REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj:Gž-472/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu, Biljani Pamić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALAC d.o.o. (OIB:79399174783) sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Juliji Strmota, odvjetnici u Biogradu na Moru, protiv tuženice HF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj:Povrv-422/2025-11 od 23. siječnja 2026., 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se uvažava žalba tuženice kao osnovana i djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Povrv- 422/2025-11 od 23. siječnja 2026. preinačava u toč. I. i toč. II. izreke i sudi:

„I. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-104357/2024 od 7. siječnja 2025., u dijelu kojim se nalaže tuženici da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 147,41 EUR u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, te su tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-104357/2024 od 7. siječnja 2025., u dijelu kojim se nalaže tuženici da tužitelju isplati iznos od 5,59 eura na ime zakonskih kamata obračunatih:

- na iznos od 24,52 EUR od 21.lipnja 2024.,

- na iznos od 9,50 EUR od 21. srpnja 2024.,

- na iznos od 49,08 EUR od 21. kolovoza 2024.,

- na iznos od 57,06 EUR od 21. rujna 2024.,

- na iznos od 7,25 EUR od 21.listopada 2024.,

do 13. ožujka 2025. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO te daljnju zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 5,59 EUR teče od dana 11. srpnja 2025. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO, sve u roku 8 dana, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev usvaja.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv- 104357/2024 od 7. siječnja 2025., u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužitelju na ime troška ovršnog postupka isplati 87,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.“

II Žalba tuženice djelomično se odbija i djelomično uvažava te se odluka o trošku sadržana u točki III. izreke presude potvrđuje u dijelu kojom je tuženoj naloženo da tužitelju plati trošak postupka u iznosu od 150,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 23. siječnja 2026. pa do isplate te preinačava u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi trošak iznad iznosa od 150,00 EUR, odnosno u daljnjem iznosu od 13,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom te se u tom dijelu za taj iznos zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: Ovrv-104357/2024, od 07. siječnja 2025.

II. Nalaže se tuženici ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju KOMUNALAC d.o.o., OIB: 79399174783, [adresa], 23210 [adresa], isplati iznos od 5,59 EUR-a na ime zakonskih kamata obračunatih

- na iznos od 24,52 EUR od 21.06.2024.,

- na iznos od 9,50 EUR od 21.07.2024.,

- na iznos od 49,08 EUR od 21.08.2024.,

- na iznos od 57,06 EUR od 21.09.2024.,

- na iznos od 7,25 EUR od 21.10.2024.,

do 13. ožujka 2025. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, te daljnju zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 5,59 EUR-a teče od dana 11. srpnja 2025. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 163,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana“.

2. Tu presudu u cijelosti pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23. i 146/26. dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. toč. 12. ZPP jer je kvalitativno i kvantitativno prekoračio tužbeni zahtjev budući je intervenirao u platni nalog, na način da je postavio kondemnatorni zahtjev nalaganjem tuženici isplatu utuženog iznosa umjesto donošenja deklaratorne presuda kojom se održava ili ukida platni nalog, te da je posljedično izreka presude protivna odredbi čl. 451. st. 3. ZPP. Navodi da tužena nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari jer da iz dostavljenog zk izvatka s datumom 6. srpnja 2007. ne proizlazi da bi tuženica bila vlasnik nekretnine u utuženom razdoblju. Nadalje, tvrdi da sud u pobijanoj presudi nije dao valjane razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na usvajanje tužbenog zahtjeva za iznos od 5,59 eura na ime zakonskih zateznih kamata, jer tužitelj nije dokazao ni osnovu a ni visinu tog zahtjeva, a isprave na koje se sud poziva u toč. 7. obrazloženja nisu dokaz poslovnog odnosa parničnih stranaka u utuženom razdoblju. Također navodi da dostavljene knjigovodstvene kartice nisu dokaz podmirenja obveze tuženice već to može biti samo izvod iz banke, koja vodi poslovni račun tužitelja. Pobija i odluku o trošku jer je tuženica uspjela u većem dijelu, pa da je o trošku valjalo odlučiti primjenom čl. 154. st.2. ZPP. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se ukine platni nalog i odbaci prijedlog za ovrhu a podredno odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obvezu naknade parničnog troška. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na tu žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja, proistekao iz ovršnog postupka, a kojim on, kao isporučitelj vodne usluge, traži od tuženice, kao korisnice usluge za mjesto potrošnje broja: 6701146 na adresi [adresa], Drage 23211 Pakoštane, isplatu novčane tražbine u iznosu od 147,41 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačno određene mjesečne iznose, pobliže navedene u ovršnom prijedlogu, teku od njihova dospijeća do isplate, za razdoblje od lipnja do listopada 2024.

6. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 147,41 eura, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467.a ZPP. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđenje su sljedeće odlučne činjenice;

- da je tužitelj isporučitelj vodne usluge na području Grada Biograda na Moru, pa tako i na adresi [adresa];

- da je tuženica podnijela tužitelju 11. lipnja 2012. zahtjev za izmjenu vlasnika vodomjera za predmetno mjerno mjesto sa ranijeg vlasnik MF na tuženicu;

- da je tuženici montiran novi vodomjer 9. lipnja 2012.;

- da je tuženica na poziv tužitelja dostavila Ugovor o kupoprodaji, kako nova vlasnica vodomjera u stambenom objektu u [adresa], situiranog na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

-da je tuženica utužene račune zaprimila na istoj adresi kao i rješenje o ovrsi i da ih nije osporavala kako je to predviđeno čl. 48. st.2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga;

-da je cijena vodne usluge određena Odlukom o cijeni vodnih usluga, visina naknade za zaštitu voda uređena je Uredbom o visini naknade za zaštitu voda ("Narodne novine" broj: 82/2010., 83/2012., 151/2013., 116/2018., 33/2024.), visina naknade za korištenje voda uređena je Uredbom o visini naknade za korištenje voda ("Narodne novine“ br. 82/2010., 83/2012., 10/2014., 32/2020., 140/2022., 158/2023., 33/2024., 153/2024.), dok je naknada za razvoj regulirana Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine br. 153/2009., 90/2011., 56/2013., 154/2014., 119/2015., 120/2016., 127/2017., 66/2019., 36/2024.“), te Odlukom o naknadi za razvoj Narodne Novine broj 101/2022. (od 30.9.2022.);

- da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu potraživanja temeljem izvoda iz otvorenih stavki tužitelja i prijepisa računa;

-da je tuženica u tijeku parničnog postupka, 13. ožujka 2025., podmirila iznos glavnice od 147,41 eura, da je tužitelj povukao tužbu za plaćeni dio i ostao kod potraživanja na ime dospjelih zateznih kamata a da se tuženica protivila povlačenju;

-da je s obzirom na plaćanje glavnice u iznosu od 147,41 eura, preostalo potraživanje s osnova zateznih kamata na glavnicu i troškova ovršnog postupka.

8. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja ocijenio neosnovanim tuženičin prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tuženica na temelju vlastitog zahtjeva od 11. lipnja 2012., zatražila izmjenu vlasnika vodomjera za predmetno mjerno mjesto potrošnje za koje je onda evidentirana kao korisnik usluge u evidencijama tužitelja; da tuženica tijekom postupka nije dokazala da bi tražila zamjenu korisnika i obavijestila tužitelja o eventualnoj činjenici promjene vlasnika ili korisnika predmetne nekretnine, u smislu odredbe čl. 34. st. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja kojom je propisano da u slučaju prijenosa vlasništva nekretnine postojeći ili novi korisnik mogu zatražiti trajnu zamjenu korisnika, uz priloženi ugovor o kupoprodaji ili drugi dokument o prijenosu vlasništva pri čemu su sami odgovorni utvrditi eventualno stanje do tada nepodmirenih računa te ih podmiriti te da će u tom slučaju tužitelj izvršiti zatraženu trajnu zamjenu korisnika i to u koliko do tada budu podmireni svi njegovi računi vezano za isporuke na predmetnoj nekretnini, kao i u smislu odredbe članka 36. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja kojom je propisano da su korisnik usluge i novi korisnik dužni o nastaloj promjeni obavijestiti tužitelja u roku od 8 dana; da iz izvoda poslovnih knjiga i računa proizlazi da su parnične stranke bile u ugovorenom odnosu jer je tužena za predmetno mjerno mjesto zavedena kao korisnik usluge tužitelja te da je tužena u tijeku parničnog postupka podmirila iznos glavnice, pa je prvostupanjski sud ukinuo platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (u cijelosti) i naložio tuženoj isplatu iznosa od 5,59 eura na ime zateznih kamata obračunatih na mjesečne iznose od dospijeća do 13. ožujka 2025., na koji iznos teče daljnja zakonska zatezna kamata od utuženja 11. srpnja 2025., pozivom na odredbe čl. 9. i 65. ZOO.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi žaliteljice, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na zakonom propisne bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Također nije počinjena ni bitna povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena, jer iako je prvostupanjski sud donio kondemnatornu presudu umjesto presude kako to propisano odredbom čl. 451. st.3. ZPP, nije prekoračio tužbeni zahtjev, jer obveza koja je tuženici naložena (5,59 eura na ime zateznih kamata obračunatih do dana uplate) je u okviru zatraženog i određenog platnog naloga iz predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a činjenična osnova potraživanja nije mijenjana tijekom postupka.

10. Za svoje zaključke o pasivnoj legitimaciji, postojanju ugovornog odnosa, osnovu i visini tražbine prvostupanjski sud je dao jasne i potpune razloge koji nisu proturječni sadržaju dokaza u spisu pa u tom dijelu, obrazloženje presude nije opterećeno bitnom povredom postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena. Međutim, u pravu je žaliteljica da je izreka presude nejasna i proturječi sama sebi, čime je ostvarena navedena bitna povreda postupka u dijelu koji se odnosi na nerazumljivost izreke, no tu je postupovnu povredu ovaj sud otklonio na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st.1. i 3. ZPP.

11. Navodi kojima žaliteljica osporava zaključak suda u pasivnoj legitimaciji tuženice navodeći da iz dostavljenog zk izvatka s datumom 6. srpnja 2007. ne proizlazi da bi tuženica bila vlasnik nekretnine i u utuženom razdoblju 2024. godine, da isprave na koje se sud poziva nisu dokaz poslovnog odnosa parničnih stranaka u utuženom razdoblju te da knjigovodstvene kartice nisu dokaz podmirenja obveze tuženice su u biti prigovori činjenične naravi zbog kojih žaliteljica ne može pobijati odluku u ovoj pravnoj stvari a sud takve navode nije ovlašten ispitivati.

12. Budući je tužena u tijeku parničnog postupka (13. ožujka 2025.) platila iznos glavnice u iznosu od 147,41 eura, čime je prihvatila postojanje predmetne obveze, i ispostavljene račune koje je tužitelj prema očitanoj potrošnji vode na predmetnoj adresi izdao na njeno ime, to je dužna podmiriti i iznos zakonske zatezne kamate na zakašnjelo plaćene iznose od dospijeća do izvršenog plaćanja obračunate u iznosu od 5,59 eura budući je odredbom 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. - dalje: ZOO) propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Na iznos neisplaćenih kamata tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, od 11. srpnja 2025. na temelju odredbe čl. 32. st.2. ZOO.

13. Prema odredbi čl. 451. st.3. ZPP kada odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga sud će u odluci o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev.

14. Stoga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj:Ovrv-104357/2024 od 7. siječnja 2025., valjalo ukinuti u dijelu u kojim je tuženoj naloženo da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 147,41 eur i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev, dok je u preostalom dijelu za iznos od 5,59 eura na ime kapitaliziranih zateznih kamata na koji iznos teku daljnje zakonske zatezne kamate od 11. srpnja 2025. do isplate platni nalog iz spomenutog rješenja o ovrsi trebalo održati na snazi i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev.

15. Također platni nalog valjalo je ukinuti i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka s obzirom da presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

16. Slijedom izloženog valjalo je na temelju odredbe čl.373.a st.1. i 3. ZPP u vezi s čl. 457. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

17. Žalba tužene protiv odluke o troškovima postupka samo je djelomično osnovana,

18. Naime, tužitelj je u prijedlogu za ovrhu od 28. studenog 2024. potraživao plaćanja mjesečnih računa za isporučene vodne usluge od lipnja do listopada 2024. u iznosu od 147,41 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate. Tužena je nakon donošenja rješenja o ovrsi 7. siječnja 2025. podmirila glavnicu u iznosu od 147,41 eura (13. ožujka 2025.) dok je ostala neplaćena tužiteljeva tražbina na ime zateznih kamata i troškova ovrhe.

18.1. Budući se tužena usprotivila djelomičnom povlačenju tužbe u odnosu na potraživanje s osnova glavnice, a kako je tužena glavnicu ipak podmirila u tijeku postupka, to je platni nalog u dijelu koji se odnosi na glavnicu ukinut i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev, međutim to ne znači da je tužena u tom dijelu uspjela u postupku budući da je predmetna tražbina u trenutku donošenja rješenja o ovrsi bila dospjela, postojeća i neispunjena. Naknadno podmirenje glavnice od strane tuženice tijekom postupka ne znači da je tužbeni zahtjev bio neosnovan, već potvrđuje da je obveza postojala te da je upravo postupanje tužene – zakašnjelo ispunjenje – prouzročilo potrebu za vođenjem postupka. Konačno, kako tužena u tijeku postupka ipak nije platila dug u cijelosti, već je podmirila samo glavnicu, ostala je neplaćena tužiteljeva tražbina na ime zateznih kamata u kom dijelu je tužitelj uspio u postupku.

18.2. U takvim okolnostima tužena sukladno čl. 154. st. 1. ZPP snosi obvezu naknade troškova postupka koje je svojim zakašnjenjem uzrokovala, dok se prema čl. 155. ZPP tužitelju priznaju samo oni troškovi koji su bili nužni i opravdani za učinkovito vođenje postupka.

18.3. Prvostupanjski sud je osnovano tužitelju priznao trošak na ime nagrade i troška javnog bilježnika u iznosu od 25,00 EUR sukladno odredbi čl. 7. st.1. i 2. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21., 18/22. i 154/22.) jer je s obzirom na postojanje dospjele i nepodmirene tražbine tužitelj bio ovlašten pokrenuti postupak ovrhe te su ti troškovi nastali zbog legitimnog pokušaja tužitelja da naplati svoju tražbinu. Nadalje, pravilno je priznat i trošak na ime jednokratne nagrade za zastupanje po punomoćniku – odvjetniku u iznosu od 125,00 EUR, prema vrijednosti predmeta zahtjeva s kojim je tužitelj uspio u sporu (5,59 EUR), a sve sukladno Tbr. 7. toč. 9. u svezi sa Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine“ broj:138/23.) a koji trošak uključuje i sastav prijedloga za ovrhu kao početnog procesnog akta.

18.4. S druge strane, trošak sudske pristojbe u iznosu od 13,27 EUR nije osnovano priznat jer iz stanja spisa ne proizlazi da je taj izdatak stvarno nastao, odnosno da je pristojba u navedenom iznosu bila plaćena, pa nisu ispunjeni uvjeti za njegovo dosuđenje.

19. Slijedom navedenog, ukupno priznati troškovi postupka pravilno iznose 150,00 EUR. Stoga je žalbu tužene protiv odluke o parničnom trošku valjalo djelomično odbiti i djelomično uvažiti i na temelju odredbe čl. 380. toč.2. i 3. odlučiti kao u točki III izreke ove presude.

20. Zahtjev tužene za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer je ista sa žalbom uspjela samo djelomično protiv odluke o trošku postupka.

Pula – Pola, 21. svibnja 2026.

Sudac

Biljana Pamić