REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-422/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, mr. sc. Neri Radas i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž R - 40/2025-3 od 29. rujna 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-300/2023-19 od 11. veljače 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž R-40/2025-3 od 29. rujna 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr - 300/2023-19 od 11. veljače 2025. i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 1.808,47 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pitanja za koja je naveo da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je predložio da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
"1. Ima li pravo na naknadu razlike plaće onaj službenik ili namještenik koji dulje od 30 dana neprekidno, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama, na temelju pisanog naloga kontinuirano obavlja poslove koji su u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen navedeni samo kao poslovi koje se obavlja po potrebi, a ne stalno?
2. Ako službenik ili namještenik dulje od 30 dana neprekidno, obavlja poslove više složenosti za koje je propisan viši koeficijent složenosti poslova radnog mjesta u odnosu na radno mjesto na koje je službenik ili namještenik raspoređen, pripada li mu pravo na plaću tog radnog mjesta?
3. Je li sud vezan činjeničnom osnovom tužbe u smislu čl. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP? u situaciji kad donosi presudu kojom preinačuje prvostupanjsku presudu ocjenjujući neosnovanost iste iz razloga koji se uopće ne navode u tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka?
4. Je li ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pred drugostupanjskim sudom kada u rješenju ima nedostataka zbog kojih se presuda ne može ispitati, a osobito jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprave, i samih tih isprava?
5. Radi li se o pogrešnoj primjeni odredbi članaka 7., 8., 219., 220., 221. i 221.a ZPP-a, kada se presudom utvrđuje da je neka činjenica ostala nedokazana iako je druga strana uopće nije osporavala?"
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. ,155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Naime, s obzirom da je u pobijanoj presudi utvrđeno da narav i vrsta rada tužitelja koje je obavljao po nalogu i uputi poslodavca u utuženom periodu ne predstavljaju poslove drugog radnog mjesta kod tog poslodavca, kao i da povjereni poslovi ne predstavljaju drugi posao s većom složenosti njegovog obavljanja, viši stupanj znanja ili obučenosti, veće odgovornosti da bi se radilo o poslovima drugog radnog mjesta od onog koji tužitelj uobičajeno obavlja, te s obzirom na utvrđenje da se poslovi koje je tužitelj obavljao odnose na poslove njegovog radnog mjesta, to od odgovora na prvo i drugo postavljena pitanja ne ovisi ishod ovog spora, slijedom čega prvo i drugo postavljena pitanja tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Nadalje, ni treće do peto postavljena pitanja nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih i njegovoj primjeni. Navedeno stoga što ta pitanja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, postavljena pitanja nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nema važnost za ujednačavanje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4.3. Osim toga, ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ni zbog toga što tužitelj nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, niti je uz prijedlog dostavio ili bar određeno naznačio odluke višeg suda ili revizijskog suda, a u kojima da bi o postavljenim pitanjima bilo izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.
4.4. Umjesto toga, tužitelj u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s pobijanom odlukom, te se poziva na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP-a.
5. Slijedom svega navedenoga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.
6. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
