Poslovni broj: Usž-3522/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1, OIB: 66486182714, radi obnove postupka utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1188/2024-12 od 21. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1188/2024-12 od 21. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560- 01/24-01/308, URBROJ: 512-25-24-2 od 11. rujna 2024.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-561-01/21-01/607, URBROJ: 512M2-76-21-2 od 14. lipnja 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
3. Tužitelj u žalbi navodi da službene evidencije nisu točne jer su njegovi zapovjednici potvrdili da je bio pripadnik odreda Narodne zaštite Vranduk. U tom smislu ističe da je priložio potpisanu i ovjerenu izjavu TZ, kao i da su nekoliko puta imali vojne vježbe. Navodeći dokaze koje je priložio uz zahtjev smatra da se poslovi koje je obavljao mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZHBDR). Ponavljajući navode iz tužbe i ističući da prvostupanjsko javnopravno tijelo različito postupka u istim predmetima, smatra da se na temelju predloženih dokaza treba dopustiti obnova ranije okončanog upravnog postupka. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je pobijana presuda na zakonu osnovana i da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 14. lipnja 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Na temelju službenih evidencija i iskaza svjedoka, utvrđeno je da tužitelj nije na službenom popisu evidentiran kao pripadnik niti jednog odreda Narodne zaštite svih mjesnih zajednica grada Požege , a iako je svojim radom pomogao sudionicima obrane suvereniteta Republike Hrvatske koji su sudjelovali u oružanom otporu agresoru, sam nije bio pripadnik niti jedne sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske niti je sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama, odnosno oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom.
9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 19. lipnja 2023. za obnovu postupka utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti NZ Arslanovci. Uz zahtjev je priložio popis pripadnika NZ Vranduk, koji je javnobilježnički ovjerio TZ, i poziv za vojnu vježbu od 25. studenoga 1991.
10. U upravnom postupku saslušan je svjedok TZ (zapisnik od 9. srpnja 2024.) koji je ponovio da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda MZ Arslanovci u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te da je tom prilikom obnašao dužnost stražara, a što potvrđuje i popis pripadnika koji je ovjerio i koji je tužitelj priložio uz zahtjev za obnovu postupka. Saslušan je i svjedok EZ (zapisnik od 9. srpnja 2024.) koji je u cijelosti ostao kod izjave dane na zapisnik od 4. ožujka 2021.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo, članak 123. stavak 1. točku 1. Zakona o općem upravom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje ZUP) i članak 3. ZHBDR-a, koje je citirao u obrazloženju presude, te je odbio tužbeni zahtjev.
12. Ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravi lnim ocijenio zaključak tuženika da tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu jer nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka propisani člankom 123. ZUP - a. Ovaj Sud smatra da tužitelj nije dokazao institucionalnu pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite niti bilo kojoj drugoj sastavnici Oružanih snaga Republike Hrvatske u smislu članka 3. stavka 1. ZHBDR-a, a niti se poslovi koje je obavljao mogu smatrati oružanim otporom agresoru u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, pa dostavljeni dokazi ne bi doveli do drugačijeg rješenja da su bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
13. Prvostupanjski sud, u skladu s člankom 49. ZUS-a, slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prvostupanjski sud je dostatno obrazložio zbog čega smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativni uvjeti (članak 3. stavak 1. i stavak 2. ZHBDR-a) za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju, koji nije u postupku obnove predložio dokaze koji bi utjecali na drugačije rješenje predmetne upravne stvari u skladu s člankom 51. ZUS-a u vezi s člankom 123. ZUP- a.
14. Slijedom navedenog, osnovano je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer rješenjem tuženika, kojim je potvrđeno rješenje o odbijanju prijedloga za obnovu postupka, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
15. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao tijekom upravnog postupka i upravnog spora, o kojima su se javnopravna tijela i prvostupanjski sud izjasnili, a s čim je suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja.
16. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
