REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-999/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, mr. sc. Neri Radas i Gordane Jalšovečki članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Majstorović, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova RH, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-124/2023-3 od 19. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pr-3918/2021-13 od 21. veljače 2023., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-124/2023-3 od 19. prosinca 2023. u dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pr - 3918/2021-13 od 21. veljače 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade za terenski dodatak iznos od 383,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu kojim je odlučeno o trošku parničnog postupka pod točkom I. i II. izreke, kao i presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pr-3918/2021-13 od 21. veljače 2023. pod točkom I. i III. izreke i sudi:

1.a) „Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade za terenski dodatak isplati iznos od 383,57 eur /2.890,00 kn1 sa zakonskom zateznom koja teče na iznose od:

- 19,91 € /150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. prosinca 2016.

- 59,73 € /450,00 kn (150,00 kn x 3 odrađene smjene) od 01. veljače 2017.

- 19,91 € /150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. ožujka 2017.

- 79,63 € /600,00 kn (150,00 kn x 4 odrađene smjene) od 01. svibnja 2017.

- 119,45 € /900,00 kn (150,00 kn x 6 odrađenih smjena) od 01. kolovoza 2017.

- 39,82 € /300,00 kn (150,00 kn x 2 odrađene smjene) od 01. rujna 2017.

- 45,13 € /340,00 kn (170,00 kn x 2 odrađene smjene) od 01. studenog 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

1.b) Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka.“.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.120,40 EUR u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak revizijskog postupka u iznosu od 300,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade za terenski dodatak isplati iznos od 383,57 eur /2.890,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos pobliže naveden pod točkom I. izreke od dospijeća do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu na ime naknade za terenski dodatak u iznosu 1.779,82 eur /13.410,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 642,43 eur /4.840,39 kn, a odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu i zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u cijelosti.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena preko iznosa od 2.163,38 eur/16.300,00 kn do iznosa od 2.183,29 eur/16.450,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijene su žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti, a pod točkom II. izreke odbijeni su zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbe.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-3809/2024-2 od 4. ožujka 2025. tuženici dopustio podnošenje revizije u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog dijela postupka, u odnosu na pitanja:

„1. Smatra li se svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove policijski službenici Republike Hrvatske (temeljem Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu) vrše u zonama koje su, iako fizički smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa te se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe Republike Hrvatske, kao da su obavljene u općini u Republici Hrvatskoj koja je najbliža tom graničnom prijelazu, radom izvan stalnog mjesta rada, za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 104/13, dalje u tekstu: KU/13), odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 112/17 i 12/18, dalje u tekstu: KU/17) ili se smatra radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji rad nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka?

2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. KU/13, a kojim je dano tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji (policijski službenici koji su izvanredno upućeni na rad u Dobovu, koji granični prijelaz nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima, te se radi o željezničkom graničnom prijelazu i policijski službenici svoj posao obavljaju u vlaku tijekom vožnje vlaka i ulaze do 3 km u područje druge države), primjenjivati i prilikom donošenja odluka o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima?

3. Proteže li se djelovanje Policijske uprave primorsko - goranske, Postaje granične policije Rupa, na granične prijelaze Pasjak – Starod i Lipa - Novokračine, koji predstavljaju zajedničko kontrolno mjesto za Republiku Sloveniju i Hrvatsku, sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" broj 2/04) te Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14, 32/15, 11/17, 66/18 i 24/19)?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je protiv presude suda drugog stupnja podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena.

4.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju tuženika, ukine pobijane presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, a podredno da preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu.

5. Odgovor na reviziju tuženice nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je dosuđujući iznos kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja kao policijskog službenika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje granične policije Rupa za isplatom dodatka za rad na terenu zbog obavljanja policijskih poslova granične kontrole na Međunarodnom graničnom prijelazu Pasjak-Starod i Graničnom prijelazu Lipa-Novokračine, koji se nalazi na području državnog teritorija Republike Slovenije, za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 1. studenoga 2017. u ukupnom iznosu 383,57 eur/2.890,00 kn.

9. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnome je utvrđeno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad na radno mjesto vođe grupe za zaštitu granice u Postaji granične policije Rupa, Policijska uprava Primorsko - goranska,

- da je prema rasporedu rada i istom razdoblju te poslove obavljao na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policijska granična policija Rupa, a to su međunarodni granični prijelazi Pasjak-Staron (Republika Slovenija) i malogranični prijelaz Lipa-Novokračine (Republika Slovenija) na kojima se obavlja kontrola na slovenskom državnom području temeljem dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole,

- da je rad tužitelja bio organiziran u turnusima od po 12 sati na način da je smjene preuzimao u službenim prostorijama Policijske granične policije Rupa, a potom se organiziranim prijevozom prevozio na međugranični prijelaz Pasjak-Starod ili na malogranični prijelaz Lipa-Novokračine,

- da je za vrijeme dok je obavljao rad na međugraničnom prijelazu Pasjak-Starod koristio dnevni odmor u trajanju od 1 sata, ali ne u cijelosti nego u više dijelova kroz smjenu, ovisno o mogućnostima uvjetovanim opsegom posla, te da je službenicima na raspolaganju bila čajna kuhinja i dnevni boravak koji su mogli koristiti za vrijeme dnevnog odmora, a marenda se u pravilu nosila od kuće,

- da nije bilo organiziranog prijevoza službenim vozilom do teritorija Republike Hrvatske, ali da su službenici mogli samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske udaljen oko 70 m i da su imali na raspolaganju jedno službeno vozilo, ali da to nisu činili jer to zbog opsega posla nije bilo moguće, kao i da je službeno vozilo znalo biti korišteno za potrebe posla pa da nije bilo u svakom trenutku dostupno,

- da su se po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole za vrijeme pauze policijski službenici mogli kretati na način da su mogli koristiti prostorije u objektu koje su namijenjene korištenju službenika Republike Hrvatske i da su se mogli kretati oko te zgrade, ali da nisu mogli ulaziti u prostorije slovenskih službenika niti ulaziti dublje u teritorij Republike Slovenije,

- da je na malograničnom prijelazu Lipa-Novokračine od teritorija Republike Hrvatske udaljenog oko 10 m, organizacija rada i korištenja dnevnog odmora bila drukčija i to zato što je na tom prijelazu bio raspoređen samo jedan djelatnik u smjeni i nije bilo organizirano da ga za vrijeme pauze mijenja drugi djelatnik pa se pauza koristila u prostorijama zgrade, a tamo je službenicima na raspolaganju bila čajna kuhinja,

- da na tom prijelazu nije bilo organiziranog prijevoza službenim vozilom do teritorija Republike Hrvatske niti su službenici na raspolaganju imali službeno vozilo,

- da je na graničnom prijelazu Lipa-Novokračine bilo organizirano korištenje dnevnog odmora tako da službenika za vrijeme trajanja pauze zamijeni službenik Policijske granične policije Rupa, ali da se to u praksi nije tako odvijalo.

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su ocijenili da tužitelj nema drugo mjesto rada osim obavljanja granične kontrole na tom radnom mjestu u Republici Sloveniji, zaključujući da se u konkretnom slučaju granični prijelaz Starod - Pasjak i malogranični prijelaz Lipa-Novokračine ima smatrati stalnim mjestom rada tužitelja, te da se takav rad ne može tretirati kao rad na terenu, a sve u skladu s odredbama Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22) i Sporazumom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 4/04 - dalje: Sporazum) na temelju kojeg je sklopljen Dogovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službeničkih mjesta za obavljanje granične kontrole.

10.1. Međutim, usprkos pravilnom zaključku (glede pojma stalnog mjesta rada tužitelja) nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev za razdoblje do 1. studenoga 2017. pozivom na odredbu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13 - dalje: KU/13), te pozivom na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora broj 7/55 od 22. svibnja 2014., zaključujući da se tumačenje broj 7/55 ima primjenjivati za vrijeme važenja KU/13, te da je tumačenje broj 7/55 primjenjivo na konkretan slučaj iako se radi o drugom graničnom prijelazu (Dobova). Navedeno stoga što se i u jednom i u drugom slučaju radi o situaciji kad je službenik upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza u Republici Sloveniji, kao što da je i ovdje slučaj.

10.2. Nižestupanjski sudovi su u preostalom dijelu za razdoblje nakon 1. studenoga 2017. odbili kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, zaključujući da u konkretnom slučaju u smislu odredbe čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17 i 12/18 - dalje: KU/17), imajući na umu i tumačenje Zajedničke komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019., ne postoje iznimne okolnosti zbog kojih bi tužitelju pripadalo pravo na terenski dodatak, a sve s obzirom na utvrđenje da od oba granična prijelaza udaljenost do teritorija Republike Hrvatske u jednom smjeru iznosi manje od 500 metara i da s obzirom na tu udaljenost službenici mogu za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske.

11. Tuženica kroz dopuštena pravna pitanja osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za razdoblje do 1. studenoga 2017.

12. Za pravilnu primjenu materijalnog prava treba poći od tumačenja pojma stalnog mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granica.

13. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granica valja najprije imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

14. Međunarodna suradnja između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole uređena je sporazumom o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisanim u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđenim Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 2/04 - dalje: Sporazum).

15. Navedenim Sporazumom u čl. 2. st. 1. je ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnim i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

16. Pritom Sporazum daje i značenje nekim od naprijed spomenutih izraza, pa tako prema čl. 1. toč. 2. izraz „domaća država“ označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz „susjedna država“ označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (čl. 1. toč. 3. Sporazuma), a izraz „zona“ označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (čl. 1. toč. 6. Sporazuma). Izraz „službena osoba“ označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (čl. 1. toč. 7. Sporazuma).

17. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. st. 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne države vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provede ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, a prema stavku 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

18. Na temelju čl. 2. st. 4. navedenog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile takva mjesta i granični prijelazi na kojima je radio tužitelj, za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (čl. 1. st. 1. toč. 26. i 27. Dogovora).

19. Prema odredbi čl. 48. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja („Narodne novine“, broj 117/11, 50/14 i 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, u Policijskoj upravi primorsko -goranskoj osnivaju se I. policijska postaja Rijeka, II. policijska postaja Rijeka, Policijska postaja Mali Lošinj s Policijskom ispostavom Cres, Policijska postaja Crikvenica, Policijska postaja Čabar, Policijska postaja Delnice, Policijska postaja Krk, Policijska postaja Opatija, Policijska postaja Rab, Policijska postaja Vrbovsko, Postaja prometne policije Rijeka, Postaja granične policije Rupa i Postaja pomorske i aerodromske policije Rijeka, te je u čl. 61. navedene Uredbe određeno da je Postaja granične policije Rupa specijalizirana granična postaja II. kategorije sa sjedištem na Međunarodnom graničnom prijelazu Rupa, nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice sa Republikom Slovenijom u dužini od 51 km.

20. Iz svega navedenog proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja zemljopisno područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom slučaju je tužitelj upravo radio na zemljopisnom području u nadležnosti Postaje granične policije Rupa.

21. Svoju tužbu je tužitelj temeljio na tvrdnji da mu pripada sporni terenski dodatak zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije, koje se nalazi izvan mjesta sjedišta Policijske postaje Rupa, smatrajući da ta činjenica znači da je on upućen na rad izvan njegova stalnog mjesta rada, pozivajući se pritom na odredbe čl. 56. KU/13 (kao i čl. 50. KU/17.), kojom je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

22. Polazeći od naprijed navedenih odredbi, prema ocjeni ovog suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu vođe grupe za zaštitu granice u Postaji granične policije Rupa, koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni navedenih graničnih prijelaza se ima smatrati stalnim mjestom rada tužitelja.

22.1. Navedeno stoga što tužiteljevo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je on ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njegove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije, kao susjedne države, smatraju kao da su obavljene u Republici Hrvatskoj, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međunarodnog Sporazuma, pa je u tom smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelj ima pravo obavljati graničnu kontrolu, odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom sastavni dio njegovog radnog mjesta, pa rad tužitelja u toj zoni nema obilježje rada izvan njezinog stalnog mjesta rada, kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi.

23. Međutim, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev ocjenjujući da se za razdoblje do 1. studenoga 2017. ima primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom čl. 55. i 56. KU/16, prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

23.1. Naime, navedeno Tumačenje je dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje graničnog prijelaza Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju čl. 9. Sporazuma, pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP-a.

24. Međutim, u okolnostima ovog konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto vođe grupe za zaštitu granice na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Postaja granične policije Rupa, a to su Međunarodni granični prijelaz Pasjak-Starod i Malogranični prijelaz Lipa- Novokračine, na području Republike Slovenije. Taj rad se obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi tumačenje broj 7/55. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama čl. 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja („Narodne novine“, broj 117/11, 50/14 i 32/15) zbog čega se u takvim okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

25. Stoga odgovori na prvo i treće postavljena pitanja glasi:

„Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu dodatka za rad na terenu u smislu čl. 56. KU/13. To stoga što nadležnost Policijske uprave Primorsko-goranske, Postaja granične policije Rupa obuhvaća područje graničnog prijelaza Pasjak i Lipa u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza Starod i Novokračina u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.“.

26. Odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi:

Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu čl. 55. i čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države.

27. Ovim odgovorima reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda izraženo u presudama ovoga suda broj Rev 1206/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev-221/2023-2 od 19. travnja 2023., Rev 500/2023-2 od 12. srpnja 2023., Rev 728/2023-4 od 22. studenoga 2023., Rev-504/2024-2 od 8. siječnja 2025., Rev-1120/2024-2 od 19. studenoga 2024., Rev-294/2023-2 od 22. studenoga 2023. i dr.

28. Slijedom svega navedenog, valjalo je pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu preinačiti na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a te odlučiti kao pod točkom I.1.a) i I.1.b) izreke ove presude.

29. S obzirom da su po reviziji tuženice preinačene nižestupanjske presude u dosuđujućem dijelu na način da je i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, valjalo je o parničnom trošku tuženice koja je u cijelosti uspjela u parnici odlučiti na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 163. ZPP-a.

30. Tuženici su kao potrebni priznati troškovi zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa), i to: za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanja na ročištima 8. rujna 2022., 22. studenoga 2022. i 12. siječnja 2023. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora (Tbr. 32. Tarife) sve u iznosu od po 199,08 EUR, kao i za sastav žalbe 125,00 EUR (Tbr. 10.1. Tarife), što čin i ukupan iznos od 1.120,40 EUR, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I.2. izreke.

31. Tuženici je valjalo priznati i trošak nastao sastavljanjem revizije, kao i prijedloga za dopuštenje revizije, u iznosima od po 150,00 EUR (Tbr. 10. toč. 6. Tarife), odnosno ukupno 300,00 EUR (točka II. izreke).

32. Zbog svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić