REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1380/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz [adresa], protiv tužene Republike Hrvatske-Ministarstva obrane, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovnog broja Gž R-44/2025-2 od 22. rujna 2025., kojom je djelomično, u dijelu odluke o trošku, preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr - 133/2017 od 12. ožujka 2021., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju revizija protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovnog broja Gž R-44/2025-2 od 22. rujna 2025. u dijelu toč. I. izreke kojim nije priznat daljnji trošak zastupanja tužitelju na ročištima održanim 6. travnja 2017., 6. rujna 2017. i 27. rujna 2018., kao i u dijelu točke II . izreke, zbog pravnog pitanja koji glasi:
„Smatra li se ročište (za glavnu raspravu), na kojem tužiteljev punomoćnik, odvjetnik, izjavi kako u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženikov punomoćni zamjenik općinskog državnog odvjetnika, kako ostaje kod odgovora na tužbu, ročištem na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u smislu Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25, dalje: OT) ( „Za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari, izvodili dokazi ili je sklopljena sudska nagodba odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8.“) ili ročištem na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u smislu Tbr. 9. toč. 2. OT odnosno ročištem koje je odgođeno prije početka raspravljanja u smislu Tbr. 9. toč. 5. OT ?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja kojim je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na trošak parničnog postupka, u dijelu u kojem nije uspio u zahtjevu za naknadu troška.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
1.2. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija).
2. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 , 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
3. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
4. Ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje koje je u prijedlogu naznačeno pod rednim brojem 2. (a ono navedeno u izreci navedena) važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom na pravno shvaćanje koje je ovaj sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023.
5. Zato je, na temelju čl. 387. st. 1. ZPP i čl. 389.b st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
6. Ovaj je sud uzeo da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen u pogledu ostalih pravnih pitanja i u pogledu pozivanja na povrede temeljnih ljudskih prava (čl. 389.b st. 3. ZPP), ali smatra korisnim napomenuti i sljedeće.
6.1. Prvo pravno pitanje tužitelja polazi od premise da je sud u pobijanoj odluci odluku o djelomičnom uspjehu u sporu upravo u visini 75% utemeljio na činjenici djelomičnog povlačenja tužbe. No, taj je sud toliki uspjeh u sporu ocijenio (i) kroz činjenicu djelomičnog neuspjeha u glavnom dijelu tužbenog zahtjeva (v. toč. 5.2. pobijane odluke) u dijelu isplate prekovremenog rada za koje je ostvario i iskoristio slobodne dane i za isplatu za slobodno vrijeme, dnevni odmor. Napominje se, to predstavlja utvrđenje nižestupanjskog suda, a ovaj sud odluku o dopuštenosti revizije donosi isključivo na temelju utvrđenja nižestupanjskih sudova, na kojima je sud u pobijanoj odluci izrazio pravno shvaćanje. Zato prvo pravno pitanje ne može imati utjecaj na odluku ovoj pravnoj stvari.
6.2. Treće i četvrto pravno pitanje nemaju opći značaj za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti razvoj prava. Ta se pitanja tiču samo okolnosti ovoga konkretnog spora i nemaju učinak na uspostavu pravnih standarda za buduća postupanja, što je osnovni smisao postupka koji bi se vodio povodom revizije. Dakle, ne radi se o pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
6.3. U pogledu petog postavljenog pravnog pitanja je za navesti da je pravno shvaćanje suda u pobijano odluci da je „drugostupanjskom odlukom ovoga suda broj Gž R - 16/2021-2 od 4. siječnja 2022. u točki III. izreke naloženo tuženoj tužitelju naknaditi trošak vještačenja u iznosu od 4.000,00 kn u roku od 15 dana. Budući da je izrekom odluke revizijskog suda broj Rev-463/2024-2 od 29. siječnja 2025. predmetna drugostupanjska odluka ukinuta u točki IV. izreke, a ne i u točki III. izreke kojom je odlučeno o trošku vještačenja, ista je stekla svojstvo pravomoćnosti pa nije bilo mjesta ponovnom odlučivanju u odnosu na trošak vještačenja primjenom pravnog shvaćanja revizijskog suda glede naknade troška vještačenja u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu.“. Napominje se, to predstavlja utvrđenje nižestupanjskog suda, a ovaj sud odluku o dopuštenosti revizije donosi isključivo na temelju utvrđenja nižestupanjskih sudova, na kojima je sud u pobijanoj odluci izrazio pravno shvaćanje. Stoga, protivno implikacijama petog postavljenog pravnog pitanja, sud u pobijanoj odluci nije izrazio pravno shvaćanje o djelomičnom (ne)priznanju troška vještačenja pa time ni to pitanje nema utjecaj na odluku u sporu.
6.4. Prema čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku. Eventualne greške u zbrajanju na koje se poziva tužitelj kada obrazlaže povredu prava na pravično suđenje i pristup sudu, ne mogu se u okolnostima konkretnog slučaja i konkretnih vrijednosti iznosa troška kvalificirati kao „osobito teška“ povreda odredaba parničnog postupka. Dakle, povredu prava na pravično suđenje citirana odredba ZPP ne veže uz svaku postupovnopravnu povredu, nego je pripisuje samo „osobito teškim“ povredama (koja dalje dovode do povrede određenog temeljnog ljudskog prava) a kakva se kvalifikacija (osobito teške postupovnopravne povrede) treba sagledavati u okolnostima svakog konkretnog slučaja, a ovaj sud ocjenjuje da u okolnostima ovog konkretnog slučaja tako osobito teške povrede nema.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
