REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5264/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Josipa Turkalja, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice UG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Golubić, odvjetnik u Koprivnici, radi utvrđenja i podjele bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ob-8/2024-3 od 11. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-275/2019- 31 od 29. studenoga 2023., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ob-8/2024-3 od 11. rujna 2025., postavljajući pitanja za koja tvrdi da su važna za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava u sudskoj praksi koja glase:
„Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da tužitelj nema pravni interes za deklaratornim tužbenim zahtjevom za utvrđenjem duga po kreditu kao duga koji tereti bračne drugove na jednake dijelove uz kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatom?
Ukoliko je zaista nesporno utvrđeno kako sredstva iz predmetnih kredita koje je dizao tužitelj (bivši bračni drug) nisu bila iskorištena za potrebe bračne zajednice, je li sud tada trebao utvrditi od kojih sredstava je tuženica (bivši bračni drug), koja u spornom višegodišnjem razdoblju nije ostvarivala baš nikakva primanja, mogla redovito uplaćivati premiju police životnog osiguranja?
Je li logičan i životan zaključak suda kako tuženica zaista nije znala niti za jedan kredit kojeg je tužitelj zaključio, a ista je u tom cjelokupnom razdoblju imala uvid u financijska sredstava i punomoć za podizanje istih, što i sama priznaje?
Može li se predmetom isključivog vlasništva jednog bračnog druga smatrati osobni automobil kupljen tijekom braka, ako se taj automobil koristio za potrebe obitelji, redovito su ga koristile i bivša supruga (tuženica) te zajedničko dijete, a vozilo je služilo za zajedničke obiteljske potrebe?
S obzirom da sud pojašnjava kako nije na nedvojben način uspio utvrditi je li tužitelj, kada točno i u kojoj visini uistinu otplatio dugovanje po tekućem računu i American kreditnoj kartici, je li zaista primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a. ZPP-a teret dokaza na tužitelju s obzirom na to da tuženica nije niti osporavala kako je tužitelj podmirio dugovanja po tekućem računu i American kreditnoj kartici?“.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Prvo postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu iz razloga što tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije izrijekom navodi da se isti podnosi protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ob-8/2024-3 od 11. rujna 2025., dok se prvo postavljeno pitanje odnosi na pravilnost rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ob-8/2024-3 od 11. rujna 2025.
5. Nadalje, preostala postavljena pitanja u bitnome se odnose na prigovor pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično tome pogrešne primjene materijalnog prava. Odgovor na tako postavljena pitanja ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a pri čemu su se okolnosti koje su utjecale na zaključak nižestupanjskih sudova ocjenjivale prema činjenicama utvrđenim u ovom postupku. Tako postavljenim pitanjima, tužitelj izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom i pokušava dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a što nije smisao revizije po dopuštenju, već je to ujednačavanje sudske prakse i zauzimanje načelnih shvaćanja koja bi bila primjenjiva ne samo u konkretnom nego i u svim drugim slučajevima temeljenim na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Podredno se navodi i to da tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ne navodi valjane razloge važnosti postavljenih pitanja, jer navodi da o postavljenim pitanjima „nema prakse revizijskog suda praksa viših sudova nije jedinstvena“, a što nije valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a. Naime, navodeći da je praksa viših sudova nejedinstvena tužitelj je trebao dostaviti odgovarajuće odluke kojima bi potkrijepio taj svoj navod, a navod o tome kako postavljenim pitanjima nema prakse revizijskog suda nije sam po sebi dovoljan za zaključak o ispunjenju pretpostavki za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije.
6. Stoga je, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbiti temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
