Poslovni broj: Us II-13/2026-9

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PŠ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa Ivan Dodig, odvjetnik u Zagrebu, Alberta Ognjana Štrige 19, protiv tuženika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa (OIB: 60383416394), Ulica kneza Mutimira 5, Zagreb, radi sukoba interesa, na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice PŠ i poništava se odluka Republike Hrvatske, Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, klasa: UP/I-034-02/25-01/2, urbroj: 711-02-02/07-2025-5 od 23. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom odlukom tuženika tužiteljica PŠ, ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije, propustom da po pisanom pozivu Povjerenstva priloži odgovarajuće dokaze potrebne za usklađivanje prijavljene imovine u imovinskoj kartici obveznice podneseno j 31. siječnja 2024. povodom godišnje obveze podnošenja za 2023. godinu te stanja imovine kako proizlazi iz podataka pribavljenih od nadležnih tijela i to u dijelu : "Poslovni udjeli, dionice i vrijednosni papiri, udjeli u društvima osoba te poslovni subjekti samostalne djelatnosti (obrt, OPG i druge samostalne djelatnosti)" s obzirom da obveznica u provjeravanoj imovinskoj kartici nije prijavila podatke o vlasništvu bračnog druga nad sedam dionica u društvu NAVA BANKA d.d. u stečaju te je povrijedila članak 29. stavak 1. u vezi s člankom 10., 11. i 12. stavkom 3. Zakona o sprječavanju sukoba interesa („Narodne novine“ 143/21. i 36/24., u daljnjem tekstu: ZSSI) te je za navedenu povredu ZSSI-a obveznici izrečena novčana sankcija u iznosu od 531,00 eura (točka I. i II. odluke) te je obveznici naloženo plaćanje sankcije i određeno izvršenje ukoliko obveznica novčanu sankciju neplati, kako je to pobliže navedeno u točkama III., IV. i V. osporene odluke.

2. Protiv odluke tuženika tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj u bitnom navodi da osporava zakonitost pobijane odluke tuženika u cijelosti jer je donesena protivno odredbama materijalnog i procesnog prava, a osporava i osnovu i visinu odlukom određene sankcije te smatra da su pobijanom odlukom povrijeđena njezina prava i pravni interes. Nadalje, u tužbi iznosi navode osporavane odluke i relevantne odredbe ZSSI-a i Zakona o općem upravnom postupku i ističe da nije primila obavijest za koju stoji da ju je potrebno uručiti osobnom dostavom, već je Povjerenstvo, na njezin zahtjev nakon uručivanja odluke s izrečenim sankcijama, dostavilo dostavnicu iz koje proizlazi da je obavijest "ubačena" u poštanski sandučić na adresi njezinog prebivališta iako zbog dužnosti više godina boravi u radi u Zagrebu što je uredno evidentirano i u obrascu imovinske kartice. Razvidno je da je tuženik nije obavijestio o pokretanju postupka, nije joj omogućio davanje očitovanja u zakonskom roku te ju je izložio potencijalnim otegotnim okolnostima u postupku koji se dalje vodio bez nje, uključujući i sjednicu, što u tužbi detaljno obrazlaže. Smatra da je tuženik propustio ispitati da li dioničar koji ima sedam dionica banke u dugogodišnjem stečaju s jako malo ili nimalo izgleda da neće "otići" u likvidaciju ima ikakva prava u stečajnoj masi i da li njegova imovina uopće postoji. Nadalje, posebno se osvrće na otegotne okolnosti iz pobijane odluke koje se navode u rečenicama koje sadrže tekst "Povjerenstvo posebno cijeni okolnosti…" te prepoznaje da je Povjerenstvo nepravilno, netočno i nepravedno utvrdilo dvije otegotne okolnosti u osporavanoj odluci. U odnosu na prvu otegotnu okolnost ističe da joj obavijest nije uručena pa je riječ o nemaru u procesnim ovlaštenjima odnosno povredi upravnog postupka na njezinu štetu, a ne izostanku njezinog očitovanja. Tuženik je ocijenio činjenicu da je već ranije utvrđena povreda Zakona o sprječavanju sukoba interesa, a za koju je povredu kao sankcija izrečena obustava isplate djela neto mjesečne plaće u ukupnom iznosu od 4.000,00 kn, međutim, tuženik ju je i tada diskriminirao jer je njoj, koja je sudjelovala u radu nadzornog odbora, praktično gradske "Čistoće" bez naknade izreklo kaznu, a dužnosnicima koji su dolazili iz redova tada vladajuće koalicije na razini države za povredu propisa zbog sudjelovanja u radu nadzornih odbora i zbog uzimanja naknade za isto izreklo manje kazne. Tužiteljica je po svom punomoćniku 30. siječnja 2026. dostavila podnesak kojim se očitovala na dosadašnji tijek postupka te iscrpno i detaljno navela razloge zbog kojih smatra da je pobijana odluka tuženika nezakonita. Posebno napominje da je u konkretnom slučaju dostavila takve dokaze (podatke Zagrebačke burze o nominalnoj tržišnoj vrijednosti dionica, kao i odluku o izvršenju dionica) te pojašnjenja, iz kojih nesporno proizlazi da je stvarno imovinsko stanje tužiteljice istovjetno prijavljenim podacima jer dionice NAVA BANKE d.d. u stečaju (njih sedam) čija je tržišna vrijednost 8,36 eura (i to prije više od desetak godina), dok je sadašnja tržišna vrijednost još manja, odnosno dionice nemaju nikakvu vrijednost, uistinu nemaju utjecaja na stvarno imovinsko stanje tužiteljice. Nadalje, u podnesku upućuje na recentnu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske što detaljno obrazlaže, a posebno u pogledu otegotnih okolnosti iz odluke i primjenu novčane sankcije. Smatra da tuženik ne samo da ne bi smio uzimati u obzir svoje odluke od prije više od 10 godina nego da bi u svome radu i postupanju trebao uzimati u obzir i cijeniti pravne stavove Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je jasno izrazio stav vezano uz ustavnost primjene odredbe članka 14. ZSSI-a na zatečene članove nadzornih odbora na način da je postupanje povjerenstva smatrao neustavnim. Predlaže da ovaj Sud poništi odluku tuženika kao nezakonitu, odnosno podredno da je preinači i izrekne tužiteljici opomenu sukladno praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj: Us II-146/2025 od 19. rujna 2025.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da u cijelosti osporava osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te ističe da ostaje kod svih utvrđenja i pravnih tumačenja iznesenih u obrazloženju osporavane odluke te dodatno obrazlaže neosnovanost navoda tužiteljice. Ističe da niti u ZSSI-u, kao niti u pravilima i uputama nisu predviđene iznimke u odnosu na dionice trgovačkih društava u stečaju, dionice niske nominalne vrijednosti i slično iz čega proizlazi da je obveznik u imovinsku karticu dužan upisati i takve dionice. Ističe da su neutemeljeni navodi tužiteljice da bi slanjem obavijesti o pokretanju postupka na adresu prebivališta tužiteljice u [adresa] tuženik onemogućio izjašnjavanje tužiteljici kao obveznici koje propisuje ZSSI, Zakon o općem upravnom postupku i Pravilnik o načinu rada i odlučivanja povjerenstava za odlučivanje o sukobu interesa („Narodne novine“ 105/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik). Naime, postupak redovite provjere imovinske kartice tužiteljice koji je vođen pred tuženikom kao tijelom javne vlasti i u kojem je donesena osporavana odluka, pokrenut je temeljem Plana provjera imovinskih kartica za 2024. donesenom od strane tuženika 6. ožujka 2024., dakle, razvidno da je predmetni postupak pokrenut po službenoj dužnosti od strane tuženika, a ne temeljem prijave prijavitelja. Isto tako uvidom u dostavnicu kojom je tužiteljici dostavljena obavijest o pokretanju postupka 21. siječnja 2025. utvrđeno je da je ista tužiteljici upućena na adresi prebivališta u [adresa], da je dana 10. veljače 2025. u 9,00 sati pokušana prva dostava toga pismena, kao i da je 17. veljače 2025. navedeno pismeno ubačeno u poštanski sandučić. Posebno upućuje na odredbu članka 90. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) kojom je propisano da se dostava stranci, kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti, obavlja na adresu prebivališta, boravišta ili mjesta na kojem se trenutačno nalazi. Nadalje, ističe da se obavijest o održavanju sjednice obvezniku šalje na email adresu koja je u imovinskoj kartici obveznika (u dijelu "opće informacije o obvezniku") i aplikativnom sustavu tuženika navedena kao registracijska. Iako je tužiteljica 17. svibnja 2024. prestala obnašati dužnost ministrice poljoprivrede, ista u imovinskoj kartici od 11. lipnja 2024. i 30. siječnja 2025. kao opću informaciju i dalje prijavljuje email adresu [adresa elektroničke pošte] pa tuženik u takvim situacijama ne ulazi u razloge zbog kojih obveznik prijavljuje email adresu radnog mjesta na kojem više ne obnaša dužnost. Napominje da tužiteljica u ovom konkretnom slučaju nije bila dužna o namjeri promjene email adrese kao registracijskog emaila obavijestiti tuženika koji bi zatim tu email adresu ažurirao u aplikacijskom sustavu, a što tužiteljica nije učinila. Ističe da je postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu dovršen unutar roka od šest mjeseci od dana dostave tužiteljici obavijesti o pokretanju postupka pa je očito da su i ti tužbeni navodi tužiteljice neutemeljeni. Ističe da tuženik utvrđenja vezana za broj, vlasništvo i vrijednost predmetnih dionica temelji na podacima društva SKDD d.d. te nije bilo potrebe navedeno utvrđivati na drugi način, kao niti utvrđivati ima li bračni drug obveznice kao dioničar ikakva prava u stečajnoj masi s obzirom da navedeno ne utječe na obvezu tužiteljice da prijavi predmetne dionice u vlasništvu njezinog bračnog druga. U pogledu otegotnih okolnosti na strani tužiteljice ističe da je prilikom odlučivanja o vrsti sankcije, kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je tužiteljici već ranije utvrđena povreda zakona o sprječavanju sukoba interesa zbog koje je tuženik tužiteljici kao sankciju izrekao obustavu isplate djela neto mjesečne plaće u ukupnom iznosu od 4.000,00 kn koja očito nije imala specijalno preventivnu svrhu u odnosu na tužiteljicu, odnosno nije utjecala na tužiteljicu da postupa s povećanim oprezom kako ne bi ponovno učinila povrede ZSSI-a. Činjenicu nižeg iznosa vrijednosti neprijavljenih dionica tuženik je uzeo kao olakotnu okolnost prilikom odlučivanja o visini novčane sankcije, s time da je uzeo u obzir činjenicu da se dionice društva NAVA BANKA d.d. u stečaju potencijalno mogu ponovno uvrstiti na tržište dionica te da im vrijednosti u budućnosti može rasti. Ističe da su neutemeljeni navodi tužiteljice da bi izricanjem novčane sankcije tuženik povrijedio načelo materijalne istine kao i da prije donošenja takve odluke tuženik ne bi utvrdio pravo stanje stvari i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari. Tužiteljica neutemeljeno uspoređuje novčanu sankciju izrečenu joj u ovom konkretnom slučaju s novčanim sankcijama izrečenim drugim obveznicima s obzirom da tuženik novčane sankcije izriče s obzirom na konkretne okolnosti utvrđene u svakom pojedinom slučaju, a ne matematički. Tuženik predlaže da ovaj Sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti kako u pogledu tužiteljičinog zahtjeva za poništavanje osporavane odluke tuženika tako i u pogledu zahtjeva za naknadu troškova upravnog spora.

4. Tužiteljica se po svom punomoćniku 6. ožujka 2026. očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu, a tuženik se svojim podneskom koji je zaprimljen kod ovoga Suda 12. ožujka 2026. očitovao na navedeni podnesak tužiteljice.

5. U ocjeni zakonitosti osporene odluke Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kao i očitovanja svih stranaka u upravnosudskom sporu te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Uvidom u pobijanu odluku i spis tuženika utvrđeno je da postoje razlozi zbog kojih se odluka tuženika pobija i da je istom povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

7. Naime, prema odredbi članka 41. stavka 1. ZSSI-a Povjerenstvo može pokrenuti postupak po službenoj dužnosti i povodom vjerodostojne i osnovane prijave o mogućoj povredi ovoga Zakona.

8. Odredbom članka 42. stavka 1. ZSSI-a propisano je da kada Povjerenstvo utvrdi da su ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona, dužno je obavijestiti obveznika o postojanju pretpostavki za pokretanje postupka, kao i o činjeničnim utvrđenjima te zatražiti njegovo očitovanje. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je Povjerenstvo dužno obavijest iz stavka 1. ovoga članka dostaviti obvezniku u roku od 15 dana od dana odluke o ispunjenju pretpostavke iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da je obveznik dužan Povjerenstvu dostaviti svoje očitovanje u roku od 15 dana od dana dostave obavijesti iz stavka 2. ovog članka, dok je stavkom 4. istog članka Zakona propisano da ako obveznik ne dostavi očitovanje u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, Povjerenstvo će nastaviti postupak posebno cijeneći tu okolnost.

9. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tuženik slijedom provjere donio zaključak od 14. listopada 2024. kojim je tužiteljica pozvana opravdati mogući nesklad između prijavljene imovine u provjeravanoj imovinskoj kartici i stanja imovine kako to proizlazi iz podataka pribavljenih od nadležnih tijela, i to u odnosu na ostale prihode obveznice te podatke o vlasništvu bračnog druga nad sedam dionica u društvu NAVA BANKA d.d. u stečaju, a kako je navedeno i obrazloženo u zaključku na koji se tužiteljica očitovala 30. listopada 2024. Nadalje, proizlazi da tužiteljica nije u svom očitovanju opravdala nesklad u odnosu na neprijavljene dionice pa je tuženik dana 21. siječnja 2025. u tom dijelu donio obavijest klasa: UP/I-034-02/25-01/2, urbroj: 711-02- 02/07-2025-03 o postojanju pretpostavki za pokretanje postupka protiv tužiteljice vezano za moguću povredu odredbe članka 29. stavka 1. u vezi s člankom 10., 11. i 12. stavkom 3. ZSSI. Predmetnom obavijesti tužiteljica je pozvana da se u roku od 15 dana od dana dostave iste očituje na razloge za pokretanje postupka i na činjenična utvrđenja iz obavijesti, međutim, tužiteljica se na navedenu obavijest nije očitovala iako tuženik tvrdi da je istu zaprimila 17. veljače 2025.

10. Međutim, prema ocjeni ovoga Suda, a imajući na umu podatke u spisu predmeta navedena obavijest tužiteljici nije uredno dostavljena pa se ista iz tog razloga nije niti mogla očitovati na obavijest. Naime, obavijest je tužiteljici dostavljena na adresu njezinog prebivališta u [adresa], iako tužiteljica dulji niz godina ima prijavljeno boravište u [adresa], radno mjesto joj je u [adresa], a i mnogi akti tuženika su joj dostavljani na adresu radnog mjesta kao i zaključak u ovom predmetu koji je prethodio pokretanju postupka pa nije jasno zašto je tuženik obavijest o pokretanju postupka dostavljao na adresu njezinog prebivališta u [adresa] gdje ona stvarno trenutno ne boravi i time onemogućio izjašnjavanje tužiteljici sukladno odredbi članka 42. stavka 3. ZSSI-a.

11. Dakle, kako tužiteljica nije primila obavijest za koju stoji da ju je potrebno uručiti osobnom dostavom, ista se nije mogla na odgovarajući način očitovati u vezi s navedenom obavijesti jer dostava na adresu prebivališta u konkretnom slučaju nije izvršen sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, a imajući na umu navedene činjenice u pogledu prijavljenog i stvarnog boravišta tužiteljice.

12. Prema odredbi članka 44. stavka 4. ZSSI-a Povjerenstvo je dužno obavijestiti obveznika o održavanju sjednice iz stavka 3. ovog članka najkasnije osam dana prije njezina održavanja.

13. Iz podataka u spisu proizlazi da je obavijest o održavanju sjednice tuženika poslana na email adresu [adresa elektroničke pošte], a riječ je o službenom mailu koji je tužiteljica koristila prilikom obavljanja prethodne dužnosti koju je napustila u svibnju 2024. o čemu je Povjerenstvo zakonito obavješteno. Međutim, mail je promijenjen na službenom dokumentu imovinska kartica u ispravan mail i to [adresa elektroničke pošte] prilikom podnošenja kartice u prvom mjesecu obavljanja nove dužnosti, o čemu je tuženik obaviješten što i sam u odgovoru na tužbu navodi to jest da mu je bio poznat i novi (aktualni) mail pa se postavlja pitanje, a s obzirom na općepoznatu činjenicu obavljanja dužnosti tužiteljice zašto poziv ukoliko je išao putem maila nije išao na ispravnu email adresu.

14. Dakle, iz navedenih podataka u spisu proizlazi da je dostava akata tuženika vršena na tri različita načina i tri različite adrese pa se postavlja pitanje zakonitosti postupanja tuženika prilikom vođenja predmetnog postupka. Ovaj Sud smatra da je postupajući na taj način tuženik počinio povrede pravila postupka koje su bile od utjecaja na zakonitost osporene odluke tuženika te time povrijedio zakon na štetu tužiteljice.

15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima točkom I. ove presude usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti pobijanu odluku tuženika.

16. Tužiteljica je izvan roka za podnošenje tužbe podnijela podnesak kojim u stvari pojašnjava navode pravovremeno podnesene tužbe, pa neosnovano smatra tuženik da je isti trebalo odbaciti na temelju odredbe članka 40. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

17. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška podneska kojim se očitovala na odgovor na tužbu, jer isti nije utjecao na tijek upravnog spora.

U Zagrebu 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Boris Marković