REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5630/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRADITELJSTVO-ROŽIĆ d.o.o., OIB: 88359896101, Jastrebarsko, Ulica dr. Franje Tuđmana 83, kojeg zastupa punomoćnik Josip Bilić-Prcić, odvjetnik u Zagrebu, Graščica 2i, protiv tuženika G.T. Trade d.o.o., OIB: 27976544334, Split, Spinčićeva 2/D, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Vuković, odvjetnik u Splitu, Hrvatske mornarice 1d, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3190/2024-5 od 15. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-1815/15 od 4. ožujka 2024. i preinačena dopunska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv- 1815/2015 od 13. svibnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3190/2024-5 od 15. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-1815/15 od 4. ožujka 2024. i preinačena dopunska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-1815/2015 od 13. svibnja 2025.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 286.324,00 kn / 38.001,73 eura za izvedene radove na temelju Ugovora o zemljanim radovima na sanaciji odlagališta komunalnog otpada Ilovac-Karlovac Faza III od 28. prosinca 2012. po okončanoj situaciji broj 616-KS-1 od 30. studenog 2013.
4.1. Tuženik je u prijedlogu naznačio pitanja: „I. Je li Ugovor o izvođenju zemljanih radova sukladno projektnoj dokumentaciji na sanaciji odlagališta otpada po svojoj naravi Ugovor o građenju ili Ugovor o djelu? II. Može li Sud kao dokaz za količinu stvarno izvedenih radova od strane podizvođača koristiti isključivo dokumentaciju (isprave) proizašlu iz ugovornog odnosa glavnog izvođača i investitora, a koja dokumentacija potvrđuje radove izvedene za investitora, bez postojanja dokaza da je te radove vršio upravo podizvođač? III. Je li, imajući u vidu, odredbu članka 261. st. 3. ZPP-a stranka onemogućena u raspravljanju ako sud nakon konkretnih prigovora na nalaz i mišljenje ne provede novo vještačenje? IV. Čini li Sud bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. st. 1 i članka 354. st. 2. t. 11. u svezi s člankom 261. st. 3. ZPP-a kada je nalaz i mišljenje vještaka dovedeno u sumnju, a sud odbije prijedlog stranke za provođenjem vještačenja po drugom vještaku? V. Je li Sud prema odredbama čl. 259. i čl. 261. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku dužan odrediti provođenje novog vještačenja ako stranka podnese konkretne prigovore na nalaz i mišljenje vještaka i ukaže na kontradiktornosti u usmenom iskazu vještaka? VI. Može li se Sud u obrazloženju presude pozivati paušalno na nalaz i mišljenje vještaka, bez ocjene tog dokaza skupa sa svim dokazima svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka? VII. Izlazi li vještak iz okvira posebnog stručnog znanja kojim sud ne raspolaže definiranog u članku 250. Zakona o parničnog postupka, a radi kojeg je i angažiran u postupku, kada vrši ocjenu dokaza? VIII. Je li protivno pravilima parničnog postupka postupanje Vještaka kada prilikom izrade nalaza i mišljenja na okolnost izvedenih radova odbije pregledati, analizirati i koristiti podatke o količinama tih radova iz ovjerenog Geodetskog elaborata koji predstavlja javnu ispravu, bez da je u postupku dokazano da bi se radilo o neistinitoj ispravi? IX. Je li protivno pravilima parničnog postupka postupanje Suda kada prilikom donošenja presude bezrezervno prihvati nalaz i mišljenje Vještaka koji sadrži propust vještaka da analizira javnu ispravu, bez da je utvrdio i valjano obrazložio da bi se na bilo koji način radilo o neistinitoj ispravi?“
4.2. U odnosu na prvo naznačeno pitanje treba odgovoriti da su nižestupanjski sudovi cijenili sadržaj konkretnog ugovora na kojeg se stranke pozivaju, pa odgovor na navedeno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga, navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, pod pravnim pitanjima shodno prethodno navedenim odredbama ZPP-a ne podrazumijevaju se pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (rješenje u sporu mora ovisiti o tom pitanju). U odnosu na 3., 4., 5. i 7. naznačeno pitanje treba odgovoriti da se pobijana presuda temelji na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - „…na tuženikove primjedbe vještakinja je detaljno odgovorila na ročištu 16. siječnja 2024…“, - „…suprotno tuženikovim žalbenim navodima sudska vještakinja je jasno odgovorila na sva pitanja i kod izrade nalaza i mišljenja nije prekoračila svoje ovlasti iz članka 250. ZPP-a…“, - „…u odnosu na žalbeni navod tuženika da je vještakinja kod izrade nalaza i mišljenja trebala uzeti u obzir i Geodetski elaborat iz 2015. godine valja navesti da je vještakinja obrazložila da se obračun količine radova izrađuje na temelju geodetske snimke neposredno nakon završetka radova…“, te – „…ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odbio izvođenje vještačenja po drugom vještaku na način kako je to predložio tuženik da se vještačenje izvrši uz Geodetski elaborat iz 2015. godine jer je iz obrazloženja vještaka razvidno da je obračun izvršenih radova izvršen i na temelju geodetskih snimaka koji su snimljeni odmah nakon izvršenih radova kao i obrazloženja da Geodetskim elaboratom utvrđuje horizontalna i visinska situacija na određeni dan i da se neobračunavanju radovi u međufazama…“. U navedenim činjeničnim utvrđenjima i razlozima na kojima se pobijana odluka temelji naznačena pitanja se u bitnom odnose na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskih sudova. Tuženik postavljenim pitanjima zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koje ne može biti predmet ocjenjivanja u revizijskom stupnju postupka. Preostala pravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tuženik u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kako ih je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP -a koja bi omogućila ovom sudu da odgovorom na njih osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženik zapravo, kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovodi u pitanje činjenična utvrđenja sudova koja ne mogu biti predmet razmatranja u revizijskom stupnju postupka. Uz navedeno, čak i u slučaju postojanja bitne povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP- a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevu, prijedlozima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
8. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
