REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1024/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AU iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Surjan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Surjan i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski sindikat male privrede, obrtništva, uslužnih djelatnosti i stranih predstavništava, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 2, koje zastupa punomoćnik Ratko Korotaj, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2083/12-2 od 15. siječnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1913/12-70 od 31. listopada 2012., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I./ Utvrđuje se da nije dopušten otkaz radnog odnosa od 16.2.1998. kojeg je tuženik dao tužiteljici, tako da tužiteljici radni odnos nije prestao.
II./ Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao te joj na ime naknade plaće isplati iznos od 20.954,67 kn s pripadajućim kamatama tekućim i to:
- na iznos od 828,00 kn bruto od 15.03.1998. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.192,00 kn bruto od 15.04.1998. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.192,00 kn bruto od 15.05.1998. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.192,00 kn bruto od 15.06.1998. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.192,00 kn bruto od 15.07.1998. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.192,00 kn bruto od 15.08.1998. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.192,00 kn bruto od 15.09.1998. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.192,00 kn bruto od 15.02.1999. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.382,67 kn bruto od 15.03.1999. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.400,00 kn bruto od 15.04.1999. godine pa do isplate, sve po stopi koju do 31.12.2007. godine određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, te da joj nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 11.506,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.10.2012. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, sve u roku od 8 dana.“.
2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika te je slijedom toga preinačena presuda suda prvog stupnja te je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, kao u izreci presude suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju, koja je ovom sudu dostavljena od strane suda prvog stupnja 9. listopada 2025. podnosi tužiteljica zbog, pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Predmet spora je utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika kojom je tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu i da radni odnos tužiteljice nije prestao, kao i zahtjev za vraćanjem na rad i naknadom plaće.
6. U ovom stadiju postupka nije sporno da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu koordinatora-savjetnika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. veljače 1996., da je predsjednica tuženika UU 16. veljače 1998. donijela Odluku Urbroj: 29/16029816 kojom je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu zbog fizičkog napada na nju kao predsjednicu tuženika i da je tužiteljica protiv te odluke pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava, o kojem se tuženik nije očitovao. Sporno je u ovom stadiju postupka je li predsjednica tuženika bila ovlaštena donijeti spornu Odluku o izvanrednom otkazu, i da li je otkaz dopušten i zakonit.
7. U postupku je prvostupanjski sud utvrdio:
- da je spornu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donijela i potpisala predsjednica tuženika UU, koja je ovlaštena za zastupanje tuženika;
- da izazivanje tuče i nerada na radu prema Pravilniku o radnim odnosima i plaćama tuženika od 19. siječnja 1995. (dalje: Pravilnik) predstavlja težu povredu radne obveze, uz propisanu obvezu provođenja disciplinskog postupka, time da u prvom stupnju odlučuje predsjednik tuženika koji može izreći javnu opomenu i novčanu kaznu, a u drugom stupnju disciplinska komisija koja može izreći sve disciplinske mjere;
- da iz Statuta tuženika ne proizlazi ovlaštenje predsjednice tuženika da sama donosi Odluke o izvanrednom otkazu.
8. Sudovi utvrđuju također da je tužiteljica počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa jer je fizički napala nadređenu osobu, predsjednicu tuženika.
9. Kako je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena 16. veljače 1998. u ovoj pravnoj stvari ima se primijeniti Zakon o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95 i 65/95 - dalje: ZR).
10. Prema odredbi čl. 103. ZR-a ugovor o radu može prestati na taksativno određene načine i to:
1. smrću radnika,
2. istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, 3. kada radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore,
4. dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog opće nesposobnosti za rad, iznimno ugovor o radu ne prestaje dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad,
5. sporazumom radnika i poslodavca,
6. otkazom,
7. odlukom nadležnog suda.
11. Iz odredbe čl. 107. ZR-a slijedi da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (st. 1.), da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).
12. Prema čl. 231. ZR-a udruge (a tuženik je udruga) registrirane prema dosadašnjim propisima dužne su u roku tri mjeseca od dana početka primjene ovog Zakona svoje statute, pravila i druge akte uskladiti sa Zakonom radu i podnijeti uredan zahtjev za upis u registar tijelu nadležnom za njihovu registraciju, u skladu s odredbama ZR-a.
13. Jednaku odredbu sadrži i čl. 235. ZR-a prema kojoj poslodavci su dužni donijeti, odnosno uskladiti pravilnike o radu s odredbama ovog Zakona u roku tri mjeseca od dana početka njegove primjene.
14. Imajući sve gore navedeno, a prije svega odredbe čl. 103. i čl. 107. ZR-a gdje je propisano kako može prestati ugovor o radu, te da je istim zakonom propisan i put pravne zaštite na koju radnik ima kod i izvan strukture svog poslodavca (čl. 125. do čl. 128. ZR-a) prema ocjeni ovog suda činjenica što tuženik nije vodio disciplinski postupak protiv tužiteljice u skladu s Pravilnikom o radnim odnosima i plaćama od 19. svibnja 1995. (list 15 A spisa) nije odlučeno jer takav postupak i primjena tog pravilnika nakon stupanja na snagu ZR-a više nije bila moguća.
15. Stoga, je sud drugog stupnja na utvrđene činjenice, koje ovaj sud nije u mogućnosti propitivati, pravilno primijenio materijalno pravo kada je preinačio presudu suda prvog stupnja i odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom jer fizički napad na drugog radnika i po ocjeni ovog suda predstavlja tešku povredu dužnosti iz ugovora o radu koja opravdava donošenje izvanrednog otkaza ugovora o radu (tako i ovaj sud u primjerice Rev-114/21 od 28. veljače 2023.).
16. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13).
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
