REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-838/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja ŽĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv 1. tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, 2. tuženika Tisak d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4, OIB: 75917721668 i 3. tuženika Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije, Zagreb, Remetinečka cesta 3, OIB: 16361613293, kojeg zastupa punomoćnica Nina Čavlina Zrinščak, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Jelić, Čavlina i Sardelić iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-173/2019-6 od 17. srpnja 2019., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6343/02-105 od 12. studenoga 2018., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-6343/02-117 od 23. svibnja 2019., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja u odnosu na 2. i 3. tuženike odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je 2. tuženiku da tužitelju isplati iznos od 42.000,00 kn (nematerijalna šteta) i iznos od 3.466,00 kn (materijalna šteta za tuđu pomoć i njegu) sve sa zateznim kamatama od 12. studenoga 2018. do isplate (toč. I.), odbijen je zahtjev za isplatu iznosa od 35.000,00 kn, te za zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos za nematerijalnu štetu od 24. studenoga 1999. do 12. studenoga 2018. (toč. II.), naloženo je tužitelju da 1. tuženiku i 3. tuženiku nadoknadi parnične troškove svakom u iznosu od 25.000,00 kn (toč. III.), naloženo je 2. tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 8.600,00 sa zateznim kamatama od 12. studenoga 2018. do isplate (toč. IV.).
2. Navedena presuda ispravljena je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn- 6343/02-117 od 23. svibnja 2019., u odnosu na pravni oblik 2. tuženika TISAK d.d., Zagreb.
3. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe prednika tužitelja i 2. tuženika kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke, dok je prvostupanjska presuda ukinuta u toč. III. i IV. i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio prednik tužitelja pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije dopuštena.
7. Valja naznačiti da je 2. tuženik u vrijeme donošenja ove odluke prestao postojati kao pravna osoba jer je brisan iz sudskog registra odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-21/38871-1 od 29. rujna 2021. te je postupak u odnosu na tog tuženika pravomoćno obustavljen pa je odlučeno o reviziji samo u odnosu na 2. i 3. tuženike.
8. Prije odluke o osnovanosti revizije vijeće ovog suda ispitalo je njezinu dopuštenost imajući na umu da je prednik tužitelja naveo da podnosi redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a i izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.
9. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona.
10. U ovom predmetu ne radi se o radnom sporu koji ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. točka 2. ZPP-a, niti je presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP-a kako se to pogrešno sugerira u reviziji.
11. Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinači ti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:
1. da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili
2. da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, a prema odredbi iz stavka 2. tog zakonskog članka - prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovog članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.
12. U konkretnom predmetu drugostupanjski sud je u odnosu na žalbu prednika tužitelja potvrdio prvostupanjsku presudu pod toč. II. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, a izrazivši pravilno shvaćanje da u situaciji kada tužitelj nije predložio donošenje dopunske presude u odnosu na 1. tuženika Grad Zagreb, u smislu odredbe čl. 339. st. 1. ZPP-a, u propisanom roku od 15 dana računajući od primitka prvostupanjske presude, to se sukladno čl. 339. st. 2. ZPP-a smatra da je tužba u tom dijelu (u odnosu na 1. tuženika) povučena.
13. Prema tome, nije ostvarena pretpostavka za podnošenje revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 373.a ZPP-a jer drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP-a, kao ni na temelju odredbi čl. 373.b ZPP-a pa ju je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a kao takvu valjalo odbaciti.
14. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
15. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguran je jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).
16. Smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident naznačava pitanje:
„Je li tužitelj trebao tražiti od suda dopunu presude ako je sud u obrazloženju presude odbio tužitelja u tužbenom zahtjevu prema I. tuženom Gradu zagrebu i III. tuženom Županijskim cestama te u obrazloženju naveo konkretne razloge zbog čega odbija tužbeni zahtjev prema I. tuženom i III. tuženom iako u izreci presude ne navodi da se tužbeni zahtjev odbija u odnosu na I. tuženog i III. tuženog osim što nalaže tužitelju da im plati troška ili je drugostupanjski sud trebao ukinuti presudu zbog apsolutno bitne povrede ZPP-a čl. 354. st. 2. točka 11. na koju pazi po službenoj dužnosti čl. 365. st. 2. ZPP-a?“.
17. Obrazlažući razlog važnost naznačenog pitanja u reviziji se navodi da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer ukoliko sud različito odlučuje o navedenom pitanju da bi to značilo da sud ne obvezuju odredbe već bi sudovi samo mogli donositi različite odluke što bi značilo da ne postoji vladavina prava. Pritom se tužitelj nije pozvao na konkretne i različite odluke drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda u kojima je zauzeto pravno shvaćanje o naznačenom pravnom pitanju, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a.
18. Ako su u izvanrednoj reviziji samo izloženi razlozi u kojima revident, ne ukazujući na različitu praksu sudova, paušalno navodi da je shvaćanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 3. ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
19. Slijedom iznesenog, valjalo je reviziju odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
