Poslovni broj: Usž-326/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 829/2024-9 od 13. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-829/2024-9 od 13. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu odbija se prijedlog tužiteljice za prekid predmetnog postupka do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom ustavne tužbe protiv presude i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-254/2023, Usoz-328/23 od 19. prosinca 2023., poslovni broj: U-III-654/24, do donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava o zahtjevu, poslovni broj: 8985/24, 8792/24 i 9461/24 i do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o ocjeni zakonitosti općeg akta, poslovni broj: Usoz-15/24, kao neosnovan.

Presudom Upravnog suda u Zagrebu, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/24-014/11, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 9. siječnja 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/541, URBROJ: 251- 09-22-1/004-23-3 od 31. listopada 2023. kojim je određeno da tužiteljici s danom 30. rujna 2023. prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja.

3. Protiv označene presude i rješenja tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom ističe da podnosi zahtjev za izuzeće sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su sudjelovali u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Ističe da je prvostupanjski sud počinio povrede pravila sudskog postupka jer suprotno odredbi članka 89. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima između ročišta održanog dana 30. listopada 2025. i 13. studenoga 2025. nije proteklo 15 dana. Smatra da je povrijeđena odredba članka 121. stavak 3. istog Zakona budući da iz zapisnika s ročišta za objavu presude proizlazi da nisu obrazloženi razlozi za donošenje presude, već je samo objavljena izreka osporene presude. Nadalje ističe da joj nije dostavljen spis predmeta čime je povrijeđena odredba članka 114. stavka 3. i članka 48.stavka 3. Zakona o upravnim sporovima. Navodi da iz rješenja tuženika ne proizlazi o kojem je to točno pravnom lijeku, odnosno o kojem je to njezinom prigovoru odlučeno budući da je podnijela prigovor temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja , ali i prigovor na temelju odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da se prvostupanjski sud paušalno poziva na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske budući da predmet ovog postupka nije opći akt već pojedinačni upravni akt kojeg prvostupanjski sud nije ocijenio te ujedno navodi da sud u potpunosti propušta navesti i obrazložiti koja su to pravna shvaćanja primjenjiva na ovosudni spor. Tužiteljica nadalje navodi da nije sporno, je li donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti jedinice lokalne samouprave, već je sporno, je li pojedinačni upravni akt, njegovo donošenje i izvršenje, pravilno i zakonito u odnosu na odredbe Zakona o općem upravnom postupku i Odluke. Smatrajući da je prvostupanjski sud prilikom donošenja osporene odluke propustio ocijeniti razloge i navode iz tužbe, to se tužiteljica u žalbi poziva na navode tužbe u kojoj je uputila na odredbu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku kao i na odredbe vezane za izjavljivanje prigovora i žalbe. Navodi da u postupku nije proveden test razmjernosti između zaštite prava tužitelj ice i javnog interesa, a što je tuženik bio dužan učiniti. Konačno, nije točno da je tužiteljica paušalno prigovorila vjerodostojnosti potpisa na rješenju tuženika, odnosno da je isto bilo usmjereno na odugovlačenje postupka zbog čega smatra da joj je onemogućeno osporavanje u upravnom sporu vjerodostojnosti odnosno istinitosti javne isprave. Tužiteljica iz navedenih razloga predlaže da se poništi osporena presuda te predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu te da joj se nadoknade troškovi za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema ocjeni ovoga Suda nije osnovan prigovor tužiteljice da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ispitati. Ovo iz razloga jer obrazloženja osporene presude sadrži jasne i dostatne razloge kao i sve propisane elemente sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a. Osim toga prvostupanjski je sud odlučio i očitovao se o svim pravno relevantnim tužbenim navodima tužiteljice, dajući pritom ocjenu svih prigovora i okolnosti bitnih za odbijanje tužbenog zahtjeva.

8. Nadalje, ovaj Sud ne nalazi osnovanim žalbeni navod tužiteljice da su povrijeđene odredbe ZUS-a u pogledu poziva za ročište, budući da iz spisa predmeta proizlazi da je ročište za raspravu održano dana 30. listopada 2025. te je na istom nakon zaključenja rasprave određeno da će se presuda objaviti na ročištu dana 13. studenoga 2025. što je u skladu s odredbom članka 121. stavka 1. ZUS-a. Osim toga, iz zapisnika s ročišta za objavu presude od 13. studenoga 2025. proizlazi da je istom za opunomoćenika tužiteljice pristupila odvjetnička vježbenica te je zapisnik potpisan bez primjedbi. Stoga niti su osnovani niti od utjecaja žalbeni navodi istaknuti u kontekstu osporavanja pravilnosti održanog ročišta za objavu presude.

9. U odnosu na navod tužiteljice da joj je odbijen prijedlog za uvid u spis predmeta, ovaj Sud upućuje na odredbu članka 113. ZUS-a prema kojoj stranka ima pravo razgledati cjelokupni spis predmeta, a osim toga iz zapisnika s održanog ročišta proizlazi da je tužiteljici omogućen uvid u spis tuženika.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 31. listopada 2023. tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. temeljem odredbe članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21. i 25/22., dalje: Odluka/22.) budući da je dijete tužiteljice za koje je ostvarila novčanu pomoć navršilo sedam godina. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja tijela prvog stupnja, dok je prvostupanjski sud u povodu tužbe tužiteljice rješenje tuženika kao pojedinačni upravni akt ocijenio zakonitim uz obrazloženje kakvo je u presudi dano.

11. Ujedno treba navesti da je naprijed navedena Odluka/22, na temelju koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja, kao i rješenje tuženika, bila predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka poslovni broj: U-III-1744/2023 od 21. studenoga 2023.).

12. Prigovor tužiteljice da se pravomoćni akti kojim je stranka stekla određeno pravo mogu poništiti, ukinuti, ili izmijeniti samo putem izvanrednih pravnih lijekova u slučajevima propisanim zakonom, a da Odluka/22 nije zakon te se na njoj ne može temeljiti osporeno rješenje nije osnovan. Naime, odredbom članka 130. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano je da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog, ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta, rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Protivno bi bilo svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni „zakonodavac“ nema isto pravo u području i svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom).

13. S tim u vezi valja istaknuti da je u usporedivoj situaciji u pravomoćnim presudama ovog Suda poslovni broj: Usž-4322/2022 od 22. ožujka 2023. i Usž- 3384/2022 od 15. ožujka 2023. ocijenjena zakonitim intervencija u pravomoćnim aktom priznato pravo. Radilo se o primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 17/17.) na temelju koje je priznato i prestalo pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta čime je suštinski (u situaciji u kojoj je pravo priznato na temelju općeg akta, bez zakonske osnove) opći akt „izjednačen“ sa zakonom.

14. Osim toga, naglašava se da u situaciji u kojoj neko pravo (u ovom slučaju čak ne pravo, nego novčana pomoć) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez da je za to postojala zakonska obveza, kao u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da prizna pravo odnosno dodijeli beneficiju. U takvoj situaciji općenormativni akt kojim se priznaje pravo odnosno daje beneficija treba smatrati „zakonom“, a što vrijedi i za sve izmjene i dopune kao i ukidanje takvog općeg akta. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne i generalne norme), osim po donositelju. Osim toga treba reći da je na temelju odredbe članka 2. stavka 1. ZUP-a upravna stvar određena i kao stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava na temelju općeg akta.

15. Nadalje, nije osnovan ni prigovor tužiteljice da je predmetnim odlukama povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Naime, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22 koju je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.) istaknuto je da je Sud u već ranijoj presudi ocijenio legitimnim cilj koji je Grad Zagreb želio postići donošenjem Odluke/21 imajući na umu nepobitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba te nije našao da bi Odlukom/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti pa s obzirom da se u Odluci/22 razdoblje primanja naknade skraćuje s ranijih 15 na 7 godina zaključio da je u tom dijelu primjenjiv stav Suda iz ranije presude. U konačnici je ocijenjeno da je donošenjem Odluke/22 postupljeno u skladu sa stajalištem Suda iz pravomoćne presude, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. te da je donositelj navedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke,

16. Osnovano je prvostupanjski sud otklonio i prigovor tužiteljice u odnosu na valjanost potpisa na osporenom rješenju, na koju je okolnost tužiteljica predložila provođenje grafološkog vještačenja, budući da i po ocjeni ovog Suda, tužiteljica osim što je paušalno prigovarala vjerodostojnosti potpisa na rješenju tuženika, isto ničim nije dovela u sumnju. Posljedično tome, nije dovela u sumnju ni vjerodostojnost javne isprave. Naime, ovaj Sud ističe da sukladno odredbi članka 8. stavka 1. ZUS-a sud upravni spor treba provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te odluku donijeti u razumnom roku, u skladu s kojim načelom je prvostupanjski sud i postupio u konkretnom slučaju.

17. Zaključno se napominje da su rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 29 Su-9/2026-44 od 26. ožujka 2026. te rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV-109/2026-2 od 1. travnja 2026. odbijeni zahtjev za izuzeće u žalbi navedenih sudaca ovoga Suda kao i predsjednice istog.

18. Slijedom navedenog, trebalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, dok se odluka o troškovima žalbenog postupka (točka II. izreke) temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković