REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-14/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Vinko Ljubičić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak, d.o.o. Split, protiv tuženika EU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u Splitu, radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljičinoj revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1025/2024-3 od 17. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2420/2022-14 od 23. travnja 2024. u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1025/2024- 3 od 17. ožujka 2025. u toč. II. i III. izreke te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku da poduzme radnje na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama u stanu kojeg isti koristi, a koji se nalazi u [adresa], na adresi [adresa], a koji stan je smješten na etaži kata ove zgrade označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], kojim radnjama će spriječiti prodor vode iz tog stana u stan tužiteljice koji se nalazi na visokom prizemlju, ispod stana kojeg koristi tužitelj, te da se isti suzdrži od djelatnosti od kojeg potječe uznemiravanja i opasnost štete u stanu tužiteljice. Točkom II. Izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.733,35 eura.
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
„I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2420/2022-14 od 23. travnja 2024.:
- u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da se suzdrži od djelatnosti u stanu kojeg koristi, u [adresa], koji je smješten na etaži kata zgrade označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od koje potječe uznemiravanje u vidu prodora vode iz tog stana u stan tužiteljice koji se nalazi na visokom prizemlju, ispod stana kojeg koristi tužitelj, i opasnost štete u stanu tužiteljice i
- u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 928,63 eura.
II. Preinačuje se, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika, presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2420/2022-14 od 23. travnja 2024.:
- u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da poduzme radnje na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama u stanu kojeg koristi, u [adresa], koji je smješten na etaži kata zgrade označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojim radnjama će spriječiti prodor vode iz tog stana u stan tužiteljice koji se nalazi na visokom prizemlju, ispod stana kojeg koristi tužitelj te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan i
- u dijelu točke II. izreke na način da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.904,72 eura.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 390,63 eura sa zateznim kamatama od 17. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2025., u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe u preostalom iznosu od 746,88 eura.“.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3696/2025-2 od 2. rujna 2025. dopustio izjavljivanje revizije protiv toč. II. i III. drugostupanjske presude zbog sljedećeg pitanja:
„Je li pitanje vlasništva nekretnine s koje dolazi izvor opasnosti od nastanka znatnije štete odlučno kod primjene odredbe članka 156. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 111/93,3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01)?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude u toč. II. i III. izreke, tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/11, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojega je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i potvrdi prvostupanjsku presudu ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
5. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. Na reviziju nije odgovoreno.
7. Revizija je osnovana.
8. Tužiteljica predmetnim zahtjevom traži da se naloži tuženiku da poduzme radnje na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama u stanu kojeg koristi, kojim radnjama će spriječiti prodor vode iz tog stana u stan tužiteljice koji se nalazi na visokom prizemlju, ispod stana kojeg koristi tužitelj, te da se suzdrži od djelatnosti od koje potječu uznemiravanja i opasnost štete u stanu tužiteljice.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica stana u visokom prizemlju navedene stambene zgrade, dok je tuženik korisnik stana na katu i da iz stana u posjedu tuženika voda prodire u stan tužiteljice, što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za vodoinstalacije Mirka Višića i sudskog vještaka za graditeljstvo Ive Miljanovića, koji je sačinjen u postupku osiguranja dokaza, na temelju kojega je utvrđeno da zbog prodora vode uzrokovanog dotrajalošću instalacija u stanu kojeg koristi tuženik dolazi do vlaženja stana tužiteljice. Posljedično utvrđenom činjeničnom stanju, sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev prema tuženiku kao korisniku stana, kako onaj dio koji se odnosi na poduzimanje radnji na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama, tako i dio koji se odnosi na suzdržavanje od djelatnosti od koje potječe uznemiravanje i opasnost od štete u stanu tužiteljice.
10. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na odredbi čl. 167. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na zahtjev na poduzimanje radnji na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama u stanu kojeg isti koristi, kojim radnjama će spriječiti prodor vode iz tog stana u stan tužiteljice i u tom dijelu odbio zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da tuženik nije vlasnik stana iz kojega prodire voda u stan tužiteljice, zbog čega on nije pasivno legitimiran za dio zahtjeva kojim tužiteljica od njega zahtijeva poduzimanje radnji na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama radi sprečavanja prodora vode u stan tužiteljice, jer je za to pasivno legitimiran samo vlasnik, a ne i korisnik odnosno posjednik stana. Uz to smatra da se pasivna legitimacija tuženika u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za poduzimanje radova na instalacijama ne bi se mogla zasnovati ni na odredbi članka 1047. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO), unatoč činjenici što prema toj odredbi, načelno, pasivno legitimiran za poduzimanje radnji može biti i posjednik stvari, te je utvrđujući da do prodora vode dolazi upravo prilikom puštanja vode u stanu kojeg koristi tuženik pa se očito i uznemiravanje može spriječiti samim suzdržavanjem od puštanja vode u tome stanu, dok se ne uklone stvarni uzroci prodora vode odnosno nedostaci na vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama.
11. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno je li pitanje vlasništva nekretnine s koje dolazi izvor opasnosti od nastanka znatnije štete odlučno kod primjene odredbe čl. 1047. st. 2. ZOO.
12. Tužiteljica je u predmetnoj tužbi kao predmet spora označila uklanjanje opasnosti izvora štete. Iz navedenoga se može zaključiti da je tužiteljica svoj zahtjev pravno utemeljila na čl. 1047. ZOO kojim je propisano da svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama (st. 1.), a sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini (st. 2.).
13. Iz smisla i sadržaja navedene zakonske odredbe proizlazi da pitanje vlasništva nekretnine s koje dolazi izvor opasnosti od nastanka znatnije štete nije odlučno kod primjene odredbe čl. 1047. st. 1. i st. 2. ZOO jer svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojeg prijeti znatnija šteta njemu ili drugima, dok će sud na zahtjev zainteresirane osobe (to je u ovom predmetu tužiteljica) narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete (radova koje treba izvesti) ili uznemiravanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti (u ovom predmetnu tuženik), ako ovaj to sam ne učini.
14. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio, a koja utvrđenja je prihvatio sud drugog stupnja, da je uzrok prodora vode u stan tužiteljice jasno utvrđen provedenim vještačenjem u postupku osiguranja dokaza na kojega stranke nisu imale primjedbi te da tuženik nije vlasnik, ali jest posjednik, stana iz kojega prodire voda u stan tužiteljice.
No, drugostupanjski sud zaključuje da tuženik nije pasivno legitimiran za dio zahtjeva kojim tužiteljica od njega zahtijeva poduzimanje radova na instalacijama jer se ne može tuženiku nalagati da poduzima takve radove na nekretnini u vlasništvu treće osobe, a niti je tuženik izvodio te radove na stanu.
15. Dakle, drugostupanjski sud je, zauzimajući stav da tuženik kao posjednik stana nije pasivno legitimiran za poduzimanje radova na instalacijama, a što mu je prethodno bilo naloženo prema odredbi čl. 1047. ZOO (ranije odredbi članka 156. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), odstupio od pravnog shvaćanja iznesenog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-599/2014-2 od 5. listopada 2016. iz koje proizlazi da sud može naložiti posjedniku stana da poduzima građevinske i vodoinstalaterske radove na nekretnini unatoč tome što isti nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik toga stana. U iznesenom pravnom shvaćanju, koje prihvaća i ovaj sud, sadržan je i odgovor na postavljeno revizijsko pitanje.
16. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva nije cijenio u svjetlu odredbe čl. 1047. ZOO, a niti je ocijenio preostale žalbene navode, nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.
17. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci, a prema odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
