REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3722/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u predstečajnom postupku nad dužnikom Zagrebgradnja d.o.o. Zagreb, V Ravnice 6, OIB: 39233442442, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Blažičko, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije vjerovnika BKS Bank AG, Klagenfurt, Austrija, OIB: 95202348925, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu i vjerovnika Elgo -Luks d.o.o. Zagreb, Dubrava 256 F, OIB: 21405123375, kojeg zastupa punomoćnica Anđelka Kasum, odvjetnica u Zagrebu, protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3485/2024-3 od 25. rujna 2024., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu broj St-152/2023-184 od 22. srpnja 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog vjerovnika BKS Bank AG, Klagenfurt, Austrija za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Prijedlog vjerovnika Elgo-Luks d.o.o. Zagreb za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na pravno pitanje naznačeno pod slovom e).

III. Prijedlog vjerovnika Elgo-Luks d.o.o. Zagreb za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na preostala pravna pitanja kao i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Vjerovnici BKS Bank AG, Klagenfurt, Austrija i Elgo-Luks d.o.o. Zagreb podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3485/2024-3 od 25. rujna 2024., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu broj St-152/2023-184 od 22. srpnja 2024. kojim je potvrđen plan restrukturiranja dužnika.

2. Vjerovnici su u prijedlozima za dopuštenje revizije naveli da ih podnose zbog pravnih pitanja koja su važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).

3. Odgovor na prijedloge vjerovnika za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Odlučujući o podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije vjerovnika BKS Bank AG, Klagenfurt, Austrija sukladno odredbi čl. 387. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), u vezi s čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15, 104/17 i 36/22 - dalje: SZ), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu jasno izloženi razlozi zbog kojih predlagatelj smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP).

5. Naime, u prijedlogu za dopuštenje revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postoje različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova u pogledu postavljenih pravnih pitanja, niti da je pobijana drugostupanjska odluka u odnosu na postavljena pitanja nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.

6. Za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju i da je odgovor na postavljeno pitanje važan zbog zauzimanja općenitog stava za sve buduće sudske postupke, već se u prijedlogu za dopuštenje revizije moraju iznijeti argumenti za tezu da je riječ o pitanju o kojem bi praksa drugostupanjskih sudova mogla biti različita, i to takvi koji će uvjeriti revizijski sud da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da će se, osim ovog pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, o istom pravnom pitanju u budućnosti pojaviti drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje, kao i obrazloženi razlozi zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za razvoj sudske prakse.

7. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi kojima predlagatelj samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a st. 1. ZPP koji bi opravdavali intervenciju revizijskog suda.

8. Budući da u prijedlogu za dopuštenje revizije vjerovnika BKS Bank AG, Klagenfurt, Austrija nisu jasno naznačeni razlozi važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP u vezi s odredbom čl. 10. SZ, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbaciti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

9. U odnosu na istaknutu povredu temeljnih prava na žalbu i prava na pravično suđenje, koja su zajamčena čl. 18. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 29. Ustava, odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), ocjena ovog suda je da je drugostupanjski sud u svojoj odluci odgovorio na sve odlučujuće žalbene navode predlagatelja te se njegova odluka ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Ništa ne upućuje na pristranost u postupanju prvostupanjskog ili drugostupanjskog suda, stoga niti na zaključak da predlagatelj nije imao pravično suđenje ili da bi bilo povrijeđeno njegovo pravo na žalbu.

10. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije vjerovnika BKS Bank AG, Klagenfurt, Austrija valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u vezi s odredbom čl. 10. SZ odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2 . ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

11. U odnosu na prijedlog vjerovnika Elgo-Luks d.o.o. Zagreb za dopuštenje revizije, postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da se pravno pitanje naznačeno pod slovom e) ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, dok za preostala pravna pitanja predlagatelj nije naznačio razloge zbog kojih smatra da bi mu Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti reviziju, sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.

12. Argumentirajući važnost pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu za dopuštenje revizije pod slovom e), koje se odnosi na ispunjenje pretpostavki za obustavu predstečajnog postupka prema odredbi čl. 63. st. 3. SZ, predlagatelj se je pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1329/2024 od 26. ožujka 2024. te odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4446/2020 od 26. svibnja 2021., navodeći da je u tim odlukama zauzeto pravno shvaćanje o navedenom pitanju koje je protivno onom iz pobijane drugostupanjske odluke. Međutim, odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž -1329/2024 od 26. ožujka 2024. je donesena povodom zahtjeva dužnika za produženje roka za završetak predstečajnog postupka, u činjeničnoj i pravnoj situaciji koja nije podudarna ovom predmetu te se ne temelji na primjeni odredbe čl. 63. st. 3. SZ od koje po lazi naznačeno pravno pitanje. Isto tako, odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4446/2020 od 26. svibnja 2021. donesena je na temelju odredbe čl. 65. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13 i 121/13), kojom su propisane pretpostavke za obustavu postupka predstečajne nagodbe, ali koja je prestala važiti (čl. 445. SZ) i ne primjenjuje se u konkretnom predmetu. Slijedom navedenog, postavljeno pitanje se ne može smatrati važnim u smislu potrebe za intervencijom revizijskog suda radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pritom predlagatelj nije određeno obrazložio zbog čega smatra da bi to pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP iz drugih razloga, koji ne uključuju nepodudarnost pobijane odluke sa sudskom praksom na koju se je pozvao.

13. U odnosu na preostala pravna pitanja navedena u prijedlogu vjerovnika Elgo-Luks d.o.o. Zagreb za dopuštenje revizije, predlagatelj je propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

14. Naime, predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije izražava nezadovoljstvo s odlukama nižestupanjskih sudova te se sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 10. SZ, u odnosu na pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije vjerovnika Elgo-Luks d.o.o. Zagreb pod slovom e) riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja, dok je u odnosu na preostala pravna pitanja valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u vezi s odredbom čl. 10. SZ odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

16. Vjerovnik Elgo-Luks d.o.o. Zagreb je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna prava na pravično suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek, pravo na jednakost pred zakonom, i pravo vlasništva, zajamčena čl. 29., čl. 13., čl. 48. st. 1. Ustava, odnosno odredbom čl. 6. st. 1. i čl. 13. Konvencije te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.

17. Ocjena ovog suda je da su prvostupanjski i drugostupanjski sud dali uvjerljive i razumne razloge za svoje odluke, kojima je odgovoreno na odlučne navode predlagatelja iznesene tijekom postupka i u žalbi te se navedene nižestupanjske odluke ne mogu smatrati arbitrarnima ili nerazumnima. Slijedom navedenog, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, na jednakost pred zakonom ili na djelotvoran pravni lijek.

18. U odnosu na navode predlagatelja da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo vlasništva (čl. 48. st. 1. Ustava), u okolnostima konkretnog slučaja ovaj sud je zaključio da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi odlukama nižestupanjskih sudova, koje se temelje na primjeni odredbi čl. 59. SZ i 61.a st. 2. SZ, bile prouzročene povrede navedenih temeljnih prava predlagatelja.

19. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije vjerovnika Elgo -Luks d.o.o. Zagreb valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u vezi s odredbom čl. 10 . SZ odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina