Poslovni broj: Usž-1427/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja UU iz mjesta [adresa], državljanina Republike Obale Bjelokosti, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, Hebrangova 15/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, Us I-441/2026-7 od 26. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, Us I-441/2026-7 od 26. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25 06/11433, URBROJ: 511-01-212-26-6 od 14. siječnja 2026. (točka I. izreke), tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku da isplati odvjetnici Sandri Dimitrijević, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.000,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III. izreke). Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za odgodni učinak tužbe.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 14. siječnja 2026. odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja, državljanina Republike Obale Bjelokosti, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
3. Protiv točke I. izreke presude prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je podnio naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu jer je saznao za nove okolnosti, pa ga je sud trebao saslušati. Smatra da tuženik nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve činjenice koje ukazuju na opravdan strah tužitelja od progona u slučaju povratka u zemlju porijekla, posebno jer je tužitelj u naknadnom zahtjevu iznio nove činjenice i razloge koje je saznao nakon izvršnosti prvotnog rješenja kojim mu se odbija međunarodna zaštita , a radi se o njegovom izopćenju iz užeg kruga obitelji i rodbine jer afrička kultura ne prihvaća homoseksualizam koji se kosi s uvriježenim načinima mišljenja u afričkim zemljama. Dalje navodi da je homoseksualna sklonost prirodno stanje koje u Africi nije prihvatljivo i smatra se neprirodnim i nastranim, a odnos prema osobama te seksualne orijentacije je u Obali Bjelokosti lošiji nego što je bio u trenutku podnošenja prvog zahtjeva. Ponavlja da mu je život u opasnosti u slučaju povratka u Republiku Obalu Bjelokosti. Ističe da je sud povrijedio načelo zakonitosti jer upravnu stvar nije riješio na temelju Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 49/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.), Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 33/23., dalje: Zakon), Konvencije iz 1951., Protokola uz konvenciju te Priručnika UNHCR-a. Predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da ukine presudu prvostupanjskog suda te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar na način da mu odobri azil, odnosno supsidijarnu zaštitu, a podredno da poništi presudu prvostupanjskog suda te vrati predmet na ponovno suđenje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi u bitnome da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i pravilno primijenjen odgovarajući propis. Ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu i rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke tuženika na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi i na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavni i u presudi citirani članak 47. Zakona.
8. U smislu članka 47. stavka 3. Zakona, naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze, nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
9. Prema stavku 4. članka 47. Zakona, dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
10. Tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i presude prvostupanjskog suda.
11. Iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu proizlazi da je osporavanim rješenjem tuženika pravilno, kao nedopušten, odbačen naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu, sukladno članku 43. stavku 2., a u vezi s člankom 47. stavkom 6. Zakona. Pravilno je tuženik utvrdio da tužitelj u zahtjevu nije iznio nove i relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
12. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je u prijašnjem postupku zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu odbijen kao neosnovan zbog kontradiktornosti i neuvjerljivosti iskaza, a što je potvrđeno presudom , poslovni broj: Us I-4831/2024 od 21. studenoga 2025.
13. Uzimajući u obzir navode naknadnog zahtjeva, u kojemu tužitelj ponavlja činjenice i okolnosti koje je tuženik već u prethodnom postupku detaljno ispitao i ocijenio nevjerodostojnim, kao i prvostupanjski sud, pravilno je, po ocijeni ovog Suda, tuženik odbacio kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu, uz obrazloženje da nema novonastalih činjenica i dokaza koji su nastali nakon izvršnosti prethodnog postupka, a u bitnom mijenjaju narativ prethodnog zahtjeva koji je odbijen.
14. Odluke tuženika i prvostupanjskog suda donesene su i obrazložene prema, u konkretnom slučaju, mjerodavnim odredbama materijalnog i postupovnog prava. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja, odnosno sudske samovolje.
15. Sud je dostatno obrazložio zašto nije saslušao tužitelja u upravnom sporu te obrazložio odbijanje zahtjeva za odgodni učinak tužbe.
16. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe nije osnovan u smislu odredbe članka 147. ZUS-a, jer tužitelj nije uspio sa žalbom.
17. Slijedom navedenog, na temelju članaka 135. stavka 1. te članka 147. ZUS -a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
