim očitovanjem na primjedbe tužitelja iznesene u podnescima na prethodno dostavljeni pisani nalaz i mišljenje. Nadalje, iz strane 3. zapisnika je razvidno da su raspravnim rješenjem tijekom usmenog očitovanja vještaka tužitelji upozoreni „da ne dobacuju i da ne ubacuju se za vrijeme kada sudac govori niti za vrijeme kada vještak iznosi svoje usmeno očitovanje“ uz upozorenje da će u slučaju ako nastave s takvim ponašanjem biti novčano kažnjeni, a u slučaju daljnjeg kršenja odnosno postupanja suprotnog tom rješenju biti udaljeni iz sudnice te da će se ročište odgoditi, nakon čega je nastavljeno očitovanje vještaka na pitanja prvotužitelja i drugotužiteljice, da bi potom uređujući sudac raspravnim rješenjem (strana 6. zapisnika) kaznio prvotužitelja novčanom kaznom u visini od 100,00 EUR uz obrazloženje da je postupio suprotno naprijed navedenom raspravnom rješenju te se nastavio ubacivati za vrijeme kada je vještakinja iznosila svoje očitovanje i iznosila određene navode, a što je suprotno odredbama ZPP.

9. U takvim okolnostima, kada je prvotužitelj višekratnim upadicama prekidao izlaganje vještaka i nakon upozorenja na posljedice takvog ponašanja prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe 317. u vezi s čl. 318. st. 1. ZPP kada je prvotužitelja kaznio zbog ometanja glavne rasprave. Pri tome, suprotno navodima žalitelja, nije odlučno što u zapisniku nije konstatirano svako „dobacivanje“ ili ubacivanjenje“ prvotužitelja tijekom usmenog očitovanja vještaka jer iz zapisnika koji je sastavljen u skladu s čl. 123. i 124. ZPP jasno proizlazi da je sud utvrdio neprimjereno ponašanje tužitelja, da su tužitelji bili prethodno upozoreni na posljedice takvog ponašanja da je prvotužitelj s ometanjem nastavio i nakon upozorenja te da mu je zbog toga sud izrekao novčanu kaznu radi održavanja reda. Time je sadržaj ponašanja prvotužitelja dovoljno određen za ocjenu da je došlo do ometanja glavne rasprave, a iz zapisnika je razvidno da na sadržaj istog prvotužitelj nije stavio nikakvih primjedbi (čl. 126. st.1. ZPP).

9.1. Naime, sudski zapisnik nije namijenjen doslovnom bilježenju svake pojedine verbalne intervencije, nego evidentiranju procesno odlučnih činjenica. Stoga izostanak doslovnog navođenja svake pojedine „upadice“ i „dobacivanja“ ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, osobito kraj činjenice da zapisnik nedvojbeno potvrđuje kontinuitet ometajućeg ponašanja unatoč prethodnom upozorenju.

10. Nije osnovan ni žalbeni navod žalitelja da mu je izricanjem novčane kazne povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na slobodu izražavanja te pravo iznošenja primjedbi tijekom postupka. Naime, pravo stranke da se izjašnjava, postavlja pitanja vještaku, iznosi primjedbe na nalaz i mišljenje te predlaže da se određene okolnosti unesu u zapisnik nije neograničeno, već se ostvaruje u okviru procesnog reda kojim upravlja sud. Sud je ovlašten i dužan osigurati uredan tijek glavne rasprave, spriječiti njezino ometanje te sankcionirati ponašanja koja narušavaju red i onemogućuju nesmetano provođenje dokaznog postupka.

10.1. Iz sadržaja zapisnika proizlazi da tužitelju nije bilo uskraćeno pravo sudjelovanja na raspravi jer je nakon uvodnog pitanja suda, vještakinja odgovarala upravo na pitanja tužitelja, budući da tuženik za vještaka nije imao nikakvih pitanja. Osim toga, tužiteljima je nakon izlaganja vještaka omogućeno odmah na ročištu očitovati se na njezin usmeni nalaz i to najprije po punomoćniku a potom se na isti očitovao i prvotužitelj osobno. Dakle, tužitelj je imao punu mogućnost koristiti svoja procesna prava na zakonom predviđen način.

10.2. Izricanje novčane kazne nije bilo posljedica sadržaja njegovih primjedbi ili ograničavanja njegova prava na izražavanje, već načina na koji je ta prava ostvarivao, odnosno višekratnog ubacivanja i prekidanja izlaganja vještaka te diktata suda, unatoč prethodnom upozorenju. Sloboda izražavanja i procesna prava stranke ne obuhvaćaju pravo na ponašanje kojim se ometa rad suda niti ovlašćuju stranku da mimo procesnog reda prekida tijek rasprave.

10.3. Stoga pobijano rješenje ne predstavlja nedopušteno ograničenje ustavnih, konvencijskih ili postupovnih prava tužitelja, već zakonitu mjeru usmjerenu na održavanje reda i procesne discipline tijekom rasprave. Slijedom toga, navedeni žalbeni prigovori nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

11. I po ocjeni ovog suda drugog stupnja izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 EUR primjerena je težini tužiteljeva ponašanja i svrsi održavanja reda i procesne discipline tijekom rasprave.

12. Slijedom iznijetih razloga kako žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu prvotužitelja odbiti i potvrditi pobijano rješenje.

13. Zahtjev žalitelja za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 166. st.1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, kao i tuženikov trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP.

Pula-Pola, 21. svibnja 2026.

Sudac

Biljana Pamić