REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1414/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Golden Places d.o.o. Split, Put Žnjana 22, OIB 50676693638, zastupanog po punomoćniku Saši Laliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. Split, protiv 1. tuženika Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB 78755598868, 2. tuženika VE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženika JE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zbog smetanja posjeda, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1908/2025-2 od 28. kolovoza 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-35/21-38 od 25. travnja 2025., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1908/2025-2 od 28. kolovoza 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-35/21-38 od 25. travnja 2025., tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„I. Da li je drugostupanjski sud, kada odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsko rješenje, dužan ocijeniti odlučne žalbene navode žalitelja i u drugostupanjskoj odluci navesti razloge svoje ocjene, kako bi se moglo ispitati koje je žalbene navode drugostupanjski sud ispitao i zbog kojih razloga je stvorio određeni zaključak o postojanju ili nepostojanju žalbenih navoda?
II. Predstavlja li čin smetanja posjeda radi kojeg posjednik ima pravo na sudsku zaštitu posjeda temeljem čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kada predstavnici tijela lokalne samouprave van svoje nadležnosti i uz prekoračenje ovlaštenja pristupe i uđu na nekretninu koja se nalazi u posjedu druge osobe, te istu unatoč zahtjevu posjednika odbiju napustiti?
III. Na kome je teret dokazivanja činjenice da smetanje posjeda nije bilo protupravno?
IV. Da li je dulje vremensko trajanje samog čina smetanja posjeda na nekretnini uvjet za ostvarenje posjedovne zaštite iz čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?“.
1.2. U prijedlogu tužitelj obrazlaže da se radi o pravnim pitanjima koja su važna za donošenje odluke u predmetnom sporu, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, pozivajući se na odluke ovog suda poslovni broj Gzz-12/1995-2 od 4. veljače 1998., Rev-1843/10-2 od 23. rujna 2015., Revd-537/2024-2 od 14. veljače 2024. i dr.
1.3. Tužitelj ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje u pogledu prava na obrazloženu sudsku odluku, zaštite od arbitrarnosti te prava na nepovredivost doma.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite u odnosu na nekretninu - poslovni prostor koji se nalazi u [adresa], na [adresa], na adresi [adresa], a koji je položen na čest. zem. [katastarska čestica], izgrađeno zemljište, dvorište, površine 2389 m2, [broj ZK uloška], KO [katastarska općina], time što da su dana 12.03.2021. oko 12:00 sati tuženici 2. i 3. vozilom ušli u nekretninu - poslovni prostor tužitelja, vozilo ostavili na ulazu poslovnog prostora, te sve do 15:00 sati odbijali predmetnu nekretninu - poslovni prostor napustiti, iako da ih je tužitelj više puta pozivao da istu odmah napuste i uklone parkirano vozilo te zabrana tuženicima ubuduće takvog ili bilo kakvog sličnog smetanje tužitelja u njegovom posjedu.
5. Naime, u prijedlogu su naznačena pravna pitanja koje tužitelj smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a u bitnom se svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta. No tužitelj, osim paušalne tvrdnje da su pitanja važna radi osiguranja jednakosti sviju pred zakonom, nije konkretno iznio sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. U ovom je postupku tužbeni zahtjev odbijen jer je utvrđeno da radnja dolaska službenog vozila na ulaz tužitelja te obavljanje poslova 2. i 3. tuženika u svojstvu komunalnih redara, a po uputi i nalogu 1. tuženika, ne predstavlja čin samovlasnog smetanja posjeda. Imajući na umu odlučne činjenice i zaključke na kojima se temelji pobijana odluka u ovoj pravnoj stvari proizlazi da odluke na koje se tužitelj poziva u odnosu na pojedina postavljena pitanja ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.
6. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 – dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija) i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku, ovaj sud ocjenjuje da je osporavana odluka dostatno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle, na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim situacijama (koja ovdje nije slučaj). U vezi istaknutog prigovora prava na dom, upućuje se na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3611/2019-2 od 29. studenoga 2022. prema kojem u parničnom postupku koji se vodi zbog smetanja posjeda nije dopušteno isticati prigovor prava na dom iz čl. 8. Konvencije imajući u vidu da je odredbom čl. 441. ZPP u vezi s odredbom čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnog pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
