REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-228/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud, mr. sc. Neri Radas i Marine Paulić članova vijeća, u pravnoj stvari 1. predlagatelja osiguranja: 1. GC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ĐC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. NC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci protiv protivnika osiguranja Eurostroj Nova d.o.o. u stečaju, OIB 84567277611, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Ljiljani Augustin, a ona po Marku Zagorcu, odvjetniku u Rijeci, radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama, odlučujući o reviziji protivnika osiguranja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ovr-1127/2024-2 od 6. prosinca 2024. kojim je potvrđeno rješenje o osiguranju Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj: Ovr-49/2024-4 od 23. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Preinačuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ovr- 1127/2024-2 od 6. prosinca 2024. i rješenje o osiguranju Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj: Ovr-49/2024-4 od 23. svibnja 2024. i rješava:
1. Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranje tražbine u iznosu od 50.231,44 EUR uknjižbom založnog prava na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja te se nalaže brisanje u zemljišnoj knjizi uknjiženog založnog prava na suvlasničkom dijelu protivnika osiguranja na nekretnini upisanoj u Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč-Parenzo Općinskog suda u Pazinu, označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], dvorište i kuća, površine 385 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. 2. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja da im protivnik osiguranja isplati troškove osiguranja u iznosu od 1.250,00 EUR u roku 8 dana.
II. Predlagatelji osiguranja dužni su protivniku osiguranja nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ovr-1127/2024-2 od 6. prosinca 2024. potvrđeno je rješenje o osiguranju Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj: Ovr-49/2024-4 od 23. svibnja 2024. kojim je određeno osiguranje tražbine 1. – 3. predlagatelja osiguranja u iznosu od 50.231.44 EUR, zasnivanjem (uknjižbom) založnog prava na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja. Riječ je o novčanoj tražbini na ime naknade parničnih troškova prema presudi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-1027/2014-89 od 15. prosinca 2017., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-2544/2023-3 od 27. rujna 2023. Pritom nije sporno da je nad protivnikom osiguranja otvoren stečajni postupak 19. ožujka 2019. (nakon donošenja prvostupanjske presude, a prije donošenja drugostupanjske presude).
2. Protiv drugostupanjskog rješenja protivnik osiguranja podnio je reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj: Revd-1453/2025-2 od 9. travnja 2025., a koje glasi:
„Da li parnična stranka kojoj su dosuđeni parnični troškovi i to temeljem sudske odluke koja je donesena prije otvaranja stečajnog postupka nad protivnom parničnom strankom, a koja odluka je postala pravomoćna nakon otvaranja stečajnog postupka, ima pravo namirivati troškove u stečajnom postupku koji se vodi nad protivnom parničnom strankom kao stečajni vjerovnik ili kao vjerovnik stečajne mase, a sve u svjetlu odredbe članka 165. Stečajnog zakona?”
3. Predlagatelji osiguranja su podnijeli odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbaci kao neuredna ili nedopuštena, odnosno da se odbije kao neosnovana.
4. Revizija je osnovana.
5. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP te čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 12/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga zakona zbog kojih je dopuštena.
6. Drugostupanjski sud se pri donošenju pobijane odluke pozvao na odredbe Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj: 71/15., 104/17., 36/22., 27/24, dalje: SZ) relevantne za odgovor na postavljeno revizijsko pitanja, uključujući i odredbe čl. 169. SZ. Prema stavku 1. toga članka, nakon otvaranja stečajnog postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti ovrhu ili osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika. Međutim, prema shvaćanju toga suda, tražbina po osnovi parničnih troškova je nastala tek pravomoćnošću presude donesene u parničnom postupku.
7. I da se prihvati stav da je relevantna presuda, a ne imovinskopravni odnos o kojem je odlučeno presudom (u smislu da sam taj odnos više nije važan, već ono što je naloženo presudom), treba reći da bi se to onda jednako odnosilo i na glavnu tražbinu o kojoj je odlučeno presudom, a ne samo na parnične troškove. Međutim, prema odredbi čl. 212. toč. 5. ZPP, postupak se prekida kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka. Stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine ostvarivati samo u stečajnom postupku. Imajući na umu da je presuda prvostupanjskog suda u kojoj su dosuđeni parnični troškovi donesena 15. prosinca 2017. očito je da je tom presudom odlučeno o tražbini koja je nastala prije otvaranja stečajnog postupka (19. ožujka 2019.), pa posljedično tome predlagatelji osiguranja mogu imati samo svojstvo stečajnih vjerovnika u smislu čl. 137. SZ, a ne vjerovnika stečajne mase. Činjenica da vjerovnik ima ovršnu ispravu ili da se vodi postupak pred sudom ne daje mu poseban status u odnosu na ostale stečajne vjerovnike jer i oni svoje tražbinu mogu ostvarivati samo u stečajnom postupku, s tim da u prijavi tražbine moraju navesti naznaku ovršne isprave, odnosno naznaku o postupka pred sudom (čl. 257. st. 1. toč. 4. i 5. SZ).
8. U smislu odredbe 165. st. 3. SZ, stranka koja je uspjela u postupku parnične troškove koji su nastali do prekida postupka (u ovom slučaju do 19. ožujka 2019.) mogu ostvarivati samo kao stečajni vjerovnici. Predlagatelji osiguranja bi kao vjerovnici stečajne mase mogli ostvarivati eventualno troškove žalbe pod pretpostavkom da su žalbu protiv prvostupanjske presude koja je donesena 15. prosinca 2017. podnijeli nakon otvaranja stečajnog postupka (19. ožujka 2019.). Međutim, u ovom postupku osiguranja predlagatelji nisu zatražili osiguranje zasnivanjem založnog prava zbog osiguranja tražbine koja predstavlja troškove žalbe, a ni u odgovoru na reviziju ne tvrde da su žalbu podnijeli nakon prekida postupka (nakon 19. ožujka 219. kada je otvoren stečajni postupak).
9. Zbog sveg navedenog, odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:
Parnična stranka kojoj su dosuđeni prethodno nastali parnični troškovi sudskom odlukom koja je donesena prije otvaranja stečajnog postupka nad protivnom parničnom strankom, neovisno što je ta odluka postala pravomoćna nakon otvaranja stečajnog postupka, ima pravo namirivati te troškove u stečajnom postupku koji se vodi nad protivnom parničnom strankom kao stečajni vjerovnik, a sve u svjetlu odredbe čl. 165. st. 3. SZ. To stoga što su stečajni vjerovnici osobe koje su imale nastalu tražbinu prema stečajnom dužniku u trenutku otvaranja stečajnog postupka, a vjerovnici stečajne mase su one osobe čije su tražbine nastale nakon otvaranja stečajnog postupka. Tražbina na osnovi prouzročenih parničnih troškova nastaje najkasnije donošenjem prvostupanjske presude kada je izražena u novcu i dospjela, odnosno eventualno kasnije, podnošenjem pravnog lijeka, ako parnična stranka za te troškove u kasnijoj sudskoj odluci ostvari pravo na naknadu (u tom smislu i u odluci ovog suda Rev-194/2022-2 od 6. ožujka 2024.).
10. Zbog navedenih razloga revizija je osnovana, te nije bilo mjesta da sud odredi predmetno osiguranje na nekretnini u suvlasništvu protivnika osiguranja pa je presuđeno kao u izreci pod točkom I. na temelju čl. 391. st. 7. ZPP.
11. Kako je protivnik osiguranja uspio u revizijskom postupku, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, valjalo je naložiti predlagateljima osiguranja da mu nadoknade troškove revizije. Priznati troškovi odnose se na sastav revizije, odmjerene prema zatraženim troškovima protivnika osiguranja i odredbama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., 107/25., dalje: Tarifa) i to za sastav revizije 500 b (Tbr. 13/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), što prema vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25%, iznosi 1.250,00 EUR. Troškovi sudske pristojbe nisu priznati budući da nisu određeno zatraženi niti dokumentirani. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
