REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-375/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jurica Borojević i Domagoj Jugović u Novoj Gradiški, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-11/2025-2 od 31. srpnja 2025.. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 3240/2021-28 od 17. prosinca 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-11/2025-2 od 31. srpnja 2025. zbog pitanja:
„Da li se na tužitelja kao službenika pomorske policije primjenjuje definicija radnog vremena iz Zakona o radu; smije li drugostupanjski sud izjednačiti radno vrijeme (dežurstvo) sa slobodnim vremenom ignorirajući jasnu zakonsku definiciju, te ima li tužitelj kao policijski službenik pravo na naknadu za prekovremeni rad za dežurstvo, kao što ga primjerice imaju djelatne vojne osobe ili je on isključen iz ovih prava?“.
II. O troškovima ovog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja te je tužitelj odbijen sa zahtjevom radi isplate ukupno 30.711,36 Eur-a, gdje tužitelj kao policijski službenik Policijske postaje pomorske policije Rijeka, potražuje isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od siječnja 2016. do prosinca 2018.
2. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnosi reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19,80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja kao u izreci ovog rješenja.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je osnovan.
5. Prema odredbi čl. 385.a. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili
- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Sud Europske unije je u predmetu C-742/19 od 10. rujna 2019. je u predmetu B.K. protiv Republike Slovenije povodom zahtjeva za prethodnu odluku zauzeo stanovište da:
„1. Članak 1. stavak 3. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, u vezi s člankom 4. stavkom 2. UEU‑a, treba tumačiti na način da je stražarska aktivnost koju obavlja vojnik isključena iz područja primjene te direktive:
– ako se ta aktivnost obavlja u okviru njegove temeljne obuke, operativne vježbe ili vojne operacije u užem smislu, ili
– ako predstavlja aktivnost koja je u tolikoj mjeri specifična da nije moguće uspostaviti sustav rotacije osoblja koji osigurava poštovanje zahtjeva te direktive, ili
– ako iz svih relevantnih okolnosti proizlazi da se ta aktivnost obavlja u okviru izvanrednih događaja, čija težina i razmjer zahtijevaju usvajanje mjera nužnih za zaštitu života, zdravlja kao i sigurnosti zajednice te čije bi pravilno izvršenje bilo ugroženo kad bi se morala poštovati sva pravila predviđena navedenom direktivom, ili
– kad bi se primjena te direktive na takvu aktivnost, putem nametanja dotičnim tijelima obveze uspostave sustava rotacije ili planiranja radnog vremena, mogla provesti samo na štetu dobrog provođenja vojnih operacija u užem smislu.
2. Članak 2. Direktive 2003/88 treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da se razdoblje straže tijekom kojeg je vojnik dužan boraviti u krugu vojarne u koju je raspoređen, ali ondje ne obavlja stvarni posao, plati različito od razdoblja straže tijekom kojeg on stvarno ispunjava radne obveze.“.
7. Vodeći računa o položaju policajaca za vrijeme obavljanja službe na moru i vojnih osoba na straži, te citirano pravno shvaćanje Suda EU, kao i pravno shvaćanje ovog suda u odluci poslovni broj Rev-400/2022 od 24. svibnja 2023. gdje je izraženo drugačije pravno shvaćanje od suda drugog stupnja, ovaj sud smatra da su ostvareni uvjeti iz čl. 385.a ZPP-a za dopuštenje revizije pa je stoga valjalo riješiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 387. st. 6. ZPP-a. (tako i ovaj sud u Revd-4649/2021 od 17. studenog 2021.)
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
