REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5730/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Ivana Mihovilčević, odvjetnica u Zadru protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnim i isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1218/2025-2 od 15. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P- 913/2020 od 5. prosinca 2024., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1218/2025-2 od 15. travnja 2025. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je prihvaćena žalba tuženika i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamatama na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 30. rujna 2015. kao i u dijelu odluke o troškovima postupka te pod točkom III. izreke, u odnosu na pravno pitanje:
„Jesu li sklapanjem Dodataka ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija u skladu s izričitim prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), potrošači izgubili pravnu osnovu za daljnju isplatu pozivom na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu?“
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1218/2025-2 od 15. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P- 913/2020 od 5. prosinca 2024., postavljajući četiri pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Da li sklapanjem dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju korisnik kredita gubi pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu ili korisnik kredita i dalje zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih odnosno ništetnih odredbi Osnovnog ugovora?
2. Da li dodatak o konverziji može imati za posljedicu umanjenje prava koja tužitelju pripadaju po Zakonu o zaštiti potrošača kao u odluci Gž-1218/2025 Županijskog suda u Zagrebu, te u kojoj je to odredbi ZID ZPK propisao obeštećenje dužnika?
3. Da li je sud dužan odgovoriti na pitanje je li konverzija u cijelosti ispunila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ili je dovoljno navesti da jest?
4. Da li činjenica provođenja konverzije sama za sebe može i smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi, i da li treba utvrditi je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama. Ako to nije slučaj, da li tada potrošači moraju imati pravo ostvarenja pune zaštite, te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada?“
1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
1.3. Tužitelj je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija) – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 145/25 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da je tužiteljevo prvo postavljeno pitanje, u bitnome sažeto u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to pitanje praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena, a pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i dr. koje se na istu pozivaju) pa je tužitelju, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija dopuštena zbog postavljenog pravnog pitanja (točka I. izreke rješenja), dok se u odnosu na druga postavljena pitanja i povredu temeljnih prava uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
