REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-188/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Varaždina, protiv tuženika Međimurje-Plin d.o.o., OIB 29035933600, Čakovec, Obrtnička 4., kojeg zastupaju punomoćnici dr. sc. Branimir Škurla, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. Zagreb, radi povratka na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1054/2022-3 od 22. prosinca 2022., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Gž R-1054/2022-4 od 16. veljače 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-13/2022-9 od 11. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačava presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1054/2022-3 od 22. prosinca 2022., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Gž R-1054/2022-4 od 16. veljače 2023. i sudi:

1. Odbija se revizija tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-13/2022-9 od 11. kolovoza 2022.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove revizijskog postupka u iznosu od 398,17 Eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku MEĐIMURJE - PLIN d.o.o., OIB: 29035933600, Čakovec, Obrtnička 4 da tužitelja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. vrati na rad na radno mjesto referenta prodaje ili na drugo radno mjesto koje obuhvaća poslove za koje je zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 29. rujna 2000.g.

II. Nalaže se tuženiku MEĐIMURJE - PLIN d.o.o., OIB: 29035933600, Čakovec, Obrtnička 4 da tužitelju OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, u roku od 8 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena presuda suda prvog stupnja i prihvaćen tužbeni zahtjev.

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-1361/2024-2 od 15. listopada 2024., dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„1. Može li dužnosnik po prestanku dužnosti koju je obnašao kumulirati pravo na naknadu plaće prema odredbi članka 90.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regoinalnoj) samoupravi i pravo povratka na rad prema odredbi članka 90.b Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi u vezi s odredbom članka 15.d Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika?

2. Može li dužnosnik po prestanku dužnosti koju je obnašao osnovano zahtijevati vraćanje u radni odnos u kojem se nalazio prije obnašanja dužnosti, ako je po prestanku te dužnosti ostvarivanje prava na naknadu plaće prema odredbi članka 90.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi zahtijevao prije nego što je zahtijevao povratak na posao i ako je to pravo na naknadu plaće u cijelosti iskoristio?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad na radno mjesto referenta prodaje ili na drugo radno mjesto koje obuhvaća poslove za koje je zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. rujna 2000., jer mu je 3. lipnja 2021. prestala dužnost zamjenika gradonačelnika Grada Čakovca, a koji zahtjev tužitelj temelji na čl. 15.d Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika („Narodne novine“, broj 101/98, 135/98, 105/99, 25/00, 73/00, 131/00, 30/01, 59/01, 114/01, 153/02, 154/02, 163/03, 16/04, 30/04, 105/04, 187/04, 121/05, 151/05, 92/05, 135/06, 141/06, 17/07, 34/07, 82/07, 107/07, 60/08, 38/09, 150/11, 22/13, 22/13, 102/14, 103/14, 3/15, 93/16, 44/17 i 66/19 - dalje: ZoOPDD).

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod prednika tuženika JKP Međimurje -Plin s.p.o. Čakovec od 1. lipnja 1995., a kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 85/2000 od 29. rujna 2000.;

- da su tužitelj i tuženik 28. svibnja 2009. sklopili Sporazum o prestanku Ugovora o radu broj 35/2009 u kojem su utvrdili prestanak od 31. svibnja 2009., jer je tužitelj 23. svibnja 2009. stupio na dužnost zamjenika gradonačelnika Grada Čakovca, na mandat od četiri godine;

- da su se navedenim Sporazumom stranke sporazumjele da tužitelj ima pravo vratiti na posao kod tuženika, na poslove svoje stručne spreme i to u roku od 8 dana od isteka mandata ili prestanka obavljanja funkcije zamjenika gradonačelnika Grada Čakovca;

- da je tužitelj nakon isteka četverogodišnjeg mandata zamjenika gradonačelnika Grada Čakovca slijedeće četiri godine obnašao dužnost zamjenika župana Međimurske županije, a nakon toga četiri godine dužnost zamjenika gradonačelnika Grada Čakovca;

- da je tužitelj 2. lipnja 2021. podnio tuženiku zahtjev za povratak na rad, koji je tuženik zaprimio 9. lipnja 2021., kojim obavještava tuženika da mu dužnost zamjenika gradonačelnika Grada Čakovca prestaje 3. lipnja 2021., a da je 31. svibnja 2021. podnio zahtjev za naknadu plaće i staž osiguranja po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti, te da podnosi zahtjev za povratak na rad nakon što iskoristi pravo na naknadu plaće i staž osiguranja za vrijeme od 6 mjeseci po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti;

- da je tuženik u odgovoru na navedeni zahtjev od 15. srpnja 2021. tužitelja obavijestio da donošenje Odluke o povratku na rad nije moguće.

9. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev iznoseći shvaćanje da je tužitelj imao pravo povratka na rad kod tuženika po isteku prvog mandata zamjenika gradonačelnika Grada Čakovca, kako je to utvrđeno Sporazumom tužitelja i tuženika. Zaključak je prvostupanjskog suda da tužitelj nije postupio prema odredbama čl. 15.d ZOPDD-a, jer da stranke nisu zaključile drugi Sporazum kojim bi bilo utvrđeno pravo tužitelja na povratak na rad kod tuženika nakon isteka daljnjih dužnosničkih mandata koje je tužitelj obnašao odnosno mandata zamjenika župana i novog mandata zamjenika gradonačelnika Grada Čakovca.

10. Prihvaćajući utvrđenja suda prvog stupnja drugostupanjski sud, pozivom na odredbe čl. 15.d st. 1. ZOPDD-a i čl. 90. b Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19 i 144/20 - dalje: ZLP(R)S), koji je članak na snazi od 29. prosinca 2012. („Narodne novine“, broj 144/12), preinačava prvostupanjsku presudu i prihvaća tužbeni zahtjev. Shvaćanje je drugostupanjskog suda da činjenica što je tužitelj s tuženikom sklopio jedan Sporazum kojim je reguliran povratak na rad po prestanku prvog mandata ne znači da je tužitelj trebao sklopiti i Sporazum za druga dva mandata, što je tužitelj mogao, ali prema odredbama ZOPDD- a nije morao te je osnovano po prestanku svojih triju mandata u roku zatražio povratak na posao. Za činjenicu da je tužitelj kumulativno koristio pravo povratka na rad i pravo na naknadu plaće, drugostupanjski suda obrazlaže da nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva, jer je upravo tuženik svojim ponašanjem onemogućio tužitelja na povratak na posao koje isključuje dužnosničko pravo na naknadu plaće i staž osiguranja.

11. Odredbama čl. 90. i 90.a ZLP(R)S-a propisana su prava osoba izabranih, odnosno imenovanih na dužnosti općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovih zamjenika.

12. Odredbom čl. 90.a ZLP(R)S-a propisano je:

- osobe koje dužnost obavljaju profesionalno (općinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihovi zamjenici ako odluče da dužnost obavljaju profesionalno), za vrijeme profesionalnog obavljanja dužnosti ostvaruju pravo na plaću kao i druga prava iz rada, a vrijeme obavljanja dužnosti uračunava im se u staž osiguranja (st. 1.);

- osobe koje su dužnost obavljale profesionalno posljednjih 6 mjeseci prije prestanka obavljanja dužnosti, po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti ostvaruju prava na naknadu plaće i staž osiguranja za vrijeme od 6 mjeseci po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti i to u visini prosječne plaće koja im je isplaćivana za vrijeme posljednjih 6 mjeseci prije prestanka profesionalnog obavljanja dužnosti (st. 4.);

- osobe koje su dužnost obavljale profesionalno manje od šest mjeseci prije prestanka obavljanja dužnosti, nakon prestanka profesionalnog obavljanja dužnosti ostvaruju prava na naknadu plaće i staž osiguranja za vrijeme od onoliko mjeseci nakon prestanka profesionalnog obavljanja dužnosti koliko su dužnost obavljali profesionalno, i to u visini prosječne plaće koja im je isplaćivana za vrijeme prije prestanka profesionalnog obavljanja dužnosti (st. 5.);

- pravo na naknadu plaće i staž osiguranja iz stavaka 4. i 5. ovoga članka ostvaruje se na vlastiti zahtjev općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovih zamjenika te započinje prvoga dana po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti (st. 6.), zahtjev se podnosi najkasnije posljednjeg dana profesionalnog obavljanja dužnosti (st. 7.), a naknada se isplaćuje na teret proračuna općine, grada odnosno županije (st. 10.).

13. Odredba čl. 90.b propisuje da nakon prestanka profesionalnog obnašanja dužnosti općinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihov zamjenik koji je prije obnašanja dužnosti bio zaposlen na neodređeno vrijeme, ima pravo rasporeda odnosno povratka na rad odgovarajućom primjenom odredaba zakona kojim se uređuju obveze i prava državnih dužnosnika. Taj zakon je Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika, koji u čl. 15.d propisuje:

- dužnosnik koji nije ponovno imenovan na dužnost koju je obnašao ili na drugu dužnost, a koji je prije obnašanja dužnosti bio zaposlen na neodređeno vrijeme u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima, kaznenim tijelima, stručnoj službi Hrvatskoga sabora, Uredu predsjednika Republike Hrvatske, stručnoj službi i uredima Vlade Republike Hrvatske, stručnoj službi Ustavnog suda Republike Hrvatske, stručnoj službi pučkog pravobranitelja, stručnoj službi pravobranitelja za djecu, stručnoj službi pravobranitelja za ravnopravnost spolova, stručnoj službi pravobranitelja za osobe s invaliditetom, Državnom uredu za reviziju i u drugim tijelima koja se osnivaju za obavljanje državne službe, tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnoj službi, izvanproračunskim fondovima, pravnim osobama u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske i pravnim osobama u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ima pravo rasporeda, odnosno povratka na rad, na poslove koje je obavljao prije obnašanja dužnosti ili na druge odgovarajuće poslove, bez provedbe javnog natječaja (st. 1.);

- sporazumom između dužnosnika i čelnika tijela, odnosno osobe ovlaštene za zastupanje u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pobliže će se odrediti uvjeti ostvarivanja prava iz st. 1. ovoga članka (čl. 2.);

- zahtjev za raspored, odnosno povratak na rad dužnosnik iz stavka 1. ovoga članka mora podnijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prestanka obnašanja dužnosti (čl. 3.).

14. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da se u konkretnom slučaju radi o poslodavcu iz čl. 15.d st. 1. ZoOPDD-a i da je tužitelj imao sklopljen Sporazum s poslodavcem u smislu čl. 15.d st. 2. ZoOPDD-a u odnosu na prvi dužnosnički mandat, te da je u roku iz čl. 15.d st. 2. ZoOPDD-a zatražio povratku na rad, koji povratak traži nakon što iskoristi pravo na naknadu plaće i staž osiguranja za vrijeme od šest mjeseci po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti.

15. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je, može li tužitelj kao bivši lokalni dužnosnik osnovano tražiti povratak na rad prema odredbi čl. 15.d ZoOPDD-a u vezi s čl. 90.a ZLP(R)S-a u situaciji kada je iskoristio pravo na naknadu plaće prema čl. 90.b st. 4. ZLP(R)S-a odnosno može li ta dva prava - pravo na povratak na posao i pravo na naknadu plaće

- kumulirati.

16. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda kumulacija tih prava ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva iz razloga jer je tuženik svojim ponašanjem onemogućio tužitelja na povratak na rad koje isključuje dužnosničko pravo na naknadu plaće i staž osiguranja.

17. Pravilno revident navodi da navedeni zaključak suda drugog stupnja nije točan.

18. U prvom redu valja ukazati na sadržaj zahtjeva za povratak na rad upućen tuženiku 2. lipnja 2021. u kojem je tužitelj naveo da mu dužnost zamjenika gradonačelnika Grada Čakovca prestaje 3. lipnja 2021., a da je 31. svibnja 2021. podnio zahtjev za naknadu plaće i staž osiguranja po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti te mu je izdano rješenje od 1. lipnja 2021. i da sukladno čl. 15.d st. 3. ZoOPDD-a podnosi zahtjev za povratak na rad nakon što iskoristi pravo na naknadu plaće i staž osiguranja za vrijeme od šest mjeseci po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti.

19. Naime, već iz datuma navedenih u sadržaju zahtjeva tužitelja za povratak na rad jasno proizlazi da postupanje tuženika u vezi prava povratka na rad nije u vezi sa zahtjevom tužitelja u ostvarivanju prava. Naime, tužitelj je zahtjev za naknadu plaće i staž osiguranja za vrijeme od 6 mjeseci iz čl. 90.a st. 4. ZLP(R)S-a, o čemu je izdano i rješenje, podnio prije podnošenja zahtjeva za povratak na rad, što znači da je postupanje tuženika koji odbija zahtjev tužitelja za povratak na rad uslijedilo nakon toga i ne može dovesti u vezu s tužiteljevim zahtjevom iz čl. 90.a st. 4. ZLP(R)S-a.

20. Odredba čl. 90.b ZLP(R)S-a u svezi primjene prava povratka na rad upućuje na primjenu ZoOPDD, koji u čl. 15.d st. 3. propisuje točno određeni rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva za povratak na rad, a koji rok je upravo vezan uz dan prestanka obnašanja dužnosti.

21. Odredbe čl. 15.d st. 4., 5. i 6. ZoOPDD-a glase:

- čelnik tijela, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, dužna je u roku od 45 dana od dana podnošenja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka donijeti odluku o rasporedu, odnosno povratku na rad dužnosnika iz stavka 1. ovoga članka (st. 4.);

- dužnosnik iz stavka 1. ovoga članka nakon prestanka obnašanja dužnosti do rasporeda, odnosno povratka na rad na poslove koje je obavljao prije obnašanja dužnosti ili na druge odgovarajuće poslove, ima pravo na naknadu najviše do iznosa dviju plaća sukladno članku 15. ovoga Zakona (st. 5.);

- dužnosnik iz stavka 1. ovoga članka kojem čelnik tijela, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, nije donijela odluku o rasporedu, odnosno povratku na rad u roku iz stavka 4. ovoga članka ili ako odluku o rasporedu, odnosno povratku na rad dužnosnik nije prihvatio, ima pravo na naknadu plaće sukladno članku 15. ovoga Zakona od dana nakon prestanka obnašanja dužnosti (st. 6.).

22. Tužitelj je zahtjev podnio u zakonskom roku, ali u istom ne traži povratak na rad od prestanka obnašanja dužnosti već nakon što iskoristi pravo iz čl. 90.a st. 4. ZLP(R)S - a.

23. Ovdje se radi se o dva prava - pravo na povratak na posao i pravo na naknadu plaće - koja pripadaju tužitelju po prestanku profesionalnog obavljanja dužnosti, koja proizlaze iz ZoOPDD-a i ZLP(R)S. No, to ne podrazumijeva kumulaciju tih prava pa u situaciji kad je tužitelj kao bivši dužnosnik u izboru tih prava izabrao pravo na naknadu plaće i staž osiguranja za vrijeme od 6 mjeseci iz čl. 90.a st. 4. ZLP(R)S-a, ne može uvjetovati ni zahtijevati povratak na rad nakon proteka 6 mjeseci neovisno o podnesenom zahtjevu.

24. Ovo stoga, jer je smisao i svrha odredbe čl. 90.a ZLP(R)S-a sadržana upravo u tome da pravo na naknadu plaće i staž osiguranja ima lokalni dužnosnik koji ne ostvaruje pravo povratka na rad nakon prestanka obavljanja dužnosti. Suprotno tumačenje dovelo bi do toga da lokalni dužnosnik po prestanku obavljanja dužnosti 6 mjeseci ne mora raditi već će primati naknadu plaće i ostvarivati staž osiguranja na teret proračuna općine, grada, odnosno županije sukladno čl. 90.a st. 10. ZLP(R)S-a i to samo iz razloga jer ne želi iskoristiti zakonsko pravo povratka na rad sukladno čl. 15.d st. 1. ZoOPDD-a, koje mu omogućuje ostvarivanje vlastitih prihoda radom. Navedeno zasigurno nije intencija čl. 90.a st. 4. ZLP(R)S-a, a što proizlazi iz naprijed citiranih odredbi čl. 15.d st. 4., 5. i 6. ZoOPDD-a u kojima je propisan rok za donošenje odluke o povratku na rad te jasno propisana prava dužnosnika nakon prestanka obnašanja dužnosti do rasporeda, odnosno povratka na rad kao i prava u slučajevima kada nije donesena takva odluka u roku ili ako odluku o rasporedu, odnosno povratku na rad dužnosnik nije prihvatio.

25. Iz svega navedenog proizlazi da u slučaju kada je dužnosnik koji je prestao obnašati dužnost, nakon prestanka profesionalnog obavljanja dužnosti zatražio i ostvario pravo na naknadu plaće i staž osiguranja za vrijeme od 6 mjeseci nakon prestanka profesionalnog obavljanja dužnosti iz 90.a st. 4. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, u tom slučaju ne može koristiti i pravo povratka na rad sukladno čl. 15.d st. 1. Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika. Time je ujedno i odgovoreno na postavljena pitanja.

26. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I.1. izreke ove presude.

27. S obzirom da je odbijena žalba tuženika, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučiti kao u točki I.2. izreke ove presude.

28. O troškovima revizije odlučeno na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

29. Tuženiku je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), za trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i trošak sastava revizije prema Tbr. 10/5 - po zatraženih 159,27 Eur što uz PDV 25% iznosi 398,17 Eur.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić