REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5602/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Barbara Glavaš Štefanac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužene podnijela protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja Gž-1357/2025- 2 od 28. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2386/2022-27 od 12. srpnja 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. U pogledu pravnih pitanja naznačenih pod „i.“ i „ii.“, kojima se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci (sagledavajući ga upravo onako ako je izraženo u toč. 22. obrazloženja) je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovnog broja Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.
6. U pogledu pravnog pitanja naznačenog pod „iii.“ koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt 249/2014. od 9. travnja 2015.
7. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod „iv.“, koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev- 308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
8. U pogledu pravnog pitanja naznačenog pod „v.“, koje se odnosi na mogućost preinačenja tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva po izvođenju vještačenja, za obrazložiti je da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa praksom revizijskog suda.
9. Zadnja dva postavljena pravna pitanja se odnose na problematiku tzv. ulazne naknade, tj. naknade za obradu kredita. U tom je smislu za navesti da je pravno shvaćanje u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem koje je ovaj sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024.
9.1. Pritom valja naglasiti da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o ništetnosti sporne ugovorne odredbe utemeljeno na širem činjeničnom kontekstu od onog kakvog ga je predstavila tužena u predzadnjem postavljenom pravnom pitanju, pa odgovor na to pitanje nije niti od utjecaja na odluku u sporu.
10. Zbog toga je – u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP (zbog pravnog pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava) – valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
11. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženoj bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužene; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužena nije imala pravično suđenje.
12. U pogledu navoda da sud nije usmeno saslušao sudskog vještaka, tužena nije dostavila dijelove prvostupanjskog spisa koji bi ukazivali na to da je u postupku pred prvostupanjskim sudom na tom usmenom saslušanju inzistirala, a proizlazi da je taj vještak ipak dao pisano očitovanje, dakle, proizlazilo bi, očitovao se na navode tužene. Zato i ta eventualna postupovnopravna povreda se ne može smatrati takovom u konkretnom slučaju da bi dovela do vjerojatnosti povrede prava na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku.
13. Napominje se da je člankom 387. st. 3. ZPP određeno što stranka koja podnosi prijedlog za dopuštenje revizije mora priložiti tom prijedlogu, pa mora priložiti (i) „druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva“. Ova odredba ne predstavlja puki formalizam i bespotrebno opterećenje stranke, nego se mora sagledavati uz činjenicu koja proističe iz čl. 388. st. 6. ZPP, primjenom koje Vrhovni sud Republike Hrvatske sud odluku o dopuštenosti revizije donosi na temelju dostavljenih mu dijelova spisa i, pritom, nema uvid u cjelokupni (prvostupanjski) spis.
14. Zbog toga je – u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP (pozivanjem na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom) – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
