REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-181/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Crnkić Gotovac & Erceg d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika TDR d.o.o. Rovinj, OIB: 37014645007, Obala Vladimira Nazora 1, kojeg zastupa punomoćnica Belinda Čačić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Čačić & Partneri iz Zagreba, radi zlostavljanja na radnom mjestu (mobbinga) i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-138/2024-2 od 2. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8728/2014-93 od 10. svibnja 2024., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-138/2024-2 od 2. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8728/2014-93 od 10. svibnja 2024. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, posebno i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase: „1) Može li Sud može ignorirati utvrđenje vještaka da je do tada zdrava osoba pretrpjela strah i duševne boli i psihički stres zbog događaja na poslu i pored takvog utvrđenja vještaka i dokazanog postojanja uzročno-posljedične veze zaključiti o nepostojanju odgovornosti poslodavca za štetu?
2) Da li je kod utvrđenja postojanja mobbinga nužno sagledati ne samo pojedinačne postupke, nego i ukupnost objektivnih okolnosti slučaja i cjelokupnog okruženja kojemu je osoba (tužitelj) bila izložena, trajanje (učestalost) i kontinuitet takvog postupanja?
3) Da li otkazivanje istom radniku ugovora o radu dva puta (pritom oba puta nezakonito) potvrđuje da se poslodavac ponaša uporno u pravcu kršenja prava radnika iz radnog odnosa odnosno da li već sama logika i životna uvjerljivost upućuju na zaključak da je izjavljivanje istom radniku nedopuštenog otkaza dva puta posljedica šikane odnosno radi li se o protupravnim radnjama poslodavca?
4) Da li dodjeljivanje radniku zadataka koji ne odgovaraju formalnom opisu radnog mjesta, stupnju stručne spreme i iskustva radnika ima obilježja mobinga? 5) Da li neprimjerena komunikacija i nejednako postupanje nadređenog prema podređenom radniku u odnosu na druge zaposlenike (diskriminatorno), ne pozivanje na sastanke, oduzimanje radnih zadataka, izbjegavanje komunikacije i kontakata s osobom, stavljanje osobe u poziciju izolacije imaju obilježja mobinga?
6) Predstavlja li naručivanje detektivskog praćenja radnika povredu prava na privatnost kao jednog od temeljnih prava i sloboda svakog čovjeka i time protupravnu radnju, ovo posebno ako je radnik po detektivu praćen izvan radnog vremena te ako su izvješćem detektiva za naručitelja (poslodavca) obuhvaćeni i osobni podaci o članovima obitelji radnika koji nisu vezani za radni odnos?
7) Da li povreda osobnih podataka radnika utvđena pravomoćnom sudskom presudom predstavlja šikanu odnosno protupravnu štetnu radnju koja može uzrokovati štetu?“.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tužitelj smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) kao i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP -a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tužitelja, valja reći da sudovi nisu „ignorirali“ utvrđenje vještaka kada su ocijenili da utvrđenje vještaka o pretrpljenom psihičkom stresu tužitelja zbog situacije na poslu, ni na koji način nije dokaz koji poslovnu situaciju može kvalificirati pravnim standardom mobbinga i da zdravstveni problemi sami po sebi ne znače da je netko uznemiravan odnosno zlostavljan, već je potrebno utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između ponašanja za koje radnik tvrdi da predstavljaju zlostavljanje na radu - mobbing i zdravstvenih problema. Dakle, tužitelj polazi od drugačijih činjeničnih utvrđenja od onih utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima.
5.2. Također, u odnosu drugo pitanje iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da su analizirani provedeni dokazi, kako personalni, tako i materijalni koji su proizašli iz opširno provedenog dokaznog postupka u njihovoj ukupnosti i posebno u odnosu na svaku pojedinačno po tužitelju izdvojenu radnju/propuštanje zaposlenika tuženika kojima tvrdi da je uznemiravan i zlostavljan, degradiran, omalovažavan, praćen, neosnovano optuživan i kažnjavan u odnosu na tvrdnju o postojanju mobbinga. Osim toga, ni tužitelj u sumarnom prijedlogu za dopuštenje revizije ne iznosi valjane razloge niti obrazlaže na koji način bi odgovor na postavljeno pitanje bio relevantan i za osiguranje jedinstvene primjene prava te ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.3. U odnosu na treće, četvrto, peto, šesto i sedmo pitanje treba reći da odgovor na ta navedena pitanja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja , slijedom čega tako formulirana pitanja ne dovode do osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, iz prijedloga proizlazi da je ukazano da pobijana odluka odstupa od odluka Vrhovnog suda i to Revr-910/2017-2 od 19. veljače 2019., Revr-438/2015 od 25. rujna 2019., Revr-1042/2013 od 30. rujna 2015. Kzz-1/10-2 od 7. prosinca 2010. te da postoji nejedinstvena praksa drugostupanjskih sudova i to Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-16/2013 od 5. lipnja 2013., Županijskog suda u Splitu broj Gž R-536/2023 od 12. listopada 2023. Međutim, tužitelj pri tomu, u prijedlogu za dopuštenje revizije, iznosi vlastito viđenje provedenih dokaza kao i način na koji je trebalo odlučiti o tužbenom zahtjevu, kojim navodima sadržajno upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nije razlog zbog kojeg se može podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije, a postavljena pravna pitanja i pozivanje na odluke ovog suda i drugostupanjskih sudova obrazlaže isključivo imajući pritom u vidu činjenično stanje kako ga on prikazuje, te potom iznosi zaključke o tome kakvu je odluku trebalo donijeti s obzirom na takvo činjenično stanje, a ne na ono kakvo je drugostupanjski sud utvrdio. Navedene odluke su donesene u okviru drugih činjeničnih i pravnih utvrđenja i ne mogu se primijeniti na ona utvrđena u ovom postupku. Posebno se još navodi u pogledu šestog pitanja da su se nižestupanjski sudovi pozvali na primjenu odredba Zakona o privatnim detektivima („Narodne novine“, broj 24/09) u navođenju: „…s obzirom da je tuženik kao poslodavac imao ovlast zatražiti usluge privatnog detektiva zbog sumnje u kršenje radnih obveza tužitelja kao radnika te da su privatni detektivi sukladno odredbama Zakona o privatnim detektivima imali ovlast prikupljati podatke za utvrđenje činjenica te vršiti uvid u osobne i druge podatke i iste obrađivati za potrebe naručitelja detektivskih usluga.“.
6. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. Ocjena je ovoga suda da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene procesnog i materijalnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu, pri čemu činjenica da predlagatelj nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava ne dovodi do povrede tih prava. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
9. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
