Poslovni broj: Usž-1082/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vedran Skočibušić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marcotulli & Partneri d.o.o., Rijeka, Strossmayerova 16 , protiv tuženika Ministarstva unutrarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB:36162371878, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Delnice s ispostavom Čabar, Čabar, Zaobilaznica 1, OIB: 36162371878, radi zabrane korištenja vozačke dozvole , odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2046/2025-6 od 5. veljače 2026. na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2046/2025-6 od 5. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke
2. izreke rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Delnice s ispostavom Čabar, KLASA: NK-UP/I- 211-03/25-07/952, URBROJ: 511-09-29-25-7 od 8. rujna 2025. te vraćanja u tom dijelu predmeta tuženiku na ponovni postupak (sve detaljno u izreci presude).
2. Navedenim rješenjem tuženika od 8. rujna 2025., točkom 1. izreke, poništeno je rješenje Policijske postaje Delnice s ispostavom Čabar, KLASA: NK-UP/I-211-03/25- 07/952, URBROJ:511-09-29-25-3 od 26. ožujka 2025. kojim se ĐŠ ukida i oduzima vozačka dozvola, broj: [broj dozvole]. Točkom 2. izreke ĐŠ izriče se zaštitna mjera zabrane korištenja vozačke dozvole Europskog gospodarskog prostora ili inozemne vozačke dozvole u prometu na cestama u Republici Hrvatskoj u trajanju od dvije godine od dana izvršnosti ovog rješenja. Točkom 3. izreke utvrđeno je da ĐŠ ne može podnijeti zahtjev za zamjenu vozačke dozvole izdane u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili inozemne vozačke dozvole za hrvatsku vozačku dozvolu za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane korištenja vozačke dozvole, a zahtjev podnesen za vrijeme trajanja zaštitne mjere rješenjem će se odbaciti.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude radi povreda odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je na ročištu istaknuo nedostatak aktivne legitimacije tuženika za donošenje osporenog rješenja s obzirom na to da je u ovom slučaju nadležno tijelo iz Republike Slovenije koje je mjerodavno za izdavanje vozačke dozvole i ukidanje iste. Ističe da je tuženik imao saznanja da je tužitelj zamijenio vozačku dozvolu izdanu u Republici Hrvatskoj za vozačku dozvolu izdanu u Republici Sloveniji. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev ili ukinuti presudu i vratiti sudu na ponovno rješavanje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod odgovora na tužbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – ZUS) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je točka 2. rješenja tuženika u ovom predmetu donesena pravilnom primjenom članka 286. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22. – Zakon) prema kojem vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova koristeći vozačku dozvolu izdanu u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili inozemnu vozačku dozvolu izreći će se zaštitna mjera zabrane korištenja vozačke dozvole u trajanju od dvije godine.
8. Prema podacima spisa, u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti utvrđeno je da je tužitelj prikupio 15 negativnih prekršajnih bodova u razdoblju od 11. srpnja 2024. do 12. ožujka 2025., pa je doneseno rješenje od 26. ožujka 2025. kojim je ukinuta vozačka dozvola broj: [broj vozačke dozvole] izdana na ime tužitelja.
9. Međutim, tužitelj je nakon primitka navedenog rješenja dao izjavu na zapisnik 22. travnja 2025. u Policijskoj postaji Čabar, da više nema hrvatsku vozačku dozvolu jer je u Republici Sloveniji 29. siječnja 2025. ishodio slovensku vozačku dozvolu, a hrvatsku vozačku dozvolu je predao u Cerknici, Republika Slovenija . Nadalje, u postupku je utvrđeno da je tužitelj državljanin Republike Hrvatske, da ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj na adresi [adresa], od 21. svibnja 2004., da nema prijavljen privremeni odlazak u Republiku Sloveniju ( uvjerenje o prebivalištu Policijske postaje Delnice s Ispostavom Čabar, od 28. listopada 2025., odgovor tuženika na tužbu).
10. Imajući na umu podatke spisa te citirani članak 286. stavak 8. Zakona, odnosno činjenice da je tužitelj prikupio negativne prekršajne bodove koristeći vozačku dozvolu izdanu u Republici Hrvatskoj i vozačku dozvolu izdanu u Republici Sloveniji, dakle vozačke dozvole izdane u državama članicama Europskog gospodarskog prostora, to je rješenje tuženika u točki 2. izreke zakonito, kao i osporena prvostupanjska presuda.
11. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi u vezi nenadležnosti tuženika nije doveo u sumnju ni zakonitost osporenog rješenja tuženika ni zakonitost presude prvostupanjskog suda koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
12. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
