REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5251/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Eco-biogas d.o.o., Pisarovina, Ribnjačarska ulica 1, OIB: 49433857561, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Potjeh Kurtović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1376/2025-2 od 11. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-630/2024-15 od 13. siječnja 2025., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1376/2025-2 od 11. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -630/2024-15 od 13. siječnja 2025., na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Tuženik smatra da mu je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zbog čega predlaže dopuštenje podnošenja revizije. Navedeno pravo zajamčeno je čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) te čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U prijedlogu se navodi da drugostupanjski sud, bez obzira što je prihvatio utvrđeno činjenično stanje u prvostupanjskom postupku, nije pružio jasno i uvjerljivo objašnjenje zašto nije povjerovao iskazu tuženika, odnosno da nije naveo koje su to odlučne okolnosti u odnosu na koje tuženikov iskaz smatra nejasnim, nelogičnim, nedosljednim i proturječnim s obzirom na to da je dugovanje tuženiku s osnove zajma bilo knjiženo i evidentirano u poslovnim knjigama tužitelja na temelju pisanog ugovora o zajmu s tužiteljem, kao i da je sam tužitelj u predstečajnom postupku St-1267/2022, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dostavio Popis obveza, u kojemu je evidentirao postojanje obveze povrata zajma prema tuženiku. Stoga smatra da je predočio dovoljno dokaza kojima je dokazao istinitost svojih navoda i postojanje njegove tražbine prema tužitelju, a da ih je sud, bez navođenja konkretnih razloga, kvalificirao kao nedostatne i nedovoljne te primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP - a. Smatra da je u obrazloženju pobijane odluke prekinuta logička veza između pravila, činjenica i odluke (pravni silogizam) zbog čega smatra da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, kao važan aspekt prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava. Poziva se na odluku USRH broj U-III-3360/2014 od 6. lipnja 2016.
4. Nije odgovoreno na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. Imajući na umu navedenu zakonsku odredbu, obrazloženje drugostupanjske presude i navode tuženika iz prijedloga za dopuštenje revizije, ocjena je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava, a kako to tvrdi u prijedlogu.
5.2. Naime, sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se u bitnom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze, odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle, na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje (osim u izuzetno rijetkim slučajevima). Razlozi zbog kojih, u konkretnom slučaju, nižestupanjski sudovi nisu prihvatili iskaz tuženika dan u dokazne svrhe obrazloženi su u pobijanoj presudi. Između ostalog , nižestupanjski sudovi pozvali su se na stanje financijske i knjigovodstvene dokumentacije. Također je utvrđeno da ne postoji nikakav dokaz o izvršenoj uplati (toč. 13. i 14. prvostupanjske presude). Navedene okolnosti, prema ocjeni nižestupanjskih sudova, nisu dostatne za zaključak o osnovanosti tuženikove tražbine.
5.3. Nadalje, na žalbene navode drugostupanjski sud je odgovorio u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a, dok tuženik u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, uz prijedlog za dopuštenje revizije, nije dostavio žalbu s jasnim naznakama dijelova koji bi bili sporni i na koje nije odgovoreno. Stoga, ništa ne ukazuje na povredu prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.
5.4. U odnosu na navod predlagatelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava, sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga, do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.5. Stajalište je ovog suda da je tuženiku bilo omogućeno da u postupku iznosi činjenice i predlaže dokaze te da na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku, pa tako i u žalbenom postupku pred drugostupanjskim sudom. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik ne navodi da su dokazi neosnovano odbijeni, a iz pobijane odluke proizlazi da su provedeni svi predloženi dokazi pa ništa ne ukazuje da bi mu bilo povrijeđeno načelo jednakosti oružja i pravo na pravično suđenje. Pritom, treba naglasiti da revizijski sud ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP -a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava jer je funkcija prijedloga za dopuštenje primarno vezana za donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti.
5.6. Dakle, primjenjivo na okolnost konkretnog slučaja, revizijski sud u tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku. Stoga, po ovoj osnovi, nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP -a koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.
6. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
