REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1803/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o. Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3916/2025 od 26. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 979/2024 od 22. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3916/2025 od 26. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-979/2024 od 22. srpnja 2025., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).

2. Tuženik je prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP podnio postavivši 3 (tri) pravna pitanja, za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

„1. Ima li banka (tuženik), prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pravo naplatiti klijentu (korisniku kredita) uslugu obrade tog kredita kao dio ukupne cijene kredita ili ima pravo naplatiti isključivo ugovornu kamatu (koja predstavlja cijenu zajma konkretnog iznosa te se u tom smislu obračunava u ovisnosti o iznosu preostale glavnice u trenutku naplate)?

2. Je li sud povrijedio zabranu ocjene poštenosti ugovornih odredbi o cijeni, propisanu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03), ocjenjujući poštenost ugovorne odredbe kojom je u ugovoru o kreditu propisana obveza plaćanja naknade za obradu kredita, ako ta naknada predstavlja cijenu koju banka (tuženik) određuje za pružanje usluge obrade (korisnika kredita) kredita, a za koju odredbu je sud istovremeno utvrdio da je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva?

3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl.214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?“

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za troškove obrade kredita „ulazna naknada“ te isplata na temelju utvrđene ništetnosti.

6. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da tuženikova postavljena pravna pitanja, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

7. Prva dva pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. Treće pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse ovog suda izražene u odlukama poslovni broj Rev-43/22 od 14. lipnja 2022. i Rev-112/18 od 9. ožujka 2022., a nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

7.1. Zbog navedenog valjalo je, u odnosu na postavljena pravna pitanja, odlučiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug