REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-922/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari 1. podnositeljice RE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. podnositeljice REF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. podnositeljice SEF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. podnositeljice SE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. podnositeljice OE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 6. podnositeljice OEF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, protiv protustranke Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o prijedlogu 1. - 6. podnositeljica za dopuštenje revizije protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gžzp-110/2025-3 od 30. prosinca 2025. kojim je potvrđeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su - Gzp- 211/2024-5 od 3. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog 1.-6. podnositeljica za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Ovom sudu su 1.-6. podnositeljice (dalje: podnositeljice) podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gžzp-110/2025-3 od 30. prosinca 2025. kojim je potvrđeno rješenje rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su - Gzp-211/2024-5 od 3. veljače 2025. a kojim je odbijen njihov zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
3. Prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev podnositeljica za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je podnesen na temelju odredbe čl. 63. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 21/22, 16/23, 155/23 i 36/24 - dalje: ZS), a odnosi se na predmet Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R
– 485/2024.
5.1. Odredba čl. 64. ZS glasi:
„(1) Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku su: 1. zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, 2. zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
(2) Postupak odlučivanja o zahtjevima iz stavka 1. ovog članka provodi se uz odgovarajuću primjenu pravila o izvanparničnom postupku, u pravilu bez održavanja ročišta.“.
5.2. Prema odredbi čl. 17. Sudskog poslovnika ("Narodne novine", broj 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23 i 55/24 i 136/24 - dalje: SP) u uredu predsjednika suda obavljaju se poslovi postupanja po zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a prema čl. 90. st. 1. SP postupak povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku provodi se u spisu sudske uprave.
6. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se u postupku zahtjeva za suđenje u razumnom roku provodi poseban postupak unutar poslova sudske uprave.
7. Dakle, Zakon o sudovima uređuje zaštitu prava za suđenje u razumnom roku, određuje da je to posao sudske uprave uz primjenu pravila o izvanparničnom postupku, određuje nadležnost, vrste odluka, pravni lijek, isplatu naknade i druga postupanja, ali u tom Zakonu nije propisana mogućnost izjavljivanja revizije u postupku po tom zahtjevu.
8. U ovoj vrsti predmeta sudska zaštita je osigurana, ali se radi o specifičnoj sudskoj zaštiti unutar poslova sudske uprave (koja se ostvaruje obraćenjem nadležnom predsjedniku suda), uz odgovarajuću primjenu pravila o izvanparničnom postupku. To što sada po žalbi odlučujuće vijeće sastavljeno od sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne znači da odluka po žalbi nije donesena u okviru poslova sudske uprave. Za odluke unutar poslova sudske uprave nema mjesta izvanrednom pravnom lijeku - reviziji, pa time niti prijedlogu za dopuštenje revizije.
9. U tom smislu upućuje se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I 1553/2013 i dr. od 16. listopada 2018.:
"8.3. Predlagatelji zanemaruju i činjenicu da se prava zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava, odnosno člancima 6. stavkom 1. i 13. Konvencije (na pristup sudu, na neovisni i nepristrani sud, na pravično suđenje i na učinkovitu žalbu) odnose prvenstveno i u punom opsegu na sudski postupak o glavnoj stvari, to jest o meritumu spora kojeg su stranke iznijele pred sud. To ne znači da postupci u povodu zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ne moraju biti provedeni pravično i u razumnom roku (pa su tako i uređeni ZoSud-om), međutim, ti postupci nisu sudski postupci, već je riječ o postupcima koje vode tijela sudske uprave (kako to pravilno naznačuje jedan od predlagatelja).
Sudska odnosno pravosudna uprava (predsjednici sudova odnosno Ministarstvo pravosuđa) odgovorne su za brzinu i učinkovitost rada sudova te su dužne, u skladu s mjerodavnim zakonom, voditi računa o trajanju sudskih postupaka i učinkovitosti rada sudova i neovisno o pojedinačnim inicijativama stranaka. Slijedom navedenog, sudska i pravosudna uprava (a ne samo stranke) zainteresirane su za ubrzavanje i učinkovito okončavanje sudskih postupaka.
Predsjednik suda, kao tijelo sudske uprave, i predsjednik višeg suda, koji je također tijelo sudske uprave, mogu zbog toga odlučivati o zahtjevima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, i to u odnosu na rad vlastitog suda. Mogućnost podnošenja žalbe protiv odluke predsjednika suda zbog toga je (opravdano) podvrgnuta određenim ograničenjima, a praksa odlučivanja o žalbama ne služi primarno »ujednačavanju sudske prakse« u smislu članka 116. stavka 1. Ustava (na što upućuje jedan od podnesenih prijedloga), pa ni onda kada o žalbi ili o zahtjevu odlučuje predsjednik Vrhovnog suda. Članak 116. stavak 1. Ustava odnosi se na ulogu Vrhovnog suda u osiguravanju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u sudskim postupcima.
8.4. Ustavni sud također naglašava da se postupak zaštite prava na suđenje u razumnom roku provodi »uz odgovarajuću primjenu pravila o izvanparničnom postupku«, što ne znači da su takvi postupci sudski izvanparnični postupci, već je riječ o odgovarajućoj primjeni postupovnih pravila izvanparničnog postupka."
10. Slijedom izloženog o prijedlogu za dopuštenje revizije valjalo je odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. ZPP i odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
