REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4674/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik mr. sc. Ivica Pezo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pezo i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Tokić d.o.o., Sesvete, Ulica 114. Brigade Hrvatske vojske 1a, OIB: 74867487620, kojeg zastupa punomoćnik Željko Jutriša, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-50/25-3 od 9. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1650/24-13 od 29. travnja 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-50/25-3 od 9. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1650/24-13 od 29. travnja 2025.
„1. Da li je poslodavac dužan nastaviti plaćanje troškova školovanja za radnika koji više nije u radnom odnosu i za čijim je radom prestala potreba?
2. Treba li se Ugovor o školovanju radnika sagledavati kao pojedinačni i zasebni pravni posao neovisan o činjenici potrebe rada i radnog odnosa za čije se potrebe sklapa ili je isti akcesoran pravni posao čija je svrha školovanje radnika za potrebe radnog odnosa utemeljenog ugovorom o radu?
3. Je li činidba u ugovoru o školovanju u kojem se poslodavac obvezao snositi trošak školovanja radnika za potrebe rada postala nemoguća uslijed prestanka radnog odnosa i prestanka potrebe za radom radnika kod poslodavca?“.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica osporava istaknute navode tuženika te predlaže odbaciti odnosno odbiti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, sudovi su prihvatili zahtjev tužiteljice za isplatu dijela troškova školovanja nakon Odluke o otkazu ugovora o radu menadžera od 26. listopada 2022. cijeneći da je tuženik kao poslodavac odredbom čl. 4. Ugovora o stručnom obrazovanju i usavršavanju radnika od 15. rujna 2021. preuzeo obvezu da snosi trošak školovanja tužiteljice u iznosu od 70.000,00 €, a tužiteljica se prema odredbi čl. 5. navedenog ugovora obvezala uspješno završiti program studija i ostati na radu kod tuženika nakon završetka školovanja najmanje 5 godina, a ukoliko joj radni odnos prestane prije završetka školovanja i to iz razloga što je došlo do sporazumnog raskida na zahtjev radnika, otkaza prouzročenim skrivljenim ponašanjem radnika ili izvanrednim otkazom tada bi tužiteljica kao radnik bila dužna vratiti uplaćeni trošak školovanja kao i u slučaju da prekine ili ne završi uspješno započeto školovanje ili usavršavanje. Budući da je tužiteljica uredno ispunjavala svoje obveze u pogledu obrazovanja i školovanja, a Ugovor o radu menadžera nije prestao iz razloga navedenih u članku 5. Ugovora o stručnom obrazovanju sudovi su zaključili da tužiteljica ostvaruje pravo na povrat iznosa od 8.000,00 € koje je platila poslovnoj školi jer je bila primorana sklopiti novi ugovor sa poslovnom školom i platiti preostali iznos školovanja upravo iz razloga što tuženik nije ispunio svoju obvezu shodno odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23). Imajući u vidu navedeno, pri čemu u odlukama na koje se tuženik poziva u prijedlogu za dopuštenje nije izneseno suprotno pravno shvaćanje koje bi dalo odgovarajući razlog važnosti postavljenim pitanjima, kao i da ono što je tuženiku također sporno (isplata otpremnine) postavljenim pitanjima nije obuhvaćeno, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Tuženik se sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
