REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-245/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SVILA d.o.o., Ljubljana, Ulica Jožeta Jame 12, OIB 00263275349, kojeg zastupa punomoćnik Josip Tomas, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o., Umag, Ulica Tribje 19, OIB 81628924759, kojeg zastupaju punomoćnici Dubravko Mar i Goran Vujanić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čerin, Mar i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora te po protutužbi radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4977/2022-3 od 29. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-187/2019-87 od 28. listopada 2022., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je ništetan Kupoprodajni ugovor od 05.07.1995. godine sklopljen između SVILA tekstilna tovarna d.d. Maribor, Ob Dravi 6 kao prodavatelja i TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. Umag, Ante Babiča 19, kao kupca.

II. Utvrđuje se da je ništetan DODATAK KUPOPRODAJNOM UGOVORU OD 5. SRPNJA 1995. GODINE I TABULARNA IZJAVA od 08.05.2006. godine sklopljen između društva SVILA tekstilna tovarna, trgovina in storitve d.d. -v stečaju, Maribor, Ob Dravi 6 kao prodavatelja i TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. Umag, Ulica Triblje 19, kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika Velimira Čerića dana 08.05.2006., pod brojem OV-6326/2006.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je ništetan Kupoprodajni ugovor od 05.07.1995. godine sklopljen između SVILA tekstilna tovarna d.d. Maribor, Ob Dravi 6 kao prodavatelja i TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. Umag, Ulica Tribije 19, kao kupca, na kojem je potpis ranijeg direktora SVILA tekstilna tovarna d.d., g. SJ, ovjeren dana 03.07.2003.g. kod notara Tomislava Ajdiča, pod brojem OV-1092/03.

II. Utvrđuje se da je ništetan UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINE između društva SVILA tekstilna tovarna d.d. u stečaju, Ob Dravi 6 kao prodavatelja i TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. Umag, Ulica Tribije 19, kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba dana 18.07.2006.godine, broj OV- 10039/2006.“

III. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji gasi:

„I. Utvrđuje se da nije sklopljen i da ne proizvodi pravne učinke Kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 1995. sklopljen između SVILA tekstilna tovarna d.d. Maribor, Ob Dravi 6 kao prodavatelja i TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. Umag, Ulica Tribije 19, kao kupca, na kojem je potpis ranijeg direktora SVILA tekstilna tovarna d.d., g. SJ, ovjeren dana 3. srpnja 2003.g. kod notara Tomislava Ajdiča, pod brojem OV-1092/03.

II. Utvrđuje se da nije sklopljen i da ne proizvodi pravne učinke UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINE između društva SVILA tekstilna tovarna d.d. u stečaju, Ob Dravi 6 kao prodavatelja i TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. Umag, Ulica Tribije 19, kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba dana 18. srpnja 2006., broj OV-10039/2006.“

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. iz Umaga, Ulica Tribje 19, OIB: 81628924759, vlasnik nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Zgrada i dvorište, površine 364 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Zgradai park, površine 13305 m2, zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Put, površine 857 m2 i zkč. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, površine 7669 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je SVILA d.o.o., Slovenija, Ljubljana, Ulica Jožeta Jame 12, OIB: 00263275349, u zemljišnim knjigama upisana kao Tekstilna Tovarna "Svila", Maribor, dužna priznati, te trpiti da se na temelju ove presude izvrši zemljišnoknjižni prijenos naprijed opisane nekretnine sa imena Društveno vlasništvo - nosilac prava korištenja -Tekstilna tovarna "Svila", Maribor za korist TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. iz Umaga, Ulica Tribje 19, OIB: 81628924759, uz istododnu uknjižbu brisanja zabilježbe zabrane raspolaganja i opterećenja nekretnina do okončanja postupka razdruživanja SFRJ, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

IV. Nalaže se tuženiku TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. iz Umaga, Ulica Tribje 19, OIB: 81628924759 nadoknaditi troškove ovog postupka tužitelju SVILA d.o.o., Slovenija, Ljubljana, Ulica Jožeta Jame 12, OIB: 00263275349, u iznosu od 485.000,00 kn / 64.370,56 eura 1zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. listopada 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu, za iznos od 641.743,39 kn / 85.173,99eura tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-187/2019-87 od 28. listopada 2022. u pobijanim točkama I., III., III. i IV. njene izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na tuženikovu žalbu u iznosu od 9.500,00 EUR / 1.260,87 kn.“.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2523/2024-3 od 21. studenoga 2024. dopuštena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4977/2022-3 od 29. studenoga 2023., zbog pravnih pitanja:

„I. Predstavlja li Suglasnost Ministra pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, izdana sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini (NN 46/00) od dana 27. travnja 2000. – akt o konvalidaciji ugovora čiji je predmet bio raspolaganje onim nekretninama u odnosu na koje je vrijedila zabrana iz Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (NN 36/91)?

II. Može li sud u parnici u kojoj je tužitelj postavio tužbene zahtjeve po članku 188. st.2. ZPP (na način da dva i više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan) odlučivati na način da prihvati dio prvotnog tužbenog zahtjeva i dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva?“.

4.1. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju zbog pitanja zbog kojeg je podnošenje revizije dopušteno, s prijedlogom ovom sudu da preinači pobijanu presudu i odbaci tužbu, odnosno odbije tužbeni zahtjev i kumulirani tužbeni zahtjevi u cijelosti te da prihvati protutužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovni postupak drugome sucu pojedincu, odnosno vijeću na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova revizijskoga postupka.

4.2. U reviziji ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava u vezi suglasnosti Ministarstva pravosuđa jer sudovi nisu uzeli u obzir da takva suglasnost može djelovati na već sklopljene ugovore. Također, pogrešnu primjenu materijalnog prava ističe s tvrdnjom da sudovi nisu pravilno odlučili o protutužbenom zahtjevu tuženika koji tvrdi da je vlasništvo stekao ugovorom, odnosno najmanje dosjelošću temeljem dugotrajnog zakonitog, istinitog i poštenog posjeda. Pogrešnu primjenu procesnog prava ističe kod odlučivanja o eventualnoj kumulaciji zahtjeva s tvrdnjom da su sudovi prihvatili dio glavnog i dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, čime su prekoračili tužbeni zahtjev i postupili protivno čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

5. U odgovoru na reviziju, tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8.1. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim, odnosno da nije sklopljen i da ne proizvodi pravne učinke ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina s dodatkom te utvrđenje da je tuženik vlasnik tih nekretnina po protutužbi. U postupku je bilo sporno pitanje je li tuženik stekao pravo vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla sklopljenog 5. srpnja 1995. te s tim u vezi valjanost tog pravnog posla kao i svih njegovih dodataka te da li tuženik stekao vlasništvo na temelju pravnog posla, odnosno najmanje dosjelošću, temeljem dugotrajnog zakonitog, istinitog i poštenog posjeda.

8.2. Tužbenim zahtjevom u ovoj parnici tužitelj traži da se utvrdi ništetnim (ništavim s obzirom na terminologiju mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO)) Kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 1995. kao i Dodatak tom ugovoru od 8. svibnja 2006. s tabularnom ispravom jer ne sadrži javnobilježničku ovjeru potpisa prodavatelja, nema propisanu formu i sklopljen je suprotno Uredbi o zabrani raspolaganja nekretninama na području Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 36/91) i protivno zabilježbi zabrane raspolaganja i opterećenja nekretninama. U pogledu Kupoprodajnog ugovora od 5. srpnja 1995. koji je sklopljen između Svila tekstilna tovarna d.d., Maribor, Ob Dravi 6, kao prodavatelja i Tivoli turist commerce d.o.o. Umag, Ulica Triblje 19. kao kupca, na kojem je potpis ranijeg direktora Svila tekstilna tovarna d.d., Ma ribor, g. SJ, ovjeren 3. srpnja 2003. kod notara Tomislava Ajdiča, pod brojem OV-1092/03, navodi da na tom Ugovoru nije potpis SJ jer on nije bila ovlaštena osoba za zastupanje niti je ovjeren originalnim pečatom tužitelja te da su taj Ugovor kao i Ugovor na kojem je ovjeren potpis kod Javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba 18. srpnja 2006. ništetni ugovori iz istih razloga kao i Kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 1995. U odnosu na Dodatak od 8. svibnja 2006. navodi da ga je stečajna upraviteljica potpisala jer je bila dovedena u zabludu i da je ništetan i taj dodatak iz istih razloga kao i osnovni Kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 1995. Tužitelj je podneskom od 13. prosinca 2019. uz glavni zahtjev na utvrđenje ništetnosti, postavio i dva eventualna kumulirana zahtjeva, prvi na utvrđenje da sporni Ugovori nisu sklopljeni i da stoga ne proizvode pravne učinke, te drugi na utvrđenje da sporni Ugovori nisu nastali (list 793-797 spisa).

9. Prvostupanjski sud utvrđuje, a drugostupanjski sud prihvaća činjenično stanje:

- da se sporne nekretnine, koje su predmet ugovora sklopljenih između parničnih stranaka, nalaze na teritoriju Republike Hrvatske, a u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i dvorište, površine 364 m2 upisane u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], zgrada i park, površine 13.305 m2, k. č. [katastarska čestica], put, površine 87m2, i k. č. [katastarska čestica], pašnjak, površine 7.669 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da su predmetne nekretnine u vrijeme zaključenja Kupoprodajnog ugovora od 5. srpnja 1995. bile upisane kao općenarodna imovina te da je kao nositelj prava korištenja bio upisan pravni prednik tužitelja;

- da je tužitelj pravni sljednik Tekstilna tovarna „SVILA", Maribor;

- da je Kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 1995. između SVILA tekstilna tovarna d.d. Maribor, Ob Dravi 6 kao prodavatelja i TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. Umag, Ante Babića 19, kao kupca vezan za prodaju nekretnina upisanim u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , parc. br. [katastarska čestica] zgrada-restoran, parc. br. [katastarska čestica], zgrada i park u izmjeri 13.305 m, parc. br. [katastarska čestica] pu u izmjeri 857 m, i parc. br. [katastarska čestica] pašnjak u izmjeri 7.669;

- da je Kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 1995. između SVILA tekstilna tovarna d.d. Maribor, Ob Dravi 6 kao prodavatelja i TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. Umag, Ante Babića 19, kao kupca, sklopljen u vrijeme važenja Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 36/91 - dalje: Uredba);

- da je naknadno sklopljen Ugovor o kupoprodaji od 5. srpnja 1995. , između Svila tekstilna tovarna d.d., Maribor, Ob Dravi 6, kao prodavatelja i Tivoli turist commerce d.o.o. Umag, Ulica Triblje 19. kao kupca, vezan za prodaju nekretnina upisanim u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , parc. br. [katastarska čestica] zgrada-restoran, parc. br. [katastarska čestica], zgrada i park u izmjeri 13.305 m, parc. br. [katastarska čestica] pu u izmjeri 857 m, i parc. br. [katastarska čestica] pašnjak u izmjeri 7.669, na kojem je potpis ranijeg direktora Svila tekstilna tovarna d.d., Maribor, g. SJ, ovjeren 3. srpnja 2003. kod notara Tomislava Ajdiča, pod brojem OV-1092/03;

- da su Dodatak kupoprodajnom ugovoru od 5. srpnja 1995. i tabularna izjava od 8. svibnja 2006., sklopljeni između prodavatelja SVILA tekstilna tovarna, trgovina in storitve d.d.-v stečaju, Maribor, Ob Dravi 6 i TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. Umag, Ulica Triblje 19., kao kupca,, ovjereni kod Javnog bilježnika Velimira Čerića 08. svibnja 2006., pod brojem OV-6326/2006.;

- da je naknadno sklopljen i Ugovor o kupoprodaji nekretnine između društva Svila tekstilna tovarna, d.d. u stečaju, Ob Dravi 6., kao prodavatelja, i Tivoli turist commerce d.o.o. Umag, Ulica Triblje 19., kao kupca, bez naznake datuma, ovjeren kod Javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba 18. srpnja 2006., broj OV-10039/2006;

- da je izdana Suglasnost na kupoprodajni ugovor KLASA: 940-01/06-01/988, URBROJ: 514-03-02-03/1-12-25, od 23. siječnja 2012., kojim je Ministarstvo pravosuđa dalo Suglasnost za sklapanje Kupoprodajnog ugovora od 5. srpnja 1995. i anexa (dodatka) tom ugovoru od 8. svibnja 2006., a koja suglasnost je potvrđena i mišljenjem istog Ministarstva KLASA: 940-01/06-01/988, URBROJ: 514-04-02-02-17- 31 od 23. ožujka 2017. (u daljnjem tekstu: Suglasnost);

- da tuženik nije uspio ishoditi upis vlasništva u zemljišnim knjigama na temelju predmetna tri ugovora o kupoprodaji i dodatka sa Suglasnošću;

- da je vlasnička pretvorba poduzeća Svila tekstilna tovarna d.d., Maribor, izvršena u skladu s propisima Republike Slovenije ali u navedenom postupku u imovinu poduzeća nisu uključene i gore navedene nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]);

- da je prodavatelj Svila tekstilna tovarna o prodaji predmetnih nekretnina izdao poziv na sastanak za 12. svibnja 1995. na kojem su se vodili pregovori oko utvrđenja kupoprodajne cijene predmetnih nekretnina te da je utvrđena kupoprodajna cijena za te nekretnine u iznosu od 245.101,54 DEM. i sklopljen predmetni Ugovor od 5. srpnja 1995. koji je potpisala tada ovlaštena osobe za zastupanje prodavatelja SJ i taj je Ugovor korišten u pravnom prometu na način da je prodavatelj dopisom obavijestio tuženika o rješenju za plaćanje poreza za predmetne nekretnine od Grada Novigrada, te obavijestio pružatelja komunalnih usluga o promjeni vlasnika nekretnine;

- da je prvi dio kupoprodajne cijene tuženik platio prodavatelju proizlazi iz dopisa prodavatelja Svila tekstilna tovarna d.d., Maribor, od 22. kolovoza 1995., kojim je potvrđeno da je tuženik isplatio ugovoreni prvi dio kupoprodajne cijene u iznosu od 145.000,00 DEM u tolarskoj protuvrijednosti (list 194 spisa);

- da iz potvrda o uplati - Sporočilo o obremenitvi, Ljubljana 7/3-1996 i Sporočilo o obremenitvi 18. kolovoza 1995. koji su u preslici priloženi spisu (str. 665 do 666 spisa) i zbirnog izviješće o odobrenju (Knjiženje u korist računa Svile d.d.) od 8. ožujka 1996. (str. 626 - 628 spisa), kao i dopis AJPES-a u kojem se navodi da je iz zbirne obavijesti o odobrenju Svila tekstilna tovarna d.d. od 8. ožujka 1996., vidljivo da je u korist računa 51800-601-0014146, vlasnika računa Svila tekstilna tovarna d.d., izvršeno „plaćanje zadnjeg obroka kupovnine prema ugovoru o kreditu u iznosu od 9.383.164,10 SIT.“;

- da iz dopisa Agencije Republike Slovenije za javnopravne evidencije i usluge (AJPES) od 4. studenog 2019., broj 711-936/2019-2 (str. 753 - 754 spisa), proizlazi da se u pogledu isprava koje je tuženik dostavio vezano za plaćanje ostatka kupoprodajne cijene radi o nevjerodostojnim ispravama koje ne mogu predstavljati i nisu dokaz o plaćanju;

- da SJ nije ovjerio svoj potpis kod notara Tomislava Ajdiča na drugom Kupoprodajnom ugovoru od 5. srpnja 1995. za koji je naznačeno da je ovjeren 2003. godine;

- da je GAB, stečajna upraviteljica 8. svibnja 2006. kod javnog bilježnika potpisala Dodatak ugovoru kojim je uz tri postojeće katastarske čestice dodana i čestica br. 1540, što predstavlja razliku u odnosu na slovenski primjerak Ugovora od 5. srpnja 1995. u uvjerenju da je kupoprodajna cijena već plaćena, što nije posebno provjeravala, a naknadno je uvidom u bilance društva za 1995. i 1996. godinu utvrdila da nije bilo prihoda od prodaje nekretnina;

- da je tuženik vezano na predmetne nekretnine koristio i treći Ugovor o kupoprodaji nekretnine između pravnog prednika tužitelja, društva „SVILA“ tekstilna tovarna d.d. u stečaju, Maribor, Ob Dravi 6 kao prodavatelja i ovdje tuženika kao kupca (bez datuma) koji je ovjeren kod javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba 18. srpnja 2006., broj OV-10039/2006

- da GAB taj treći Ugovor nikada nije potpisala, a ako takav ugovor postoji, njen potpis na njemu nije istinit te da bi za sklapanje takvog ugovora morala imati suglasnost suda, a takve suglasnosti nema, da nije ovjeren originalnim pečatom društva „SVILA“ tekstilna tovarna, trgovina in storitve d.d. - v stečaju, te je uz to u njemu pogrešno navedeno prezime gospođe GAB u potpisu ugovora, FJ, umjesto GAB.

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je stajališta da je Kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 1995. kao i Dodatak tom ugovoru od 8. svibnja 2006. s tabularnom ispravom ništetan. To stoga jer je Ugovor kao i njegov Dodatak sklopljen kada je bila na snazi Uredba, a ništetni ugovori ne mogu konvalidirati (čl. 103 . i 107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05 - dalje: ZOO). Naime, prvostupanjski je cijenio da navedeni Kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 1995., osim nedostatka propisane forme, ima i drugih nedostataka koji predstavljaju razloge ništetnosti u smislu čl. 103. ZOO. Utvrdio je da nisu ispunjene opće pretpostavke za valjanost tog pravnog posla i to ne zbog formalnih nedostataka, već da se radi o ugovoru koji je suprotan Ustavu, moralu društva i prisilnim propisima s obzirom na okolnosti u kojima je zaključen. Pri tome ističe da je zabrana prodaje bila upisana u zemljišnoj knjizi za predmetne nekretnine, da tuženik nije isplatio kupoprodajnu cijenu, odnosno , da se radi o nekretninama koje nisu stečene naplatnim pravnim putem te da nekretnine, koje su bile predmetom prodaje, nisu bile predmetom pretvorbe (protivno pozitivnim propisima). Prvostupanjski sud je za ocjenu je li Ugovor od 5. srpnja 1995. suprotan moralu društva cijenio i postupanje stranaka pri sklapanju Ugovora jer su stranke Ugovora znale za upisanu zabranu otuđenja nekretnina ali je usprkos tomu došlo do zaključenja spornog Ugovora i od strane tuženika pokušaju upisa takvog Ugovora u zemljišne knjige, osnovnog Ugovora i istog tog Ugovora s naknadnim ovjerama osoba, za koje je u postupku utvrđeno da u trenutku ovjere nisu bile ovlaštene za zastupanje, odnosno, da su bile dovedene u zabludu (nesavjesno i nepošteno postupanje) što je protivno moralu društva. Kako je utvrđeno da je osnovni Ugovor ništetan tako je ocijenjeno da je ništetan i njegov Dodatak. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da su dalje navedeni Ugovori (drugi i treći) vezani za kupoprodaju predmetnih nekretnina (ovjereni 3. srpnja 2003. i 18. srpnja 2006.) sklopljeni od neovlaštenih osoba, a neovlašteno zastupani ih nije naknadno odobrio pa stoga nisu niti sklopljeni i ne proizvode pravne učinke. Odbijen je protutužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tuženik vlasnik spornih nekretnina. Ocijenjeno je da u konkretnom slučaju nedostaju svi preduvjeti za stjecanje prava vlasništva u smislu odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) kojom je određeno da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

11. Drugostupanjski sud je prihvatio navedena stajališta prvostupanjskog suda, a polazeći od rezultata provedenog postupka, posebno istaknuo da sporne nekretnine, a koje u postupku pretvorbe pravnog prednika tužitelja nisu bile unesene u vrijednost njegovog društvenog kapitala, nisu bile vlasništvo tužitelja u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o prodaji od 5. srpnja 1995. i da ih pravni prednik tužitelja u postupku pretvorbe nije unio u svoj kapital pa da trgovačko društvo koje je pravni slijednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala ne može postati vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva s obzirom da je procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva. Stoga je , uz prihvaćanje činjeničnih utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda o Ugovoru koji je protivan moralu društva, istaknuo da je sporni Ugovor o prodaji od 5. srpnja 1995. protivan prisilnim propisima vezanim za privatizaciju u svezi s odredbama čl. 6. do 11. Međunarodnog ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa od 8. listopada 1999.

12. Kako iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, između ostalog, proizlazi da sporne nekretnine nisu bile unesene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe pravnog prednika tužitelja te da nije proveden postupak propisan odredbama navedenog međunarodnog ugovora koje se odnose na pretvorbu društvenog vlasništva (odredbe 6. do 11. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa od 8. listopada 1999.) sudovi su zaključili da tuženik nije mogao steći pravo vlasništva na tim nekretninama zbog čega je, između ostalog, odbijen protutužbeni zahtjev kojim se tražilo utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

13. Vezano za prvo revizijsko pitanje treba poći od sljedećeg.

14. Prema odredbi čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, dok onaj tko tvrdi suprotno mora to dokazati.

15. Međutim, navedena zakonska presumpcija ne primjenjuje se u situaciji kada je u zemljišnim knjigama kao nositelj prava korištenja upisana pravna osoba sa sjedištem izvan Republike Hrvatske. U takvim slučajevima pravni status nekretnine treba ocjenjivati u svjetlu posebnih propisa koji su uređivali raspolaganje takvim nekretninama nakon stjecanja neovisnosti Republike Hrvatske.

16. Nesporno je, da u vrijeme kad je Kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 1995. sklopljen bila na snazi Uredba te u vrijeme njegovog sklapanja nije bio dopušten. Mjerodavnim odredbama Uredbe propisano je da se zabranjuje raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanje u zakup i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju pravnih osoba sa sjedištem izvan Republike Hrvatske (čl. 1.), da Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog zainteresiranog tijela ili osobe odlučiti da se određena nekretnina izuzme od zabrane utvrđene čl. 1. te Uredbe (čl. 2.), te da je pravni posao sklopljen protivno odredbama Uredbe ništav (čl. 3.).

17. Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa sklopljen je 8. listopada 1999. („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 15/99), a stupio je na snagu 23. veljače 2000. Odredbom čl. 1. navedenog Ugovora utvrđeno je da se odredbe Ugovora odnose na razrješavanje imovinskopravnih odnosa dviju država koji su nastali prije i nakon uspostave državne neovisnosti ugovornih stranaka (25. lipnja 1991. odnosno 8. listopada 1991.), … Člankom 2. Ugovora utvrđeno je, pored ostalog, da fizičke i pravne osobe jedne ugovorne stranke, koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne stranke, imaju na teritoriju te ugovorne stranke jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i drugim državnim tijelima kakva je zajamčena domaćim fizičkim i pravnim osobama. Pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima u smislu tog Ugovora smatraju se i prava korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu naplatnim putem. Za izvršavanje navedenog međunarodnog ugovora nadležni su Ministarstvo pravosuđa i Hrvatski fond za privatizaciju (čl. 3. Uredbe o objavi Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije). Na temelju čl. 2. Uredbe, Vlada Republike Hrvatske 27. travnja 2000. donijela je Odluku o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini („Narodne novine“, broj 46/00 - dalje: Odluka o izuzimanju) prema kojoj se izuzimaju od zabrane raspolaganja nekretnine iz čl. 1. Uredbe, a koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu Republike Hrvatske, njenih građana ili pravnih osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj (toč. 1.), te se ovlašćuje ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave da u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama iz čl. I. te Odluke utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti propisani tom točkom i postoje li kakve pravne zapreke, te na temelju toga, i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva gospodarstva i Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, izda suglasnost za raspolaganje tim nekretninama.

18. Istog dana, 27. travnja 2000., Vlada Republike Hrvatske donijela je Zaključak koji glasi: 1. Ugovori sklopljeni od 24. srpnja 1991. do 12. kolovoza 1999., odnosno do 23. veljače 2000., kojima su pravne osobe sa sjedištem u Republici Makedoniji odnosno Republici Sloveniji raspolagale svojim nekretninama u Republici Hrvatskoj, a koji su ništavi na temelju odredbe članka 3. stavka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, mogu postati pravno valjani na temelju suglasnosti ministra pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, u skladu s Odlukom o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, klasa: 940-01/00-03/05, ur. broj: 5030109-00-1 od 27. travnja 2000.

19.1. Dakle, za ugovore sklopljene prije 23. veljače 2000., ministar pravosuđa ovlašten je u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti propisani točkom I. Odluke Vlade i postoje li kakve pravne zapreke, te je na temelju toga i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva gospodarstva i DORH-a, ovlašten izdati suglasnost za raspolaganje tim nekretninama. Ovi pravni poslovi, dakle, mogu postati pravno valjani na temelju suglasnosti ministra pravosuđa pribavljene na opisani način (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-4704/2004 od 13. veljače 2008.).

19.2. U predmetnom slučaju nesporno je da je takva suglasnost izdana.

19.3. Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske izdalo je 23. siječnja 2012. suglasnost na Kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 1995. i njegov Dodatak od 8. svibnja 2006.

20. Prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izdavanje suglasnosti nadležnog ministarstva ne predstavlja akt konvalidacije ništavog pravnog posla i ne može značiti potvrdu ispunjenosti svih drugih zakonskih pretpostavki za valjanost prijepornog ugovora.

21. Vrhovni sud je u svojoj odluci poslovni broj Rev-560/2007 od 27. svibnja 2008. izrazio pravno shvaćanje: „Izdana suglasnost ne predstavlja akt konvalidacije ništavog pravnog posla, već u danim uvjetima, obzirom da je prodavatelj strana pravna osoba sa sjedištem izvan teritorija Republike Hrvatske, a predmet prodaje je nekretnina koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, pretpostavka za mogućnost njegovog sklapanja. Zbog toga, izdana Suglasnost za raspolaganje, izvan značenja ispunjenosti pretpostavki za izuzimanje od zabrane raspolaganja, ne može značiti potvrdu ispunjenosti drugih zakonskih pretpostavki za valjanost prijepornog ugovora…“ (o tome isto Rev-120/2008 od 19. svibnja 2010.).

22. Stoga, činjenica da je suglasnost izdana ne isključuje mogućnost da sud u parničnom postupku ispituje postoje li drugi razlozi ništetnosti pravnog posla. Takav zaključak iznosi i drugostupanjski sud u pobijanoj presudi kada navodi da ta suglasnost ne predstavlja akt konvalidacije ništetnog pravnog posla nego samo pretpostavku za mogućnost njegovog sklapanja (točka 66. obrazloženja drugostupanjske odluke).

23. U tom smislu, sudovi su u ovom postupku ispitali i utvrdili druge relevantne okolnosti razloga ništetnosti pravnog posla (koji se revizijom ne dovode u pitanje). Stoga, a budući da je revizijski sud vezan činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, ovaj sud pobijanu presudu ispitao je samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena , a koje se u bitnom svodi na to da li suglasnost predstavlja akt konvalidacije ništavog pravnog posla ili ne, te utvrđenje da je tuženik vlasnik spornih nekretnina. Činjenične okolnosti iz postupka u kojima je donesena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3062/2006 od 2. travnja 2008., kao i presuda Revt-371/2011-4 od 25. siječnja 2012. (na koje odluke se tuženik poziva) ne mogu se poistovjetiti s predmetnima s obzirom na to da su tamo bile ispunjene sve druge zakonske pretpostavke za valjanost Ugovora, a nedostajala je samo naknadno ishođena suglasnost, što u konkretnom predmetu, prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, nije slučaj.

24. Stoga se, u odnosu na prvo postavljeno i dopušteno revizijsko pitanje, reafirmira već citirano pravno stajalište te odgovor glasi: Izdana suglasnost ne predstavlja akt konvalidacije ništavog pravnog posla, već u danim uvjetima, s obzirom na to da je prodavatelj strana pravna osoba sa sjedištem izvan teritorija Republike Hrvatske, a predmet prodaje je nekretnina koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, pretpostavka za mogućnost njegovog sklapanja. Zbog toga, izdana Suglasnost za raspolaganje, izvan značenja ispunjenosti pretpostavki za izuzimanje od zabrane raspolaganja, sama za sebe, ne može značiti potvrdu ispunjenosti drugih zakonskih pretpostavki za valjanost prijepornog ugovora (tako i Rev-2750/2015 od 3. srpnja 2019. i Rev-2806/2013-2 od 3. srpnja 2019.). Odgovor ne čini reviziju osnovanom, imajući u vidu ostale činjenične okolnosti vezane za ocjenu valjanosti ugovora, koje je uzeo u obzir drugostupanjski sud, a koje tuženik zanemaruje. U tim okolnostima, pravilan je zaključak da su Ugovor od 05. srpnja 1995. i njegov Dodatak ništetni, dok kasniji Ugovor u kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 1995. sklopljeni između SVILA tekstilna tovarna d.d. Maribor, Ob Dravi 6, kao prodavatelja, i TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. Umag, Ulica Tribije 19, kao kupca, na kojem je potpis ranijeg direktora SVILA tekstilna tovarna d.d., g. SJ, ovjeren 3. srpnja 2003. kod notara Tomislava Ajdiča, pod brojem OV- 1092/03 i Ugovor u kupoprodaji nekretnine između društva SVILA tekstilna tovarna d.d. u stečaju, Ob Dravi 6, kao prodavatelja, i TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. Umag, Ulica Tribije 19, kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba 18. srpnja 2006., broj OV-10039/2006. nisu sklopljeni i ne proizvode pravne učinke, pa nema osnove za utvrđenje da je tuženik vlasnik predmetnih nekretnina (po protutužbi).

25. Slijedom navedenog, nižestupanjske odluke su utemeljene na pravilnoj primjeni materijalnog prava koje je podudarno sa shvaćanjem ovoga suda.

26. Vezano za drugo revizijsko pitanje treba poći od sljedećeg.

27. Tužitelj je u podnesku od 13. prosinca 2019. postavio (glavni) tužbeni zahtjev i još dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva koji se međusobno isključuju jer ukoliko tužitelj zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine (tri ugovora i jedan dodatak) ne može sud istovremeno odlučivati o zahtjevu za utvrđenjem da ti isti ugovori o kupoprodaji nekretnine (tri ugovora i jedan dodatak) nisu sklopljeni i da ne proizvode pravne učinke.

28. O eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu sud će odlučiti samo ako odbije glavni tužbeni zahtjev, a ako prihvati glavni tužbeni zahtjev, nema potrebe za odlučivanjem o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu (čl. 188. st. 2. ZPP).

29. Prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP tužitelj može istaknuti u jednoj tužbi dva i više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

30. Tumačenjem a contrario navedene odredbe proizlazi da ako je sud prihvatio prvi tužbeni zahtjev, o slijedećim zahtjevima ne može odlučivati. U konkretnom slučaju, prihvaćen je zahtjev za utvrđenje ništetnosti prvog ugovora i dodatka, odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti drugog i trećeg ugovora i prihvaćen zahtjev za utvrđenje da nisu sklopljeni i da ne proizvode pravne učinke drugi i treći ugovor.

31. Drugostupanjski sud je izrazio pravno shvaćanje da se u ovoj pravnoj stvari „…radi o zahtjevu u formalnom smislu upravljenom prema četiri ugovora (tri ugovora i jedan dodatak ugovoru). U naravi se radi o četiri zahtjeva u jednom. Zato je prvostupanjski sud mogao o tužbenom zahtjevu u odnosu na svaki od tih ugovora odlučivati zasebno. Drugim riječima, ako je prvostupanjski sud u odnosu na jedan ugovor ocijenio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovu ništetnost iz ranijeg tužbenog zahtjeva, mogao je ocijeniti da su u odnosu na taj ugovor ispunjene zakonske pretpostavke iz kasnijeg zahtjeva koji je upravljen na utvrđenje da taj ugovor nije sklopljen i da ne proizvodi pravne učinke. Ovdje je riječ o tužbenom zahtjevu sa četiri zasebna zahtjeva u odnosu na svaki ugovor pojedinačno i dodatak ugovora. Zato nije ostvarena povreda parničnog postupka kada su sudovi za svaki od tih zahtjeva (ugovora) ocjenjivali jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje njihove štetnosti ili za utvrđenje da nisu sklopljeni i da ne proizvode pravne učinke“.

32. Odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi: U parnici u kojoj je tužitelj postavio eventualno kumulirane tužbene zahtjeve prema odredbi članka 188 st. 2. Zakon o parničnom postupku, sud može odlučiti tako da prihvati dio prvotnog (glavnog) tužbenog zahtjeva, a dio eventualno kumuliranog zahtjeva, ako se tužba u sadržajnom smislu sastoji od više samostalnih zahtjeva koji se odnose na različite pravne odnose ali su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Kada je tužbeni zahtjev formalno postavljen kao jedinstven, ali je usmjeren na više pravnih poslova (primjerice više ugovora ili dodataka ugovoru), tada se u biti radi o više zasebnih zahtjeva sadržanih u jednom. U takvoj situaciji sud može svaki od tih zahtjeva ocjenjivati odvojeno, jer se za svaki pravni odnos zasebno ispituje postoje li zakonske pretpostavke za osnovanost zahtjeva.

33. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, reviziju tuženika odbiti i odlučiti kao u stavku I. izreke ove presude.

34. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju je odbijen, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje postupka, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (stavak II. izreke ove presude).

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić