REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1394/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajne mase iza Elera trade d.o.o. u stečaju, OIB: 19504916075, Split, Ulica bana Josipa Jelačića 11, kojeg zastupa Antonio Bolanča, odvjetnik u Splitu, protiv prvotuženika Studenac d.o.o., Omiš, Četvrt Ribnjak 17, OIB: 02023029348 (kao preuzimatelj La-vor trade d.o.o., OIB: 17617518061, Buzet, Mažinjica 72/2), kojeg zastupa punomoćnik Ivica Didak, odvjetnik u Zagrebu i drugotuženika CJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Medak, odvjetnik u Splitu, radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3106/2022-3 od 6. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-212/2019-42 od 25. veljače 2022., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija drugotuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Elera trade d.o.o. u stečaju, Ugovor o zajmu i zalogu od 1. travnja 2011., ovjeren pod OV-2540/11, zaključen između La-vor trade d.o.o. kao zajmodavca i Elera trade d.o.o. kao zajmoprimca te ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora od 20. ožujka 2015. ovjeren pod OV-1191/15, između La-vor trade d.o.o. kao kupca i Elera trade d.o.o. kao prodavatelja te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije upisa zaloga temeljem Ugovora o zajmu i zalogu od 1. travnja 2011., ovjerenog pod OV-2540/11 odredi brisanje prava zaloga upisanog pod brojem Z-5006/11 i temeljem Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora od 20. ožujka 2015. ovjerenog pod OV-1191/15 te se odredi brisanje prava vlasništva upisanog pod brojem Z-3951/15 sve za nekretninu pobliže opisanu u točki I.3. i I.4. izreke prvostupanjske presude. Pod točkom II. izreke naloženo je drugotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 214.332,63 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2015. do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 165.275,55 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba drugotuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki II. izreke.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-936/2024-2 od 12. ožujka 2024., drugotuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3106/2022-3 od 6. srpnja 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Može li se pobijati pravna radnja dužnika ako za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji stečajni upravitelj stečajnog dužnika nije imao odobrenje stečajnog suca?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude drugotuženik je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu tako da ukine prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke i odbaci tužbu u točki 5. tužbenog zahtjeva.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode drugotuženika iz revizije te je predložio odbiti reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima su utvrđene sljedeće činjenice:
- da je temeljem prijedloga Financijske agencije, Regionalni centar Split od 11. studenog 2016. rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-674/2017 otvoren stečajni postupak nad tužiteljem;
- da je tužitelj (stečajni upravitelj) ishodio odobrenje stečajnog suca za pokretanje ovog postupka zaključkom od 9. svibnja 2019.;
- da su tužitelj i La-vor trade d.o.o. 1. travnja 2011. zaključili Ugovor o zajmu i zalogu koji je ovjeren kod javnog bilježnika Tea Karabotić-Milovac, broj OV-2540/11 od 13. travnja 2011.;
- da su tužitelj i La-vor trade d.o.o. zaključili Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora od 20. ožujka 2015. koji je ovjeren kod javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita broj OV- 1191/15 od 31. ožujka 2015.;
- da je na nekretnini opisanoj u izreci prvostupanjske presude upisano založno pravo na teret poslovnog prostora u prizemlju, odnosno predmetnog poslovnog prostora u iznosu od 2.000.000,00 kn, uvećano za redovnu kamatu od 5% godišnje, zatezne kamate i druge troškove u korist tuženika La-vor trade d.o.o.;
- da je La-vor trade d.o.o. na ime kupoprodajne cijene platio tužitelju prema izračunu sudskog vještaka ukupno cijenu kupljenog poslovnog prostora od 1.634.999,35 kn od kojeg iznosa je na ime uplaćenih pozajmica tužitelju od strane tuženika izvršen prijeboj u iznosu od 894.999,35 kn, a iznos od 740.000,00 kn da je podmireno uplatom La-vor trade d.o.o. u korist računa tužitelja 20. ožujka 2015.;
- da je drugotuženik je bio zakonski zastupnik tužitelja,
- da je drugotuženik kao zakonski zastupnik tužitelja isplatio drugotuženiku na ime povrata pozajmice iznos od 693.890,51 kn,
- da je na ime pozajmica drugotuženik tijekom više godina uplaćivao tužitelju iznos od 479.557,88 kuna,
- da je drugotuženiku 20. ožujka 2015. više isplaćen iznos od 214.332,63 kuna,
- da je iz dostavljene dokumentacije FINE i to Očevidnika o redoslijedu plaćanja i Očevidnika o danima insolventnosti razvidno stanje blokade, odnosno insolventnosti računa tužitelja prije otvaranja stečajnog postupka;
- da je drugotuženiku na ime plaće pravilno isplaćen iznos od 76.000,00 kn.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev u odnosu na pobijanje pravnih radnji, jer tužitelj nije dokazao pretpostavke iz članka 202. i 198. stavak 1. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15 i 104/17 dalje SZ-a). Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu koji se odnosi na drugotuženika CJ koji je predmet revizijskog ispitivanja primjenom čl. 406., 407. i 408. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11– pročišćeni tekst, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD) odnosno u skladu s pravilima odgovornosti direktora iz ZTD-a smatrajući da postoji obveza drugotuženika da vrati utuženi iznos.
10. Prema čl. 212. st. 1. SZ-a pravne radnje stečajnoga dužnika ovlašteni su pobijati tužbom stečajni vjerovnici te stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika, dok prema stavku 2. istog članka stečajni upravitelj može podnijeti tužbu iz stavka 1. za pobijanje pravnih radnji samo na temelju odobrenja stečajnoga suca.
11. Iz samih odredbi čl. 212. st. 1. i 4. SZ-a proizlazi da se pravnu radnju dužnika može pobijati samo ako za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji stečajni upravitelj stečajnog dužnika ima odobrenje stečajnog suca što ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno pitanje.
12. Međutim, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na revizijom pobijani dio presude sud je naložio isplatu na temelju odredbi čl. 406. i 407. ZTD-a i, kako proizlazi iz obrazloženja drugostupanjskog suda, prema pravilima o odgovornosti direktora iz ZTD-a, a ne na temelju pobijenog ugovora o zajmu.
13. Nadalje, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova u ovom postupku proizlazi da je tužitelj (stečajni upravitelj) ishodio odobrenje stečajnog suca za pokretanje ovog postupka, a ovaj postupak obuhvaća i tužbeni zahtjev za isplatu, jer iz pravomoćne presude (točka 10. pravomoćne prvostupanjske presude) proizlazi da je odobrenje dano zaključkom stečajnog suca od 9. svibnja 2019. Iako iz navedene pravomoćne presude ne proizlazi za što je točno odobrenje dano (već je samo navedeno da je odobrenje dano za pokretanje ovog postupka), u ovoj fazi postupka nije moguće presudu pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je ovaj sud vezan činjeničnim utvrđenjem da je stečajni upravitelj ishodio odobrenje za pokretanje ovog postupka što bi uključivalo i tužbeni zahtjev za isplatu od drugotuženika.
14. Stoga od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora, jer odgovor na postavljeno pitanje ne bi doveo do drugačije (povoljnije) odluke za drugotuženika.
15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
