REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-377/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boženko Lozo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lozo & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Krajinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krajinović i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-96/2021-6 od 11. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2555/2019-23 od 22. prosinca 2020., na sjednici 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2555/2019-23 od 22. prosinca 2020. suđeno je:

„I. Utvrđuje se nedopuštenom odluka tuženika ZAGREBAČKOG ELEKTRIČNOG TRAMVAJA d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105, broj 270-IO-066/19 od 24. srpnja 2019. kojom je tužitelju FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazan ugovor o radu, kao i odluka tuženika broj 270-IO-066/19 od 19. kolovoza 2019. te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao do otkaza ugovora o radu i to na radno mjesto vozač specijalnog vozila u održavanju tramvajske infrastrukture.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“.

1.1. Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-96/2021-6 od 11. travnja 2024., suđeno je:

„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2555/2019-23 od 22. prosinca 2020.“

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4208/2024-2 od 29. travnja 2025., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog pravnih pitanja koja glase:

„1. U situaciji kada su činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu utvrđene internom istragom, počinje li petnaestodnevni rok iz članka 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje u tekstu: ZOR) unutar kojega je moguće donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, teći od dana kada je osoba ovlaštena za zastupanje poslodavca saznala za povrede temeljem rezultata istrage na dan kada je primila predmetno izvješće ili od trenutka kada datira jedan od pojedinih predmetnih isprava (u ovom slučaju putni radni listovi) koja je bila predmet analize u toj internoj istrazi?

2. Je li sud pravilno primijenio odredbu članka 116. st. 1. ZOR-a kada je utvrdio da nepravilno ispunjavanje putnih radnih listova kojim se prikriva počinjena materijalna šteta poslodavcu ne predstavlja osobito tešku povredu sukladno istoj odredbi, odnosno ne može biti razlog za izricanje izvanrednog otkaza ugovora o radu?“.

3. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenih pravnih pitanja te je predložio preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje uz nadoknadu troškova postupka revizije.

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju pobija navode iz revizije i predlaže reviziju odbiti.

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nezakonitom tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 24. srpnja 2019. i Odluke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava od 19. kolovoza 2019. te za vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto vozač specijalnog vozila u održavanju tramvajske infrastrukture.

8.1. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, pošavši od utvrđenja:

- tužitelj se Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 10. siječnja 2018., obvezao obavljati poslove radnog mjesta vozača specijalnog vozila III., kao i voditi propisanu dokumentaciju i podnositi pisana izvješća o raznim događajima koji nastanu u vrijeme obavljanja njegove službe te je pristao biti odgovoran za pravilnu i potpunu opremljenost vozila sa svim uređajima, opremom, gorivom i potrebnom dokumentacijom,

- tuženik je otkazao tužitelju ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu od 24. srpnja 2019. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,

- u obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu navedeno je da je tuženik uvidom u Putne radne listove utvrdio da je u službeno radno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], GB Č-5 tijekom svibnja, lipnja i početka srpnja 2019. utočena velika količina goriva, koja ne odgovara stvarnoj potrebi vozila, da je često svakodnevno ili u vrlo kratkim vremenskim razdobljima između dva točenja goriva utočena količina goriva između 55 i 70 l, u prosjeku 61,5 l, a da je nakon testiranja vozila na istoj prosječnoj kilometraži od 26 km koju je vozilo redovito obavljalo u svom radu, u koje je uključen period 1 sata i 4 minute prosječnog rada na čišćenju tramvajske pruge, utvrđeno da je za rad konkretnog vozila potrebna količina od 31,41 l goriva, što je mnogo manje od onih količina koje su se redovito utočile u vozilo; da je tužitelj preuzimao gorivo potpisivanjem izdatnica na benzinskoj crpki za mnogo veće količine od onih stvarno potrebnih, te se takva količina evidentirala i u Putnim radnim listovima, da je vozilom kao vozač upravljao tužitelj te da je morao znati koliko ono stvarno radi i da se sva količina utočenog goriva ne može potrošiti redovnim radom i stoga da navedena činjenica tuženiku ukazuje da se dio goriva preostalog nakon onog potrošenog u redovnom radu morao na drugi način koristiti, u čemu su vidljive nepravilnosti u radu tužitelja na način da je tužitelj prekršio opću radnu obvezu iz čl. 122. st. 1. točka 1., 3. i 11. Temeljnog kolektivnog ugovora, a kršenje iste predstavlja otkazni razlog ugovora o radu temeljem članka 123. st. 2. točka 1., 2. i 7. citiranog Ugovora,

- u Odluci o izvanrednom otkazu navedeno je da je provjera Putnih radnih listova za svibanj, lipanj i početak srpnja 2019. izvršena nakon što su radnici Održavanja tramvajske infrastrukture TE i UE 10. srpnja 2019. zatečeni u samom trenutku izvlačenja goriva iz službenog radnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], GB Č-5, koji se koristi za čišćenje pruga, te da tuženik uzima u obzir okolnost da su radnici TE i UE navedenog dana zatečeni tijekom samog postupka izvlačenja goriva i činjenicu da se u vozilo konstantno točila količina goriva koja ne odgovara njegovim stvarnim potrebama, što ga dovodi do zaključka da su se radnje izvlačenja morale ponavljati i kroz prethodni period, a da je tijekom svibnja, lipnja i srpnja 2019. tužitelj bio u vozilu zajedno s BE te tuženik smatra da ima osnovu sumnjati u to da se izvlačenje goriva ponavljalo i da je u tome zajedno s BE sudjelovao i tužitelj te da su na taj način nanijeli štetu poslodavcu,

- u Odluci o izvanrednom otkazu je navedeno i da je iz pripadajućeg izvještaja o analizi kretanja vozila Č5 vidljivo da postoji niz nepravilnosti prilikom ispunjavanja Putnih radnih listova, a da tuženik ima jasna pravila o tome kako se postupa i popunjava Putni radni list za službeno radno vozilo, koje je definirano Pravilnikom o načinu i uvjetima korištenja ostalih režijskih radnih vozila, dok da su iz priloženih Putnih radnih listova vidljive nepravilnosti na način da nisu evidentirani ostali članovi posade koji su u vozilu, krivo evidentirana registarska oznaka, nema evidentiranih svih lokacija vožnje i nema evidencije stanja kilometara u vrijeme točenja goriva, te da ta činjenica također govori da je u postupanju radnika bilo nedopuštenih radnji, koje su pokušavale prikriti ono što se u stvarnosti radilo s vozilom, kuda se ono kretalo i tko je bio u njemu,

- 10. srpnja 2019. radnici tuženika TE i UE su zatečeni u otuđenju goriva iz vozila tuženika reg. oznaka [registarska oznaka],

- tuženik je imenovao tim za ispitivanje rada vozila reg. oznake [registarska oznaka], FČ5, koje vozilo je čistač pruge, a koristi se u jedinici tuženika Održavanje tramvajske infrastrukture, koji tim je pregledao tehničku ispravnost vozila, vozilom otišao na benzinsku postaju radi točenja goriva u spremnik, obavio vožnju vozila gradskim prometom te rad vozila na čišćenju tramvajske pruge, a nakon toga ponovno je na benzinskoj postaji izvršeno točenje goriva radi utvrđivanja količine utrošenog goriva, da je vozilo testirano tijekom dana te da je ustanovljeno da je vozilo za obavljani rad na čišćenju tramvajske pruge u vremenu od 1 h i 14 minuta i prijeđenog puta od 26 km utrošilo 31,41 l goriva,

- tužitelj je to vozilo koristio na dane: 17. lipnja 2019., 18. lipnja 2019., 19. lipnja 2019. i 20. lipnja 2019., a 18. lipnja 2019., 19. lipnja 2019. i 21. lipnja 2019. je točio gorivo u vozilo i to na način da je 18. lipnja 2019. u vozilo utočeno 60 l goriva, 19. lipnja 2019. je utočeno 57 l goriva, a 21. lipnja 2019. 60 l goriva,

- gorivo se točilo na način da je vozač najprije dobio Zahtjevnicu skladišta gdje je točno bila upisana količina goriva koja se smije utočiti, koju je izdavao šef i s time bi se išlo na benzinsku crpku gdje je djelatnik crpke napisao koliko se goriva natočilo i vozač bi predavao Zahtjevnicu u skladište, što se unosilo u računalo i izdavao se dokument o utočenom gorivu – Izdatnica, a da se gorivo točilo u rezervoar vozila sve dok pištolj za gorivo to ne zaustavi.

8.2. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nije zatečen u otuđivanju goriva, da je spornim vozilom upravljao i koristio ga 4 puta u navedenom razdoblju te da su pretežno ovim vozilom upravljali i koristili ga vozači tuženika IE i TE pa nema opravdanih sumnji koje bi dovele do zaključka da je upravo tužitelj otuđivao gorivo, ali niti da bi eventualno manja potrošnja goriva morala biti poznata tužitelju, kraj činjenice da je tužitelju odobravano punjenje po 100 l, da je tužitelj točio manju količinu goriva od toga (oko 60 l) pa konačno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije mogao doći u sumnju da vozilo troši manje goriva, niti predvidjeti i imati utjecaj na eventualna otuđenja od strane drugih radnika - vozača, neovisno da li se radi o otuđenjima goriva od strane pomoćnog radnika tijekom rada ili otuđenjima kada je vozilo ostavljeno u pogonu tuženika. Cijenjeno je i da je rad vozila testiran tijekom dana pa se ne može uzeti u obzir utvrđene rezultate, s obzirom na utvrđenje da je predmetno čišćenje pruge vršeno tijekom noći kada je pruga prljavija i može doći do veće potrošnje goriva.

8.3. Osim toga zaključuju kako okolnosti nedostatnosti i pogrešnog popunjavanja putnih radnih listova u smislu evidentiranja ostalih članova posade, krivog označavanja registarske oznake, ne evidentiranih svih lokacija vožnje i evidencije stanja kilometara u vrijeme točenja goriva, ne mogu biti razlog za ovako drastičnu mjeru izricanja izvanrednog otkaza ugovora o radu slijedom čega smatra da je tužitelju nezakonito uslijedila Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, jer tuženik sukladno čl. 135. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) nije dokazao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju izvanrednim otkazom kako to propisuje čl. 116. ZR pa je posljedično tome tuženiku u skladu s odredbom čl. 124. st. 1. ZR naloženo vratiti tužitelja na rad.

9. Prije svega valja ukazati da je revizijski sud u odlučivanju vezan pitanjima postavljenim u reviziji, pa revizijski sud ne može predmet spora razmatrati izvan onog kako su pitanja formulirana.

10. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći kako je ovaj sud u nizu svojih odluka, primjerice Revr-115/09 od 29. travnja 2009., Revr-946/2012-2 od 24. veljače 2016. i dr., iznio pravno shvaćanje koje glasi:

„U situaciji kada su činjenice na kojima se temelji otkaz utvrđene radom internog povjerenstva, rok za izvanredni otkaz ugovora o radu počinje teći od dana kada je uprava poslodavca prihvatila izvješće povjerenstva.“.

11. Ovaj sud prihvaća navedeno pravno shvaćanje, no u konkretnoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev nije prihvaćen iz razloga što je utvrđen protek zakonom određenog roka za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu, već je prihvaćen iz razloga jer nema opravdanih sumnji koje bi dovele do zaključka da je upravo tužitelj otuđivao gorivo, dok ostali razlozi navedeni u odluci o otkazu nisu razlozi koji bi opravdavali izvanredni otkaz ugovora o radu. Stoga prvo postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu i odgovor na to pitanje ne može utjecati na osporenu presudu i tuženika dovesti u povoljniju poziciju.

12. Nadalje, odgovor na drugo postavljeno pitanje također ne može dovesti do drugačije odluke u sporu i tuženika dovesti u povoljniju pravnu poziciju jer ni odgovor na to pitanje ne bi otklonio činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a kojim utvrđenjima je ovaj revizijski sud vezan, kao niti pravne zaključke na kojima su utemeljene nižestupanjske presude. To posebno u dijelu da je tužbeni zahtjev prihvaćen jer nema opravdanih sumnji da je upravo tužitelj otuđivao gorivo. Uz navedeno, nisu utvrdili nižestupanjski sudovi da bi tužitelj nepravilno ispunjavao putne radne listove u cilju prikrivanja počinjenja materijalne štete poslodavcu. Osim toga, ovaj sud smatra da je drugo postavljeno pitanje samo po sebi toliko specifično i vezano za konkretne i jedinstvene okolnosti konkretnog spora, da odgovor na njega ne može stvoriti načelno pravno shvaćanje, primjenjivo za buduće sporove, a odluke na koje se tuženik poziva u reviziji se ne odnose na istovrsne pravne situacije, već upravo ukazuju na specifičnosti i jedinstvene okolnosti svakog pojedinog predmeta i potrebu da se odgovor na pitanje što se smatra teškom povredom obveze iz radnog odnosa procjenjuje od predmeta do predmeta, a u skladu s utvrđenjima odlučnih okolnosti i rezultatima cjelokupnog dokazivanja u svakom pojedinom slučaju. U konkretnim, ranije navedenim okolnostima ovog slučaja, ovaj sud se slaže s ocjenom nižestupanjskih sudova da samo nepravilno popunjavanje pojedinih evidencija ne bi bio opravdan razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, već eventualno razlog za upozorenje radniku na obveze iz radnog odnosa nakon kojeg bi, ako radnik svoje postupanje ne bi uskladio s tim upozorenjem, istovrsno postupanje moglo predstavljati razlog za redoviti otkaz ugovora o radu. Time je odgovoreno i na drugo revizijsko pitanje.

13. Imajući na umu sve izneseno, a polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova, odgovori na postavljena revizijska pitanja ne mogu utjecati na osporenu presudu i tuženika dovesti u povoljniju poziciju, pa je valjalo reviziju odbiti jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena.

14. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa