REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-903/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đura Sesse, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Actionis d.o.o. iz Kučina, Put Krunika 24, OIB 12593184777, kojeg zastupa punomoćnica Vera Vučković, odvjetnica u Splitu protiv tuženika MU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bačić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-638/2023-2 od 1. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2535/2020 od 3. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-638/2023-2 od 1. listopada 2025. kojom je potvrđena, u dosuđujućem dijelu, presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2535/2020 od 3. ožujka 2023. Tom je presudom naloženo je tuženiku da plati tužitelju 8.039.15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 15.661,29 EUR, a u pitanju tražbina tužitelja na temelju ugovora o djelu čiji je predmet adaptacija stana u [adresa].
2. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv navedene drugostupanjske presude, a zbog tri pravna pitanja koja glasi:
a) „Da li je u parničnom postupku radi isplate neplaćenih građevinskih radova, a pri čemu je do neplaćanja došlo iz razloga da investitor / tuženik smatra da radovi nisu izvedeni u ugovorenoj količini i kvaliteti, teret dokaza da su radovi izvedeni u ugovorenoj količini i kvaliteti te o visini vrijednosti tih radova na izvođaču radova/tužitelju ili na investitoru/tuženiku?
b) Da li se u parničnom postupku radi isplate zbog neplaćenih građevinskih radova količina i kvaliteta izvedenih radova, te visina vrijednosti tih radova mogu dokazivati isključivo i samo svjedocima (i to svjedocima koji su poslovno i prijateljski vezani s izvođačem radova/tužiteljem?
c) Da li se u parničnom postupku radi isplate zbog neplaćenih građevinskih radova količina i kvaliteta izvedenih radova, te visina vrijednosti tih radova uz nedostatak relevantne materijalne dokumentacije (potpisane privremene i okončane situacije od svih potrebnih strana) mogu isključivo dokazivati provedbom građevinskog vještačenja?“
Kao razlog važnosti navedenih pravnih pitanja tužitelj se poziva na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 1312/2014-2 od 23. listopada 2018.
3. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, predlažući da se odbaci ili odbije, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Postupajući sukladno čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25, dalje: ZPP) ovaj sud je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, prije svega jer su postavljena pitanja u suštini činjenične naravi.
6. Također, u odnosu na prvo pitanje koje se odnosi na teret dokaza treba reći da ono u sebi sadrži činjeničnu tvrdnju za koju tuženik tijekom postupka (pa ni u prijedlogu za dopuštenje revizije) nije priložio dokaze (ili se pozvao na njih), tj. da je do neplaćanja došlo zbog toga što tuženik smatra da radovi nisu izvedeni u ugovorenoj količini i kvaliteti. Tuženik nije priložio (ili se pozvao) reklamaciju koju je uputio tužitelju bez odgađanja u smislu čl. 604. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. - dalje: ZOO) odnosno najkasnije u roku od mjesec dna od dana kada je uočio nedostatke, ako su oni bili skriveni (čl. 605. st. 1. ZOO). Pritom je neodlučno je li u pitanju ugovor o djelu (što je vjerojatno jer očito pravni posao nema sve elemente ugovora o građenju iz čl. 620. ZOO) ili ugovor o građenju, jer se te odredbe primjenjuju i na ugovor o građenju (čl. 631. ZOO). Tuženik ne osporava da je primio tužiteljev račun broj: F-30/FIN/1 od 7. listopada 2019. u kojem je navedena ne samo naknada (ugovorena cijena), nego i opis svih radova koje je izveo. Tuženik nije tvrdio da je taj račun reklamirao zbog toga što radovi nisu izvedeni u ugovorenoj količini i kvaliteti, niti je dokaz o takvom prigovoru dostavio uz prijedlog. U odgovoru na tužbu istakao je prigovor promašene aktivne legitimacije te je prigovorio visini tužbenog zahtjeva (koji je glasio na iznos od 178.571,91 kn) te iznio tvrdnju da je platio 117.675,000 kn.
7. Zbog navedenog, pozivanje tuženika na odluku ovog suda Rev-1312/2014-2 od 23. listopada 2018. nije razlog za dopuštenje revizije. Naime, u toj odluci je navedeno da je izvođač radova dostavio naručitelju građevinski dnevnik, račune, karticu dobavljača i okončanu situaciju „koje je tuženik vratio tužitelju”, što je sud ocijenio kao reklamaciju pa je time teret dokaza prebačen na tužitelja (izvođača radova). Dakle, radi se o različitoj činjeničnoj situaciji, jer u ovom konkretnom slučaju tuženik je preuzeo radove (stan koji je tužitelj adaptirao), a račun br. F-30/FIN/1 koji mu je dostavio tužitelj s opisom radova i ugovorenom cijenom, prema sadržaju nižestupanjskih presuda nije reklamirao, odnosno vratio u roku „bez odgađanja” (čl. 604. st. 1. Z00) odnosno u roku od mjesec dana (čl. 605. st. 1. ZOO-a).
8. U odnosu na drugo pitanje treba reći da dokazno sredstvo predstavlja sve ono (osobe i stvari) iz čega se čulnim opažanjem crpi saznanje o postojanju neke činjenice koja je predmet dokazivanja. Dakle, to mogu biti i svjedoci, ali u ovom slučaju sud je izveo i druge dokaze (prije svega pregledao je račun tužitelja F.30/FIN/1). Sud donosi odluku o postojanju određene činjenice prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sve što je rečeno za drugo pitanje važi i za treće pitanje s tom razlikom što u drugom pitanju predlagatelj sugerira da se u pitanju navedene činjenice ne mogu dokazivati „isključivo svjedocima”, a u trećem pitanju da se te činjenice mogu dokazivati „isključivo vještačenjem.”
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenog pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
10. Budući da odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju ovlaštenja iz čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
