REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-52/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Vizentin Brnabić odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vizentin Brnabić & Rus j.t.d., Rijeka protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB 92963223473 kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porbija j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnim i isplate, odlučujući o tužiteljevom i tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1587/2025-2 od 26. kolovoza 2025., kojima su djelomično potvrđeni, a djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci broj P - 951/2019 od 3. ožujka 2025., na sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1587/2025-2 od 26. kolovoza 2025. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je prihvaćena žalba tuženika i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamatama na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 30. rujna 2015. te protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1587/2025-2 od 26. kolovoza 2025. pod točkom II. izreke, u odnosu na pravno pitanje:
„Jesu li sklapanjem Dodataka ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija u skladu s izričitim prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), potrošači izgubili pravnu osnovu za daljnju isplatu pozivom na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu?“.
II. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1587/2025-2 od 26. kolovoza 2025. pod točkama II. i III. izreke u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje.
III. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1587/2025-2 od 26. kolovoza 2025., kojima su djelomično potvrđeni, a djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci broj P-951/2019 od 3. ožujka 2025.
1.2. Tužitelj je postavio tri pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Je li Dodatak Ugovora o kreditu, sklopljen temeljem ZID ZPK (NN 102/15), otklonio i zamijenio ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i nepoštene odredbe kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, unatoč činjenici da ZID ZPK ne sadrži odredbe o ništetnosti i načinu restitucije?
2. Je li korisnik kredita koji je vršio plaćanja temeljem nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke i nepoštene odredbe kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, obeštećen sklapanjem i provedbom Dodatka Ugovoru, sklopljenim temeljem ZID ZPK (NN 102/15), odnosno, je li obveza korisnika kredita u CHF, provedbom konverzije, svedena na onu obvezu kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi?
3. Je li sud, činjenicom da je Dodatkom utvrđena nova glavnica EUR kredita, izveo pogrešno pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da tužitelj ne bi imao pravo na razliku u glavnici nastalu na dan 30. rujna 2015. godine, pravilnom primjenom početnog tečaja CHF, uslijed ništetnosti odredbe o valuti CHF?".
1.3. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama, a navodi i da praksa drugostupanjskih sudova o tim pitanjima nije jedinstvena.
1.4. Tužitelj je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) - pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravno na obrazloženu sudsku odluku čl. 29. Ustava).
1.5. Tuženik je postavio pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
„U kontekstu pravnog odnosa tužitelja kao potrošača i tuženika - banke kao trgovca, ima li tužitelj:
a. koji je u cijelosti restituiran s obzirom da je temeljem odredaba Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015 - u nastavku „ZID ZPK/15“) konvertirao ugovor o kreditu sklopljen izvorno s valutnom klauzulom u CHF-u u ugovor o kreditu s EUR valutnom klauzulom, i
b. koji je, usprkos takvoj restituciji pokrenuo parnicu i ustrajao na neosnovanom tužbenom zahtjevu, u kojoj su sudovi u pogledu pravne osnove, između ostalog vezani utvrđenjima iz oglednog spora Gos-1/2019, i
c. koji je, parnicu izgubio u odnosu na restitucijski zahtjev;
d. bez da je pritom sud prethodno utvrđivao nesrazmjernost visine tog parničnog troška, vrijednosti predmeta tog spora te imovinskog stanja konkretnog tužitelja, ili da eventualna obveza naknade tog parničnog troška konkretnom tužitelju ne bi predstavljala nesrazmjerno opterećenje u odnosu na vrijednost predmeta spora i na njegovo imovinsko stanje,
e. a uzimajući u obzir da je tuženik pravna osoba, a ne država, suprotno odredbi čl. 154. ZPP-a, pravo na oslobođenje snošenja parničnih troškova tog postupka?“ .
1.6. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama, a navodi i da praksa drugostupanjskih sudova o tim pitanjima nije jedinstvena.
1.7. Tuženik je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom - pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku (čl. 29. Ustava).
2. Tužitelj nije podnio odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije dok je tuženik u odgovoru na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije osporio navode iz prijedloga i predložio prijedlog odbiti uz nadoknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 145/25
- dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da je tužiteljevo drugo postavljeno pitanje, u bitnome sažeto u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to pitanje praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena, a pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i dr. koje se na istu pozivaju) pa je tužitelju, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija dopuštena zbog postavljenog pravnog pitanja (točka I. izreke rješenja), dok se u odnosu na druga postavljena pitanja i povredu temeljnog ljudskog prava, uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
4.1. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske valja reći da će u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskog postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4.2. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski je sud ocijenio da je tuženik učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredbe parničnog postupka sadržane u čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, povrijeđeno ustavno i konvencijsko temeljno pravo na pošteno (pravično) suđenje, koje obuhvaća i pravo na dostatno obrazloženu odluku drugostupanjskog suda. Naime, u pobijanoj presudi drugostupanjski sud utvrđuje kako se radi o sporu u kojem je predmet spora zaštita prava tužitelja kao potrošača i slabije ugovorne strane protiv tuženika kao jače strane u njihovim međusobnim odnosima, da je djelomični uspjeh u parnica posljedica neustaljene sudske prakse pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Iz pobijane odluke ne proizlazi da je sud proveo test razmjernosti koji je potrebno provesti prilikom odstupanja od kogentnih odredbi ZPP-a u tom dijelu.
4.3. Stoga je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, u izreci ovog rješenja određeno u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava se revizija tuženika dopušta (točka II. izreke rješenja), dok se u odnosu na postavljeno pitanje uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
5. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu oba prijedloga za dopuštenje revizije temelji se na primjeni odredbe čl. 166. st. 2. ZPP (točka II. izreke rješenja).
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
