REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-50/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Mladen Sučević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Sučević i partneri d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 63, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, kojeg zastupa MMN, radi otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-45/2025-4 od 21. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2103/2019-36 od 27. svibnja 2021., u sjednici održanoj 20. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija se odbija.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I/ Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka od 23. svibnja 2019. o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zaposlenom kod tuženika, kojom se redovito otkazuje ugovor o radu sklopljen dana 28. lipnja 2013. sklopljen s tužiteljem zaposlenom na poslovima radnog mjesta Urednik-koordinator I, i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto Urednika - koordinatora I, sve u roku od 8 dana.
II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 27. svibnja 2021. do isplate, u roku od 8 dana.
III/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika kojim se traži određivanje sudskog raskida ugovora o radu tužitelja, s danom 27. svibnja 2021. (dan donošenje prvostupanjske odluke).“.
1.2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika - protutužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik sukladno rješenju ovog suda poslovni broj Revd-2078/2025 od 27. svibnja 2025. zbog pitanja:
„Da li saznanje poslodavca o postojanju pravomoćne presude kojom je radnik osuđen za kazneno djelo, posebno djelo (posredno ili neposredno) povezano uz rad kod poslodavca, predstavlja osnovu na kojoj poslodavac može temeljiti zaključak o gubitku povjerenja kao nužnoj pretpostavci održavanja radnog odnosa?“.
3. Na reviziju je odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio višegodišnji radnik tuženika, te da mu je redovito otkazan ugovor o radu uslijed skrivljenog ponašanja dana 23. svibnja 2019., i to u odnosu na radno mjesto Urednik-koordinator I. Kako tuženik nije odlučio o podnesenom zahtjevu za zaštitu prava, to je tužitelj u propisanom roku pokrenuo ovaj spor.
7. Iz Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelju redovito otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, i to zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, a iz razloga da je tuženik dana 29. travnja 2019. obaviješten da je tužitelj pravomoćno osuđen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1018/2017 od 15. svibnja 2018., koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Kž-289/2018 od 19. veljače 2019.
8. U navedenim presudama je utvrđeno da je dana 10. srpnja 2012., nakon 11:04:07 sati u [adresa], u zgradi Hrvatske radiotelevizije u namjeri klevetanja ĆM zaposlene pri HRT-u, na radnom mjestu rukovoditeljice radne jedinice Pravni poslovi i Ljudski resursi, kao i GM, člana Uprave HRT-a, rekao HM koji je navedenu informaciju prenio RM, također zaposlenima ovdje tuženika, iako je znao da nije istinita, da je vidio da ĆM i GM iznose iz zgrade HRT-a i razmjenjuju određenu dokumentaciju na parkingu, pa je time za tadašnje radnike Hrvatske radiotelevizije iznio neistine, što je škodilo njihovoj časti i ugledu, a ujedno časti i ugledu Hrvatske radiotelevizije, poglavito uzimajući u obzir činjenicu da se radilo o visoko pozicioniranim radnicima poslodavca, koje je tužitelj kao radnik tuženika optužio da iznose imovinu poslodavca, odnosno odnose dokumentaciju, a koju neistinitu informaciju su prenijeli pojedini mediji, i to pisani i elektronski, npr.:
- net. hr. dana 12. srpnja 2012. pod naslovom „Policija dvoje šefova HRT-a odvela na razgovor“,
- T-portal dana 12. srpnja 2012. pod naslovom „ISTRAGA: Policija na razgovor pozvala člana uprave i šeficu pravne službe HRT-a“,
- Jutarnji hr. dana 12. srpnja 2012. pod naslovom „policija opet na HRT-u: Na razgovor pozvani članovi uprave GM i šefica pravne službe ĆM“,
- Novi list.hr dana 12. srpnja 2012. pod naslovom „Šefica pravne službe i član Uprave HRT-a ispitani u policiji“,
- Večernji.hr dana 12. srpnja 2012. pod naslovom „Član uprave i šefica pravne službe
HRT-a na razgovoru u policiji“,
pa je takvim ponašanjem radnika (tužitelja), odnosno svjesnim iznošenjem neistinitih informacija nanesena šteta ugledu poslodavca, jer se u javnosti slijedom takvih navoda stvorila izrazito negativna slika o konkretnom poslodavcu, a u kontekstu tih neistinitih objava se poslodavac prikazuje i implicira kao institucija na čijem čelu su kriminalci koji otuđuju, iznose, prikrivaju imovinu poslodavca i privodi ih policija, a što da je u konačnici rezultiralo negativno na poslovni ugled poslodavca, ovdje tuženika.
9. Iz stanja spisa, utvrđenih činjenica tijekom postupka pred sudovima nižeg stupnja te pitanja zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju bit spora svodi se na pitanje je li je tuženik imao opravdan razlog za davanje predmetnog redovitog otkaza ugovora o radu s obzirom na postojanje pravomoćne presude kaznenog suda zbog kojeg je tužitelj proglašen krivim za kazneno djelo klevete.
10. Sudovi nižeg stupnja smatraju da u bitnom da iako je tužitelj pravomoćno proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela protiv časti i ugleda-klevetom i to u odnosu na oštećene, tada zaposlenike tuženika-protutužitelja ĆM i GM, tuženik nije imao opravdan razlog za predmetni otkaz ugovora o radu, između ostalog, jer da je tužitelj nakon počinjenja kaznenih djela duže vrijeme (sve do otkaza ugovora o radu) na uobičajen način obavljao svoje poslove kod tuženika, a što da ne ukazuje na naknadni poremećaj u poslovanju tuženika.
11. Sukladno odredbi čl. 115. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:
1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),
2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz),
3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili
4) ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).
12. Prema ocjeni ovog suda, a vodeći računa o sadržaju citirane odredbe čl. 115. ZR- a saznanje poslodavca o postojanju pravomoćne presude kojom je radnik osuđen za kazneno djelo, posebno koje je povezano uz rad kod poslodavca ili koje se odnosi na poslodavca predstavlja osnovu na kojoj poslodavac može temeljiti zaključak o gubitku povjerenja kao nužnoj pretpostavci održavanja radnog odnosa, ali radniku poslodavac ne može dati redovan otkaz ugovora o radu zbog gubitka povjerenja poslodavca jer se taj razlog može svrstati samo u razloge za izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 116. ZR-a.
13. Time je i odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju u ovoj parnici.
14. No kako je tuženik tužitelju dao redovni otkaz ugovora o radu, koji po formi, postupku i razlozima ne odgovara ZR-om taksativno navedenim razlozima za redovan otkaz ugovora o radu, to makar iz posve drugih razloga nego što su to cijenili sudovi nižeg stupnja donesena je pravilna odluka, pa je slijedom toga pravilnom primjenom odredba ZR-a odlučeno kao u izreci primjenom čl. 391. st. 6. ZPP-a.
Zagreb, 20. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
