REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-828/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Ivić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Samostan franjevaca Prečistog začeća Blažene Djevice Marije, Karin, OIB: 11904814837, kojeg zastupa punomoćnica Ana Šoša, odvjetnica u odvjetničkom društvu Bačić i partneri u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2328/2025-2 od 16. rujna 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-2311/2024-53 od 21. ožujka 2025., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2328/2025-2 od 16. rujna 2025., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Tvrdnje tuženika kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja svode se na neslaganje o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji. Naime, tuženik u prijedlogu dijelom pitanja i obrazloženjem prijedloga sadržajno ponavlja činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja u postupku raspravljanja pred nižestupanjskim sudovima, te zapravo iznosi svoju ocjenu dokaza koji su izvedeni i posljedično tome, problematizira pitanje utvrđenja činjenica, a takva pitanja, koja su utemeljena na preispitivanju činjeničnih okolnosti konkretnog predmeta koje predlagatelj ocjenjuje drugačije od suda, ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom postupku, a niti su tako postavljena važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Pri tomu valja ukazati da pitanja, koja se odnose na okolnosti konkretnog spora („Da li je izvorni stjecatelj ID mogao steći pravo vlasništva dosjelošću temeljem odredaba ZOV-a i OGZ-a i istu otuđiti trećim osobama?“) i shvaćanje tuženika o tome kako je sud trebao ocijeniti dokaze i primijeniti materijalno pravo, nemaju opći karakter (značenje, važnost) u smislu da bi shvaćanje koje ovaj sud izražava u odnosu na navedena pitanja moglo biti općenito i ubuduće primjenjivo u neograničenom broju slučajeva u primjeni norme na koju se odnosi.
5. S tim u vezi pitanja kojima tuženik problematizira posjed tužitelja valja ukazati na utvrđenje nižestupanjskih sudova da je pošteni posjed sporne nekretnine započeo za vrijeme važenja OGZ-a te da je od početka dosjedanja od kraja Drugog svjetskog rata do podnošenja tužbe protekao rok od 40 godina potreban za stjecanje vlasništva dosjelošću na crkvenom zemljištu.
6. U odnosu na shvaćanje ovog suda iznesenom u odluci broj Rev-1260/2024 od 4. lipnja 2025., na koju se tuženik poziva kao razlog važnosti, valja odgovoriti da je za razliku od utvrđenja u tom postupku u ovoj pravnoj stvari upravo utvrđeno pošteno posjedovanje sporne nekretnine u razdoblju od 40 godina do podnošenja tužbe, dakle upravo suprotno od utvrđenja u toj odluci na koju se tuženik poziva kao razlog važnosti.
7. Isto tako neodlučno je pozivanje i na odluku broj Rev-3713/2019 od 21. ožujka 2024., s obzirom da je u ovom postupku utvrđeno da je posjed tužitelja putem njegovih prednika bio pošten. Odluka Županijskog suda u Zadru broj Gž-1061/2021 od 21. rujna 2021. donesena je u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te je između ostaloga utvrđeno da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/16, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 152/14 i 52/25 - dalje: ZVDSP) za razliku od utvrđenja u ovom postupku.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP -a , riješiti kao u izreci.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
