REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-477/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BKS Bank AG, Austrija, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Zagrebgradnja d.o.o., Zagreb, V. Ravnice 6, OIB: 39233442442, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Petrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Petrić i partneri d.o.o. iz Varaždina, radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2933/2024-2 od 11. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-891/2023 od 5. lipnja 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija i ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2933/2024-2 od 11. veljače 2025. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-891/2023 od 5. lipnja 2024., a predmet se vraća tom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku iseliti iz nekretnina koje su točno određene u izreci te presude te ih predati slobodne od stvari i osoba u posjed tužitelju te je odlučeno o trošku postupka.
2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj je sud rješenjem poslovnog broja Revd-2462/2025-2 od 29. listopada 2025. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:
"Ima li pitanje valjanosti pravnih poslova na temelju kojih je tužitelj uknjižbom stekao pravo vlasništva spornih nekretnina, a o kojem teče parnica, značaj prethodnog pitanja u parnici radi iseljenja i predaje nekretnine u posjed?".
4. Tuženik je povodom tog rješenja, protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
5. U odgovoru na reviziju tužitelj se usprotivio revizijskim navodima, predložio je odbiti reviziju kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnina koje su navedene u toč. I. izreke prvostupanjske presude, a činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova su:
− da je tužitelj (upisani zemljišnoknjižni) vlasnik predmetnih nekretnina;
− da je tuženik u posjedu tih nekretnina;
− da je odredbom čl. 3.1. Ugovora o kupoprodaji nekretnine ugovoreno da će nekretnine koje čine predmet kupoprodaje ostati u izravnom posjedu prodavatelja (ovdje tuženika) šest mjeseci od dana potpisa Ugovora te da ih je tuženik istekom od šest mjeseci dužan predati tužitelju u izravan posjed, da je ugovor potpisan 8. ožujka 2022., a rok za iseljenje je dakle 6 mjeseci odnosno 8. rujna 2022. te da tuženik tužitelju nije predao u posjed predmetne nekretnine;
− da se kod Trgovačkog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-507/2022 vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnog kupoprodajnog ugovora i radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
8. Tuženik tvrdi da je odluka suda u potonjem postupku prethodno pitanje za rješenje ovog spora te predlaže da sud odredi prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Rijeci vodi pod poslovnim brojem P-507/2022.
9. Nižestupanjski sudovi utvrđuju da je osnovan tužbeni zahtjev za predaju u posjed, jer da tužitelj zahtjev temelji na odredbama čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina pa sukladno odredbama ZVDSP ima pravo na posjed predmetnih nekretnina, da nije sporno da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina. Ocjenjuju da nema uvjeta za prekid postupka jer je tužitelj nesporno vlasnik predmetnih nekretnina, a tuženik je nesporno u njihovom posjedu, a u slučaju da se u utvrdi eventualna ništetnost Ugovora i Sporazuma, tuženik da će imati zakonska prava kao vlasnik, koja će moći ostvarivati u nekim drugim, eventualnim, budućim postupcima.
10. Odredbama čl. 161. st. 3. i čl. 163. ZVDSP su uređeni prigovori kojima se tuženik može suprotstaviti zahtjevu vlasnika na predaju nekretnine, a koji prigovori negiraju ili ukidaju, odnosno zaustavljaju takav zahtjev.
11. Pravo vlasništva tužitelja na nekretninama je upisano u zemljišnim knjigama pa vrijedi predmnijeva istinitosti upisa, prema kojoj se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnina, a zemljišne knjige s izvacima uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava - s time da je dopušteno dokazivati da ono što sadrže nije istinito
12. Odredbom čl. 12. ZPP je određeno:
„Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.“[…].
13. Pitanje valjanosti (ništavosti) ugovora na temelju kojih je (uknjižbom) tužitelj stekao pravo vlasništva spornih nekretnina ima značaj prethodnog pitanja o kojemu je riječ u odredbi čl. 12. st. 1. ZPP, dok prigovor da upis tužitelja u zemljišnim knjigama nije istinit i temelji se na ništavim pravnim poslovima ima značaj jednog od prigovora iz odredaba čl. 161. st. 3. i čl. 163. ZVDSP – konkretno – prigovora koji negira zahtjev tužitelja da mu se kao vlasniku nekretnina te nekretnine predaju u posjed.
14. Ovaj sud primjećuje i da se u ovom postupku ne radi o situaciji koja bi bila podudarna sa onom koja je razmatrana u odluci ovoga suda poslovnog broja Rev- 595/2019-2 od 28. rujna 2022., jer se ovdje očito ne radi (a kako je u toj revizijskoj odluci konstatirano) o izlaganju nekih neobrazloženih tvrdnji (tuženika) da bi netko drugi bio vlasnik, nego se radi o konkretiziranim obrazloženim tvrdnjama koji se naslanjaju na postupak koji je doista u tijeku radi utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovora koji su bili osnov stjecanja prava vlasništava tužitelja.
15. Polazeći od navedenih odredaba ZVDSP i ZPP te navedenog shvaćanja, tužitelj je, da bi uspio u sporu, trebao dokazati ono što tvrdi – da na nekretninama ima pravo vlasništva koje je ovlašćuje na zahtijevani posjed, a kako je za stjecanje prava vlasništva na nekretnini pravnim poslom potreban pravni posao i upis u zemljišnim knjigama, to ovdje valja ocijeniti:
− da bi utvrđenjem ništavnosti spornih pravnih poslova (ugovora) proizlazilo da tužitelj nije dokazao svoje pravo vlasništva;
− da prigovor ništavosti tih pravnih poslova (na temelju kojih je, njihovom provedbom u zemljišnim knjigama, tužitelj stekao vlasništvo nekretnine) predstavlja prigovor na temelju kojeg se tuženik s uspjehom može suprotstaviti zahtjevu tužitelja; − (nadalje, a slijedom toga) da od odgovora na pitanje ništavosti ugovora zavisi odluka o ovome predmetu spora.
16. U ovome su postupku nižestupanjski sudovi istaknuti prigovor tužen ika trebali raspraviti i na njega odgovoriti ("sami riješiti to pitanje") ili su odgovor na pitanje ništavnosti tih ugovora trebali "pričekati" od sudova koji o njemu odlučuju u parnicama u kojima je samo ono predmetom spora – dakle prekinuti ovaj postupak do pravomoćnosti odluka u tim parnicama – a nisu imali osnove prigovor ili pitanje relativizirati i otkloniti ga samo uz zaključak kako je gore navedeno.
17. Uostalom, samo bi takav pristup tuženiku omogućio ostvarenje onog na što ima pravo, a to je suprotstaviti se s uspjehom zahtjevu tužitelja, dokazivanjem suprotnog predmnijevi istinitosti upisa u zemljišnim knjigama ili da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjed.
18. Sve gore navedeno zapravo predstavlja reafirmaciju već ustaljene prakse ovoga revizijskog suda, koja je izražena u nizu odluka (tako v. Rev-2486/2010-2 od 12. siječnja 2016., Rev-2355/2018-2 od 5. siječnja 2021., Rev-1774/2001-2 od 20. studenog 2001., pa i iz smisla odluke Rev-2055/2010-2 od 20. ožujka 2012. etc.).
19. Time je dan odgovor na revizijom postavljeno pravno pitanje te je jasno da je pravno shvaćanje ovoga suda da su nižestupanjski sudovi primijenili pogrešan pravni pristup prilikom razmatranja navedenog prigovora tuženika, pa je, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. I.
20. Odluka o troškovima postupka povodom revizije (toč. II. izreke) donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
