REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4702/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Safeta Ramić-Pozderac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice FL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Damir Vidrih, odvjetnik u Zagrebu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1208/2024-4 od 28. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-31/2022-67 od 12. rujna 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 31/2022-71 od 31. siječnja 2025., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1208/2024-4 od 28. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-31/2022-67 od 12. rujna 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-31/2022-71 od 31. siječnja 2025. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja dva pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava, ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Nadalje, tužitelj navodi da su mu u nižestupanjskim postupcima zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, ne sadrži jasno naznačene razloge zbog kojih tužitelj smatra da bi postavljena pitanja bila važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Prema odredbi čl. 387. st. 3. toč. 3. ZPP-a prijedlog za dopuštenje revizije mora između ostaloga sadržavati jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili 2. toga Zakona, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj je u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo ta pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onome iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu sa navedenim propisom zbog kojih bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga.

6. Nadalje, postupajući po odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a ovaj je sud ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog , u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne strane, iznosi činjenice i predlaže dokaze i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, a čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo, u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

7. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP -a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić