Poslovni broj: Usž-3939/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja INTEGRIRANI PROMET ZAGREBAČKOG PODRUČJA d.o.o., Zagreb, Park Stara Trešnjevka 2, OIB: 88335054293, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3573/2021-8 od 17. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3573/2021-8 od 17. srpnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovara na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-471-02/21-01/168, URBROJ: 513-04-21-2 od 30. rujna 2021. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471- 02/20-01/288, URBROJ: 513-07-01-21-9 od 15. veljače 2021.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471- 02/20-01/288, URBROJ: 513-07-01-21-9 od 15. veljače 2021. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 31. srpnja 2020. u ukupnom iznosu od 1.959.850,00 kuna.
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je u ovom sporu riječ o postupku poreznog nadzora i da je zbog toga sve činjenice i odnose trebalo tumačiti u smislu porezno pravnog, a ne građansko pravnog odnosa. Ističe da je tužitelj trebao prefakturirati svojim osnivačima račune koje su mu ispostavili njegovi dobavljači. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi ovu upravnu stvar.
4. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je tužitelj osnovan s ciljem pripreme i realizacije projekata vezanih uz uspostavljanje integriranog modela organizacije javnog prijevoza putnika na području Zagreba, Zagrebačke i Krapinsko -zagorske županije. Poziva se na pravomoćnu presudu, poslovni broj: Us I-1782/2020 od 6. listopada 2021. u kojoj je sud u istovrsnom predmetu poništio rješenja poreznih tijela kojima je Zagrebačkom centru za gospodarenje otpadom utvrđena porezna obveza zbog navodnog pružanja usluga Gradu Zagrebu. Ističe da tužitelj i osnivači nisu ni u kakvom pravnom odnosu iz kojeg bi proizlazila obveza tužitelja da osnivačima isporuči usluge i zaračuna isporuke tih usluga. Pojašnjava da je tužitelj trgovačko društvo osnovano radi obavljanja gospodarske djelatnosti i radi stjecanja dobiti, u koje svrhe je za svoje potrebe naručivao usluge vanjskih dobavljača. Naposljetku se poziva na presudu Suda EU u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da porezno tijelo snosi teret dokaza činjenica na kojima utemeljuje poreznu obvezu, a da u konkretnom slučaju nije dokazano da postoji uopće porezno-pravni odnos između tužitelja i osnivača. Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja uz naknadu troškova žalbenog postupka.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 31. srpnja 2020.
8. Na temelju obavljenog poreznog nadzora tuženik je utvrdio da tužitelj kontinuirano obavlja usluge za svoje osnivače Grad Zagreb, Zagrebačku županiju i Krapinsko-zagorsku županiju na projektima, za koje su naručitelji osnivači, a li im ne ispostavlja račune za obavljene usluge.
9. Prvostupanjski sud ocijenio je da je tuženik propustio navesti razloge zbog kojih je pravni odnos između tužitelja i osnivača okvalificirao kao obvezno pravni odnos utemeljen na ugovoru o nalogu i na temelju čega je utvrdio da je tužitelj djelovao kao nalogoprimac, u svoje ime, a za račun osnivača, a ne u svoje ime i za svoj račun, a sve imajući u vidu da je tijekom poreznog nadzora tužitelj dao izjavu da vlastiti prihod može očekivati tek nakon implementacije sustava integriranog prijevoza putnika od prodaje prijevoznih isprava.
9.1. Ocjena je prvostupanjskog suda da upravo navedena izjava tužitelja upućuje na namjeru tužitelja da usluge, za koje je od svojih dobavljača zaprimio ulazne račune, namijeni svojoj budućoj gospodarskoj djelatnosti.
10. Prvostupanjski sud pritom je istaknuo da tuženik nije naveo niti jednu činjenicu na temelju koje se moglo utvrditi da su osnivači izvršili plaćanja ili da su se uopće obvezali izvršiti plaćanja za usluge koje su tužitelju pružene od strane njegovih dobavljača.
11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud pozivajući se na Direktivu Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 374, str. 1. – dalje: Direktiva o PDV-u) utvrdio da je za primjenu odredbi iste nužno ispunjenje dvaju uvjeta. Jedan od tih uvjeta je postojanje naloga za izvršenje usluga, a u konkretnom slučaju iz spisa predmeta ne proizlazi da je odnos između tužitelja i njegovih osnivača utemeljen na ugovoru, predmet kojeg je dodjela naloga za izvršenje usluga. Ovaj Sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da se stoga pravni odnos između tužitelja i njegovih osnivača ne može okvalificirati kao obvezno pravni odnos utemeljen na ugovoru o nalogu odnosno da je tužitelj djelovao u svoje ime, a za račun osnivača, pri čemu treba imati na umu da sukladno odredbi članka 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) porezno tijelo snosi teret dokaza za činjenice na kojima utemeljuje poreznu obvezu.
12. Također, u konkretnom slučaju nesporno je da je tužitelj osnovan s ciljem uspostave integriranog sustava prijevoza na području Zagreba, Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije, no tužitelj u trenutnoj fazi svog rada ne obavlja oporezive isporuke usluga i ne ostvaruje prihod od registrirane djelatnosti, već se bavi isključivo pripremom za uspostavu istog. Sporni računi koje je tužitelj zaprimio od svojih dobavljača odnose se na izradu projektne dokumentacije, stručne podloge, studije izvodljivosti za sustav za automatsku naplatu i validaciju prijevoznih karata i korisnika te usluge poslovnog savjetovanja. Dakle, svi sporni računi odnose se na djelatnost tužitelja, odnosno na izradu studijsko-projektne dokumentacije za uspostavu sustava integriranog prijevoza putnika, a ne na usluge obavljene osnivačima tužitelja.
13. S obzirom na prethodna utvrđenja rješenje tuženika s obrazloženjem, kakvo je u njemu dano, a kojim se tužitelju određuje obveza plaćanja manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost, ne može se ocijeniti zakonitim, kako to pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.
16. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o podnesku koji je bio od utjecaja na rješavanje upravnog spora te taj izdatak nije opravdan u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
U Zagrebu 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
