REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1387/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Fingler, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-310/2025-2 od 15. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P - 250/2021-104 od 4. prosinca 2024., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-310/2025-2 od 15. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P -250/2021-104 od 4. prosinca 2024.
2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
3. Prijedlog tužiteljice nije osnovan, a prijedlog tuženika djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
U odnosu na prijedlog tužiteljice
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo pitanje valja reći da odgovor na to pitanje ovisi o svim okolnostima konkretnog slučaja kao što je i navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-933/2022-2 od 17. ožujka 2025. na koju se tužiteljica kao razlog važnosti ovog pitanja pozvala pa stoga to pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP -a.
6. U odnosu na drugo postavljeno pitanje tužiteljica nije iznijela odgovarajuće razloge važnosti, jer u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-933/2022-2 od 17. ožujka 2025. na koju se tužiteljica pozvala kao razlog važnosti ovog pitanja nije zauzeto shvaćanje o tome je li očitovanje na nalaz vještaka bila radn ja koja je bila objektivno potrebna za vođenje parnice nego je sud izrazio načelno shvaćanje o tome da ocjena suda o tome je li radnja stranke bila potrebna ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja odnosno da ovisi o tome je li sud ocijenio je li neka procesna radnja bila objektivno potrebna za vođenje parnice. Sud je u ovdje pobijanoj odluci u skladu s iznesenim shvaćanjem Vrhovnog suda RH ocijenio da u spornim podnescima tužiteljica nije iznosila ništa novo niti pravno relevantno što bi imalo značaj za njezin konačni uspjeh, dakle, dao je ocjenu je li procesna radnja tužiteljice bila objektivno potrebna za vođenje parnice, a tužiteljica postavljenim pitanjem nije osporila takav zaključak suda (o relevantnosti podnesaka i njihov značaj za konačni uspjeh u sporu) pa stoga niti to pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na prijedlog tužiteljice, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
U odnosu na prijedlog tuženice
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. ZPP -a ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev - 308/2022 od 19. travnja 2022, Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i druge (tako i u Revd 4293/2023-2 od 20. prosinca 2023. i dr.).
9. Slijedom navedenog, u odnosu na prijedlog tuženika u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
10. Tuženik je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav), pravo na djelotvorni pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava RH i čl. 13.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP) te pravo na pošteno suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6.1. EKLJP. Međutim, tuženiku je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tuženik nije imao pravično suđenje kao niti da mu nije omogućeno pravo na djelotvorni pravni lijek niti da mu je povrijeđena jednakost svih pred zakonom posebice uzimajući u obzir ustaljenu sudsku praksu Vrhovnog suda RH na koju se u ovoj odluci pozvalo i ovo vijeće revizijskog suda.
11. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
